Connect with us

Događaji

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje o stotoj obljetnici smrti sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića

Objavljeno

on

Zagrebačka nadbiskupija

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački predvodio je u ponedjeljak 14. prosinca 2020. u crkvi svetoga Petra apostola u Zagrebu svečano euharistijsko slavlje proslave stote obljetnice rođenja za nebo sluge Božjega krčkog biskupa Antuna Mahnića, u zajedništvu s krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, postulatorom kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega biskupa Mahnića vlč. mr. Sašom Ilijićem, provincijalom franjevaca trećoredaca fra Ivom Martinovićem, župnikom preč. Josipom Golubićem i drugim svećenicima.

Ovim euharistijskim slavljem, koje se održalo prema mjerama i propisima koji su na snazi zbog trenutne epidemiološke situacije, završena je Mahnićeva jubilejska godina. Pod geslom Više svjetla njezino je obilježavanje započelo 14. prosinca prošle godine euharistijom koju je u krčkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije također predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Prije početka euharistijskoga slavlja Kardinala je, uime domaćina, pozdravio župnik Golubić. – Žalosti me što se zbog znane situacije s koronavirusom nismo mogli okupiti u većem broju i što se ovo slavlje nije moglo održati u našoj, razornim potresom razrušenoj, prvostolnici u blizini koje je, na današnji dan prije sto godina, sluga Božji biskup Mahnić preselio u vječnu domovinu. Kao što je sv. Ivan od Križa, crkveni naučitelj, pisac, mistik, redovnik, obnovitelj karmelićanskoga reda, čiji spomendan Crkva danas slavi, bio svjetlo i znak buđenja nečega novog u njegovomu vremenu, isto se može reći i za biskupa Mahnića koji je bio lučonoša i pokretač toliko novoga u svojoj biskupiji i cijeloj Crkvi. – istaknuo je maksimirsko-trnjanski dekan Golubić.

Riječ pozdrava Kardinalu, braći svećenicima te okupljenim vjernicima uputio je zatim i krčki biskup Ivica Petanjak. Biskup Petanjak osvrnuo se, između ostaloga, na neke od razloga zašto se stota obljetnica rođenja za nebo sluge Božjega krčkog biskupa Antuna Mahnića, osim na Krku, obilježava i u Zagrebu. Podsjetivši na nekoliko biografskih elemenata, krčki biskup naglasio je da se je Mahnićevo polje rada dolaskom u Hrvatsku višestruko umnožilo. Od Hrvatskoga katoličkog pokreta i Katoličke akcije, čiji je začetnik i otac, do inicijatora zasnivanja Hrvatske biskupske konferencije na čije je sazivanje upravo on 1918. u novonastaloj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba potaknuo tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera.

Biskup Mahnić, podsjetio je krčki biskup Petanjak, svoje je posljednje mjesece života proveo u zagrebačkome nadbiskupskom dvoru kao gost nadbiskupa Bauera. Budući da je tamo i preminuo, njegovo je tijelo bilo izloženo u kapeli zagrebačkoga nadbiskupa i zagrebačkoj katedrali. Nakon što je šest godina počivalo u kanoničkoj grobnici na Mirogoju te kod franjevaca trećoredaca na Ksaveru, od 2002. nalazi se u krčkoj katedrali. Apostrofiravši da je biskup Mahnić, kao otac, učitelj, vođa, odgojitelj, prosvjetitelj, svjetlo i luč koja je gorila i svjetlila, grijala i obasjavala staze mnogih života, za sve svoje djelo i sav svoj život crpio snagu i nadahnuće iz križa Kristova, iz zavidnog poznavanja Svetoga pisma što proizlazi iz svake njegove riječi izrečene i napisane, krčki biskup Petanjak zahvalio je zagrebačkome nadbiskupu kardinalu Bozaniću što je, kao treći nasljednik sluge Božjega biskupa Mahnića na stolici krčkih biskupa te kao zagrebački nadbiskup, prihvatio predslaviti euharistiju u gradu koji je dugi niz godina čuvao zemne ostatke biskupa Mahnića, a koji, prema njegovim riječima, predstavlja srce južnih Slavena.

Pozvavši vjernike neka mole Gospodina da ono što je sluga Božji Antun Mahnić cijenio i propovijedao bude i njima na srcu, u duši, u mislima i nastojanjima, kardinal Bozanić je, nakon pozdravnih riječi i zahvala, u uvodu euharistijskoga slavlja istaknuo da ono predstavlja svjedočanstvo kojim Mahnićev duh, s obzirom da oni koji umiru u Gospodinu žive, i danas živi. U homiliji je, stoga, referirajući se na njegov život i aktualnu stvarnost, naglasio njegovo nadahnuće Božjom riječju kojoj se, unatoč raznim društveno-povijesnim prilikama i kušnjama, spremno odazvao.

Na početku homilije Kardinal se je osvrnuo na Betlehemsko svjetlo koje je na Treću nedjelju došašća 13. prosinca ove godine stiglo u Zagreb. Pozvavši se pritom na riječi Ivanova evanđelja: Svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze (Iv 1,5), napomenuo je da su tame u čovjeku i oko njega. – One slabe nadu i volju za životom te nas ošamućuju sa blještavim ponudama i reklamama, ili strahovima i prijetnjama, a oduzimaju nam sposobnost da ozbiljno mislimo o temeljnom smislu našega života. Takva je zbunjenost jako široka i mijenja se u odnosu na vrijeme, prostor i prigode u kojima živimo. I današnje je vrijeme ispunjeno tamom straha i nesigurnosti. Zaraza koju je prouzročio virus Covid-19 brzo i duboko mijenja naše odnose i život. – kazao je kardinal Bozanić.

Naglasivši da je čovjeku današnjice potrebno više svjetla, u nastavku homilije Kardinal je povezao geslo kojim je Krčka biskupija obilježila stotu obljetnicu smrti biskupa Mahnića te podsjetio zašto je krčki biskup Mahnić posljednje dane svoga života proveo u Zagrebu kao gost nadbiskupa metropolita zagrebačkoga dr. Bauera zbog čega su, između ostaloga, i njegovi posmrtni ostaci više od osamdeset godina bili u glavnome gradu Republike Hrvatske. Predstavivši ukratko biografske crtice biskupa Mahnića, zagrebački je nadbiskup napomenuo: – Unatoč granicama što ih je u svojem naporima ispunjenom životu bio žrtva i nišan, lik biskupa Mahnića i danas sja veličinom čovjeka dinamična i neumorna, čovjeka uporna i izdržljiva, čovjeka vjere, nade i ljubavi, čovjeka koji je surađivao s Bogom za dobro ljudi. Biskup Mahnić bio je vjernik koji se neprestano nadahnjivao na Riječi Božjoj. Kažu da je Sveto pismo tako poznavao da ga je napamet citirao, navodeći i odlomke i retke. Poslušan Duhu unosio je svjetlo Božje riječi u svakidašnji život. Hrabro se suprotstavio zamamnim frazama vremena u kojem je živio i pozivao na odstupanje od pomodarskih ideologija onodobnog liberalizma koji je i među kršćanima stvarao dobrovoljne sluge. –

Budući da je biskup Mahnić bio propovjednik evanđeoskoga radikalizma, koji nije podnostio zagušljivu atmosferu koja truje čovjeka, Kardinal je spomenudo da je od mladih vjernika, svojih dragih prijatelja, klera te katoličkih javnih djelatnika uvijek zahtijevao dosljedan, jasan i čvrst kršćanski stav jer je kršćanin pozvan biti svjetlost svijeta. Napomenuo je, stoga, kako se Mahnić – nije mirio sa stanjem oko sebe, nije se prepuštao rezignaciji ponavljajući: nije moguće ništa promijeniti. On je razmatrao Riječ Božju, tražio inicijative, stvarao programe, prodorno gledao u budućnost, okupljao suradnike, posebno mlade vjernike i hrabro krčio nove staze. Nije nam namjera ni započeti s nabrajanjem silnih inicijativa što ih je pokrenuo i baštine koju je ostavio nama u Hrvatskoj, kao i prije u Sloveniji. –

U završnome djelu homilije kardinal Bozanić nadovezao se na znakovitost križa u životu biskupa Mahnića. Naime, na dan njegove smrti Crkva se u liturgiji spominje sv. Ivana od Križa. Ujedno, biskup Mahnić rođen je na blagdan Uzvišenja sv. Križa, a za svoje je biskupsko geslo izabrao riječi U križu je spas.  – Sluga Božji Antun Mahnić bio je asketa, čovjek duhovnosti, žrtve, radinosti i molitve. Otajstvo Križa propovijedao je svima: kleru, intelektualcima, puku. Shvatio je da Crkva mora živjeti otajstvo Križa da bi svjedočila vjernost svome Gospodinu i nadu Uskrsnuća. Rado je ponavljao: „Što nam je najteže, to nam je i najkorisnije“. A mladim vjernicima Mahnić poručuje: „Križ nije nikad bez ploda, ako ga prihvatimo pravom požrtvovnošću“. To što je biskup Mahnić govorio katolicima svoga vremena nije ništa novo, nego je temelj Kristova evanđelja. Bog se ne zadovoljava polovičnošću. On hoće sve. Stoga zove čovjeka na veliki odaziv, jer je i čovjek Pavlovog, Stepinčevog i Mahnićevog vremena po Marijinom primjeru pozvan vršiti volju Božju. – zaključio je homiliju kardinal Bozanić.

Prije završnoga blagoslova, Kardinal je predvodio molitvu slugi Božjemu Antunu Mahniću:

Isuse Kriste, dobri Pastiru!
Sluga tvoj Antun Mahnić bio je revan biskup i svestrani obnovitelj krčke biskupije; vođa i učitelj založenog kršćanskog života vjernika laika svih dobi i staleža, a posebno hrvatske mladeži.
Bio je revnitelj oko svetosti svećenika i obitelji, a u vlastitoj patnji i bolesti uzor za iskušavane u nevoljama i bolestima.
Daj nam slijediti njegov primjer i udijeli nam milost za koju te molimo (…), a njega proslavi sjajem svetosti.
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Nakon molitve postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega biskupa Mahnića vlč. Ilijić zahvalio je Kardinalu što se odazvao inicijativi da se stota obljentnica rođenja za nebo biskupa Mahnića obilježi i u Zagrebu, mjestu njegove smrti. – Hvala Vam za prijem i ovu mogućnost, a povrh svega hvala za izrečenu riječ kojom ste nam u homiliji približili ne samo lik sluge Božjega, već i lik onoga koji ga je vodio – samoga Isusa Krista, svjetlo od svjetla zbog kojeg je Mahnićeva sintagma Više svjetla doista izraz njegova osobna predanja i urona u misterij Uskrsloga – kazao je vlč. Ilijić.

U znak zahvale i kao traju uspomenu na stotu obljetnicu rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Mahnića vlč. Ilijić Kardinalu je darovao medalju s njegovim likom, zaželjevši da mu on bude i zagovornik i molitelj kod Nebeskoga oca za njegovu službu u Zagrebačkoj nadbiskupiji gdje stoji kao pastir i predvodnik. Zahvalivši i župniku Golubiću, postulator Ilijić podsjetio je na posljednju želju biskupa Mahnića koji je u svojoj oporuci naznačio da ne želi nikakve biste, knjige, životopise, simpozije ili neki pisani trag, već da mu grob bude samo jedna ravna ploča na kojoj će pisati Antun Mahnić, biskup krčki na latinskome jeziku i povrh toga jednostavni križ. – U svojoj skromnosti on i danas privlači mnoge hodočasnike i molitelje koji dolaze na njegov grob moliti, posebice majke i očeve za dar života ili djecu u tinejdžerskoj i pubertetskoj dobi, ili one koje pritišću razni križevi. Svi ste pozvani hodočastiti na njegov grob i upoznati se s njegovim likom, djelom i nasljedovanjem Isusa Krista. – poručio je vlč. Ilijić.

Kardinal Bozanić također je pozvao vjernike da se upoznaju s likom sluge Božjega: Dobro je uzeti ono što je on pisao, što je u raznim revijama objavljivao, što je propovijedao kako bi ga se upoznalo jer je kroz te riječi i taj veliki opus ostavio puno toga, govoreći jezikom i argumentima koji su i danas itekako aktualni. Zato, sve više mi se čini, treba ići na izvore pa u tom vidu i Postulatura ima veliki zadatak izdavanja njegovih djela, što joj od srca želim. – poručio je kardinal Bozanić.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi grupe RIM, Ružica, Maja i Slavko Nedić, izvevši, između ostaloga, pjesmu Glas s hridi (tekst: Iva Čuvalo, glazba: Slavko Nedić) kojom postulatura Sluge Božjega tekstom i glazbom želi široj javnosti predstaviti svetački život i djelo krčkoga biskupa Antuna Mahnića.

Stota obljetnica rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Mahnića proslavljena je također i na otoku Krku euharistijom koju je, na Treću nedjelju došašća 13. prosinca, predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Zagrebačka nadbiskupija

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari