Pratite nas

BiH

Kardinal Puljić: Jedan mi je veleposlanik rekao: Hrvati, ili ćete se iseliti ili asimilirati

Objavljeno

na

“Hrvatska je prekasno shvatila svoju dužnost da stoji iza svog potpisa u Daytonu, kao i obveze u Ustavu”

Počinju pripreme za Božić. Sutra se pali prva od četiriju božićnih svijeća na adventskom vijencu.

U duhu iščekivanja, nade, budnosti i čežnje, simbola četiriju nedjelja došašća, Jozo Pavković/ Večernji list razgovarao je u ovom sumornom bosanskohercegovačkom ozračju s nadbiskupom metropolitom i vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem o položaju Hrvata katolika.

Kako opisujete Bosnu i Hercegovinu sada, 23 godine nakon rata?

Nije jednostavno opisati stanje jer je jako složeno iz više razloga. Politički je zamorno jer se ne ostvaruje jednakopravnost. Medijski se stvara sumorna klima koja ne rješava probleme, nego ih zamagljuje.

Pristup vladavine prava je vrlo pristran. Ljudima je dosadilo u ovoj borbi gdje uvijek imaju prednost podobni. U administraciji često rade ljudi koji nisu sposobni raditi svoj posao, nego izluđuju ljude birokracijom, a možda su i dobili takve instrukcije… Ne bih htio kukati, ali nije lako proživljavati gubitak svog naroda na ovim prostorima. Ima mnogih koji snose krivnju ovakvog stanja.

Je li vam teže bilo biti kardinal u ratu ili sada u miru?

Ne mjerim život po tome kada mi je bilo teže, nego što sam učinio i jesam li mogao bolje. Time nisam preokupiran. Bogu zahvaljujem za sve što sam preživio i ostao pri pameti, ali me pomalo noge teško nose. Zahvaljujem Bogu na molitvi koja me krijepi, a i tolikim dobrim dušama koje me prate molitvom da ne klonem duhom.

Zašto je u BiH na snazi zakon jačega? Kome smetaju Hrvati katolici u državi u kojoj ionako ima previše prostora za sve?

Kamo sreće da je taj zakon jačega samo u BiH. Nažalost, taj zakon je na svakom koraku iako se toliko kunu u ljudska prava. Vidimo to po tolikoj bijedi koja vlada zbog interesa jačega. Ne bih o tome mnogo, prepuštam to boljim analitičarima. I te kako mogu ući u tu perfidnu igru jer, ako ja toliko saznam, koliko tek znaju oni koji se time bave? Nije slučajno jedan veleposlanik meni rekao: “Ili ćete se seliti ili asimilirati.” To je strategija moćnika.

Zašto u BiH nikako da zažive dijalog, kompromis, jednakopravnost…?

Šteta je što se mi “kod kuće u BiH” ne znamo dogovoriti, nego prepuštamo drugima da nam kapu kroje. Sve te negativne silnice “vrcaju” u javnosti jer iza takvih izjava stoje oni koji su kreatori trenutačnog stanja.

Često spominjete ulogu međunarodne zajednice u procesima u BiH. Stranci nam kroje sudbinu. Što su im skrivili Hrvati pa se tako nemilosrdno s njima u BiH obračunavaju?

Teško je to objasniti i s malo riječi reći. Glavna krivnja je što smetamo njihovim planovima da se ostvare. Drugo jer smo katolici, prema nama imaju posebnu odbojnost. Posebno jer se zauzimamo za naravni i Božji zakon, a oni su nakanili uništiti obitelj kao temelj društva…

Prema Hrvatima u BiH su nepravedniji oni koji dolaze baš iz katoličkog svijeta. Zar se na takav način ne pokušavaju dodvoriti drugima, a u sve radi osobnog probitka?

Upravo zato što se žele pokazati i dokazati “naprednima”. I te kako su jako nježni prema onima koji su spremni na sve, a katolici ipak pokušavaju biti tolerantniji. Da bi opravdali svoju djelatnost, onda prvo optuže kako bi opravdali svoja djela.

Kršćanska, barem ona politička, Europa ne pokazuje dovoljno razumijevanja za probleme katolika u BiH. Što im zamjerate?

Volio bih da pristupe jednako, da ono što žele graditi u svojoj zemlji, isto pomognu graditi i nama. Tako su često pristrani. Evanđeoska je: Što ne želiš da ti drugi čini, nemoj ni ti drugome. Kada im to koji put prigovorim, onda kažu kako moraju biti oprezni s drugima zbog terorizma itd., da sada o tome ne govorim.

Vaše izjave vezane za protekle izbore u BiH i negiranje izborne volje hrvatskog naroda pogodile su ponajviše one koji su autori takvog nasilja. Što zapravo vidite kao ključnu manjkavost izbornog procesa u BiH?

Kreatori Daytonskog mirovnog sporazuma taj su sporazum proglasili Ustavom u BiH. Po njemu su tri naroda u ovoj zemlji konstitutivna. Neke su sudili u Haagu jer su željeli podijeliti BiH, a zapravo su je oni podijelili i time ozakonili etničko čišćenje. Kakva je to perfidija svjetskih sila?

To su napravili jer su obećali ratnicima da će tako napraviti. Svjedok sam tih zbivanja. Aneks koji govori o povratku nisu proveli jer su novac davali vladajućima, a vladajući su vrlo uspješno igrali igru da se Hrvatima ne dodijeli potpora za povratak. Sada, po zakonu, idu za tim da nam oduzmu identitet i politički subjektivitet. Zato sam reagirao na zakon. Ako je zakon nepravedan, onda se sve može po zakonu.

Neprijatelji Hrvata ubacuju klin u regionalne podjele kako bi lakše ovladali najmalobrojnijim narodom u BiH. Vi stalno potičete na zajedništvo. Izgleda kako su, unatoč svim razlikama, u ovom vremenu Hrvati ipak “zbili redove”. Je li to dovoljno?

Ne možemo samo druge kriviti, moramo i sami shvatiti vlastitu odgovornost za razjedinjenost. Treba staviti narod na prvo mjesto, a ne utrku za vlast i stranačku podobnost. To su vrlo uspješno koristili oni kojima je stalo da među nama bude što veća podijeljenost. Mi, nažalost, nismo zbili redove i ne radimo na većoj povezanosti i poštovanju svih. Pale su koji put vrlo teške riječi koje bi nas pokopale žive…

Kako gledate na ulogu Hrvatske u BiH? Neki optužuju službeni Zagreb zbog toga što se brine za svoje sunarodnjake. Osobito što za njih lobira. Neki to nazivaju uplitanjem u unutarnje stvari BiH.

Hrvatska je prekasno shvatila svoju dužnost da stoji iza svog potpisa u Daytonu, kao i obveze u Ustavu. Ne treba se mnogo obazirati na provokacije jer isto to i oni rade, a nitko ih nije prozivao kada su dopuštali da ova zemlja postane ostavština nekog prošlog imperija.

Nezaobilazan problem svih Hrvata, i u BiH i u Hrvatskoj, brojni su odlasci mladih, pa i cijelih obitelji u inozemstvo. Nisu razlozi odlaska samo ekonomski i financijski. Mnogi u BiH ističu nesigurnost, neriješena nacionalna pitanja, nepravdu… Što biste poručili onima koji planiraju otići i onima koji ostaju?

Manji je broj onih koji stvarno trebaju poći “trbuhom za kruhom”. Katkada odlasku doprinose i oni bračni drugovi koji uporno zagovaraju odlazak pod svaku cijenu. Ako ih ne nagovaraju, onda stalno kukaju kako im nedostaje ovo ili ono i tako “žugajući” pokrenu cijelu obitelj.

Istina je da nas umara ova politička klima u kojoj je glavna tema interes, a čovjeka se sve manje vrednuje i sve mu se manje otvara mogućnosti ostvarenja u jednom dostojanstvu koje dolikuje čovjeku. Najveću odgovornost snose nositelji vlasti i mediji, ali i oni koji nas nisu uspjeli oružjem istjerati te sada perfidno rade da napuštamo ono za što smo živote polagali.

Ususret smo adventu kada se kod svih, pa čak i ateista, oživljavaju sjećanja na Božiće njihova djetinjstva. Slavilo se tada uglavnom u siromaštvu, ali istodobno i u sreći zajedništva brojnih obitelji i slozi naroda. Uzoriti, u kakvom ozračju slavimo Božiće naših dana?

Božić je događaj koji se doživljava u vjeri. Isus se utjelovio i rodio u ljudskoj stvarnosti kakva jest. Tako i mi s vjerom Božić doživljavamo u stvarnosti kakvu proživljavamo. Čovjek otkriva u rođenju Isusovu da je voljeno biće.

Zato se svakom čovjeku pri srcu javljaju dragi osjećaji, pogotovo ako pamti lijepo djetinjstvo, jer otkriva radost kroz doživljaj da je voljeno biće. Bez obzira na opterećeno javno stanje, čovjek treba dušu i srce otvoriti otajstvu Božića i tu doživjeti radost Božje blizine.

U narodu prevladavaju osjećaji defetizma, negativnosti, a s druge strane ipak nije sve tako crno. Kako ovaj crno-bijeli svijet za početak učiniti, ako ništa drugo, sivim, a onda i obojenim?

Mnogo potištenosti nastaje iz opterećenja javnog mnijenja koje kreiraju politika i mediji, pa su ljudi umorni od negativnih poruka i vijesti. Drugi je razlog potištenosti osjećaj napuštenosti i zaboravljenosti kod mnogih.

Božić se teško doživljava bez obiteljskog zajedništva i blizine onih koji su nam srcu dragi. Bez dječje radosti nema ni obiteljske radosti za Božić, a djece je sve manje. Zato je važno da se ljudi vjerom suoče sa svim tim izazovima i prepoznaju očitovanu Božju ljubav te da tu ljubav podijele u radosti s drugima, onima najbližima. Podijeljena radost se umnožava.

Roditelji su zaokupljeni brigom za djecu te zbog toga puno rade kako bi im priskrbili materijalno, a onda nemaju vremena za njihov odgoj. Kako pomiriti tu stalnu utrku s vremenom, poslovima, a s druge strane ispuniti obiteljske obveze?

Velika je pogreška današnjeg čovjeka što ne umije uživati i radovati se u darovima Božjim koje ima, nego stalno pati za onim što nema te troši mnogo duhovne i tjelesne energije. Tako mu vrijeme prolazi u doživljaju promašenosti, a ne u ostvarenju.

Današnji čovjek je izgubio mjerilo vrednovanja, pa za ono što je najvrjednije – život djece i njihov odgoj – ima sve manje vremena. Čujemo često uzrečicu da nam je mjesto puno pitomih pasa, a divlje djece. Djecu odgaja srce, a ne zatrpanost stvarima današnjeg vremena: TV, mobitel ili druge elektroničke naprave.

Kako surađujete s drugim crkvama i vjerskim zajednicama u BiH? Možete li zajedno učiniti više na boljem razumijevanju naroda i njihovih političkih predstavnika?

Ne smijemo izjednačavati politički diskurs i dijalog crkava i vjerskih zajednica. Naš dijalog traje. Činimo da u javnosti bude što manje napada, stvari stavljamo na stol razgovora i tražimo veće razumijevanje. Svjesno izbjegavamo da nas politika “upregne”, nego pokušavamo biti partneri za razgovor, a, ako je moguće, i dogovor. Treba znati da smo u različitoj poziciji u odnosu na državu.

BiH ima potpisan temeljni ugovor sa Svetom Stolicom. Koliko je danas status Katoličke crkve u BiH reguliran i koliko ste zadovoljni statusom svećenika, povratom imovine…?

Vrlo smo žalosni zbog toga kako se vlast neodgovorno odnosi na potpisane ugovore. Nisu sposobni nastaviti dogovore i provedbu tih ugovora. A što se tiče denacionalizacije i restitucije, to je pitanje svih crkava i vjerskih zajednica u BiH. Teško mi pada kada vidim da se naša imovina preprodaje, preknjižava – i to sve “po zakonu” – na druge vlasnike ili prepušta propadanju. Pravda bi bila ne samo da nam naše vrate nego i da plate za sve godine korištenja.

Papa Franjo najavljuje promjene nekoliko riječi u Očenašu, koje očito traže primjereniji prijevod rečenice “ne uvedi nas u napast”. Ima li snage Crkva i za neke druge promjene koje se nameću u ovo suvremeno doba?

Crkva je oprezna, ali na kraju ipak djelotvorna. Sve će to doći na red. Nemam straha za hod Crkve, ali me zabrinjava koliko mi živimo s Crkvom.

Jeste li zadovoljni kako se rješava “slučaj” Međugorja unutar Katoličke crkve?

Maloprije sam rekao da je Crkva katkada oprezna, pa tako i s međugorskim fenomenom. Sadašnji je korak otvorio vrata hodočasnicima, a posebno onima koji se tamo žele ispovjediti, pokoru činiti i moliti.

Za nešto više od godinu dana slavite zlatni jubilej – 50 godina svećenstva, 30 godina biskupstva, četvrt stoljeća otkako ste kardinal i 75 godina života. Uistinu impresivne obljetnice. Uzoriti, puno toga za jedan život?

Ako doživim, time ću shvatiti koliko trebam Bogu zahvaljivati za tolike milosti. Ali ne trebam čekati te jubileje, nego već sada iskreno zahvaljujem Gospodinu što me pratio i krijepio tolikim milostima.

Jozo Pavković / Večernji list

 

Kardinal Puljić: Daytonski kreatori moraju shvatiti da moraju uvažiti naše postojanje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

BiH

Izgradnjom Pelješkog mosta bošnjačka politika gubi istrument ucjene Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH Božo Ljubić komentirao je za Hrvatski Medijski Servis odluku dvojice bošnjačkih članova Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić da se Hrvatskoj uputi poziv za zaustavljanje izgradnje Pelješkog mosta uz prijetnju da će u suprotnom BiH pokrenuti tužbu pred Međunarodnim sudom, na što je veto uložio srpaski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, kojeg danas treba potvrditi Narodna skupština Republike Srpske.

Ljubić je primjetio kako se hrvatska javnost svako malo kao iznenadi kada dobije ovakve ili slične poruke iz Sarajeva, pri čemu se zaboravlja kako su ista dva člana Predsjedništva inicirali tužbu Ujedinjenim narodima zbog hrvatskog zakona o državnoj imovini, inicirale optužbe na račun Hrvatske za navodno organiziranje selefijskih ekstremista i također opstruirali i još uvijek se opstruira izmjena Izbornog zakona, po presudi ustavnog suda BiH kojima bi se osigurao izbor legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda u Predsjedništvo i Dom naroda.

Dva motiva bošnjačke politike

Upitan što su ciljevi, a što motivi Džaferovića i Komšića Ljubić je kazao kako se, s obzirom da su obojica izabrani bošnjačkim glasovima, radi o bošnjačkoj političkoj agendi.

– Motiv je, po mom mišljenju, pokušaj diskreditacije RH, posebice kada je u pitanju zalaganje Hrvatske za hrvatski narod u BiH i drugi motiv je unutarnjo-političke naravi, a to je pokušaj legitimiranja bošnjačke politike kao jedine prodržavne politike koju oni nazivaju probosanskom politikom, te istovremeno delegitimiranje srpske i hrvatske politike kao razbijačke ili separatističke politike, kazao je Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Što se tiče Pelješkog mosta može, Ljubić smatra kako postoji i dodatni motiv, jer se izgradnjom Pelješkog mosta i spajanjem juga i sjevera Hrvatske bošnjačka politika gubi snažan pregovarački adut ili instrument ucjene prema hrvatskoj jer hrvatskoj više nije nužno prelaziti preko teritorije BiH do juga Hrvatske.

Pelješki most 400 metara od granice

-Preko Pelješkog mosta pokušava se ishoditi neke ustupke od RH koje se tiču granice na moru. Međutim, ja podsjećam da je sporazumom Tuđman-Izetbegović iz 1999. godine koji je parafiran i koji je u primjeni zapravo dogovorena granica na moru. Prema tome sporazumu Pelješki most se nalazi dobrih 400 metara unutar teritorijalnih hrvatskih voda a činjenica da su predlagatelji ove tužbe u Predsjedništvu naveli da oni osporavaju izgradnju mosta od Komarne do Pelješca oni time izravno priznaju da se most gradi na hrvatskoj teeritoriji, kaže Ljubić.

Džaferović i Komšić navode kako Pelješki most onemogućava neometan pristup BiH međunarodnim vodama.

Osiguran prolaz i najvećim brodovima

Ljubić , međutim, naglašava kako je tzv. neškodljivi prolaz brodova ispod Pelješkog mosta osiguran činjenicom da je most visok 55 metara iznad površine mora.

-Dok sam bio ministar komunikacija i prometa BiH meni je došao usuglašen sporazum mješovite međudržavne komisije RH i BiH gdje je dogovoreno i potpisano jednoglasno da BiH prihvaća gabarite ovoga mosta jer oni omogućavaju prolaz ispod mosta i između stubova mosta i najvećim mogućim plovilima, i naravno osiguran je i prolaz tim plovilima međunarodnim vodama, pojašnjava Ljubić za HMS.

Žele teretnu luku u Neumu

Ljubić smatra kako postoje i drugi manje transparentni ciljevi i ambicije bošnjačke politike, za ospstruiranje izgradnje Pelješkog mosta.

-To su, između ostalog, i tendencije, koje jesu iluzorne, izgradnje teretne luke u Neumu sa svim onim ciljevima koji mogu stajati iza toga. Ja to pouzdano mogu reći jer sam bio ministar komunikacija i prometa BiH kada je 2008. Na dan Svih svetih sam dobio poziv da se organizira javna rasprava o izgradnji teretne luke u Neumu. Naravno da sam to zaustavio i otklonio takvu mogućnost, kao nešto što nije imalo potreban legitimitet. Tu, dakle, postoji mnogo tih tendencija koje imaju svoju političk pozadinu ili čak geopolitičke uticaje određenih centara.

Komentirajući odluku Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH da uloži entitski veto na odluku Komšića i Džaferovića, kojeg danas dvotrećinskom većinom treba potvrditi parlament republike Srpske, Ljubić kaže kako je njegov potez razumljiv s obzirom da je Dodik pronicljiv i vješt političar i pragmatik, pogotovo kad se radi o zastupanju interesa RS. On kaže kako postoje najmanje tri razloga zbog kojih je Dodik uložio veto na odluku Komšića i Džaferovića.

Dodikovi pragmatični razlozi

-Prvo, Dodik je dobro procijenio da nije interes RS zaoštravanje odnosa s RH i EU. S druge strane postoji jedan konkretan interes Republike Srpske a to je most kod Gradiške granični prijelaz i pristupna veza prema autoputu na koridoru 10 Zagreb-Beograd što je vitalni interes po entitet Republike Srpske. I kao treći racionalan motiv za ovaj Dodikov postupak bila je činjenica da je on mnogo više zainteresiran za rješavanje pitanja granice na istoku prema Republici Srbiji gdje postoje sporenja posebice s bošpnjačkom stranom i prema zapadu s Republikom hrvatskom na rijeci Uni. To su, dakle, sigurno tri vrlo racionalna razloga za ovo stajalište Milorada Dodika, naglašava Ljubić./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Dodik pozvao parlament RS da podupre veto na osporavanje gradnje Pelješkog mosta

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodika zatražio je u četvrtak od zastupnika u parlamentu Republike Srpske da podrže njegov veto na odluku kojom bi bosanskohercegovački državni vrh od Hrvatske tražio prekid gradnje Pelješkog mosta do konačnog dogovora o međudržavnoj granici kazavši kako je u interesu BiH i RS čuvati dobre odnose s Hrvatskom.

Dodik je ovo zatražio u Banjoj Luci na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske sazvanoj na njegov zahtjev nakon što je on ranije ovog tjedna osporio odluku koju su izglasali njegov hrvatski bošnjački kolega u državnom vrhu Željko Komšić i Šefik Džaferović s nakanom zaustaviti gradnju Pelješkog mosta dok BiH i Hrvatska ne riješe pitanje granice na moru kod Neumskog zaljeva.

Tom je odlukom Hrvatska pozvana odmah obustaviti gradnju mosta te pristupiti “postupku mirenja” odnosno dogovoru o granici, a ukoliko bi to odbila BiH bi je tužila Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu.

Dodik je zaključio kako bi stupanje na snagu takve odluke bilo štetno po “vitalni nacionalni interes RS” jer bi stvorila dodatne probleme ne samo u odnosima s Hrvatskom, nego i s Europskom unijom koja sufinancira gradnju Pelješkog mosta.

“Ovo bi bilo izrazito destruktivno i štetno po interese cijele BiH i naravno RS”, kazao je Dodik zatraživši potporu zastupnika u entitetskom parlamentu.

Ustvrdio je kako je “neozbiljan i neodgovoran” pristup ovom pitanju kojega zagovaraju Komšić i Džaferović odnosno kako oni pokušavaju zlorabiti činnjenica da je BiH pomorska zemlja.

Kazao je kako izlaz BiH na otvoreno more neće biti doveden u pitanje Pelješkim mostom jer je on 500 metara udaljen od crte razgraničenja između dvije zemlje i gradi se na hrvatskom teritoriju pa se stoga BiH nema pravo miješati u unutarnja pitanja susjedne države.

Podsjetio je kako je temeljeni interes članstvo BiH u Europskoj uniji, a Komšić i Džaferović, kako je konstatirao, svojim zaključkom sugeriraju kao i EU krši suvernenitet BiH izdvajanjem sredstava za gradnju Pelješkog mosta.

Dodik: Pokušaj da se omete izgradnja mosta na Savi

Dodik tvrdi kako se problematiziranjem gradnje Pelješkog mosta pokušalo omesti projekate poput novog mosta na Savi kod Gradiške koji je kako kaže Dodik, od vitalnog interesa za RS i BiH jer se preko tog pravca odbija polovica prekograničnog prometa s Hrvatskom.

Kazao je i kako bi bilo najbolje da se otvorena pitanja u odnosima s Hrvatskom riješe na cjeloviti način, uključujući tu međudržavnu granicu, status imovine tvrtki iz BiH u Hrvatskoj ali i na problem moguće gradnje odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori kod Hrvatske Kostajnice.

Dodik ipak nije odolio kušnji da elaborira povijesna pitanja kazavši kako su “Hrvati i Srbi imali tešku i krvavu povijest”, ustvrdivši kako su u uzajamnim sukobima Srbi bili ti koji su teško stradali pri čemu je kao dokaz tome ponudio Jasenovac.

Unatoč takvoj prošlosti, najavio je Dodik, RS će biti čimbenik gradnje dobrih odnosa jer je Hrvatska članica EU, a bosanski Srbi nemaju potrebu konfrontirati se ni s jednom članicom EU.

Dodikovo tumačenje je kako je u BiH “kao zajednici entiteta”, unatoč ovlastima Predsjedništva BiH, za vođenje vanjske politike države odluka o svim bitnim pitanjima na entitetima, odnosno njihovim parlamentima.

Poručio je kako BiH može opstati samo na temelju dogovora, a ne “podvalama i prijevarama” visokih predstavnika međunarodne zajednice.

Vladajuća koalicija u RS koju kontrolira Dodik ima dvije trećine zastupnika u parlamentu RS koliko je nužno da bi to tijelo podržalo njegov veto, čime se odluka dva člana Predsjedništva BiH automatski odbacuje.

Oporbene stranke najavile su kako neće poduprijeti Dodika.

“Ovdje se više radi o stranačkim interesima i zbog toga ne prihvaćam da se radi o vitalnom nacionalnom interesu za RS. Dodikova obrazloženja kako bi pozivanje Hrvatske da obustavi gradnju Pelješkoga mosta ugrozilo gradnju mosta na Savi kod Gradiške su vrlo tanka. Smatram kako bi Dodik trebao zatražiti potporu svojih kolega u Predsjedništvu da se pod vitalni nacionalni interes za RS podvede pitanje Trgovske gore i odlaganja nuklearnoga otpada kao i razgraničenje sa Hrvatskom na sjeveru RS, posebice kod Kostajnice”, kazao je za televiziju N1, uoči sjednice entitetskog parlamenta, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović, koji je i predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS), najvećeve oporbene stranke u RS.

(Hina)

 

Džaferović i Komšić traže da se obustavi gradnja Pelješkog mosta

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari