Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: ‘Zar se baš ništa ne može učiniti da bi se rušenje zaustavilo?’

Objavljeno

na

Nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić upitao je na Božić zar se u hrvatskom društvu baš ništa ne može učiniti da bi se rušenje zaustavilo te upozorio da “ideolozima razvaline” u njihovim rušilačkim nastojanjima uvijek smetaju čuvari temelja kuće.

“Žao mi je što to danas moram reći, no kako drukčije nego djelovanju ideologa razvaline pripisati ono što se događa s hrvatskim gospodarstvom, koje je do te mjere razrušeno da ga se sve više gleda kao nešto što je nekad bilo, a sada se samo broje i preprodaju preostale cigle iz njegove ruševine”, rekao je kardinal u propovijedi na božićnoj misi u zagrebačkoj katedrali, na kojoj su nazočili i predsjednik Republike i predsjednički kandidat za drugi mandat Ivo Josipović te predsjednički kandidati Kolinda Grabar-Kitarović i Milan Kujundžić.

“U razvalinama, naime, nema života, one tek stoje kao zloguki podsjetnik na mjesto u kojemu je život nekoć postojao. U razvalinama nitko ne živi, ali neki od njih dobro žive”, rekao je kardinal Bozanić.

“Kako drukčije nego djelovanju ideologa razvaline pripisati povećanje popisa nezaposlenih koji danomice raste. Kad se pak prikazuje smanjenje broja nezaposlenih često je to na račun onih mladih ljudi koji su ponovno prisiljeni tražiti kruh u tuđini”, upozorio je Bozanić.

Upitao je kako to da je hrvatski čovjek u Europi i svijetu priznat kao dobar i odgovoran radnik, kako to da nam je Bog dao lijepu i prirodom obdarenu zemlju, a stvari ne idu, nema napretka.

“Komu, ako ne djelovanju ideologa razvaline pripisati mirenje s neprestanim siromašenjem naših ljudi. No možda je još strašnije to što vidimo nastojanja da se od ljudi naprave duhovne razvaline, vidljive posebno po ranama nezaposlenih, te supružnika i obitelji”, rekao je kardinal te dodao kako se “ovoga Božića ozbiljno pitamo – zar se u ovome hrvatskom društvu baš ništa ne može učiniti i promijeniti da bi se rušenje zaustavilo”.

“A što reći o nezadovoljstvu u društvu, o neuspostavljenu razgovoru, o neslušanju tuđih potreba, o neosjetljivosti i nebrizi za ugrožene. Svjesni smo da smo i u hrvatskom društvu dionici kulture odbacivanja o kojoj često govori papa Franjo”, rekao je.

Upitao je hoćemo li pogriješiti ako zaključimo da nastanku suvremenih hrvatskih razvalina te provođenju kulture odbacivanja i isključivanja pridonosi i to što slabi svijest odgovornosti za opće dobro.

Podsjetio je da je na Badnjak posjetio na Savskoj cesti hrvatske ratne vojne invalide Domovinskog rata i hrvatske branitelje koji prosvjeduju te istaknuo da su hrvatski branitelji dali živote kako bi zaustavili zločinački ideologiju koja je od Hrvatske doslovno željela napraviti ruševinu.

“Riječ je o nečijim muževima, očevima i djeci. Oni su u datom trenutku svoje živote dali na raspolaganje kako bi zaustavili zločinačku ideologiju koja je od Hrvatske doslovno željela napraviti ruševinu. Pod vodstvom prvog hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, u vrijeme zagrebačkog nadbiskupa blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, a uz pomoć samoga Boga, zagovorom Presvete Bogorodice Marije i bl. Alojzija Stepinca, te brojnih hrvatskih mučenika i svetaca, uz velike žrtve, izborili su nam branitelji slobodu. Dana su im zato i određena prava ali stječe se dojam da ih se istodobno polagano isključuje iz istoga onoga društva kojemu su omogućili opstanak. Ideolozima razvaline, u njihovim rušilačkim nastojanjima uvijek smetaju čuvari temelja kuće”, istaknuo je kardinal Bozanić.

Poručio je da svakome komu je stalo do dobra bližnjega ova Crkva želi biti blizu jer ne smije se dopustiti da i jedan čovjek propadne, a kamoli čitav narod. Naglasio je kako zato žele biti blizu i hrvatskim braniteljima koji se bore za svoju društvenu uključenost i koji nastojanjem da se ne dira u temelje države čuvaju toliko toga što još ima snage izgrađivati domovinu.

Upitao je što je svjetlu Božića znači zauzimanje koje je potrebno cijeloj domovinu te odgovorio da znači ponajprije ne šutjeti pred građenjem otajstva života, kao da nas se to ne tiče, znači ne odustati od brige za obitelj, sudjelovati u odgoju svojim kršćanskim stavovima, ne bojati se svjedočiti istinu, potražiti zajedništvo, posebno kršćansko zajedništvo kada osjetimo da smo sami, preslabi.

“Znači i u politici biti uz one koji se zalažu za obranu nosivih vrjednota hrvatskoga društva, znači ne dopustiti da budemo potkupljeni ili ucijenjeni u svojoj slobodi. Jer čemu sve vrijednosti o kojima se tako često govori, ako ih dajemo u bescjenje i ako se povijamo trenutačnim moćnicima”, poručio je na Božić kardinal Josip Bozanić.

Hina / Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari