Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Nezainteresiranost je novi ateizam

Objavljeno

na

Četvrti dan Festivala mladih u Međugorju misu je predslavio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Fra Marinko Šakota na početku misnog slavlja zahvalio je za dolazak nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću, kazavši da mora podijeliti svoju radost sa svima je “s nama naš pastir u Bosni i Hercegovini”.

-Uzoriti kardinale znam koliko ste čekali ovaj trenutak i koliko ste željeli doći u Međugorje. Znam koliko ste bili s nama i suosjećali s nama, kazao je fra Marinko Šakota, prenosi Radiopostaja Mir Međugorje.

Kardinalu Vinku Puljiću na večernjoj misi, četvrtog dana 30. Festivala mladih, koncelebriralo je 537 svećenika. Bilo je 2.524.300 posjetitelja s jedinstvenih IP adresa, a tu su i kako je fra Marinko kazao “stotine tisuća onih koji Mladifest prate preko kabelskih
televizija diljem svijeta”.

-Čestitam trideseti Mladifest, a čestitam i vama koji ste došli bez prisile ovdje moliti, i u prvi trenutak čovjek bi se zapitao što vas je dovelo ovdje? Iz tolikih zemalja doći ovdje moliti?! Uvjeren sam da svi nosite u sebi ono što svaki čovjek nosi – htio bih biti sretan, ne bih htio biti promašen, ne bih htio živjeti isprazno. Tražimo ono najveće bogatstvo, blago, vrijednost… I Marija upućuje na svog Sina. On je prava vrijednost, kazao je kardinal Puljić i ukazao na jedno istraživanje iz zapadne Europe među mladima koji su izdvajali za njih najvažnije vrijednosti.

-Na prvom mjestu je obitelj u tim ispitivanjima. Danas žele srušiti obitelj, a mladi to gledaju kao vrijednost jer su iz obitelji niknuli i za obitelj se spremaju. Na drugom mjestu je prijateljstvo. U Mladosti je posebna radost imati prijatelja i biti prijatelj jer čovjek nije sam. Na trećem mjestu je materijalna sigurnost – imati i trošiti. To je Isus protumačio. Nije bogatstvo imati i trošiti nego je bogatstvo biti, ono što jesam. Zato je potrebno provjeravati svoje vrijednosti. Tek na četvrtom mjestu stavljaju vjeru, a vjera je ona koja vas je dovela ovdje, koja vas okuplja, hrabri…

Sljedeća vrijednost je smisao života. Svatko želi znati za što živi. Nema goreg osjećaja nego na kraju života kada čovjek sebi kaže: živio sam isprazno! Neće to nitko drugi dati, to mora svatko sebi otkriti. Tek na sljedećem mjestu dolazi duhovnost. Onda tamo tumače da skoro nema mladog čovjeka koji ponekad nije pomislio možda je i moje zvanje duhovno, možda i mene Bog zove. Svjesni su mladi i svojih nestabilnosti. Svi smo bili mladi i nosilo nas je oduševljenje, a onda sve splasne i odjednom – depresija. Toliko puta ste to doživjeli, nosi te polet, a onda odjednom – na zemlju se skljokaš, onda u toj borbi toplo-hladno pojavi se nezainteresiranost. To je novi ateizam – nezainteresiranost, kazao je Puljić dodajući kako su mladi u Međugorje došli tražiti prave životne vrijednosti, svoj “ja”.

-Nitko od nas nije sam sebe zamislio niti se na ovaj svijet donio. Bog se poslužio našim roditeljima i dao nas na ovaj svijet. I on ima s nama svoj plan i taj plan moramo otkrivati, kazao je kardinal Puljić poručivši mladima kako se trebaju suočiti sa svim izazovima
današnjice i dao im je “nekoliko zadataka”.

-Valja izgraditi kršćanski karakter, da ja jesam, i mislim, i djelujem kao kršćanin. To znači izgraditi vlastiti identitet. Ne trebam biti ničija kopija. Bog je toliko bogat u stvaranju pa nas je sve različite stvorio i zato trebamo prihvatiti taj vlastiti identitet. I hrabrim vas, nikad nemojte prestati moliti, jer molitva je divno zajedništvo s Bogom. Naša poslovica kaže “s kim si, takav s”, ako se s Bogom družiš prožet ćete Njegova ljubav. Onda nikad nemoj misliti da si sam na ovoj zemlji. Nitko od nas u Nebo sam neće doći! Nažalost, ni u pakao! Mi smo društvena bića, socijalna bića – jedni s drugima i jedni za druge, zato je prevažno imati srca za čovjeka, kazao je kardinal Puljić koji je mladima za kraj ostavio poruku “jednoga sjemeništarca sluge Božjega Petra Barbarića”.

-“Vršenje dužnosti koju u svojim godinama trebamo vršiti je najbrži put svetosti.” Zato želim da svatko od nas shvati: valja se ostvariti surađujući s Bogom i s ljudima, prihvaćajući svoju stvarnost da volju Božju ispunimo na ovom svijetu, zaključio je kardinal Vinko Puljić, na oduševljenje desetaka tisuća mladih koji su ga pozdravili dugotrajnim pljeskom.

Na kraju mise kardinal Puljić pozvao je sve da izmole Anđeo Gospodnji za one koji su se prije ovoga misnog slavlja preporučili u kardinalove molitve.

Prije večernje svete mise svjedočanstva su imali bivši ovisnici iz zajednice Cenacolo, koji su svoj program nastavili i nakon mise kada su uprizorili predstavu. U ponedjeljak, predzadnjeg dana 30. Festivala mladih, program počinje u devet sati jutarnjom molitvom, a potom će uslijediti kateheza nadbiksupa Henryka Hosera, apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje, a nakon toga svjedočanstva.

Program se nastavlja danas poslije podne, od 16 sati kada će katehezu mladima držati nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije. Nadbiskup Fisichella predvodit će i središnje večernje misno slavlje, prije kojeg će biti prikazano i platno dugo sto metara s molitvama sudionika Mladifesta, a nakon mise bit će klanjanje i meditacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Ljubljena Crkvo, tko mi te pljuje i ruši?

Objavljeno

na

Objavio

Neki ne dovoljno trezveni vjernici, a vjerojatno iz dobrih namjera, upali su u medijski žrvanj populizma, slatkih govora, plitkih promišljanja, nekompetentnih zaključaka i nameću se kao ne prokušani proroci!

Neki čak idu toliko daleko da i Dogme – temeljni nauk Učiteljstva Katoličke crkve stavljaju pod upitnik. Svoja subjektivna promišljanja, koja kao temelje na Božjoj riječi, pri tome i sami zaboravljaju da su i kanonske knjige od Crkve proglašene i prihvaćene Bogom nadahnutima, žele drugima podvaliti kao istine.

Koja oholost u ime blagoslovljenoga Boga Izraelova! Dok su mnogi sveci, a među njima i Ivan Zlatousti, svoje nastupe pripremali u pustinji i osami, čovjek današnjice ne želi pustinju nego odmah želi na scenu, pred kameru u javnost.

Valjalo bi promisliti koji je smisao napadati Crkvu i zaboraviti da se ona ne popravlja klevetom, nego, da se popravlja po modelu Svetoga Franje – ljubeći je, poštujući je, trpeći za nju.

Poslušajte o tome izgovorenu propovijed fra Marija Knezovića u Međugorju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Mons Palić: Ljubav prema domovini nisu parole i nečasna djela

Objavljeno

na

Objavio

U povodu Dana hrvatskih mučenika, hvarski biskup Petar Palić rekao je u subotu na Udbini kako ljubav prema domovini ne znači mržnju i netrpeljivost prema drugom i drukčijem nego dobrohotnost prema svakome te da se ne mjeri ispraznim parolama i nečasnim djelima koja ostavljaju negativnu sjenu na tkivu naroda.

“U svoje misli i molitve u ovom euharistijskom slavlju unosimo sve one koji su svoj život darovali iz ljubavi prema Bogu, prema crkvi, svojoj domovini, svome narodu. Ovdje u blizini Krbavskoga polja, spominjući se velikoga stradanja 9. rujna 1493., želimo zahvaliti za sve one, iz davne i nedavne prošlosti, koji su žrtvom svoga života platili danak za slobodu”, rekao je biskup Palić u homiliji.

Poručio je i kako se ljubav prema domovini ne odražava u optužbama i konstantnom izvrgavanju vlastite domovine ruglu radi stjecanja političkih poena, nego u odgovornim riječima i preispitivanju vlastitoga doprinosa njezinom svekolikom napretku.

Istaknuo je kako treba učiti od svih mučenika kojih se danas spominjemo – da je mjera ljubavi prema domovini proporcionalna odgovornosti u poštivanju zakona, u čuvanju njezinih prirodnih ljepota, odgovornosti za njezin napredak i odgovornosti za dostojanstven život svakog stanovnika naše Domovine.

“Vjerom u Raspetoga imat ćemo život vječni, vjerom u Krista pobjednika nad grijehom i smrću možemo pobjeđivati grijeh, svoje zle sklonosti i tako postati novi ljudi, na sliku Onoga koji nas je spasio i otkupio. Slaveći danas blagdan Uzvišenja Svetoga Križa i Dan hrvatskih mučenika pozvani smo stvarnost promatrati kroz križ i sami stati pod križ, dopustiti da nas zakloni sjena Kristova križa i ispovjediti: U križu je spasenje, u križu je život, u križu je nada”, rekao je Palić u propovjedi.

Biskup u miru Mile Bogović uputio je apel državnim i crkvenim vlastima za realizacijom ideje Svehrvatskog groba i podsjetio da je još početkom izgradnje Crkve hrvatskih mučenika bilo najavljeno da će se ondje nalaziti Svehrvatski grob ili groblje.

“Naš narod treba mjesto gdje će za svoje poginule zapaliti svijeću i pomoliti se, a Krbavsko polje zajedno s Crkvom hrvatskih mučenika može biti središnje mjesto nacionalnog štovanja žrtava”, istaknuo je mons. Bogović. (Hina)

Homilija hvarskog biskupa Petra Palića prigodom Dana hrvatskih mučenika u Udbini u subotu 14. rujna.

1. Slavimo Dan hrvatskih mučenika. U svoje misli i molitve u ovom euharistijskom slavlju unosimo sve one koji su svoj život darovali iz ljubavi prema Bogu, prema Crkvi, svojoj Domovini, svome narodu. Ovdje u blizini Krbavskoga polja, spominjući se velikoga stradanja 9. rujna 1493. godine, želimo ovom euharistijom zahvaliti za sve one, iz davne i nedavne prošlosti, koji su žrtvom svoga života platili danak za slobodu, za taj dar, kako pjesnik reče, „u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô“ (Ivan Gundulić). S pravom su stari Dubrovčani trajno podsjećali sebe i druge da se „sloboda ne prodaje ni za svo blago svijeta“, a brani se, ako treba, i vlastitom krvlju. A ono „što se krvlju brani, ne pušta se lako“.

Ovo mjesto na kojemu stojimo i ovu nekrvnu žrtvu Kristovu slavimo, mjesto je i svojevrsnoga ispita naše narodne savjesti. Događaji iz prošlosti ne smiju nas voditi u robovanje sjećanjima ili življenju na krilima stare slave. Sjećanje mora postati novi poticaj za hrabro suočavanje s izazovima današnjice, a tolike žrtve našega Hrvatskoga naroda iz prošlosti, one daleke i ove bliske, izvor snage za nove odgovornosti i za hod u budućnost.

Spremnost mnogih kroz našu povijest dati život za svoju Domovinu svjedoči nam o ispravnom i jedinom mjerilu ljubavi prema domovini.

Ljubav prema Domovini se ne mjeri ispraznim parolama i nečasnim djelima, koja ostavljaju negativnu sjenu na tkivu naroda. Ljubav prema Domovini se, također, ne odražava u optužbama i konstantnom izvrgavanju ruglu vlastitu Domovinu i ljude u njoj radi stjecanja političkih poena, nego u odgovornim riječima i preispitivanju vlastitoga doprinosa njezinom svekolikom napretku.

Ljubav prema Domovini ne znači mržnju i netrpeljivost prema drugom i drukčijem, nego dobrohotnost prema svakom čovjeku. Od svih onih koji su dali svoj život, a danas ih se spominjemo, učimo da je mjera ljubavi prema Domovini proporcionalna odgovornosti u poštivanju zakona, u čuvanju njezinih prirodnih ljepota, odgovornosti za njezin napredak i odgovornosti za dostojanstven život svakog stanovnika naše Domovine.

2. Povijest spasenja nam svjedoči da Bog govori čovjeku i radi čovjeka. U današnjoj smo Božjoj Riječi čuli odlomak iz knjige Brojeva i o iskustvu kušnje nade Izabranoga naroda. Na ovome Krbavskom polju, po kojemu je kroz povijest smrt hrabro koračala, i danas, nažalost, još uvijek čujemo odjeke tih koraka. Nisu to koraci vojnika i konjskih kopita, fijuci granata i zvukovi tenkova.

Tužno se osjećamo nad napuštenošću ovoga područja, koje nalikuje suhoći pustinje, zbog blijedih tragova života uzrokovanih „bijelom kugom“, iseljavanjem, zatvorenošću životu.

Dopustimo da nam svjetlo Božje Riječi i iskustvo Izabranoga naroda obasja um i srce i daruje nam potrebnu otvorenost u prihvaćanju vlastitoga obraćenja. Izabrani narod na putu kroz pustinju prema Obećanoj zemlji postaje nestrpljiv i biva izložen i kušnji govora protiv Boga, koji ga vodi u slobodu. Nestrpljivost je kadra toliko zamračiti pogled, da se kuća ropstva i smrti, poput fatamorgane, pretvori u zemlju kojom teče med i mlijeko.

Kad izvor vjere presuši, kad vjera više nije čvrsta kao kuća, onda postajemo nalik nesigurnom šatoru u pustinji. A u pustinji, gdje se na svakom koraku osjeća praznina, manje smo zaštićeni, a više izloženi vjetru i vremenskim neprilikama. Ponekad i mi kršćani današnjice nalikujemo nomadima, koji lutaju naokolo, poput stranaca u vlastitoj vjeri. Odustati, predati se jest jedno rješenje.

Međutim, odustati od hoda naprijed, prema cilju isto je kao i otrov zmije ljutice koji prodire u tijelo i paralizira sve. U povijesti hoda kroz pustinju, kroz iskustvo osamljenosti mnogi podliježu ovom otrovu zmija. Za one koji su to sposobni uočiti, ugriz postaje opomenom da se i nama to može dogoditi i da njihova sudbina može postati i našom sudbinom.

Zmije otrovnice, s kojima su se morali suočiti Izraelci, pripadaju pustinji, a pustinju oko sebe stvaramo sami. Zmije otrovnice danas oko nas nisu izmišljene, nego imaju drugo ime i drukčiji ugriz, a našle su svoje prirodno stanište u svijetu koji smo sami stvorili. Svijet u kojemu živimo ima vlastite zakonitosti; samodostatan je i Boga stavlja negdje u sjenu.

Potrebni smo obraćenja od egocentričnosti, odnosno kako kaže papa Franjo potrebno nam je ozdravljenje od bolesti autoreferencijalnosti. Draga braćo i sestre, bez obraćenja zmije će i dalje ostati. Zapravo, i unatoč obraćenju zmije ostaju. Primamljiva ponuda zmijina daha, izbačene iz raja, nama ljudima da budemo kao bogovi ostaje i danas. Ali, oni koji su osjetili ugriz, po obraćenju imaju mogućnost ozdravljenja.

Rješenje i spasenje koje Bog po Mojsiju daje Izraelcima nije nestanak zmija. Mojsije mora napraviti zmiju i staviti je na stup, u koji svaki onaj koji strada mora pogledati, ako želi ozdraviti. Ne spašava zmija na stupu, nego Onaj koji ju je učinio znakom pomoći. U trenutcima krize i izazova postoje uvijek dvije mogućnosti: možemo pobjeći i zatvoriti oči pred stvarnošću ili možemo stati, pogledati u oči onome što nas pritišće i onome što nas muči i tražiti rješenje. Ugriz zmije i otrov utučenosti mogu se prevladati jedino suočavanjem s onim što nas truje.

Ljute zmije prošlosti i danas, odnosno ugrizi bolesti i ugrizi kulture koja postaje nalik na pustinju, trebaju ozdravljenje. Ozdraviti možemo jedino ako svoj pogled usmjerimo na križ i Uskrsloga Krista. Mi bismo htjeli biti kao Bog vlastitom snagom, međutim sličnost Bogu biva nam nezasluženo darovana samo po križu i uskrsnuću Isusa Krista. Tako izgleda Božji lijek.

3. Starozavjetni događaj je slika i uvod u ono što će se dogoditi po Isusu Kristu. U svakom euharistijskom slavlju koje kao zajednica slavimo s vjerom u Uskrsloga Krista mi uranjamo u patnju i smrt Isusovu, da bismo živjeli. Isus je pobijedio smrt prihvaćajući ju. Pobijedio je smrt smrću, oduzeo joj je moć i po smrti prešao u život.

Danas slavimo blagdan Uzvišenja Svetoga Križa. Za nas kršćane se u simbolu Kristova križa sažimlju sve teškoće ljudskoga života. Unatoč promijenjenim okolnostima, medicinskoga i socijalnoga napretka, ljudski život još uvijek nalikuje na „dolinu suza“. Međutim, tko pogleda Krista raspetog na križu, u Kristovoj pobjedi nad patnjom i smrću nalazi utjehu. Ako životni križ nosimo s Isusom i imamo udjela u njegovoj muci, tada nam ono što uništava i sužava život, otrov utučenosti i beznađa, ne može naštetiti.

Čudesan je to način ozdravljenja. Gledajući ono što me muči, čega se bojim, ozdravljam. Slaveći današnji blagdan i spominjući se svih onih koji su dali svoje živote „za krst časni i slobodu zlatnu“, razumijemo da je u znaku križa život. Križ je, matematički govoreći, znak plusa nad našim životom. Križ je znak života. I svaki onaj koji svoj pogled usmjeri na Gospodina Isusa uzdignuta na križu, gleda zapravo u život.

U evanđelju koje smo čuli, Isus kaže u noćnom razgovoru s Nikodemom: “I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.“ Ponovnim gledanjem, vjerom u Raspetoga imat ćemo život vječni.

Međutim, mi ne ostajemo samo na pogledu. Mi blagujemo. Blagujemo tijelo Kristovo, Pobjednika nad grijehom i smrću da bismo i sami mogli pobjeđivati grijeh, svoje zle sklonosti i tako postati novi ljudi, na sliku Onoga koji nas je spasio i otkupio.

Slaveći danas blagdan Uzvišenja svetoga križa i Dan hrvatskih mučenika pozvani smo stvarnost promatrati kroz križ i sami stati pod križ. Bolje rečeno: dopustiti da nas zakloni sjena Kristova križa i ispovjediti: U križu je spasenje, u križu je život, u križu je nada. Amen.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari