Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Josip Bozanić: Božićni hod u novosti života

Objavljeno

na

Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića.

1. Sretan Božić želim svim Kristovim vjernicama i vjernicima te svim ljudima dobre volje. Sretan Božić želim vama, draga braćo i sestre Crkve zagrebačke, do kojih ova božićna poruka dolazi zauzetošću vašega župnika i njegovih pomoćnika, koji vas ovih dana pohađaju noseći božićni blagoslov vašim obiteljima, vašim domovima.
Božić nam svima poručuje: Rođenjem Isusa u Betlehemu Božja budućnost kuca na vrata našega srca, i to radi našega dobra. Najrazličitiji su načini na koje Božja budućnost kuca na vrata Crkve, obitelji, svakoga čovjeka.

Stoga pozivam sve da se približimo novorođenomu Djetetu da bismo zajedno zapjevali dragu nam hrvatsku božićnu pjesmu Svim na zemlji mir, veselje.

Dođite svi, zajedno sa svojim dragima, pozovite i one koji su daleko, nezainteresirani, obeshrabreni. Donesite sa sobom svoje brige, nade, trpljenja, radosti, svoje odluke, jer zbog vas je došao Isus, zbog vas takvih kakvi jeste, takvih kakvi se nadate, patite i ljubite.

Bog ne samo da ljubi čovjeka, nego ga i trpi. Bog je dobar, dobrostiv, istinit, daleko od srdžbe, jer Bog jedini jest dobar. Novorođeni Isus je Emanuel, Bog s nama, Onaj koji poznaje sve čovjekove želje, nade, strahove i teškoće. »On je preuzeo na sebe našu krhkost, našu patnju, naše tjeskobe, naše želje i naša ograničenja.

Poruka koju su svi očekivali, ono što su svi tražili u dubini vlastite duše, nije bilo drugo nego Božja nježnost: Bog koji nas gleda očima punim ljubavi, koji prihvaća našu bijedu, Bog zaljubljen u našu malenost« (papa Franjo, misa polnoćka, 2014.).

Božićna se radost naviješta: Isus je došao zbog tebe jer te ljubi i poziva na novost života. Novost je to koja se treba ponavljati. Svećenici je nose u vaše domove.

Biskupskom ljubavlju, posebno ovih dana, pratim naše požrtvovne svećenike koji se velikodušno posvećuju crkvenomu služenju, ponekad iznad vlastitih snaga. Svećenikov hod o Božiću, prigodom blagoslova obitelji od kuće do kuće, od stana do stana, nije neko privatno nastojanje, nego vjerski pohod koji obnavlja pripadnost Crkvi i naše zajedništvo u njoj.

Iskustvo pokazuje da se svećenika dočekuje s radošću i u zajedništvu obitelji. Čak i oni vjernici koji nisu redoviti sudionici liturgijskih slavlja i župnoga života u tim prigodama nalaze posebno značenje i obnovu svoga vjerničkoga osjećaja.

2. Božić daje uvijek novu snagu čovjeku jer nas pohađa Bog u Isusu rođenom u Betlehemu. Božić je sav u pokretu i potiče na kretanje, i to ne bilo kakvo, nego ono koje vodi u zajedništvo s Bogom, u zajedništvo života koji se objavio u Isusu Kristu.

To zajedništvo privlači novošću koja dolazi od Boga. Bog pokreće svijet, ali i srca ljudi. Bog daje život i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, poštujući dar ljudske slobode. Upravo svojom slobodom i grijehom čovjek je sebe odvojio od Boga i zatvorio si pristup k sreći.

Događaj spasenja po utjelovljenju Sina Božjega očituje se kao vraćanje čovjeka u radost i kao hod u zajedništvu Boga i čovjeka.

Svetkovina Rođenja Gospodinova može se razumjeti samo ako se pođe od prvoga pokreta, iskoraka Božje ljubavi prema čovjeku, od Boga koji je ganut ljudskom nesrećom iz ljubavi pronašao lijek čovjekovoj isključenosti iz zajedništva s Bogom.

Božić je neizrecivo otajstvo Božjega smilovanja i ljudske radosti koja pokreće ljude prema dobru.

Dugo iščekivanje u čežnji za srećom, navještaji proroka počinju se ispunjavati objavom da je Bog poslao anđela Gabrijela nazaretskoj Djevici.

Na početku je Ljubav koja šalje Duha Svetoga i Marijino prihvaćanje Božje volje u njezinu odgovoru: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1, 38). To je odgovor koji je čovječanstvu vratio nadu. Bog ulazi na neizreciv način u ljudsku povijest, u čovjekov svakidašnji život.

Nakon Božjega traženja zajedništva s čovjekom započinju novi pokreti i susreti. Marija pohađa Elizabetu te se u radosti dviju majki koje su začele nove živote, vjerujući i pouzdajući se u Božju volju, zrcali predivan ulazak Boga u svijet i očituje otajstvo Života.

Život privlači život i daruje životnost. Na radosnu vijest o Isusovu rođenju pokreću se pastiri, dolaze mudraci. Susret mudraca s Isusom mijenja ne samo njihov put, nego i svrhu puta. Ti pokreti i susreti zajedništva Boga i čovjeka, koji teže k ostvarivanju dobra, redaju se sve do danas. Koliko predivnih putova, znakovitih gibanja, od najskrovitijih titraja ljubavi u tišini srca i savjesti do razigranosti svemira koji objavljuje smisao svoga postojanja u Stvoriteljevoj providnosti!

3. Draga braćo i sestre, ovogodišnje je došašće za našu Nadbiskupiju uistinu bilo posebno. Priprema za slavlje svetkovine Božića u sebi ima utkano iskustvo početka zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Zahvalan sam Bogu za tu milost, za vjerničku zauzetost i za zajedništvo koje smo živjeli tijekom otvaranja Sinode i njenoga prvoga zasjedanja.

Vjerujem da dijelim iskustvo i ostalih članova Božjega naroda kada kažem da se u tom događaju, kako u katedrali na otvaranju Sinode tako i u dvorani zasjedanja, osjetila ljepota zajedništva Duha Svetoga i radost pripadanja Crkvi.

Očitovala se posebnost ozračja sigurnosti i mira u vjeri, ispunjena kršćanskom nadom iščekivanja te spremnošću sudionika da ulože svoje znanje, vrijeme i sposobnosti za dobro bližnjih. Zauzeto, otvoreno i hrabro sudjelovanje, kako zaređenih službenika i osoba posvećenoga života tako i vjernika laika, brojni interventi, korisni prijedlozi za obnovljeno djelo evangelizacije i katehizacije radost su naše Crkve zagrebačke.

Naše sinodsko geslo: »Hodimo u novosti života« (Rim 6,4) nalazi svoje nadahnuće u otajstvu Božjega dolaska na svijet Rođenjem Isusa Krista. Božić privlači novošću i pokreće život koji se objavio i ostao prisutan u Isusu Kristu i njegovoj Crkvi.

Sinoda želi biti odgovor Crkve na Božju inicijativu u zajedništvu rođenom u božićnoj novosti života. Sinoda je Crkva u hodu što ga potiče Duh Sveti. Sinoda je gibanje i susretanje, osluškivanje i prepoznavanje, zajedničko djelovanje koje teži prema dobru i prema Božjemu kraljevstvu.

4. Na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2016. godine, otvaranjem Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije započeli smo godinu Sinode 2016./2017. Prvo zasjedanje Sinode, 9. i 10. prosinca 2016. godine, posvetili smo navještaju Riječi Božje, evangelizaciji, župnoj katehezi i vjeronauku u školi.

Bez darovane Božje riječi, bez ulaska neba u naše zemaljske živote, čovjek ostaje zarobljenikom bez izvorišta i cilja. Bez Božje riječi i njezine snage čovjek ostaje osamljen i sputan.

Sljedeće, drugo zasjedanje Sinode (24. i 25. veljače 2017.) pozornost će usmjeriti na slavljenje otajstava, sakramenata Kristove prisutnosti, kao i na naše udioništvo u spasenju koje također nastaje iz oduševljenja i potrebe za zajedništvom.

Treće zasjedanje Sinode (31. ožujka i 1. travnja 2017.) raspravljat će pitanja našega zajedničkoga doma Crkve zagrebačke, ustroja Nadbiskupije, poziva i poslanja naših župa, obitelji, zaređenih službenika, posvećenih osoba i vjernika laika. Svaki je Božji poziv jednako dragocjen, ali živi se u zajedništvu i plodonosan je samo u Kristovoj novosti.

Nakon pogleda unutar Crkve, četvrto zasjedanje Sinode (6. i 7. listopada 2017.) obuhvatit će spektar tema koje se odnose na prisutnost Crkve zagrebačke u hrvatskom društvu, vodeći brigu o promicanju jedinstva među kršćanima, o međureligijskom dijalogu, te posebno o prisutnosti Crkve u svim područjima života pomoću karitativnoga i socijalnoga djelovanja, sa sviješću o njezinoj ucijepljenosti u kulturu, znanost, umjetnost, medije, te s posebnom osjetljivošću prema odgojno-obrazovnoj zadaći.

Zadnje, peto zasjedanje Sinode predviđeno je za kraj mjeseca studenoga 2017. godine (24. i 25. studenoga 2017.), a svečani završetak Sinode proslavit ćemo na svetkovinu Krista Kralja (nedjelja, 26. studenoga 2017.).

Time se zaokružuje sinodski hod pod zaštitom blaženoga Alojzija Stepinca, koji smo započeli s Presvetom Bogorodicom Marijom u ovom adventskom početku, a završit ćemo ga u radosnom i poniznom klanjanju Isusu Kristu Kralju svega stvorenja.

5. Braćo i sestre, Božić se istinski slavi onda kada se Krist rađa u nama, kada nam srce preobražava da životom častimo Boga i klanjamo mu se u svim okolnostima života.

Isus je najizvrsniji dar koji se može stvarno primiti samo tako da se postane darom za druge.

Zato darovi što su ih u svom poklonstvu Isusu donijeli mudraci i danas govore jednakom novošću. Pozvani smo uočiti i radovati se darovima: ljudi koji su preporođeni u susretu s Bogom i koji naviještaju njegovo gospodstvo; ljudi koji šire miomiris molitve i koji znaju držati upaljeno svjetlo Duha Svetoga; ljudi koji poput smirne trpe u Isusovoj šutnji i žive kao blagi oblog na ranama patnika, liječeći Riječju života.

Kao dar shvaćamo i Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Osim što je ona iznimno iskustvo obnove naše crkvenosti, željeli bismo da postane i sredstvom uspostave novoga zajedništva i povezanosti na svim razinama naše Nadbiskupije, da uspije stvarati zajedništvo radosti i onda kada se nađemo u teškoćama.

Na taj će način ono što je izgledalo poznato i uhodano zadobiti novu snagu. Preduvjet za to ostaje otvorenost Duhu koja nije svodiva na zemaljsko, na materijalno i na sebičnost. Novost života u zajedništvu koje živi vjernik odnosi se na svako iskustvo: u obiteljima, u odnosu s rodbinom i prijateljima, u poslovnim planovima i mukama, u brizi za društvena pitanja, u domoljublju.

Dragi vjernici, najviše vam želim tu Kristovu novost, da životne brige ne budu preteške za prepoznavanje dobroga i lijepoga u našoj sredini. U nas se po javnim informacijama prečesto naglašavaju samo loše stvari.

Ma koliko pojedinosti i bile točne, time se ne predočava cjelovita slika stvarnosti, a potiče se samo beznađe i nezadovoljstvo. Nasuprot takvim tendencijama potrebni su nam danas više nego ikada glasnici dobra, povjerenja, novih vizija, ostvarivih mogućnosti i uspjeha u hrvatskom društvu.

Božić nam poručuje: onda kada ste pritisnuti prema zemlji, možete vidjeti Dijete u jaslama; kada podignete pogled, u toj novosti susrećete otvoreno nebo; kada ste umorni, uz vas su ljudi koji vide svjetlo; kada zastanete, poklonite se Bogu i s mudracima prinesite dar.

Djeco, majke i otčevi, djedovi i bake, bolesnici i starije osobe, hrvatski branitelji, mladići i djevojke; umorni i tužni, nesigurni i razočarani, izbjeglice i prognanici, jaki i oduševljeni, svi smo dio Crkve kojoj je darovan hod u novosti života.

Bogu neka je slava, a svima vama: čestit Božić te darovima ljubavi i blagoslova ispunjena nova 2017. godina!

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
U Zagrebu, o Božiću 2016. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Biskup Košić: Gospa mora biti uzor današnjim ženama

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Sisačka biskupija

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u srijedu, 15. kolovoza proslavljena u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić.

U koncelebraciji bili su svećenici Petrinjskog i Glinskog dekanata, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić te rektor svetišta preč. Paško Glasnović, koji je na početku i pozdravio sve okupljene.

Blagdanskom slavlju nazočilo je nekoliko tisuća hodočasnika, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Veliku Gospu

Gora, Svetište majke naših stradanja, 15. kolovoza 2018.

Draga braćo i sestre hodočasnici, dragi svećenici, rektore ovog našeg marijanskog svetišta Majke naših stradanja, dragi štovatelji BDM!

Danas čitava crkva slavi Uznesenje BD Marije na nebo.

Upravo je ta riječ Uznesenje danas bitna jer mi promatramo Mariju i njezinu konačnu proslavu u Bogu. Premda je ona Bogorodica, njoj za života ljudi nisu podigli ni jedan spomenik, nisu joj dali nikakvo priznanje ni posebnu počast. Pa ipak ona je bila i jest nagrađena više od svih ljudi jer nju je – nagradio sam Bog uznesenjem na nebo!

Braćo i sestre, nama je Marija neizmjerno važna jer ona je majka našega Spasitelja, ali ona je i naša zagovornica, naš uzor u vjeri. Ali i još više! Ona i sada u nebeskoj slavi majčinski ljubi Crkvu (LG 65) i svojom moćnom ljubavlju utječe na naše putove, na naš sadašnji život. Smijemo čak i to reći: bez nje bili bismo izgubljeni jer ona je kompas, putokaz, ona je vrelo radosti i nježna majčinska ruka nad svakim od nas, koja nas usmjeruje da se na putu života ne izgubimo, da na kraju dođemo – pa i preko lutanja, padova i kroz vlastite rane – do našeg životnog cilja. Ona je to uspjela jedino Božjom milošću.

I kad ju danas promatramo Uznesenu u nebesku slavu, znamo, to je Bog njoj učinio, ta velika djela. No, ona je bila ponizna službenica Gospodnja i surađivala je s Božjom milošću.

Sve su to poruke i za nas, da Djevicu i mi nasljedujemo.

Koje su njezine najveće odlike koje mogu i nama biti primjer i poticaj?

Najprije, Marija je bila žena velike i duboke vjere, bezgraničnog pouzdanja i povjerenja u Gospodina. Kada nju zovemo našom majkom, onda prije svega mislimo kako je ona majka naše vjere. Poput Abrahama za koga se kaže da je otac ili praotac naše vjere, ona je tako majka naše vjere… Abraham je povjerovao Bogu kad ga je pozvao da ode iz svoga zavičaja te da će od njega, premda je bio star i bez djece, nastati velik narod. Marija je još više vjerovala Bogu kad je prihvatila biti majkom Sina Božjega premda to nije razumjela niti imala muža… prihvatila je odgovor anđelov kako je Bogu sve moguće.

Takvu vjeru kakvu je imala Marija možemo svi gajiti, kako žene tako i muškarci.

Zagledani u lice Marijino, vidimo crte Duha Svetoga. On koji je nježni lahor Božje milosti i ljepote ispisao je najljepše lice jednog čovjeka, jedne žene, puno blagosti i dobrote, iskrenosti i ljepote… Marijin je lik zato najljepši, ona je najljepša među ženama jer je u njoj u punini nastanjen Duh Sveti, Duh Božji. Sva bez ikakve ljage grijeha, sva Božja, cijelim bićem službenica Gospodnja, brižna zaručnica i supruga svoga Josipa, neizmjernom ljubavlju ispunjena majka svoga sina Isusa. To je Marija. Koja se raduje, koja je sva Božja, koja je sva nježna, koja je odlučna, brižna, koja se moli, radi i ljubi. Ona je ikona Duha Svetoga… ili kako bi rekao veliki teolog kardinal Suenens, ona je sva sjedinjena s Duhom Svetim: „između Duha Svetoga i njegova sredstva Bl. Djevice Marije postoji jedinstvo… to jedinstvo Duha Svetoga i Marije može se primijeniti na svečana Božja obećanja njegovu izabranom narodu, kojem je Marija cvijet i kruna.“ (L.J. Suenens, Teologija apostolata, 39). Ona je u svemu slušala Duha Svetoga, bila i ostala njegovo sredstvo, s njime uvijek sjedinjena.

Nadalje, Marija je bila žena, supruga i majka. Ona je stoga uzor današnjim ženama, suprugama i majkama… Danas je pitanje žene svedeno često na nadmetanje žena s muškarcima, kao da bi žene trebale istisnuti muškarce i zauzeti u svemu njihovo mjesto. Sigurno je da su kroz povijest mnoge žene trpjele neravnopravnost s muškarcima, i to treba ispraviti. Međutim nije potrebno da žene zamijene i istisnu muškarce, nego da budu komplementarne s muškarcima. Mnogo toga mogu dobro vršiti jednako i muškarci i žene, ali neke su mogućnosti pridržane samo muškarcima, druge samo ženama. Npr. samo žene rađaju i to će tako ostati do kraja svijeta. Ženi je svojstveno biti majka. Stoga je ona utočište i dom za svaki dijete, dapače svim je ljudima, i malim i velikima, majka potrebna, kao simbol ljubavi i prihvaćanja, kao osoba koja grli, prašta, razumije i moli se za svoje dijete. Dobro je napisao naš pok. profesor T.J. Šagi-Bunić kako je kršćanstvo utjecalo da su se u društvu među ljudima stvorili sve više odnosi bratstva, da se naime odnosimo jedni prema drugima kao prema braći i sestrama. Ali još nismo uspjeli da bi se svi ljudi jedni prema drugima odnosili kao majka prema svojoj djeci. Jer Gospodin je rekao: “Tko je moj brat, sestra i majka? Oni koji riječ Božju slušaju i vrše.” Taj majčinski osjećaj značio bi da ne želimo ni u kojem slučaju iskoristiti svoga bližnjega nego mu u svemu željeti dobro, kao majka koja s brigom i ljubavlju prati korake svoga djeteta.

Sveti Papa Ivan Pavao II. govorio je o „ženskom geniju“, a Papa Franjo neprestano govori o promociji žene: „Upravo u razdobljima u kojima su žene bile najviše isključene Duh Sveti davao je svetice čija je privlačnost pobudila novu duhovnu snagu i važne reforme u Crkvi… jako želim podsjetiti na mnoge nepoznate ili zaboravljene žene koje su, svaka na svoj način, snagom svoga svjedočanstva podupirale i preobražavale obitelj i zajednice.“ (GE, 12)

No, najveća među ženama je Bl. Djevica Marija, majka našega Spasitelja. Dostojanstvo žene najviše se pokazuje upravo u Mariji… (Mulieris dignitatem). A ona je uzor svim ženama, i djevicama i majkama.

Valja nam svakako naglasiti da se dostojanstvo žene temelji na činjenici da je ona osoba, da je dijete Božje i da je jednakovrijedna pred Bogom kao i svaki čovjek, bez obzira bilo to dijete, muškarac ili žena.

Marija je živjela u obitelji i zato je zajedno sa svetim Josipom uzor svete obitelji. Obitelj je ono svetište gdje se rađaju i podižu djeca, a to znači ljudi. Prva iskustva svaki čovjek kao malo dijete stječe u obitelji. Stoga je obitelj toliko važna. Znali su to i znaju i oni kojima nije stalo do čovjeka pa su napadali, razarali i slabili obitelj u svakom pogledu. Naš bl. Alojzije rekao je da nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji. A kako naše obitelji mogu biti takve? Prije svega ako se oslanjaju na Boga, ako poštuju Božje zapovijedi, supružnici njeguju bračnu vjernost, prihvaćaju djecu kao Božji dar i otvoreni su brojnom potomstvu, ako odgajaju djecu u pobožnosti i pružaju im prvenstveno primjer vlastitog vjerničkog života, poštujući svetost nedjelje tako da slave svetu misu, ustrajni u molitvi vlastitoj i zajedničkoj, posebno obiteljskoj, u poštivanju svakoga čovjeka, gledajući u svakome brata i sestru i pomažući svima, posebno potrebitima, siromašnima, bolesnima, osamljenima.

Kako je lijepo kada krizmanici mogu reći, i za svoje kumove a posebno za svoje roditelje: moj tata i moja mama svake nedjelje idu na svetu misu, svaki se dan mole i vole i pomažu sve ljude kao svoju braću!

Marija je također nosila svoj križ, svoje boli, svoje žalosti. Ona je i Majka boli, mi smo ju ovdje u Gori prozvali Majkom naših stradanja. Svjesni da se samo po križu dolazi do uskrsnuća, molimo nju, koja je nosila patnje i sa svojim Sinom supatila, da i nama pomogne da shvatimo križ i nosimo ga da bismo bili s njom i u nebeskoj proslavi.

Marijine su značajke toliko lijepe i velike i toliko ih ima da bismo mogli još dugo razmatrati o njima, osobito jer nas ona svojim vrlinama potiče da i sami slijedimo njezin primjer.

O Mariji govore i današnja čitanja Svetoga pisma.

Knjiga Otkrivenja (Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab) prikazuje Mariju na nebo uznesenu: obučena u Sunce, mjesec joj pod nogama, a oko glave joj vijenac od 12 zvijezda… Ona nam je rodila Sina Božjega, našeg Spasitelja da satre glavu zmaju, da pobijedi zloga i svako zlo u nama i u svijetu. Mi ju stoga slavimo i Bogu zahvaljujemo za nju, jer po njoj nam je došlo oslobođenje, mir i radost.

Prva poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima (1Kor 15,20-27a) govori i o Mariji i o svima nama koji smo, poput nje, pošli za Kristom Gospodinom želeći ga donijeti svijetu. Po Kristu, novom Čovjeku /Adamu, koji je nazvan „prvinom usnulih“, dolazi preobraženje ovoga svijeta i novi život uskrsnuća: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.“ Marija je prva poslije Krista doživjela tu pobjedu života nad smrću, ona je završivši svoj zemaljski život uznesena dušom i tijelom na nebo da bi Bog pokazao koja je to budućnost kojoj se trebaju nadati svi ljudi. To je budućnost vječnog uskrsnuća, vječne radosti i vječnoga života. Marija je to, što baš danas slavimo, ostvarila, ili bolje: na njoj se to ostvarilo. Bog ju je zamilovao, pokazao da ju ljubi i uzvisio za kraljicu neba i zemlje, tako što nije dao da „njezino tijelo truleži ugleda“, tijelo čisto i sveto iz kojeg se rodio naš Spasitelj.

U današnjem blagdanu Uznesenja Marijina dušom i tijelom na nebo progovara Crkva kao učiteljica i o teologiji tijela. Tijelo naše nije stvoreno za jedan trenutak, niti samo za ovaj zemaljski život, nego u njemu mi stječemo spasenje, i u njemu nas Bog želi preobraziti za vječni život. Tijelo je stoga sveto, ono je hram Duha Svetoga… ono će Krist na kraju povijesti, kad ponovno dođe, uskrisiti jer mi vjerujemo „u uskrsnuće tijela i život vječni“, kako ispovijedamo u Vjerovanju.

U Evanđelju (Lk 1,39-56) smo čuli, kako je Elizabeta pozdravila Mariju koja joj je došla u pohod prije nego će roditi Ivana. Ona kaže za nju: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Zaista, Marija je sve što joj je Bog činio prebirala u svome srcu, razmišljala je o velikim djelima koja joj je Gospodin učinio i – ona mu je vjerovala! To Mariju čini drukčijom od svih ljudi na ovome svijetu. Svi mi doživljavamo ovo i ono u životu, veće i manje znakove Božje dobrote i ljubavi, ali sve to brzo zaboravljamo jer nam često nedostaje da – povjerujemo da će Bog sve ispuniti, da se ne smijemo prepustiti očaju, beznađu, tuzi i depresiji. S Bogom je sve moguće! Božji su ljudi, uči nas tome Marija, uvijek optimisti. Ako naime vjerujemo, sve je moguće… dakako Bogu ne nama, ali Bogu povjerovati znači poći u nepoznato, ali ne u nešto nepostojeće ili besmisleno. Da je zapravo s Bogom najljepše hoditi kroz život, sama Marija potvrđuje pred Elizabetom svojom pjesmom „Veliča duša moja Gospodina!“

Naš sveti Blaženik Alojzije Stepinac često je govorio: „Kršćanstvo i pesimizam ne mogu ići zajedno!“ Jedan naš suvremeni teolog pak kaže: „Kršćanski pogled ne trpi katastrofičnost!“ I nastavlja: „Marija uznesena uzdiže nam pogled prema nebu. Svetkovina Uznesenja stoga je uvijek poziv na nadu da može i da treba biti drugačije, da u čovjeku postoje izvori energije i snage koje mu Bog nudi da se može uzdignuti iz onoga što ga sputava i krenuti prema gore.“ (Mladen Parlov, GK, V. Gospa 2018).

Doista, previše je crnila i negativnosti u našem društvu, ali često i u našim pojedinačnim životima. Današnji blagdan Marijina Uznesenja na nebo poziv je da se okrenemo vedroj budućnosti koju nam ona pokazuje i da hrabro i s povjerenjem i mi kročimo ovom zemljom izgrađujući ju u svjetlu Kristova uskrsnuća, obnavljajući ju svojom ljubavlju, ulažući same sebe do kraja za Krista i njegovu proslavu.

Zaključimo ovo razmišljanje molitvom Bl. Djevici koju je napisao i izrekao na dan proglašenja dogme o Marijinom Uznesenju 1. studenoga 1950. godine papa Pio XII.:

O Bezgrješna Djevice, Majko Boga i Majko ljudi,

Sa svim žarom vjere vjerujemo da si dušom i tijelom slavno uznesena na nebo, gdje si proglašena Kraljicom svih korova anđela i svega mnoštva svetih. I mi se s njima ujedinjujemo u hvaljenju i blagoslivljanju Gospodina koji te je uzdigao nad sva stvorenja, i izručujemo ti svoju odanost i svoju ljubav.

Znademo da tvoj pogled, koji je nekoć majčinskom nježnošću bdio nad poniznim i trpećim Isusovim čovještvom, sada u nebu uživa u gledanju proslavljenoga čovještva nestvorene Mudrosti, i da veselje tvoje duše, zbog gledanja preslavnoga Trojstva licem u lice, igra u tvome srcu blaženom nježnošću. A mi, bijedni grješnici, kojima tijelo još otežava let duše, ponizno molimo da očistiš naše osjećaje kako bismo umjeli, već ovdje na zemlji, prepoznati Boga, Boga samoga, u čudesnoj ljepoti njegovih stvorenja.

Uzdamo se da ćeš svrnuti svoje blage oči na nas i da vidiš našu bijedu i naše tjeskobe, naše muke i naše slabosti, da se tvoje usne smiješe našim radostima i našim uspjesima i da čuješ Isusov glas kako govori za svakoga od nas, kao ono nekoć za ljubljenoga učenika: „Evo ti sina!“ I mi koji te nazivamo svojom Majkom, uzimamo te, kao nekoć učenik Ivan, da nam budeš prethodnica, snaga i utjeha na našem smrtnome putu.

Ispunja nas sigurnost da tvoje oči, koje su plakale nad zemljom natopljenom Isusovom krvlju, vide ovaj svijet, zasužnjen ratovima, progonima, ugnjetavanjima pravednih i nemoćnih. I mi, koji smo u tami ove suzne doline, iščekujemo od tvoga nebeskoga svjetla i od tvoje blage miline, okrjepu u bolima našega srca i u kušnjama koje pogađaju Crkvu i našu Domovinu.

Vjerujemo da si – u slavi u kojoj kraljuješ, zaodjevena suncem i okrunjena zvijezdama – nakon Isusa najveća radost i veselje svih anđela i svih svetih. A mi, s ove zemlje kojom još uvijek hodočastimo, okrijepljeni vjerom ubuduće uskrsnuće, upiremo pogled u tebe, koja si naš život, naša slast i naša nada; privuci nas blagošću svoga glasa i pokaži nam, jednoga dana, nakon ovoga progona, Isusa – blagoslovljeni plod utrobe tvoje, o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

Amen.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Svjedoci smo obnovljene ljubavi prema domovini

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić u srijedu se na blagdan Velike Gospe  predvodeći svečanu misu u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, gdje se okupilo na tisuće vjernika, posebno obratio mladima, pozvavši ih da se ne mire s osrednjošću, nego hrabro i ustrajno traže “toliko očekivane promjene u hrvatskom društvu”.

Kardinal je propovijed posvetio obitelji i mladima, nazvavši ih znakom nade u hrvatskom društvu, a podsjetio je i na probuđenu nadu i ponos u hrvatskom narodu zbog uspjeha srebrene Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

“Zahvaljujući izvanrednim uspjesima naših mladih sportaša a posebno Hrvatske nogometne reprezentacije, posljednjih smo tjedana svjedoci obnovljene ljubavi prema Domovini, hrvatskom zajedništvu, životu i obitelji. Na nacionalnom planu događaj je to od neizmjerne važnosti. Probuđen je ponos i nada da se hrvatsko društvo gorljivošću i nesebičnošću, ljubavlju i zalaganjem obnavlja na radost sviju”, rekao je kardinal Bozanić predvodeći svečano misno slavlje u svetištu Majke Božje Bistričke gdje se okupilo dvadesetak tisuća hodočasnika, većinom iz sjeverozapadne Hrvatske.

“Vi ste, dragi mladi vjernici”, dodao je, “bili u prvim redovima i prepoznatljiv ste znak nade hrvatske budućnosti. Stoga nemojte se miriti s osrednjošću, nego hrabro i ustrajno tražite od starijih i odgovornih toliko očekivane promjene u hrvatskom društvu”.

Zagrebački nadbiskup Bozanić je tradicionalno dio propovijedi posvetio hrvatskoj obitelji te istaknuo kako je ” svako rođenje djeteta navještaj Božjeg blagoslova”.

Hrvatsko društvo trebalo bi biti “prijateljski raspoloženo prema obiteljima s djecom”, poručio je izrazivši dvojbu da hrvatsko zakonodavstvo u nekim sektorima diskriminira obitelji s malom djecom.

Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, kazao je, svakome vjerniku pokazuje put Božje budućnosti, put koji vodi k dobru.

“Na kraju pobjeda će biti na strani dobra. Slika naše budućnosti je čovječanstvo obasjano svjetlom, iako treba proći kroz borbu i tamu zla. Budućnost svijeta ima pozitivan ishod, i na kraju završetak će biti Božji. Nada u uskrsnuće tijela, to jest cijeloga čovjeka, temelji se na vjeri u posvemašnju, neograničenu i sveobuhvatnu snagu Boga tvorca života. Naime, Bog jest Gospodar povijesti i u vremenu i u vječnosti”, poručio je kardinal Bozanić.

Snaga je te budućnosti u vjernicima koje, naglasio je, u sebi nose “sjeme svjetla i budućnost svijeta”.

Od jeseni intenzivna priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži 2020. u Zagrebu

Također u obraćanju mladim vjernicima istaknuo je kako je “Marijin Veliča – ispunjen  porukom nade, ponajprije nadom u Boga”.

Podsjetio je i na riječi pape Franjo koji kaže: “Bog je mlad, On je uvijek nov…. On prvi dolazi, čeka nas. Gospodin (…) pretječe nas, On nas čeka; griješimo, a On nas čeka da nam oprosti. On nas čeka da nas primi, da nam iskaže svoju ljubav” .

Kardinal Bozanić rekao je i kako je papa Franjo za listopad ove godine sazvao u Rimu Biskupsku sinodu koja će biti posvećena mladima. A u Zagrebačkoj nadbiskupiji najesen započinje intenzivna priprema za Susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se 2020. godine održati u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, dodao je.

“Dragi mladi vjernici, želimo da ta priprema bude u prvom redu raspoznavanje vaše životne odluke u svjetlu Evanđelja, ali i iznošenje vaših želja, projekata i snova, kao i teškoća na koje nailazite kako bi ostvarili svoja htijenja u službi Crkve i hrvatskog društva u kojima želite biti aktivni protagonisti”, istaknuo je kardinal Bozanić.

Marijanska pobožnost hrvatskoga naroda, brojna marijanska svetišta i crkve govore o Marijinoj prisutnosti u povijesti hrvatskog naroda

Na kraju se osvrnuo i na okupljanja hodočasnika u brojnim hrvatskim marijanskim svetištima na blagdan Velike Gospe, istaknuvši da ona govore o Marijinoj prisutnosti u povijesti hrvatskog naroda.

“Marijanska pobožnost hrvatskoga naroda, brojna hrvatska marijanska svetišta i crkve njoj posvećene, današnja okupljanja vjernog naroda diljem naše Domovine govore o Marijinoj prisutnosti u povijesti hrvatskog naroda, o Marijinim trajnim pohodima i našim vjerničkim susretima s Njom, o Kraljici Hrvata, toj zvijezdi sreće koja blista da nam noći grijeha mrak rasprši hud”, zaključio je kardinal Bozanić u propovijedi na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velike Gospe.

U svetište Majke Božje Bistričke na blagdan Velike Gospe tradicionalno dolaze deseci tisuća hodočasnika, do kraja dana očekuje se da će ih stići do 40 tisuća, a među njima su ove godine i hodočasnici iz drugih zemalja – Mađarske, Slovenije, Kine i Hong Konga.

(Hina)

Predsjednica u Aljmašu: Naša vjera ohrabruje za svakodnevni život i budućnost bez straha

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari