Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Ne smijemo zaboravljati, da se zlo ne ponovi

Objavljeno

na

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić istaknuo je u utorak u Sisku na sjednici biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine. da živimo u u vremenu brojnih medijskih sredstava, ali brzo zaboravljamo, a ne smijemo zaboraviti, jer oni koji padnu u zaborav, stvaraju mogućnost da se nešto, što nije bilo dobro, opet ponovi.

Pod predsjedavanjem zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića, i u nazočnosti šest biskupa, u sisačkom Biskupijskom ordinarijatu održana je 38. sjednica biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine.

Kardinal Bozanić zahvalio biskupu Košiću za to što čini u Sisačkoj bisjupiji

“Ponosni smo što svaki put kada dođemo vidimo nešto novo, što pokreće, što čini ova sisačka crkva, koja ima drevnu povijest, ali je nedavno obnovljena kao samostalna biskupija., i postupno ide i prema svojoj prvoj desetoj obljetnici”, rekao je uvodno kardinal Bozanić.

Zato, istaknuo je Bozanić, “kao nadbiskup metropolit želim odati osobito priznanje sisačkom biskupu mons. Košiću za sve što čini”. Uz napomenu kako će ove godine Sisačka biskupija obilježiti i neke obljetnice, kardinal je istaknuo kako je “važno ne zaboraviti”.

“Živimo u vremenu kada imamo brojna medijska sredstva, ali brzo zaboravljamo. A ne smijemo zaboraviti, upravo u Sisku, jer oni koji padnu u zaborav, stvaraju mogućnost da se nešto, što nije bilo dobro, opet ponovi. Mi kršćani opraštamo, ali nosimo spomen na sve ono što se događalo”, rekao je Bozanić. Dodao je kako se to odnosi na spomen tragedije Zrina koju treba oživjeti jer je važna kako za ovaj kraj tako i zao pću hrvatsku povijest.

“I spomenik blaženom Stepincu, koji će se ovdje postaviti, znak je povijesti crkve i hrvatskoga naroda i tako je postao simbol prepoznavanja hrvatskog i katoličkog identiteta” istaknuo je kardinal Josip Bozanić.

Kardinal je izvijestio da je opsežan dnevni red zatvorenoga dijela sjednice.

Spomenik bl. Stepincu blagoslovit će se na 120. obljetnicu njegova rođenja

O obljetnicama Sisačke biskupije govorio je sisački biskup Vlado Košić. Izrazio je zadovoljstvo što se sjednica održava upravo na dan kada u Sisku, ispred katedrale počinje podizanje spomenika blaženom Alojziju Stepincu, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija.

Najavio je da će se spomenik blagosloviti na 120. obljetnice blaženikova rođenja – 8. svibnja. Kako je objasnio biskup Košić, umjetnik je u spomenik ugradio i likove dvoje djece, kao znak da je nadbiskup Stepinac zaslužan za spašavanje i udomljavanje velikoga broja kozaračke djece iz prihvatilišta u Sisku 1942. Dodao je da će, s tim u vezi, biti posvećen i znanstveni skup 30. studenoga ove godine.

Biskup Košić nazočne je upoznao kako će se ove godine, 22. lipnja u Sisku obilježiti i 425. obljetnica bitke kod Siska u kojoj je hrvatska vojska porazila osmanlije i tako obranila kršćansku vjeru. U proslavi, koja će biti popraćena znanstvenim skupom, sudjelovat će i Prvostolni kaptol zagrebački, koji se angažirao u obrani Siska i čija su dva kanonika ovdje poginula.

Podsjetio kako će se ove godine, 9. rujna, molitvom za poginule, obilježiti i 75 godina od uništenja župe Zrin, kada su partizani ubili 291 pripadnika hrvatske katoličke zajednice, a preostale protjerali, te najavio kako uz temelje porušene crkve počinje izgradnja nove župne crkve.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Gvardijan fra Danko Perutina: Jugokomunisti su pokušali zatrti franjevačku provinciju u Hercegovini

Objavljeno

na

Objavio

Gvardijan franjevačkog samostana u Mostaru fra Danko Perutina rekao je u četvrtak kako su jugokomunisti pokušali zatrti franjevačku zajednicu u Hercegovini pobivši na današnji dan prije 74 godine sedmoricu od ukupno 66 franjevaca, ali da u tome nisu uspjeli jer je interes mladih za pristup franjevcima porastao.

Po franjevačkim izvorima, po nalogu samoga vrha tadašnje države, pripadnici tajne partizanske policije OZNA-e su na današnji dan u popodnevnim satima došli u franjevački samostan u Mostaru te odveli provincijala fra Leona Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, fra Jozu Bencuna, fra Bernardina Smoljana, fra Rafu Prusinu, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Venancija Pehara i bez suđenja ih strijeljali, a tijela bacili u Neretvu.

Današnji gvardijan fra Danko Perutina rekao je u propovijedi na misi kako su ubijeni franjevci bili nevini i da su ubijeni iz mržnje.

„Tu je na djelu bila ljudska zloća kao i nasilje koje ne štedi nikoga, pa ni franjevce koji nisu u ratu počinili ništa loše, dapače, pomagali su ljudima iz sve tri vjere da se spase“, rekao je Perutina na misi.

Po njegovim riječima likvidacija sedam mostarskih franjevaca, te još 59 širom Hercegovine imala je za cilj zatrti franjevce.

„Jugokomunisti su fratre po Hercegovini ubijali ciljano po popisu: provincijal, gvardijani, profesori na Širokom Brijegu. Mislili su da će njihovom smrću nestati Hercegovačke franjevačke provincije a da oni koji ostanu neće imati snage nastaviti njihovo djelo“, istaknuo je.

Takva nakana, međutim, rezultirala je po Perutininim riječima još većom zainteresiranošću mladih da pristupe franjevačkom redu u Hercegovini.
On je dodao da se ovu tragediju ne smije zaboraviti, nijekati ili umanjivati.

Pozvao je na praštanje, ali i da se rasvijetle zločini koji su počinjeni nad franjevcima, ali i nad hrvatskim civilima nakon Drugog svjetskog rata.

Katolička crkva započela je postupak dokazivanja mučeništva 66 franjevaca iz Hercegovine ‘Fra Leo Petrović i 65 subraće’ koji su uglavnom pobijeni potkraj Drugog svjetskog rata.

(Hina)

Likvidacija franjavaca u borbama za Mostar u veljači 1945. godine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari