Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Puljić uputio poruku na početku školske godine i vjeronaučne godine

Objavljeno

na

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je prigodnu poruku na početku školske i vjeronaučne godine, prenosi KTA.

U cijelosti donosimo kardinalovu poruku djeci, roditeljima i vjeroučiteljima:

Pred nama je još jedna nova školska i vjeronaučna godina. Kada kažem i vjeronaučna, onda mislim i na školski i na župni vjeronauk.

Ovom porukom želim pozvati, potaknuti i ohrabriti vas dragi roditelji, sve vas poštovane vjeroučitelje i vas drage misnike i pastoralne djelatnike.

Prvi učitelji vjere su roditelji, a prva škola vjere je obiteljski dom. Stara poslovica kaže da se iz malena trn oštri. Prihvaćajući dijete kao dar Božji roditelji preuzimaju dragu i radosnu obvezu surađivati sa Stvoriteljem da to dijete raste i razvija se u svojoj cjelovitosti: fizičkoj, intelektualnoj i duhovnoj.

Naravno je pravo roditelja da odgajaju svoje dijete u suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama. Društvo je dužno poštivati ovo naravno pravo roditelja. Dijete raste u ozračju vjere obiteljskog doma komu glavni ton daju glavni otac i majka. Prevažno je da otac i majka budu svjesni ove svoje uloge i da i vladanjem i rječnikom prenose svojoj djeci evanđeoske vrijednosti. Molitva oca i majke je govor koji zahvaća i srce djeteta.

Obiteljska slavlja, a posebno slavlje svete Mise, najbolja je kateheza – kateheza života. Roditelji su dužni tražiti za svoje dijete školski vjeronauk, a škola je obvezna poštivati volju roditelja i omogućiti djeci i mladima školski vjeronauk.

Dragi roditelji, ne propustite svoje dijete upisati u redoviti školski vjeronauk i pratiti ga i u tom predmetu kao što ga pratite u svim drugim predmetima. Vjeroučitelji i vjeroučiteljice, katehete i katehistice imaju poslanje odgajati u vjeri našu djecu i mlade.

Katekizam Katoličke Crkve (5-7) govori da je poučavanje kršćanskog nauka organski i sustavni način kojim se uvodi u puninu kršćanskog života. Koliko god je važna pouka, još je važnije da naša djeca i mladi prihvate i zavole ne samo nauk nego i osobu Isusa Krista.

Potrebno je da vjeronaučna pouka probudi vjeru, iskustvo kršćanskog života, slavlje sakramenata, izgradnju crkvenog zajedništva i vjerničko svjedočenje. Učitelji vjere ne poučavaju samo riječima nego i svjedočanstvom kršćanskog života. Zato vas sve, dragi učitelji vjere, pozivam da djeca i mladi, prije nego je pročitaju u Katekizmu, tu vjeru iščitavaju u vašoj osobnosti i vašem životnom stavu.

Očinski vas molim – prihvatite, poštujete i volite našu djecu i mlade, učinite sve da, uz znanje o Isusu, Isusa zavole i slijede. Draga braćo misnici i svi pastoralni djelatnici, ne možemo biti indiferentni pred zadatkom i poslanjem da vjeru naviještamo, svjedočimo i u vjeri odgajamo osobni život vjere i život zajednice vjernika.

Katekizam Katoličke Crkve (13) nas upućuje na četiri stupa pouke i odgoja u vjeri: ispovijest krsne vjere, sakramenti vjere, život vjere (zapovijedi) te vjernička molitva koja je disanje vjere. Župnici su na poseban način poveznica svih onih koji sudjeluju u odgoju vjere: roditelji, djeca i vjeroučitelji.

Kao pastiri, budite neumorni oko traženja načina da se što vjerodostojnije prenosi i svjedoči Evanđelje i kršćanski nauk. Posebno pozivam vas, draga djeco i mladi, otvorite svoje srce i pamet novim spoznajama i Kristu otkrijete najdražeg Suputnika vašeg života kako bi se po njemu ostvarili i istinski život proživjeli.

Pred vama je još jedna godina ljudskog sazrijevanja i još jedne prigode za nove spoznaje. Najljepše u vašem školovanju je izgrađivanje vaše ljudskosti, savjesti i sposobnosti da se suočite sa životom. Na vašem mladom putu upoznajte onoga koji vas najviše voli, a to je Isus Krist.

Želim vam i molim ne samo da ga upoznate nego da ga zavolite i prihvatite kao suputnika na vašem životnom hodu. Odgoj u vjeri neka vam pomogne da steknete puninu kršćanskog života, da otkrijete smisao svoga života i budete spremni ispuniti Božje planove na zemlji.

Neka nas sve prosvijetli i vodi Duh Sveti kako bi svoju vjeru zavoljeli i svakodnevnim življenjem je svjedočili. Neka Vas u tome prati zaštita i zagovor naše Nebeske Majke.

Uz najsrdačnije pozdrave, zazivam na vas obilje Božjeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Prikazanje Blažene Djevice Marije – Gospa od Zdravlja

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je ova proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka.

U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo:

„Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo ‘posvetu’, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.“

O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.

Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.

Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.

Na izvanjski i prenesen način želi reći da je Marija bezgrješna, bez ljage iskonskoga grijeha od samoga početka svoga postojanja. Ona je istinski Kovčeg saveza gdje je Riječ tijelom postala, gdje je Sin Božji postao čovjekom. Ona je Bogorodica. U Mariji se ispunja ono što je na simboličan način označavao hram i svetinja nad svetinjama.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.

Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.

Ovaj Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je ova proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka.

U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo:

„Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo ‘posvetu’, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.“

O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.

Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.

Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.

Na izvanjski i prenesen način želi reći da je Marija bezgrješna, bez ljage iskonskoga grijeha od samoga početka svoga postojanja. Ona je istinski Kovčeg saveza gdje je Riječ tijelom postala, gdje je Sin Božji postao čovjekom. Ona je Bogorodica. U Mariji se ispunja ono što je na simboličan način označavao hram i svetinja nad svetinjama.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.

Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć.

Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve. (zupacernik.hr/Laudato)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Molitva i zvonjava zvona u spomen na žrtvu Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Budući da se 18. studenoga obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, hrvatski biskupi pozivaju da se, uz molitvu za one koji su stradali u Vukovaru 1991. te za sve žrtve Domovinskog rata, ovogodišnji spomen na žrtvu Vukovara i druge žrtve rata obilježi zvonjavom zvona svih crkava i katedrala u ponedjeljak 18. studenoga u 18 sati i 11 minuta. Stoga će zvona Zagrebačke katedrale i crkava u Zagrebačkoj nadbiskupiji također Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježiti na taj način.

 

Vukovar u medijskom željeznom obruču

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari