Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Život je Božji dar, a ne čovjekov proizvod!

Objavljeno

na

Kardinal Bozanić u homiliji povodom 15. obljetnice smrti kardinala Kuharića progovorio je o neradnoj nedjelji, abortusu, Crkvi i odnosu prema Domovini.

O 15. obljetnici smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića euharistijsko slavlje je u zagrebačkoj prvostolnici u subotu, 11. ožujka predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

U koncelebraciji su bili i vojni biskup u miru Juraj Jezerinac, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Zbora prebendara Prvostolne crkve te više od pedeset svećenika.
U prvom dijelu homilije kardinal Bozanić osvrnuo se na misna čitanja, te je kao lijepu podudarnost istaknuo činjenicu da petnaestu obljetnicu smrti kardinala Franje Kuharića slavimo u liturgijskom ozračju Druge korizmene nedjelje kojoj je na našemu korizmenom hodu u središtu otajstvo Preobraženja. Isusovo preobraženje vidljivo je Petru, Jakovu i Ivanu samo na tren. Kada ih dodiruje i vraća iz stanja viđenja Božje slave, Isus je pred njima sam.

Ali Isus i dalje nosi istu snagu, isto svjetlo svoga božanstva, svjetlo Očeve prisutnosti i sjedinjenosti s njime. Utješno je što znamo da smo i mi zahvaćeni tim svjetlom, jer ono je u nama, premda ga ne vidimo u punome sjaju, dodao je, te nastavio: „Dok zahvaljujemo Bogu za život i služenje sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, ispovijedamo istinu preobraženja, prihvaćanje svjetla koje pokazuje istinu kardinalova života.

Stoga s vama večeras podsjećajući nas na riječi našega kardinala Franje, dijelim misli o četirima važnim temama koje povezuju naše sadašnje crkvene i društvene okolnosti u Hrvatskoj. Te četiri teme a moglo bi ih biti puno više, pokazuju da čovjek koji živi u Božjoj blizini, koji trajno nastoji vidjeti sjaj neba vidi dalekosežno i svjedoči istinu.

Te četiri teme su Dan Gospodnji, početak ljudskoga života, otajstvo Crkve i odnos prema Domovini”.
Uz prvu temu kardinal Bozanić je naglasio: „Želeći dobro hrvatskomu društvu i državi kao Crkva neprestano ponavljamo koliko je važan odnos prema nedjelji kao posebnomu danu, nedjelji koja se tiče vrijednosti, našega narodnoga bića, naše nacionalne kulture.

Ustrajavamo na tome da to nije niti isključivo, niti poglavito gospodarsko pitanje. Ono se tiče duše hrvatskih ljudi i nacije”. U tom je kontekstu kardinal Bozanić ukazao na riječi kardinala Kuharića, te dodao: „Vidimo kako čovjek obasjan Božjom istinom, koja je izvor najveće sreće ljudi, vidi koliko je pogubno zanemariti te vidike, a koliko je blagotvorno nedjelji vratiti njezin smisao, za što se trebaju zalagati ne samo odgovorni u političkome životu, nego ljudi u svim društvenim područjima, osobito intelektualci.

U konačnici to donosi dobro i gospodarstvu, jer do sada nismo vidjeli nikakve stvarne pokazatelje koji bi svjedočili o tome da je rad nedjeljom donio i minimalnu financijsku ili koju drugu korist. Naprotiv, nepoštivanje nedjelje razgrađuje obitelji, a time i društvenu i državnu zajednicu. Kršćanski vjernik u nedjelji ne vidi običan dan, nego dan koji povezuje zemlju i nebo, prolazno i vječno, dan koji pripada Gospodinu, Stvoritelju i prijatelju čovjeka”.

U posljednje se vrijeme u nas ponovno vodi rasprava o bolnoj temi pobačaja, nužno se suočavajući s pitanjem kada počinje ljudski život, što je osoba, koje vrijednosti treba štititi. U svemu je važno ne previdjeti polazište, a ono je u istini da je život dar, Božji dar, a ne čovjekov proizvod. Koliko je samo puta o tim prevažnim pitanjima govorio i pisao kardinal Kuharić, rekao je kardinal Bozanić.

Podsjetio je na riječi kardinala Kuharića koje je on izgovorio prije sedamnaest godina. „Posve je jasno da je u krilu žene zaživio novi čovjek koji nije samo neki grumen stanica, niti dio majčina tijela poput nekoga tumora. U svakom začeću čovjeka nisu aktivni samo roditelji, nego se u događaj te tajne ljudskoga početka uključuje i Stvoritelj života. Bog stvara dušu, duhovnu i besmrtnu, koja je od začeća do smrti počelo našega života, ne samo biološkoga nego i misaonoga, voljnoga, osjećajnoga, sa sposobnošću izbora i odluka koji uređuju i određuju čovjekov život. […] Što je sa savješću tolikih ‘otmjenih’ ubojica? Tko ubija život nedužnoga ljudskog bića, ratuje protiv Boga i čovjeka. Ako ne u vremenu, u vječnosti će spoznati da je izgubio rat”, upozorenje je to kardinala Kuharića.

Tom tumačenju nije potrebno ništa dodati, rekao je njegov nasljednik kardinal Bozanić. Čovjek obasjan nutarnjim Božjim svjetlom i potican glasom savjesti lako će prepoznati istinu početka ljudskog života u začeću i potrebu da se, uza sve složenosti, taj život zaštiti. Sve ostalo su izgovori i sofizmi koji nas guraju u propast! Preobražen čovjek u jedva primjetljivom plodu u majčinu krilu ne vidi samo neko tjelesno tkivo, nego čudo nad čudima, čudo života koje nam nije dano na raspolaganje, nego darovano pažnji naše ljubavi, rekao je propovjednik.
Nadalje je u ozračju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, kardinal Bozanić rekao, kako je i sam kardinal Kuharić u svoje vrijeme i sam planirao organizirati nadbiskupijsku sinodu.

„Blagoslov je što po sinodskom hodu smijemo posvijestiti svoju crkvenost, što otkrivamo bogatstvo koje nam je darovano u bogatoj povijesti Crkve i rastu prema Božjemu kraljevstvu. I kada se susrećemo s raznim pitanjima na koja odmah ne vidimo jasna rješenja, nosimo pouzdanje u krilu otajstva Crkve koja se najsnažnije očituje u euharistiji nedjelje.

Ona preobražava za zajedništvo koje nije građeno na interesima i na sebičnosti. Stoga je vrijedno o tome čuti poneki isječak iz misli kardinala Kuharića kojega je posebno nadahnjivala slika Crkve svih vjernika, stavljajući naglasak na laike”.
Draga braćo i sestre, vjernik u Crkvi ne vidi samo ljudsku organizaciju, neku političku stvarnost, kulturnu vrijednost, nego otajstvo zajedništva Boga i ljudi po Isusu Kristu, u kojemu smo preporođeni, preobraženi na novi život, čije Tijelo smo svi mi vjernici, živeći svetost Crkve u svojoj ljudskoj grješnosti, nošeni zagovorom i primjerom svetih.
Govoreći pak o četvrtoj temi, odnosu prema Domovini kardinal Bozanić je rekao: „Pozvani smo živjeti svoj kršćanski poziv u konkretnosti povijesnih okolnosti, osobnih i društvenih odnosa, obilježeni svojim domom i Domovinom, jezikom i kulturom. Raduje nas što smo baštinici velikoga broja svjedoka vjere u dragoj nam domovini Hrvatskoj. Ipak, nije uvijek lako nositi rane povijesti: nepravde, nasilja, nijekanje istine. Kako smo to samo snažno osjetili kad smo bili izloženi ratnim osvajanjima. Dobro je poznato koliko se kardinal Kuharić zalagao za slobodu i prava hrvatskoga naroda prije pada komunističkoga režima.

Jednako je zalaganje očitovao u teškim danima nakon postizanja samostalnosti da bi nezaštićena mlada država bila međunarodno priznata posred nemilosrdnoga plana da bude uništena”.
Mi vjernici, koji želimo živjeti u svjetlu Preobraženja, gledamo na Domovinu kao na dar. U brizi za nju kao dar trebamo pridonositi uređenju hrvatske države, svjesni svih žrtava i trpljenja koja su podnesena. I nije nam svejedno, ako netko gazi po toj žrtvi, jer ono što je hrvatski narod propatio tijekom posljednjih desetljeća, ne smije biti ismijavano i obescijenjeno.

Ponižavajući odnos prema toj cijeni ne može biti opravdavan nekom književnom vrstom satire, ironije ili metafore. I za vrijeme Domovinskoga rata potrebno je snažno svjetlo istine, baš kao i za vrijeme komunističkoga režima, jer vrijeđanje hrvatske žrtve raste iz istih nadahnuća i ima iste korijene, naglasio je kardinal Bozanić.

Želio sam u ovoj svetoj misi, u kojoj se spominjemo sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, moleći za njega i preporučujući se njemu, da se nadahnemo na porukama, uputama i preporukama blagopokojnoga našeg Nadbiskupa.

Vjerujemo da nas svojom molitvom prati kardinal Franjo, ponizan čovjek koji je sigurno velik u nebeskom kraljevstvu, čovjek Božjih zapovijedi i njegove blizine. Čovjek dodirnut i preobražen milošću Božjega oproštenja vidi koliko mu je Bog darovao, vidi svoj život onkraj granice smrti i vidi potrebe drugih ljudi kojima može izići ususret.

Neka nas na tom putu jača naša nebeska Majka, Presveta Bogorodica Marija i blaženi Alojzije Stepinac, riječi su kojima je kardinal Bozanić zaključio homiliju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Kardinal Angelo De Donatis otvara ovogodišnji Mladifest u Međugorju

Objavljeno

na

Objavio

U Međugorju je održan još jedan pripremni sastanak za Međunarodni festival mladih – Mladifest koji se ove godine održava jubilarni trideseti put pod motom ”Idi za mnom”.

Voditelj zbora i orkestra, prevoditelji, framaši, tehničari i mnogi drugi zaduženi za organizaciju izvijestili su apostolskog vizitatora za župu Međugorje nadbiskupa Henryka Hosera i župnika fra Marinka Šakotu o dosad napravljenim pripremama i onome što još treba završiti kako bi do početka Mladifesta sve bilo spremno.

Ovogodišnji Mladifest traje od 1. do 6. kolovoza, a mons. Hoser kazao je kako odluka pape Franje o dopuštenju hodočašća u Međugorje ne znači samo da hodočasnici mogu dolaziti, nego i da biskupi i kardinali mogu slaviti svetu misu u Međugorju te najavio kako će na otvaranju Mladifesta u četvrtak, 1. kolovoza, u 19 sati misu slaviti kardinal Angelo De Donatis, papin vikar rimske biskupije, a večernju misu svečanog zatvaranja predslavit će u ponedjeljak, 5. kolovoza, u 19 sati nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju.

Mons Fisichella će imati i katehezu mladima, a kateheze će još na Mladifestu imati i misu slaviti i bivši generalni ministar franjevačkog reda, a sada tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života biskup Jose Rodriguez Carballo; nadbiskup Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini; mons. Dominique Rey, biskup Touluna u Francuskoj; mons. Giampaolo Crepaldi, nadbiskup Trsta; mons. Vlado Košić, sisački biskup; kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit Vrhbosanski te mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator za župu Međugorje, priopćeno je internetskim stranicama Radiopostaje Mir Međugorje.

Mladifest završava misom na Križevcu u utorak, 6. kolovoza, u pet sati ujutro, a bit će prožet katehezama, svjedočanstvima, procesijama, klanjanjem, meditacijama…

Uz brojne kardinale, biskupe i svećenike, u Međugorju se početkom kolovoza očekuju deseci tisuća hodočasnika, a preko live streama na desetak svjetskih jezika program Mladifesta moći će pratiti milijuni gledatelja i slušatelja diljem svijeta.

Sve će biti snimano sa šest kamera, dva krana i jednim dronom, što i ove godine jamči vrhunsku, još bolju produkciju, a za ovogodišnji Mladifest dolazi i četrdesetak volontera iz Španjolske, prenosi radio-medjugorje.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović; Koja je bolja ili koja je u pravu: Marta ili Marija?

Objavljeno

na

Objavio

Gubitak smisla za male stvari ugušen je planetarnim željama „spašavanja“ svijeta i upravljanja svime. Zato nam nešto i poručuje zgoda susreta Marte i Marije s Isusom.

Članovi mnogih duhovnih pokreta, kako onih redovničkih – monaških, tako i laičkih, u osmišljavanju puta nasljedovanja Isusa Krista pokušavali su naći suglasje između kontemplacije i akcije, rada i molitve.

Uspostaviti ravnotežu između apostolata i pustinjačkoga stila života nije lak put. Stoga, mnogi duhovni oci navode kako je u životu teže prepoznati Božju volju nego je izvršiti.

U susretu Isusa s Martom i Marijom (Lk 10 38-42) otkriva nam se, u najvećoj mjeri, redoslijed onoga što treba činiti, što je važnije i bolje. Često ćemo biti dionicima prijepora i rasprava tko je u pravu u odnosu na izbor postupanja Marta ili Marija? No, očito je kako nije važno utvrditi činjeničnu ili nečiju krivicu.

Sporedno je što Marta hoće reći kako je njezina sestra lijena i ne mari za gosta, kao što nije presudno važno ustvrditi da je Martina predanost oko posluživanja uzaludna i promašena. Isus ne želi reći Marti kako je besmislen njezin trud, njezina zauzetost, gostoprimljivost.

On je samo htio naglasiti kako je Marija izabrala bolji dio, to znači da ni Martin nije loš, nego je Marijin bolji od njezina. To je pedagogija ljubavi koju Isusu postavlja kao standard postupanja. Nije važno drugomu reći da ima krivo, nego je važno istaknuti što je bolje, plemenitije, važnije i pozvati ga da čini tako.

Marta potpuno ocrtava sliku svoga, ali i našega vremena u kojem živimo, pa i onoga unutar Crkve. Puno je prezauzetosti, rada, nadmetanja, užurbanosti. Na mnogim područjima, pa i na duhovnome, nedostatci se pokušavaju nadomjestiti i kompenzirati prenaglašenim aktivizmom.

Čovjek kao da biva zaposjednut mišlju kako mora sve učiniti i stići, kako bez njega ne može ništa i tako živi u ozračju pomisli da je nezamjenjiv. Isusu reče: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.

Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Lk 10, 41-42). Dakle, radi se o klasifikaciji ljestvice vrednota i onoga što je najvažnije.

Drugim riječima kazano: Boga treba staviti na prvo mjesto ito, ne radi Njega, nego radi nas. Čovjek je tek vrijedan ukoliko je svjestan svojih granica i malenosti, te ukoliko shvaća da njegovo djelovanje ima izvor u Bogu – Riječi koja postaje u djelima vidljivom.

Marta, vođena logikom zemaljskoga, bijaše pripravna pogostiti tijelo. No, Marija sjeda do Isusovih nogu i časti svoju nutrinu, srce i dušu slušanjem riječi Gospodinovih, jer, kako Isusu reče: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4).

U kontekstu ove biblijske poruke jasno je da na prvo mjesto mora doći molitva i kontemplacija, a tek potom, kao izvorište iz toga akcija i rad. Briga za mnogo čovjeka umara do te mjere da su odnosi i ljestvice prioriteta pobrkane.

Gubitak smisla za male stvari ugušen je planetarnim željama „spašavanja“ svijeta i upravljanja svime.

Poruke raznih „proroka“ pršte na sve strane. Prepoznati pravu poruku traži čistoću srca, ispravnost nakana i otklon od mentaliteta stalnoga materijalnoga interesa.

Marija prepoznaje svoj kairos – milosni tenutak kad sve postaje nevažno u usporedbi sa šansom čuti što Isusu poručuj. Zato se Marijin dio smatra najboljim jer je to put koji će onda i preko služenja drugima, apostolata ljubavi, polučiti plodove nadahnuća i svjedočanstva vjere.

Fra Mario Knezović/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari