Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Puljić uputio poruku na početku školske godine i vjeronaučne godine

Objavljeno

na

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je prigodnu poruku na početku školske i vjeronaučne godine, prenosi KTA.

U cijelosti donosimo kardinalovu poruku djeci, roditeljima i vjeroučiteljima:

Pred nama je još jedna nova školska i vjeronaučna godina. Kada kažem i vjeronaučna, onda mislim i na školski i na župni vjeronauk.

Ovom porukom želim pozvati, potaknuti i ohrabriti vas dragi roditelji, sve vas poštovane vjeroučitelje i vas drage misnike i pastoralne djelatnike.

Prvi učitelji vjere su roditelji, a prva škola vjere je obiteljski dom. Stara poslovica kaže da se iz malena trn oštri. Prihvaćajući dijete kao dar Božji roditelji preuzimaju dragu i radosnu obvezu surađivati sa Stvoriteljem da to dijete raste i razvija se u svojoj cjelovitosti: fizičkoj, intelektualnoj i duhovnoj.

Naravno je pravo roditelja da odgajaju svoje dijete u suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama. Društvo je dužno poštivati ovo naravno pravo roditelja. Dijete raste u ozračju vjere obiteljskog doma komu glavni ton daju glavni otac i majka. Prevažno je da otac i majka budu svjesni ove svoje uloge i da i vladanjem i rječnikom prenose svojoj djeci evanđeoske vrijednosti. Molitva oca i majke je govor koji zahvaća i srce djeteta.

Obiteljska slavlja, a posebno slavlje svete Mise, najbolja je kateheza – kateheza života. Roditelji su dužni tražiti za svoje dijete školski vjeronauk, a škola je obvezna poštivati volju roditelja i omogućiti djeci i mladima školski vjeronauk.

Dragi roditelji, ne propustite svoje dijete upisati u redoviti školski vjeronauk i pratiti ga i u tom predmetu kao što ga pratite u svim drugim predmetima. Vjeroučitelji i vjeroučiteljice, katehete i katehistice imaju poslanje odgajati u vjeri našu djecu i mlade.

Katekizam Katoličke Crkve (5-7) govori da je poučavanje kršćanskog nauka organski i sustavni način kojim se uvodi u puninu kršćanskog života. Koliko god je važna pouka, još je važnije da naša djeca i mladi prihvate i zavole ne samo nauk nego i osobu Isusa Krista.

Potrebno je da vjeronaučna pouka probudi vjeru, iskustvo kršćanskog života, slavlje sakramenata, izgradnju crkvenog zajedništva i vjerničko svjedočenje. Učitelji vjere ne poučavaju samo riječima nego i svjedočanstvom kršćanskog života. Zato vas sve, dragi učitelji vjere, pozivam da djeca i mladi, prije nego je pročitaju u Katekizmu, tu vjeru iščitavaju u vašoj osobnosti i vašem životnom stavu.

Očinski vas molim – prihvatite, poštujete i volite našu djecu i mlade, učinite sve da, uz znanje o Isusu, Isusa zavole i slijede. Draga braćo misnici i svi pastoralni djelatnici, ne možemo biti indiferentni pred zadatkom i poslanjem da vjeru naviještamo, svjedočimo i u vjeri odgajamo osobni život vjere i život zajednice vjernika.

Katekizam Katoličke Crkve (13) nas upućuje na četiri stupa pouke i odgoja u vjeri: ispovijest krsne vjere, sakramenti vjere, život vjere (zapovijedi) te vjernička molitva koja je disanje vjere. Župnici su na poseban način poveznica svih onih koji sudjeluju u odgoju vjere: roditelji, djeca i vjeroučitelji.

Kao pastiri, budite neumorni oko traženja načina da se što vjerodostojnije prenosi i svjedoči Evanđelje i kršćanski nauk. Posebno pozivam vas, draga djeco i mladi, otvorite svoje srce i pamet novim spoznajama i Kristu otkrijete najdražeg Suputnika vašeg života kako bi se po njemu ostvarili i istinski život proživjeli.

Pred vama je još jedna godina ljudskog sazrijevanja i još jedne prigode za nove spoznaje. Najljepše u vašem školovanju je izgrađivanje vaše ljudskosti, savjesti i sposobnosti da se suočite sa životom. Na vašem mladom putu upoznajte onoga koji vas najviše voli, a to je Isus Krist.

Želim vam i molim ne samo da ga upoznate nego da ga zavolite i prihvatite kao suputnika na vašem životnom hodu. Odgoj u vjeri neka vam pomogne da steknete puninu kršćanskog života, da otkrijete smisao svoga života i budete spremni ispuniti Božje planove na zemlji.

Neka nas sve prosvijetli i vodi Duh Sveti kako bi svoju vjeru zavoljeli i svakodnevnim življenjem je svjedočili. Neka Vas u tome prati zaštita i zagovor naše Nebeske Majke.

Uz najsrdačnije pozdrave, zazivam na vas obilje Božjeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

23. travnja – Sveti Jure

Objavljeno

na

Objavio

Sveti Jure (umro 303.) se slavi 23. travnja. Zaštitnik je vojnika, zaštitnik protiv kuge i gube, konja i sedlara.

Sveti Jure je jedan od najprepoznatljivijih svetaca. Njegova herojska slika sa svom bojnom opremom na konju kako probada aždaju, se nalazi veoma često u našem okružju. Zanimljivo je da je jednako nazočan i u Istočnoj Pravoslavnoj Crkvi i sredini kao i kod nas na zapadu. Zaštitnik je Portugala, Katalunije, Armenije, Madžarske i Engleske. Gruzija je uzela ime po njemu.

On je bio zaštitnik svih križara. Čudno je da su ga uzeli za svoga zaštitnika više od tisuću godina kasnije, što ne znači da ga i drugi nisu prije uzimali za svoga zaštitnika. To nam i svjedoči puno ranije brzo širenje pobožnosti o njemu. Kršćanska tradicija mu pripisuje da je javno u Nikodemiji istrgao Dioklecijanov dekret o zabrani Crkve i vjere u Krista.

Zatočen je, mučen i kažnjen odsjecanjem glave. Posebno su ga štovali i zazivali engleski vojnici za vrijeme II. svjetskoga rata. I dan danas on je znak hrabrosti konjanika i njihovo utočište.

Tako npr. kaže legenda kako su sv. Jurja, nakon što je osuđen, najprije privezali na kotač koji je u sebi imao čavle, koji bi mu pri svakom pokretu kidali dijelove tijela, a on je unatoč tome bio veseo i blagoslivljao Boga. Štoviše, sve su mu rane zacijelile, a takvo čudesno ozdravljenje mnoge je obratilo na kršćanstvo. Također, na kršćanstvo se obratio i jedan vrač, nakon što je sv. Jurju dao vrč zmijskog otrova, a ovaj ga je jednostavno prekrižio i popio, i pri tome mu se nije ništa dogodilo. Svetog Jurja su mučili na kotaču s noževima, bacili ga u kotao u kojemu je bilo rastopljeno olovo, konji su ga vukli po gradu i na druge načine su ga pokušavali ubiti, ali je on svaki puta čudesno ostao živ. Štoviše, mnogi koji su gledali takva mučenja, preobratili su se na kršćanstvo. Na kraju je ipak ubijen, odrubljena mu je glava, a tijelo raskomadano i bačeno u bunar. Prema još jednoj legendi, glavu su mu anđeli uzeli iz bunara i odnijeli.

S obzirom na tolike legende i njihovu raširenost, u narodnom vjerovanju sv. Juraj je postao zaštitnik za mnoga životna područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje.

Možemo zaključiti kako je spomendan sv. Jurja tradicijski bio vrlo bogat dan, te da je, unatoč mnoštvu praznovjernih elemenata, to ipak bio dan iskrenog zajedništva, molitve i razvijanja vjerskog i duhovnog života.

Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Uskrsni ponedjeljak

Objavljeno

na

Objavio

Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.

Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.

Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.

Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.

To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.

Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi?

Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato.

Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.

Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade.

On je bio velik, kažu oni, prorok, silan’ na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila.

On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.

Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno.

Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno.

Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.

Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.

Sretan ti drugi dan Uskrsa!

 

MOLIMO: NEKA KRIST USKRSLI BUDE UZ NAŠU PROGONJENU KRŠĆANSKU BRAĆU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari