Connect with us

Istaknuto

Kardinal Bozanić: U opasnosti smo izumrijeti, a to sigurno nije Božji plan s našim narodom

Objavljeno

on

Svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Alessandrom D’Erricom, te kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prebendarima.

[ad id=”93788″]

Na početku homilije, kardinal je rekao da Isus posve razumije ljudski osjećaj zemaljskoga života jer i sam je živio na zemlji.

„Iskusio je sudbinu zemaljskoga življenja, a kao najneviniji čovjek podnio je najstrašniju muku. No, on je za razliku od svih ljudi koji su živjeli prije i poslije njega prošao svijetom isključivo čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Naime, Isusov zemaljski hod bio je, baš kao i naš prolazan, no po tome što je prolazeći zemljom činio dobro i danomice đavlu, ocu laži, pokazivao da nema šansu za konačnu pobjedu, njegov je zemaljski hod bio i dio vječnosti. On je, naime i pravi Bog i pravi čovjek”.

U nastavku homilije, kardinal se osvrnuo na događanja koja su obilježila dane uoči Uskrsa, u kojima se „krvlju nedužnih ispisuje povijest uskrsnoga vremena našega kontinenta, ali i mnogih drugih dijelova svijeta”.

Kao ljudi, kao vjernici, osjećamo bol zbog svake žrtve i zajedno s cijelom Crkvom ustrajemo u molitvi i zazivima Gospodinu da ojača ojađena srca i obrati srca osoba koje su zaslijepljene okrutnim fundamentalizmom. No, upravo u takvoj današnjici, kad se u glavama ljudi roji bezbroj negativnih misli o crnoj budućnosti, o ugroženoj sigurnosti, o zamagljenoj nadi dolazi proslava Uskrsa koja nam iznova otkriva način na koji se može nadvladati svaki, ali baš svaki, negativan predznak naše suvremenosti, naglasio je kardinal Bozanić. U tom je kontekstu upozorio da „zlo voli velike predstave, pa se pobrinulo da se i Isusova muka i smrt održe kao razularena proslava, da se krvlju izmučena Sina Božjega nahrane oči publike, da se poniženjem Dobroga Pastira zagorče osjećaji duše dotad izgubljenoga stada. Zlo nastrano voli promatrače, voli publiku, voli da se o njemu govori”.

No, mi danas nećemo i ne želimo u tome sudjelovati. Stoga budimo svjedoci Božjega djelovanja. Svjedočanstvo apostola Ivana i Petra darovano nam je da i mi kao svjedoci uskrsnuća našega vremena uđemo u Isusov grob, pozvao je kardinal, te nastavio: „Volio bih da uočimo sljedeće: Isusovo uskrsnuće upravo time što je u kozmičkim razmjerima donijelo pobjedu nad zlom, time što je čovjeka izbavilo iz ralja grijeha i vječne smrti, promijenilo je i pojam svjedočenja. Danas slavimo, danas se radujemo, jer smo kao kršćani vjerom u Krista Uskrsloga postali svjedoci, ne snage zla koje je razapelo Isusa, nego živi svjedoci veličine Božje ljubavi kojom je Krist uskrsnuo. Svjedoci smo i prisutnosti dobra u našem životu i snage Božjega milosrđa u našoj sredini. To je naše poslanje u svijetu, koje smo pozvani prihvatiti i obznanjivati”. Ukazujući na činjenicu da među nama ima puno dobra, te da su vjerni spremni i velikodušno surađivati s Božjom milošću, istaknuo je kako i Stepinčeva katedrala svjedoči o divnim susretima čovjeka i Boga što se posebno očituje u svetim sakramentima. U tom je kontekstu naglasio kako mnoštvo vjernika, osobito mladih pristupa sakramentu pomirenja.

Nadalje se kardinal osvrnuo i na okrutnu istinu da svjedoke ubijaju.

Čitava povijest Crkve, krvava je kronologija, počevši od većine apostola, prvih svjedoka uskrsnuća koji su skončali život u mukama preko prvih kršćana koji su zvjerski proganjani po mučilištima i arenama i onih koji su skončavali pod totalitarnim režimima prošloga stoljeća, pa sve do naših dana kada su upravo kršćani najprogonjeniji vjernici. Nepojmljivo je da se kršćane samo zbog vjere u Krista i danas razapinje, upozorio je, te posvijestio kako ondje gdje kršćani ne prolijevaju krv prečesto se razapinju vrednote koje su niknule iz Kristova križa.

Pod geslom slobode izražavanja javno se prokazuje svjedoke koji ne kriju svoje kršćansko uvjerenje u politici, kulturi i znanosti, a obitelji koje svjedoče kršćansku sliku muškarca i žene, oca i majke sa svojom djecom šalju se poruke da su manje poželjni od nekih drugih oblika suživota kojima se želi predstaviti „novi oblik obiteljskoga života”. Mlade pak, koji svoju pripadnost Kristu žele posvjedočiti okupljanjem na kršćanskim susretima pokušava se predstaviti kao nenapredne. „Svi su oni svjedoci koji ometaju plan Zloga i zato nekom smetaju”, ustvrdio je kardinal, te nastavio „čini se da zlu nije problem ako ga se prokazuje, razotkriva, razobličuje jer sve dok je ono u glavnoj ulozi na pozornici slavodobitno uživa”.

Kardinal Bozanić se u homiliji osvrnuo i na demografski pad i sve su jače prijetnje opasnog izumiranja stanovništva, te naglasio kako to „zasigurno nije Božji plan s našim narodom”. Hrvatsku napuštaju njezini građani u potrazi za poslom, u želji za preživljavanjem. Velik je broj nezaposlenih. K tomu, diljem domovine gase se obiteljska poljoprivredna gospodarstva i nikakva novost nije da hrvatsko selo izumire. No, čini se kao da ne smeta ako se govori o tim poražavajućim trendovima, kao da se s tim i sličnim poraznim činjenicama olako miri, kao da nekomu odgovara da raste beznađe, da se sve dublje tone, a takvo nakazno mirenje može biti samo plod djelovanja Zloga, upozorio je, te podsjetio, kako se odbacuju prijedlozi rješenja tih problema, te se čini da nijedna nova ideja nije dobra.
Kako to da se pojavljuju protivnici novih projekata koji još nisu ni predstavljeni, zašto pravednija raspodjela dobara najednom postaje krimen; kad se stvaraju uvjeti za napredak, kad se oblikuje snaga za njegovu provedbu, zašto nastaje pogubno usporavanje, najčešće po ideološkom ključu, upitao je, te ustvrdio kako je „nevjerojatno da se drugdje koriste razne metode da bi se ubrzao društveni napredak, da stagnacija traje što kraće, a u Hrvatskoj postoje snage koje kao da su zadužene i osposobljene samo za usporavanje napretka kad ga već ne mogu u potpunosti zaustaviti. Za to, ako ne znaju drukčije pred javnost stavljaju jalove rasprave iz prošlosti, kao da zlo u našoj Domovini želi ostati u glavnoj ulozi, voditi glavnu riječ, hraniti se svjetlima pozornice”.

Na kraju homilije kardinal je uputio na životno svjedočanstvo bl. Alojzija Stepinca, te upitao: „Zašto kardinal Alojzije Stepinac nekome smeta; komu je njegov lik prijetnja?”

Upozorio je, kako „među osporavateljima njegova lika malo tko želi razgovarati o njegovim brojnim konkretnim djelima kojima je Isus bio sredstvo za spašavanje ljudi. Među osporavateljima malo tko razmišlja o njemu kao čovjeku koji je bezuvjetno vjerovao Bogu i iz te vjere činio velika djela za najugroženije: siromašne, proganjane, potlačene, obespravljene i napose životno ugrožene. Bl. Alojzija se želi oslikati metodama ideologija zla, nacizma, fašizma i komunizma koje su vladale u vremenu u kojem je živio, a s kojima je imao toliko veze koliko je bio primoran djelovati u tom razdoblju svjetske i narodne povijesti. Neki gotovo da žele dovesti stvar do apsurda kako bi se pomislilo da su se te ideologije razmahivale zbog njega, a ne da je on nadljudskim naporima nastojao očuvati ljude od njihova zla”. Stoga je ustvrdio „baš je to zamka Zloga: neprestano svraćati pozornost na sebe, pa se u svrhu promidžbe samoga zla pokušava koristiti najsvjetliji lik naše suvremene hrvatske povijesti. No, i za našega blaženika vrijedi ova istina „svjedoka su ubijali, ali njegovo svjedočanstvo vjere u Uskrsloga živi jače nego ikad dosad, što i sam Bog potvrđuje tolikima koji se njemu utječu u svojim potrebama i bivaju uslišani”. Stoga tko god želi tragati za istinom, neka samo krene Stepinčevim stopama, neka rekonstruira njegovo zemaljsko hodočašće, pa makar vagao svaki njegov izgovoreni glas ili pisano slovo, ali ako slijedi blaženog Alojzija Stepinca jedino može doći do Krista i to Krista Uskrsloga.”

Zaključujući homiliju, kardinal je sve potaknuo da mole Krista Uskrsloga da im u Svetoj godini milosrđa „podari snagu za svjedočenje gdje god da je naše poslanje. Molimo ga da na nas izlije hrabrost, postojanost i ustrajnost u življenju i svjedočenju vjere za naše osobno spasenje i spasenje naših obitelji, za dostojan život hrvatskoga naroda i svega hrvatskoga društva, naše Domovine, Crkve i cijeloga svijeta”.
Uz mnoštvo vjernika, misi su nazočili i predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner i predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić. Euharistijsko slavlje pjevanjem su obogatili Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju prof. Nevena Kraljića.

IKA

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari