Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić upozorio na pokušaje stvaranja novih poredaka

Objavljeno

na

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na svetkovinu uskrsnuća Gospodinova, Uskrs, euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali.

“Zar nije istina da kad god prihvatimo Uskrsloga Krista, On donosi sklad u našu svakidašnjicu. To je snaga Uskrsa!”, rekao je u uvodu homilije Kardinal istaknuvši da bi se moglo reći da je naše slavljenje Uskrsa svojevrsni predokus rajskoga slavlja za kojim nam duša čezne. Samo ondje gdje je uskrsli Isus, ondje je i istinski sklad.

Podsjetivši na Isusov odgovor jednome od obješenih zločinaca na Golgoti, koji je zavapio da ga se sjeti kad dođe u svoje kraljevstvo: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23, 43), Kardinal je rekao da je svatko od nas došao na ovo uskrsno slavlje noseći svoj životni križ; ono što nas opterećuje, ono što nam stoji kao zaprjeka na putu do istinske radosti, pozvavši okupljene vjernike da predaju sve svoje životne terete Uskrslomu, jer on nas je otkupio zajedno s našim križevima.

Upučujući na činjenicu da se Isus nakon svog uskrsnuća nije ukazao svima nego samo nekima, a s druge strane, njegovo su izmučeno, poniženo i ubijeno tijelo mogli vidjeti mnogi, Kardinal je naveo da se to opire suvremenim nastojanjima, po kojima se prema van želi pokazati samo ono što komu ide u prilog – što je nerijetko i prijevara, a skriva se sve ružno i problematično, toliko da se često skriva i sama istina.

“Isus nije, da se tako izrazim, populist koji bi se svima želio svidjeti, a prema tome ni njegova Crkva ne može biti takva. Katolički vjernici pozvani su svima željeti dobro. Crkva želi sudjelovati u Božjem planu da se svi ljudi spase, ali pri tom nipošto ne može zanijekati istinu.

Naime, Isus nikada nije obećavao raj na zemlji, jer On je u svojoj ljudskoj naravi, kao i onaj razbojnik kojemu je dao obećanje, u raj stigao tek nakon smrti. Zato, draga braćo i sestre, uvijek treba s oprezom slušati one koji ljudima obećaju ‘raj na zemlji’, koji se predstavljaju kao donositelji novog poretka, mira, blagostanja, potpune ravnopravnosti i slično. Time su se služile propale ideologije prošlog stoljeća, a slično pokušavaju i nove.

No, pitamo se zašto onda u tom svojem ‘raju’ ne predviđaju mjesto za Boga? Štoviše, iz toga svoga raja nerijetko sustavno progone Boga, pa ne čudi što im posebno smetaju oni koji vjeruju u Boga i u Isusovo uskrsnuće, koji čuvaju biblijsku sliku o čovjeku stvorenom kao muškarac i žena, koji brane ljudski život od začeća do naravne smrti, koji se zalažu za istinsko dostojanstvo svakoga ljudskog bića. Novo je doba, nažalost, donijelo nove načine suvremenih progona Kristovih učenika, koji su u svijetu i dalje ‘znak osporavan’.”

Govoreći o kriterijima po kojima se lako može prepoznati one koji obećavaju lažni raj na zemlji, Kardinal je naveo suze. “Naime, gdje je uskrsli Krist, ondje nema suza, grča i boli, nego radost zbog otkupljenja, radost koja otklanja svaku sebičnost. S druge strane, kod onih koji se nadaju da svojim prijedlozima, programima i projektima donose takozvani ‘raj’ na zemlju, njihovu viziju uređenja svijeta i odnosa, netko često plaća suzama.

Nerijetko se, povijest nam svjedoči, afirmiranje sustava njihovih ideologija, po mjeri nekolicine na štetu većine, plaćalo ne samo novcem, nego žrtvama i životima. Crkva vidi i današnje suze svoga vjernog naroda. Budući da je Isus došao na svijet, umro i uskrsnuo da život imamo, uistinu da ga imamo, ni Crkva se ne može pomiriti sa suzama i bolima koje ugrožavaju i odnose živote, i zato naviješta Uskrsloga Krista, vjeruje u njega i priziva sklad što ga je Bog od početka namijenio čovjeku.”

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U nastavku je, govoreći o utjehi koju vjernicima daje Isusovo uskrsnuće, Kardinal istaknuo da “svjetlo Uskrsloga Isusa obasjava i brojne uplakane o kojima bi se možda najradije šutjelo”, upozorivši da uzrok mnogih suza u suvremenom svijetu leži u golemoj društvenoj nepravdi, koja pokušava stvoriti nove odnose. To osjećaju na poseban način oni koji pate pod teretom siromaštva, koji zbog toga ne samo da gube ili su izgubili krov nad glavom, nego gube i živote. Njihove suze plod su sustava koji se zatvorio vrijednostima što ih je svojim uskrsnućem uspostavio Isus, u čijoj prisutnosti nikad nema odbačenih i napuštenih.

“Nijedan sustav koji je u stanju ljudima oduzimati svetinju doma i mogućnost da pošteno zarađuju za svoj kruh, ne samo da nije otvoren za svjetlo Uskrsloga, nego to svjetlo i guši. Ako se zamračuje svjetlo Uskrsloga, komu se onda otvara prostor? Moći? Novcu? Ideologiji? Grupašenjima? Kao vjernici pitamo se zašto dok odabrani jačaju, toliki moraju slabjeti? To je sve tako daleko od vrijednosti što ih promiče Isusovo uskrsnuće. Potrebno nam je, dakle, novo okupljanje oko vrijednosti koje su uspostavljene Kristovim uskrsnućem.”

“Uskrsli Isus”, nastavio je Kardinal “kad god se pokazivao svojim učenicima, činio je to nenametljivo, blago i s ljubavlju. Poučavao ih je i rješavao brojne dvojbe, uz njega nije bilo mjesta za sebične interese, nego isključivo za zajedničko dobro. U svjetlu takvoga Isusova djelovanja, danas, na Uskrs, postavlja se pitanje kako se odgovorno i pošteno uključiti u procese koji su na djelu i u našem hrvatskom društvu, a koje u tom smislu nije usamljeno, jer riječ je o procesima koji nadilaze granice naše države.

Neka i među nama sada odjeknu riječi pape Franje od prije tjedan dana, kada je mladima, predstavnicima raznih zemalja svijeta, na Cvjetnicu rekao: ‘Mnogo je načina da se mlade učini tihima i nevidljivima. Mnogo je načina da ih se anestezira i uspava da ne stvaraju buku, da se ne postavljaju pitanja i ne stavlja ih se na raspravu. (…) Ako svijet šuti i gubi radost, pitam vas: Hoćete li vi vikati? Molim vas, odlučite se prije nego što kamenje počne vikati’. Tim je apelom Sveti Otac dao poticaj svim kršćanima koji zagledani u svjetlo Uskrsloga, žele pridonijeti dobru i dijalogu uz koji je jedino moguće pomoći da iščeznu društvene nepravde.

Papa Franjo je, draga braćo i sestre, koristio metaforu društvene anestezije ili uspavljivanja vjernika. Snažna je to slika jer uspavani i anestezirani više ne osjećaju bol, oni nemaju suza, dok istodobno ostaju zbunjeni, zatečeni i sve manje razumiju što se događa. Kao Crkva pozivamo sve na otvoreni i hrabri dijalog, na međusobno poštivanje i respektiranje svih skupina i sastavnica našeg društva, a posebno na zajedništvo u hrvatskom društvu, te na izbjegavanje stvaranja zbunjenosti i nepotrebnih napetosti koje prerastaju u obeshrabrenost, a obeshrabrenost u strah.”

Homiliju je Kardinal završio pozivom da upremo molbeni pogled u uskrsloga i proslavljenoga Krista:

“Vjero u Uskrsloga Isusa, ti uzdanice hrvatskih žena i muškaraca, podari nam svima uskrsnu hrabrost za suočavanje s novim izazovima!
Vjero u Uskrsloga Isusa, ti koja si nam očuvala obitelji; čuvaj i dalje na okupu djecu, majke i očeve da ostanu oaze života!
Vjero u Uskrsloga Isusa, ti najveće blago naše Crkve i naroda hrvatskoga, čuvaj naše zajedništvo i ujedini nas u nastojanju da te nikada ne zatajimo!
Vjero u Uskrsloga Isusa, ti koja si plamtjela u srcu Presvete Bogorodice Marije, Kraljice Hrvata, ti koja sjajiš na licu blaženog Alojzija Stepinca, svjedoka istine i čiste savjesti, dovedi sve nas do našega crkvenoga, narodnoga i osobnoga Uskrsa!
Predragi u Kristu, vama i vašima i svima koji ste s nama povezani putem elektroničkih medija, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!”

(Zagrebačka nadbiskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Mole se Hrvatu fra Augustinu za rješenje političke krize

Objavljeno

na

Objavio

U jeku velike krize u Venezueli narod se moli za zagovor pokojnog hrvatskog misionara fra Augusitna Augustinovića

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem.

U jeku političke krize u Venezueli ondašnji se narod ponovno prisjetio fra Augustina(Ante) Augstinovića, franjevca misionara iz Bosanske Posavine ( rođen 1917. godine u Prijedoru kod Brčkog), koji je davne 1951. godine napustio mjesto profesora Novoga zavjeta u Jeruzalemu i otišao u Venezuelu i tamošnje župe propovijedati Isusa Krista. Njegovo ime ovih se dana često spominje u molitvi  napisanoj 1997. godine, kada je i započeo postupak proglašenja Slugom Božjim od strane tamošnjeg ordinarija.

Naime, sam je fra Augustin u Venezueli proveo 47 godina, a tamo je i umro na glasu svetosti 1998. godine. Uz plodan pastoralni rad (župnikom je u 47 godina bio u tri župe), podizao je škole, bolnice, domove, brinuo se o časnim sestrama, a posebno je poznat po svom književnom i znanstveno-teološkom radu, ali i kao jedan od pokretača malog tečaja kršćanstva  “Cursillo” u Venezueli..

Napisao je veliki broj djela na španjolskom jeziku, a na hrvatski jezik do sada su mu prevedene dvije knjige priča “ Priče iz doline” i “Od obale… do obale”.

Fra Augustin

Fra Augustin

U znanstveno-teološkom smislu posebno mu je cijenjeno djelo “Povijest Isusova”, koje je prevedeno na 32 strana jezika. Izvorno je pisano na španjolskom, a autor ga je osobno preveo na hrvatski jezik. Nekoliko originalnih fra Augustinovih djela na španjolskom jeziku  nalazi se u Republici Hrvatskoj, a u pripremi je i i drugo prošireno izdanje knjige “Malenošću do nebeskih visina”, koja govori o njemu.

Prema informaciji Radio Marie Venezuele ovih se dana u župama Capaya, Caucagu i Carizal posebno zaziva ime “malenoga”(niskog rasta) fratra iz bosanske Posavine, jer politička  kriza u Venezueli  poprima sve veće obrise, a narod ovog dijela Venezuele još uvijek pamti njegova svetačka djela i već ga sada smatraju svecem. Molitva koju mole prevedena je i na hrvatski te glasi:

“Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,

daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,

te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,

koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe

i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,

svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

i rješenje političke krize u našoj Venezueli

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,

daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.

Amen.”

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Obilježena druga godišnjica smrti prof. Ivančića: Bio je veoma uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista

Objavljeno

na

Objavio

U povodu druge godišnjice smrti prof. dr. sc. Tomislava Ivančića (30. studeni 1938. – 17. veljače 2017.) Matična vrhovna uprava Zajednice Molitva i Riječ i Centar za bolji svijet priredili su u subotu, 16. veljače okrugli stol s temom „Život i djelo Tomislava Ivančića – model i uzor evangelizacije u Crkvi i društvu“.

U dupkom punoj dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta uz članove obitelji prof. Ivančića, okupili su se i članovi Zajednice Molitva i Riječ pristigli iz cijele Hrvatske i europskih zemalja. Događaj je bio prigoda u prvom redu putem osobnih svjedočanstva podsjetiti se na ulogu koju je prof. Ivančić imao u evangelizaciji, ali i u pokoncilskim gibanjima Crkve u Hrvata.

Sisački biskup Vlado Košić progovorio je o prof. Ivančiću kao njegov student, ali je odlazio i na vjeronauk u Frankopansku, a sudjelovao je i na nekoliko seminara. „Bio je pojava novosti, zanosa, duhovne obnove koju je trebala ta populacija studenata i jednu svjesnu vjeru koju su pronašli u tom druženju i stilu duhovnosti“. Kasnije, kad je postao asistent susretao ga je kao mlađi kolega na KBF-u gdje je prof. Ivančić bio dekan.

Bio je uvjerljiv i proživljen svjedok vjere u Isusa Krista, ali je bio i jednostavan i dobar čovjek pun vjere koju je sam nosio sa svim žarom i pameti srca predavao drugima. Bio je doista svjedok, jer govorio je iz osobnog iskustva, a ne iz naučenog znanja.

Njegove riječi su bile proživljene, bile su uvjerljive i čovjek ga je mogao i želio slijediti. Bio je privlačan, mamio je mlade, ali i starije. Govorio je o Isusu živome, o Bogu živome. Bio je nadasve čovjek pristupačan, uvijek blag, nasmiješen, pronicljiv. S njime se moglo razgovarati, imao je uho za čovjeka, bio je bliz ljudima, možda zato jer je uvijek bio bliz Bogu. Da, bio je bliz Bogu i ljudima, i zato je njegova evangelizacija bila svjedočanstvo koje je pozivalo, privlačilo i ohrabrivalo, rekao je biskup Košić, te zaključio „neka i dalje govori svima nama danas.

Hvala mu na svemu što nam je darovao, svakome od nas i svima Crkvi, i Božjem narodu. Hvala mu i za sve što je pridonio našem hrvatskom narodu za koji se borio da bude bolji, da bude Božji“.

O njegovu utjecaju na svećenike progovorio je vlč. Ivan Jurić. „Znam ga kao velikoga duhovnika hrvatskoga naroda, voditelja duhovnih obnova i duhovnih vježbi. Pokazao je kako doći do Boga, kako s Bogom uspostaviti kontakt i osjetiti da je on tako jednostavan, blizu“. Sam u njegovim knjigama traži nadahnuće, jer je iza njega ostalo puno toga. „Imamo puno toga, puno njegove baštine koju nam je ostavio, i danas nakon dvije godine i ja mu osobno zahvaljujem, vjerujem da to i svi vi ovdje prisutni“ rekao je.

Svoje svjedočanstvo na putu obraćenja izrekao je fr. Ivan Dominik Iličić, OP. On je kao student farmacije počeo odlaziti na kateheze četvrtkom. „Išao sam četvrtkom na susrete i prakticirao stvari koje je on govorio. Kad je govorio o svom iskustvu Boga osjećao sam da su to žive riječi.“ U ovoj prigodi je ukazao i na zanimljivu poveznicu. „Prof. ivančić je jedan od najboljih propovjednika kroz kojega je živa Božja riječ doticala druge ljude i to je crpio iz kontemplacije, a dominikanska karizma je kontemplacija i akcija, tj. biti u studiju i molitvi gdje osluškuješ poticaje za akciju, propovijedanje. Stoga vidim i dominikansku karizmu u životu Tomislava Ivančića, a onda je njegova karizma itekako je moguća u mom životu“.

Potom se okupljenima obratio doc. dr. sc. Tomislav Kovač, jedan o Ivančićevih nasljednika na mjestu pročelnika Katedre fundamentalne teologije KBF-a, koji je bio i njegov student.

Govoreći o njemu kao modelu i uzoru evangelizacije, između ostaloga je naglasio: „bio je duboko ukorijenjen u vjeru i uvjeren i vjeru u Isusu Krista a to je prvi stup evangelizacije. Nadalje, doživio sam ga kao osobu koja nije bila isključiva.

Bio je spreman razgovarati sa svima: kolegama teolozima, s laicima, sa protestantima, pripadnicima drugih vjeroispovijesti, s ateistima, svi su ga jako cijenili. Imao je čvrst i kritički stav prema Crkvi, osobito prema hijerarhiji Crkve koju je iznimno poštivao, ali ju nije idealizirao, bio je svjestan manjkavosti od svjedočanstva do nekih struktura.

Tražio je kriterij autentičnosti življenja kršćanske vjere i kod svećenika i kod vjernika laika, nije se temeljio na autoritetu službe nego na autentičnost življenja vjere“. Spomenuo je i kako je imao povjerenje u vjernike laike i rado s njima surađivao. K tomu „zračio je sigurnošću i mirom, imao je nevjerojatnu sposobnost smirivanja ljudi.

Imao je i sposobnost slušanja, nije puno govorio u privatnim razgovorima, nije nametao svoje odgovore, ali je govorio dovoljno da čovjek sam donese svoj sud svoju odluku. Što znači da je poštivao ljudsku slobodu a kroz to ljudsko dostojanstvo.“ Posebno je naglasio da prof. Ivančić nije vezivao ljude za sebe, već ih upućivao za Kristom. „U njemu nalazimo glavne odlike evangelizacije i evangelizatora: bio je siguran u vjeri, spreman svjedočiti, nije bio isključiv, bio je kritičan, pa i samokritičan, ali je uvijek bio pozitivan i poticao da se ide dalje. Bio je otvoren za dijalog, suradnju, a povrh svega čovjek duboke molitve“, rekao je Kovač.

Svoja svjedočanstva izreklo je i nekoliko članova Zajednice Molitva i Riječ, a program je bio obogaćen audio i video materijalom snimljenim na predavanjima i seminarima prof. Ivančića.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari