Pratite nas

Intervju

Kardinal Vinko Puljić: Teško je se oduprijeti tom duhu vremena koji proživljavamo i koji se agresivno nameće

Objavljeno

na

Gotovo svaka kuća kod Hrvata katolika ima kip ili sliku s Gospinim likom.

Majka Božja posebno se brižno stoljećima svetkuje i proslavlja u desecima župa, a njoj su posvećene najljepše pjesmeiz domoljubno-vjerskog narativa. Zato ju se i naziva Kraljicom Hrvata. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić majku, ženu visoko postavlja u društvu i Crkvi te upozorava s jedne strane na izrabljivanje i ponižavanje žena, a s druge pokušaje da se žene u društvu odvoji od vrijednosti rađanja, života, obitelji.

Zašto je Gospa toliko važna Hrvatima katolicima i zašto se toliko štuje u BiH, čini se kako je gotovo svaka druga župa posvećena Isusovoj majci?

– U povijesti spasenja Marija je imala, uz Isusa, najvažniju ulogu.

Bog ju je pripravio i odabrao da se po njoj utjelovi Božji Sin. Ona ga je pratila u njegovu uzrastanju, a i sama je rasla u vjeri. Bila je uz Isusa i na križnom putu, kao i uz sam križ te Isusovu muku i smrt. Isus nam je s križa dao svoju majku za majku. Kao što je učenik “od toga časa uze k sebi”, tako svi mi Kristovi vjernici uzimamo ozbiljno Isusovu oporuku s križa kada nam je dao Mariju za majku. Zato, tijekom cijele povijesti Crkva Mariju doživljava u svojoj sredini kao zagovornicu i posrednicu milosti. Tako je bilo na početku Crkve kada je zajedno s apostolima molila za silazak Duha Svetoga, pa kroz sav povijesni hod Crkve, obitelji i pojedinog vjernika. Zato je narod sročio lijepo: tko Mariju ljubi taj se ne gubi!

Radi toga smo pravili crkve i zavjetne kapele i zato imamo u svakoj obiteljskoj kući dragi lik Gospe.

Primjer Gospe je uzor za katoličke obitelji. Koliko je ta zajednica u društvu danas izložena iskušenjima?


- Majčinstvo je u Božjim očima tako vrijedno i lijepo, te je i Bog htio imati majku.

Marija je uzor po svojoj vjeri, poslušna Božjem glasu i odana u povjerenju. Zato je uzor kako istinski vjerovati ne samo u Boga nego i Bogu te prihvatiti Božju riječ poput Marije: – Evo službenice Gospodnje. Danas je naša obitelj ugrožena iz raznih ideoloških i političkih nametanja novih vrednota koje ruše kršćansku antropologiju, a onda i to sveto gnijezdo života u kojem se iz ljubavi živi, rađa i odgaja budućnost i život. Raduje me što je, unatoč svim krizama, današnji čovjek gladan duhovnog i traži utjehu vjere i mir u duši.

Zato su Marijina svetišta divna oaza duhovnog mira.

Blažena Djevica Marija je za brojne putokaz življenja. Može li se reći da je ona slika i model Crkve?

– Drugi vatikanski koncil ju je nazvao najodličnijim članom Crkve, ali Ona je Majka Crkve jer je rodila Krista koji je glava toga mističnog tijela što je Crkva. Upravo njezina poslušnost riječi Božjoj je uzor kako Crkva treba primati, živjeti i naviještati riječ Božju.

Njezina bezgrješnost je poziv Crkve da svojim poslanjem oslobađa ljude od grijeha, te se tako Crkva tijekom cijele povijesti ostvaruje na putu Marijinu. Kao što je Marija tijelom i dušom uznesena u nebo, to je cilj svakog čovjeka i cijele Crkve prijeći iz ovog prolaznog životnog puta u život vječni, u proslavljenu Crkvu, u zagrljaj Presvetog Trojstva – Boga ljubavi.

Koliko vjernici iskreno prakticiraju vjeru, masovno je obilježavanje velikih svetkovina, dok je u ostatku godine rijetko ponašanje u skladu s vjerom, što uključuje i redoviti odlazak na mise?

– Nažalost, sva javnost je nametnula jednog drugog boga, a to je novac. Sve se vrti oko toga boga novog idolopoklonstva: politika, svjetska javnost, škola, mediji itd.

Svi nameću to mnijenje da novac nije više sredstvo nego idol. Teško je oduprijeti se tom duhu vremena koji proživljavamo i koji se agresivno nameće. Kada god Boga istjeramo, kako kaže papa Franjo, tada je ugrožen čovjek, njegovo dostojanstvo i mir u svijetu.

Pomalo se navikavamo na tu globalnu ravnodušnost, slušajući svaki dan tu crnu kroniku u suvremenom društvu. Gdje je vladavina novca tada su učinci silan materijal za crnu kroniku: droga, korupcija, kriminal, trgovina ljudima, djecom itd. Zato su ove svetkovine i hodočašća izazov da se čovjek trgne, nađe sebe, susretne Boga i bori se s tom globalizacijom ravnodušnosti i vladavinom novca. Kroz pokoru, ispovijed, molitvu, praštanje otkrije se pravi smisao života. Da bi to ostvario, čovjeku je potrebna milosna snaga koju valja isprositi.

Brojni ljudi su danas bez nade. I zadnji put kada sam radio razgovor s vama pitao sam vas o odlasku ljudi odavde. Što im reći o životu izvan domovine, kako ih ohrabriti za ostanak?

– Vjerojatno bih isto odgovorio: treba od malena odgajati za život. Bl. Ivan Merz bi rekao da život nije uživanje nego žrtva. Koliko smo spremni biti nesebični, spremni se žrtvovati? Samo takvi ljudi su sposobni gajiti nadu i izgrađivati budućnost.

Posebno je mučno kada takve izaberemo u vlast pa u njima vlada sebičnost umjesto strategije otvaranja perspektiva za život. Papa Franjo nas je pozvao iznova krenuti na uskrsno putovanje koje uključuje križ, odricanje. Valja nam imati hrabrosti na obraćenje. Svatko je kovač svoje sreće, a zemaljska sreća je “škrta”. Bez Boga nema prave sreće.

Zato valja cvjetati tamo gdje smo nikli.

Valja voljeti svoje korijene i na njima rasti. Svi oni koji se ponovno navraćaju, svjesni su što im znači korijenje na kojem su nikli. Pitam se znaju li cijeniti znoj, muku, suze i krv svojih predaka, koje su prolijevali za tu zemlju te sada leže u njoj i tu čekaju uskrsnuće mrtvih? Ako to ne znaju cijeniti, onda je upitna i njihova vrijednost, a pogotovo neka se ne čude kada jednog dana budu zaboravljeni jer nisu ni oni svoje cijenili.

BiH je podijeljeno društvo, nepovjerenje je veliko. Nedavno su se dvojica dogovarala mimo trećega. Kako na to gledate i kako zemlja može krenuti naprijed?

– Umorila me ta politika igranja zanemarujući jednaka prava svih ljudi i svih naroda u ovoj zemlji. Tko god se tako igra radi protiv BiH kao države sva tri konstitutivna naroda.

Ne može se voljeti država ako se ne voli sve njezine građane. Trebalo bi jednom ući u glavu da ono što želim sebi i svom narodu, moram to isto priznati i prihvatiti i drugima s kojima živim.

Ta politička trgovina na račun drugih je kopanje grobnice ovoj zemlji i narodima u njoj!

BiH se bori na europskom putu, koliko u tome smislu i sama Sveta Stolica može učiniti da ova zemlja krene naprijed?

– Pomoći se može onome tko hoće da mu se pomogne. Nemoguće je pomoći ako netko sam sebi odnemaže. Siguran sam da Sveta Stolica neće propustiti istinsku potporu za europske integracije, ali se traži i od nas da sami sebi pomognemo kako bi nam se moglo pomoći. Pitam se žele li istinski ljudi u vlasti taj europski proces. Treba znati sačuvati vlastitost, ali i izgraditi one procese bez kojih nema zajedništva te velike obitelji koja se zove Europa.

Nedavno su objavljeni podaci o popisu. Kako na njih gledate?

– U ovoj državi nema ništa a da se time ne manipulira u politikantsku svrhu.

Tako se dogodilo i s ovim popisom. On je relativni pokazatelj stvarnosti. Samo to da se toliko vremena čekalo na objavljivanje podataka, govori kako je puno toga u tom manipuliranju. Trebat će još vremena da se istinski stvore uvjeti za realan popis.

Nije me iznenadio jer smo poznavali stvarnost i prije. Pitam se koliko stvarno znaju stvarnost oni koji nam “kroje kapu”.

Uloga pape Franje uglavnom se doživljava i u javnosti prezentira kao nekoga tko pokušava “uzdrmati” Crkvu, odnosno narod, kler, a posebno ističe ulogu žene. Kako gledate na njegov mandat?

– Bogu sam zahvalan za ovog papu Franju koji je probudio u Crkvi nove snage i njezino poslanju u ovom vremenu. Treba stvar cjelovito pratiti i čitati, a ne izvlačiti iz konteksta njegove poruke. Posebno ova nova pobudnica “Radost ljubavi” je tako tečna za čitati te se pitam koliko će biti čitana. Nažalost, mnogi će svoje mišljenje iznositi a da je nisu pročitali. Veseli me što Papa ne dopušta ustajalost u Crkvi, nego budi savjest i odgovornost svih slojeva Crkve. Neka ga Bog uzdrži u tom poslanju. Kamo sreće da oni koji mogu doprinijeti ozdravljenju ovog društva prihvate njegove poruke, zaustavio bi se rat, i siromaha bi bilo manje, te bi zaživjela snažna nada koja izvire iz uporišta u Bogu.

Nedavno se u javnosti zapodjenula rasprava glede izjave jedne poznate žene da joj rođenje djeteta ne bi koristilo karijeri. Kako gledate na jednu pojavnost koja se uvlači i u naše društvo?

– Mogu samo reći da je naše javno mnijenje bolesno. Bez velikodušnosti, poniznosti i solidarnosti nije ga lako ozdravljati. Još više, osim te žene, ima onih koji nameću vrednote koje ne služe životu nego smrti.

Kako gledate na današnju ulogu žene u obiteljskom domu, u Crkvi, društvu? Je li njezina uloga podcijenjena ili pak na inzistiranje na “jednakosti” po svaku cijenu čak i kada je u pitanju obavljanje teških fizičkih poslova?

– Jednom priliko sam pročitao izjavu Josipa Kentenicha da društvo pada ili raste dostojanstvom žene. Sigurno da rad spada na ostvarenje dostojanstva čovjeka.

Jednakost nije u tome da mora isto raditi što i muškarac. Ako im želimo dati jednakost, zašto muškarci svoju golotinju skrivaju, a prodaju razgolićeno tijelo žene te je tako ona postala roba, a ne osoba. Gdje je ta jednakost u politici, u javnom društvenom životu itd. Sve se radi da žena bude roba za trgovinu?

Kako gledate na mogućnost zaređivanja žena, odnosno snažniju ulogu u Katoličkoj crkvi?

– Za sada ne mogu ništa drugačije govoriti nego što Crkva do sada naučava i što je tradicija. Papa Franjo je uspostavio komisiju da se ispita uloga žene u početku Crkve te neki stavovi koje bi trebalo promišljati, ali treba biti jasno da se ženama ne oduzima njihovo mjesto u Crkvi jer one su snaga vjere i u obitelji i u našim župama, ali neće biti ređenja žena za svećenike.

Kriza morala nikada nije bila izraženija, nedavno su objavljeni podaci kako su na tisuće djece u izbjegličkom valu jednostavno napuštene – ostavljene. Čini se, stanje nikada gore?!

– Hipokrizija društva je nastala. Tako žestoko osuđujemo Hitlera, i to s pravom, kao i svaki nacizam, fašizam i komunizam, a donosimo zakone koji su samo drugačije oblikovani, a isti cilj postižu, a to je kultura smrti: ubijanje nerođene djece, propagiranje rodne ideologije, gay zajednica, trgovina djecom, organima, žena je postala roba a ne osoba, sve je podvrgnuto novcu. Drznuli smo se mijenjati naravni Božji zakon. Obitelj se urušava i država si uzima pravo što obitelji pripada itd.

Hrvatska je teško podijeljena, da je takva bila 1991., zasigurno ne bi državu uspostavili. Kako to komentirate, napose odnos i ponašanje stranaka u tom smislu?

– Slažem se kako se da nije bilo sloge 1991., ne bi uspostavila država. Nažalost, nismo naučili demokratski razmišljati. Ne može stranka biti važnija od strategije opstanka naroda i njegove budućnosti. Nije do sada ni jedna struktura izradila strategiju vrednota naroda i države, ispod koje se ne ide u demokratskim nadmudrivanjima. Još žalosnije je da se mnoge prodane duše nisu odvikle od “dvostrukog” života da se “klanjaju na sve četiri strane”, kako se u BiH kaže. Treba znati i upoznati vlastitost naroda i zemlje i svi se zauzeti da budemo prepoznatljivi po našim povijesnim i sadašnjim vrednotama. To ne vrijedi samo za RH nego i za nas u BiH. Samo da spomenem, na Dan pobjede, koliko je obiteljskih kuća imalo izvješenu zastavu kao vanjski znak da se time identificira. Zastava je simbol, ali stati uz simbol znači sebe prepoznati.

Kakav odnos očekujete od službenog Zagreba prema BiH i Hrvatima s obzirom na to da vidimo kako se iz raznih dijelova svijeta utrkuju podržati “svoje” partnere u ovoj zemlji?

– Bez obzira na odnos RH prema nama Hrvatima u BiH, mi moramo znati sami sebi pomoći i organizirati se tako da budemo sposobni izboriti jednakopravnost. Ako toga ne bude teško nam itko može pomoći. Vlast u RH će pokazati svoju umješnost koliko vrednuje svoj narod po tome kako će se postaviti prema nama. To će više pokazati njihovo lice, a mi ćemo izdržavati svaku stvarnost, kao što smo do sada preživjeli- i Osmansko Carstvo, staru Jugu, komunističko vrijeme, pa ćemo preživjeti i ovo vrijeme, ako Bog da.

Zoran Krešić / Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Bevanda: Ne mogu se načuditi raznim stručnjacima koji imaju, blago rečeno, čudne prijedloge

Objavljeno

na

Objavio

Koronavirus pokazao je brojne slabosti, ali, nažalost, ponovno i iste bolesti s kojima se suočava BiH. I u ovome vremenu krize umjesto struke progovara se jezikom populizma. Jedna od takvih je i inicijativa da se pomakne datum naplate PDV-a ili pak da se porez na dodanu vrijednost plaća tek po naplati faktura. Takvo što olakšalo bi život gospodarstvenicima, ali bi dovelo do potpunog sloma funkcioniranja cijeloga sustava. Vjekoslav Bevanda, zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH i ministar financija, u intervjuu za Večernji list BiH govori o posljedicama koronavirusa, zaduživanju, proračunu…

Što je potrebno da se odgodi plaćanje PDV-a, je li dovoljno samo usvojiti takav zahtjev u Parlamentu BiH?

Dvije takve inicijative dobili smo od gospodina Zvizdića i Vlade Federacije BiH. Ako se sjećate, reagirao sam više nego jasno. Ako se želi stvari dalje komplicirati, onda se radi na ovaj način. PDV se plaća na ostvareni promet roba i usluga. Da još jednostavnije objasnim. Ako netko, primjerice, nešto uveze, platit će na to PDV i isporučiti ga kupcu koji se nalazi u nizu. PDV je osnovni instrument kojim se osiguravaju javni prihodi i njega konzumiraju sve razine vlasti. Ovako naprasno pomicanje roka plaćanja dovelo bi do problema s likvidnošću, prije svega županija. Može se razmišljati o tome u nekom normalnome vremenu, ali sada to napraviti u vremenu borbe s koronom, značio bi potpuni slom sustava. Takvo što jako je neodgovorno tražiti.

Kako pak komentirate zahtjeve gospodarstvenika da se tek po naplaćenoj fakturi obračunava PDV budući da sve kasni s plaćanjem?

Što bi onda dobili…

Ja ne znam, nisam stručnjak u toj oblasti, zato vas i pitam…?!

Imali bi sljedeću situaciju. Netko bi prodao robu i nakon toga bi prestala sva njegova odgovornost, a država bi se trebala baviti nečijim poslovnim odnosima. Nećete valjda davati robu onome tko neće platiti. Ovo tumačim na takav način, ne kao bilo kakav stručnjak nego čovjek koji je dugo proveo u gospodarstvu.

Ali sada ljudi upravo imaju problem s naplatom potraživanja?!

Kada bi sustav bio apsolutno uvezan i kada bi postojala obveza kao nekada davno s virmanskim nalozima, onda bi to moglo tako funkcionirati. Ali mi nemamo te instrumente u sustavu platnog prometa.

Pitanje je možda za neka buduća vremena, ali treba li razmišljati da se takvo što omogući?

Kod nas se, nažalost, još uvijek razmišlja kako izbjeći neko plaćanje. Kako ćete pomoći, intervenirati ako apsolutno ukinete prihode. To, jednostavno, nema smisla.

Treba li onda država sada puno snažnije intervenirati…

Kada se kaže država, naš Ustav apsolutno je jasan. Nadležnosti su jasne. Postoji država BiH, entiteti, županije, općine. Jednostavno se ne mogu načuditi raznim stručnjacima koji imaju, blago rečeno, čudne prijedloge. Bit je da svaka razina vlasti nosi svoj dio odgovornosti. Ako je to tako, onda svaka razina mora imati svoje prihode kako bi mogla intervenirati. Zato se naziv država često koristi kao paravan.

Treći mjesec bio je jako izazovan za gospodarstvenike, ali i za sve ljude. Neizvjesno je kada će ovo svojevrsno izvanredno stanje završiti. Jesu li se radile procjene koliko će svima biti potrebno, ne samo vlastima nego i ljudima koji doslovno već nemaju što za jesti?

U ovome vremenu treba imati na umu dvije stvari. Najprije treba prekinuti s mentalitetom “meni ne može ništa biti” jer tako štitimo sebe, ali i druge. Svatko od nas potencijalni je nositelj koronavirusa. Zato se treba pridržavati svih propisanih mjera. Bez toga sve je uzalud.

Zajedno s time treba odati priznanje i počast našim medicinarima koji daju od sebe da bi nas liječili. Drugi važni segment je da mora biti jasno izražena empatija i solidarnost. Sve razine vlasti moraju učiniti najviše što mogu kako bi svima bio zaštićen minimum egzistencije i da proživimo ovo teško vrijeme.

Kako gospodarstvu najbolje pomoći da izađe iz ove teške krize?

Ne bih želio komentirati set mjera koje donose druge razine vlasti kako ne bih bio dio problema, što je ovdje praksa. Treba tim ljudima pomoći, ali mislim da i sami gospodarstvenici moraju pokazati jednu nužnu empatiju prema ljudima, radnicima. Svjedoci smo bili masovnog odlaska ljudi. Sada su granice zatvorene. Ova kriza traje jako dugo i, nažalost, moj je dojam da nismo ponovno gledali što se događa u svijetu i okruženju. Kod nas je opet dio razmišljao da će nas sve to mimoići. Sada smo na početku travnja i ne mogu razumjeti poslodavce koji rade, a da najavljuju masovna otpuštanja. Mora se imati spremnost za napor kako bi se izdržalo 20, mjesec dana. Čini mi se da su najugroženije djelatnosti koje su niskoakumulativne, a imaju puno pravnih subjekata. Ako je zapovijed da se zatvori frizerski salon, a tamo radi dvoje ljudi, oni nemaju nikakvih drugih prihoda i ne mogu platiti obveze. Zatvoreni su hoteli, kafići, čitav jedan sektor uslužnih djelatnosti. Treba, prije svega, misliti o malim, a ne samo velikim sustavima. Veliki sustavi kombinirano s mjerama potpore se mogu prilagoditi.

Prethodnih dana najavljeno je dosta aranžmana, MMF, EBRD, Europska unija najavljuje potporu, Svjetska banka. Nije baš sve tako crno?!

Želio bih biti brutalno iskren o ovome. Mi imamo međunarodne financijske institucije, općenito međunarodnu zajednicu i najavljuje se dosta stvari. Ali treba razdvojiti dvije stvari. Radi se o kreditima koje ćemo nekada vraćati. Sasvim je normalno da država pribjegava i zaduženju zbog problema da svi ne mogu plaćati obveze i da su ugroženi javni prihodi. Mislim da ne treba povlačiti neodgovorne poteze i da kada ovo sve prođe, iza nas ne ostane spaljena zemlja. Ministarstvo financija zaokružilo je inicijative nakon dugih procedura koje su provodili entiteti te je uputilo na Vijeće ministara inicijativu za aranžman sa Svjetskom bankom. Vrijednost toga aranžmana je 35,6 milijuna eura. Nadam se da ćemo glede toga ovoga tjedna donijeti odluku i uputiti u daljnju proceduru. Drugi je aranžman s MMF-om…

Prije dva mjeseca uglavnom se govorilo protiv toga aranžmana…

Upravo tako. Bili ste svjedoci da nikome ne treba MMF, a sada ta sredstva svima trebaju. Želim jasno reći kako ni marka od ovih aranžmana ne ide za državu. Ovo posebno naglašavam jer se stalno naglašava to pitanje o veličini državnog proračuna. Stvar je entiteta da se dogovore glede postotaka raspodjele tih aranžmana. Do sada, međutim, nemamo dogovora oko te raspodjele. Budući sam član Fiskalnoga vijeća, gdje se donosi konačna odluka za aranžman s MMF-om, moram reći da tamo nema suglasnosti između entiteta. No, tamo sam i jasno poručio kako se nikada neću suglasiti s tim aranžmanom MMF-a ako u pismu namjere ne budu uključene županije. Oni mogu donijeti tu odluku s pet glasova, ali ja se nadam da će biti toliko odgovornosti, posebno predstavnici Federacije BiH i da će, jednostavno, županije u to biti uključene. Kao što nema prihoda od tih aranžmana na razini države, iskreno mislim da novac treba biti, uz entitete, usmjeren i na županije u Federaciji BiH. Prije svega stoga što je borba protiv koronavirusa pitanje zdravstva, a koje je pak podijeljena nadležnost Federacije BiH i županija. Bilo bi krajnje neodgovorno da u ovome trenutku ne budu uključene i županije. Uz sve ove inicijative, kao ministar financija započeo sam razgovore o uvođenju moratorija na zajmove koje smo uzeli. Nositelj nijednog zajma nije država. To su i entiteti, županije i gradovi. Time ću nastojati pokušati dobiti moratorij od godinu dana za otplate. To je, po mom mišljenju, najjeftiniji put.

Što će biti s proračunom. Kada će biti na dnevnome redu?

Očekivao sam da se polemika o proračunu vodi prije nekoliko mjeseci jer mi smo draft završavali čekajući na proračunski zahtjev Predsjedništva koji je stigao s pet mjeseci zakašnjenja. Tada nikome proračun nije bila top-tema. Srećom, u međuvremenu smo usvojili privremeno financiranje tako da možemo opuštenije funkcionirati u travnju. BiH treba dobiti proračun. Nikada se proračun ne usvaja bez napetosti i sukobljavanja mišljenja, pa je i sada tako, i još tome treba dodati probleme koje je donio koronavirus. Meni je bitno da smo u Ministarstvu financija i riznice BiH postupili profesionalno i da smo, čim su se stekli uvjeti, uradili nacrt proračuna. Sasvim je normalno da nisu svi zadovoljni. Kada smo radili proračun, u fokusu smo imali eskaliranje migrantske krize i problem kapaciteta Granične policije BiH kojoj nedostaje i ljudi i opreme. Imali smo povećanje plaće policajaca i sindikalne zahtjeve za povećanje osnovice na plaću nakon osam godina od smanjenja plaća i svih naknada. Imamo obveze na putu k EU i moramo osposobiti institucije da odgovore svakoga trenutka tim izazovima.

Ali ovoga puta imamo izvanrednu situaciju …

Naravno, kada dođe u pitanje zdravlje građana i ovakva situacija kakvu imamo sada da će se red prioriteta mijenjati. I nitko to ne spori. Proračun je, nažalost, usvojen većinom glasova u Vijeću ministara, a jednoglasno, te je upućen ustavnom predlagaču Predsjedništvu BiH i moguće ga je mijenjati i predlagati onako kako to predlagač želi. No, konačnu riječ dat će zastupnici i izaslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ništa tu nije ni novo ni nepoznato niti se događa prvi put. Ministarstvo financija i riznice tu je da to sve održi u zakonskom okviru i da uklopi zahtjeve s iznosom koji nam je na raspolaganju. Priznat ćete da to nije nimalo lak posao. Želja je mnogo, a mogućnosti su ograničene. Vidjet ćemo što će uraditi Predsjedništvo BiH koje je Ustav ovlastio da predlaže proračun. Nadam se da nam neće dodatno otežati stanje. Volio bih da se ne upuste u pustolovine pa da se novac usmjerava u razne fantomske fondove. Ja sam protiv bilo kakvih eksperimenata koji bi doveli u pitanje mogućnosti nadzora trošenja tih sredstava, ali i takvih promjena koje bi dovele do ugrožavanja sustava te uvođenje pararješenja. Unatoč svemu, nadam se da će do isteka ove odluke o privremenom financiranju proračun biti usvojen.

Kako gledate na prijedlog da se smanje rezerve Centralne banke BiH i usmjere entitetima?

Najprije želim reći da ministar financija nema nadležnosti za rad Centralne banke. Postoji menadžment ove institucije, Upravno vijeće i oni odgovaraju Predsjedništvu BiH.

Ali kakav je vaš stav o tome prijedlogu?

Fiskalni sustav u BiH još je uvijek stabilan. Međutim, kako je ovo krizno vrijeme, mi iz dana u dan dobivamo podatke, jer sam član Odbora za financijsku stabilnost BiH koji čine ministri financija i guverner, o stanju cijelog sustava. Na moj upit o tome kakvo je stanje s podizanjem gotovine, podaci su u prvim danima bili alarmantni. Posebno vezano za euro. Sustav, jednostavno, ne bi mogao podnijeti takav pritisak da se takvo što nastavilo. Da se vratim vašem pitanju. Ističem svoj stav. Nisam za uspostavu tzv. fondova za koje se ne zna ni tko upravlja ili kako se novac troši.

U desetak dana imali smo različite igre pa se zbog odluka Sarajevske županije posve paralizirao rad državnog i federalnog Parlamenta. Kako komentirate mogućnost da se odluke koncentriraju samo na izvršnu vlast?

Gotovo 14 godina sam u izvršnoj vlasti na različitim pozicijama. Za mene, nažalost, ništa neočekivano. Mi se godinama nalazimo u krizi vlasti. Ne bih želio biti pogrešno shvaćen, ali od mandata kad sam bio predsjedatelj, imamo pokušaje prijevara, stalne tenzije, nemamo uspostavljenu vlast po vertikali i nedostaje suglasje s jednim ili drugim entitetom. Politička trvenja i neki vid izborne kampanje traju gotovo šest godina. U kratkim intervalima uradimo nešto dobro, postignemo dogovor i onda opet počnu krize. Tako je bilo s Reformskom agendom, Mehanizmom koordinacije, izmjenama zakona o trošarinama i blokadama novca stranih kreditora, onda su došli problemi s ilegalnim migracijama, nedostatkom dobre reakcije i koordinacije. U svemu ovome kao pojedinac mogu se truditi raditi svoj posao odgovorno i sukladno zakonima, pa i kad to javnosti ili nekoj grupaciji ne odgovara. Kao dužnosnik jedne od ključnih političkih stranaka u BiH mogu se boriti za naš program i naša načela, a kao pripadnik jednog od triju konstitutivnih naroda mogu i moram inzistirati na jednakopravnosti. Kad me pitate o samom pokušaju urušavanja ovog demokratskog sustava podjele, moram reći da je to prestrašan pokušaj suspendiranja Ustava i rada zakonodavne vlasti. To je put u autokraciju. Ovdje se onda može precrtati Sjevernu Koreju. Ima načina kako Parlament može raditi u ovim posebnim okolnostima.

Kakav je vaš stav o Trgovskoj gori i navodnoj najavi da će Hrvatska tamo graditi odlagalište radioaktivnog otpada?

Iskreno, ne znam što je službeni stav Republike Hrvatske. S druge strane, BiH ima Agenciju za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, od koje još uvijek nisam dobio stav. U Vijeću ministara jedino što sam čuo bila su kakofonija, napadi i kritike. Ne znam je li itko od ovih što kritiziraju održao sastanak ili tražio službeni stav Hrvatske. Prije Trgovske gore imali smo Pelješki most, prije toga su bile nekretnine, Luka Ploče… Sada će se izmisliti nešto peto. A onda kad treba s Hrvatskom rješavati prolazak kamiona, onda se traži posredovanje Hrvata iz BiH. Kao što sam zvao gospodina Milanovića kada su bile poplave ili požari. Ja bih prepustio ovo pitanje struci, institucijama, a nikako politici i politiziranju. Naši susjedi trebaju biti naši prijatelji s kojima ćemo otvoreno o svemu razgovarati, naravno, štiteći naše interese na ravnopravnoj osnovi.

U jeku koronavirusa dogodila se smjena agenta Vijeća ministara BiH pri Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gospođe Monike Mijić. Jeste li s time upoznati i kako to komentirate?

Naravno da sam upoznat s time jer sam član Vijeća ministara. U tome resoru na čelu je zamjenik ministra. Zna se da je istekao mandat agentu. Sve je dostavljeno na Vijeće ministara. Upozorio sam predsjedatelja i zamjenika ministra da ne rade to što rade. Međutim, nažalost, to još nije došlo na Vijeće ministara. To je, nažalost, još jedan slučaj kada se u ovakvim vremenima pokušao zloporabiti sustav, a cilj je, očito, da stvari ne funkcioniraju.

Kada očekujete da ćemo ponovno u prvome planu imati europske reforme, posebice stoga jer je EU prvi priskočio pomoći BiH oko zdravstva, ali i potpore ekonomiji?

To je dio priče za koju se moja stranka najsnažnije zauzima. Sve što radi predsjednik Čović i dužnosnici iz ove stranke, a to se može vidjeti na svakome koraku, pa i u ovome odnosu s Hrvatskom koja predsjeda Vijećem Europske unije, radi se da se pretvori u našu prednost. Iskreno, mislim da reforme na putu k EU ne treba prekidati. Unatoč koroni. Dapače. Mi se moramo mijenjati unutar sebe kako bismo se prilagodili i kako bi nam u konačnici bilo bolje. Svi pokušaji mešetarenja u krizama, bojim se, međutim, da nas dovode ne do europskih standarda nego sjevernokorejskih.

Zoran Krešić/Večernji list BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Čović: Moramo se prilagođavati uvjetima, neki zaključci se prebrzo donose

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ-a i aktualni predsjedatelj Doma naroda državnog parlamenta Dragan Čović za Večernji List BiH govorio je o aktualnoj krizi izazvanoj koronavirusom, reakciji institucija BiH, odnosu prema nižim razinama, ali i mehanizmima pomoći gospodarstvu.

U posljednjih nekoliko dana intenzivno razgovarate s liderima drugih vodećih stranaka, ali i s brojnim diplomatama. Što su ključne teze dogovora?

Prije svega čini mi se kako je to najbolji način da dam neki doprinos kad sam već u samozolaciji i ovoj poziciji, kad parlament ne zasjeda ni blizu onom dinamikom kako bi trebao, da pokušamo povezati sve prijatelje u Bosni i Hercegovini, izvan Bosne i Hercegovine, kako bi Bosna i Hercegovina sačuvala svoje mjesto i kad su u pitanju mreže svih onih fondova, kada govorimo o pomoći koja može doći izvana i iz Europske unije, ali i iz svih drugih prijateljskih zemalja, a s druge strane kako bismo unutar Bosne i Hercegovine sačuvali jedan sustav, ono što se ne smije desiti, urušavanje našeg ustava zakonitosti, procedure u krizi su jasne, moraju se donositi puno brže. To je osnovni razlog zašto sam se angažirao da s kolegama iz političkog života, ali i svim diplomatama u BiH i izvan BiH, ključnim ljudima gdje ja mogu doprijeti, gdje ja sutra mogu pomoći oko zdravstvenog sektora. Od jutros sam imao bar pet stručnih sastanaka, od zemalja prijatelja iz okruženja pokušali smo nabaviti ono najnužnije za naše zdravstvene radnike, a kako bi oni zaštitili svoje živote, da bi nama mogli štititi živote.

HDZ se oglasio povodom zakazane vanredne sjednice Parlamenta FBiH koja je, evo, otkazana. Zašto smatrate da bi Ustav FBiH bio ugrožen?

Prije svega mislim kako trebamo imati način rada prilagođen trenutnim uvjetima kada je riječ o zakonodavnoj vlasti, zato se slažem s našim ljudima koji su u Zastupničkom domu, koji su tražili da se održi ta sjednica. Ako se ne može održati u ambijentu kako se do sada održavalo, onda se mora naći neki drugi prostor koji bi omogućio uvažavanje svih mjera koje se traže, bez obzira na to je li u pitanju ta socijalna distanca ili nešto drugo. U svakom slučaju ne smijemo suspendirati Ustav BiH, zakonodavna vlast mora donositi svoje odluke taman te odluke donijeli da ovlaste nekoga da može u nekom razdoblju od mjesec-dva po jednom drugačijem sustavu donijeti one odredbe koje su nam nužne kako bi danas Ustav funkcionirao u Bosni i Hercegovini. Znači, predsjednik FBiH, formalno šef izvršne vlasti u Federaciji prema Ustavu, sve to treba složiti nekako da dobijemo jedan tim ljudi koji može brzo odlučivati za ključne mjere kako bi se brinuli o našim životima, ali opet s druge strane ne smijemo napraviti anarhiju, bezvlašće, jer ovo je kriza, a u krizi uvijek imate onih koji će nastojati zloupotrijebiti neke stvari, iskorisiti, što znači kako se mora osigurati jedan transparentan proces. Zato su naši ljudi kazali da parlament treba zasjedati, sad način na koji će zasjedati je pitanje tehnike i načina kako se to može organizirati. Ne smije nitko imati moć i vlast u rukama, moramo napraviti jedan tim koji će po osnovu ustava koji vrijede u BiH, pa i entitetima i nadležnim županijama, iskoristiti ustavne ovlasti, što znači da Parlamentarna skupština, Dom naroda, sve to trebaju definirati i vrlo precizno staviti tko mora raditi, to treba biti timski rad. Sve drugo će biti osjećaj zloupotrebe i prijevare. Mogu se odluke brzo donositi, nema razloga da se čeka. Mi čekamo već sedam dana da vidimo hoće li zasjedati parlament, to se moglo uraditi za dva dana i sve odluke su već mogle biti donesene. Ja sam za onaj sustav dinamike koji se mora prilagoditi današnjim uvjetima, jer jednostavno koronavirus gazi i nemamo neprijatelja kojeg vidimo pa da se prema njemu možemo prilagoditi.

Moramo koristiti neke standarde koje koriste eksperti i medicina u svijetu i naše eksperte koji razumiju problem i ja sam lično uvjeren da žurno trebamo imati sjednice parlamenta u uslovima u kojima ga možemo organizirati. Moguće je i videokonferenciju organizovati, može biti organiziran u nekom potpuno drugom prostoru kako bi se donijele ključne odluke da opet bude sve po Ustavu, a da taj proces znatno ubrzamo.

Za kakve se konkretno ekonomske mjere zalažete kako bi se pomoglo gospodarstvu? Je li generalno BiH zakasnila i zašto se ne donose konkretniji potezi za spas, naročito malih poduzetnika?

Znam odlično stanje kod naših susjeda i širih susjeda, to je samo privid, svih susjeda, ne samo Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Kad bismo razgovarali s njihovim ljudima iz socijalnog sektora, socijalno partnerstvo koje se veže za ekonomiju, gospodarstvo, vladu i sve ono što uvezuje taj sustav, otprilike bismo imali isto razmišljanje kao i kod naših ljudi. Ja osobno sam uvjeren kako u svezi s ovim moramo biti vrlo oprezni. Mi smo ovih dana s više razina vlasti, kako nam je Ustav i definirao nadležnosti, izašli s idejama kako neki ljudi ne moraju plaćati ove ili one obveze. Znate što to znači? Da ćemo u potpunosti urušiti naš fiskalni sustav, da ćemo u potpunosti urušiti zdravstveni sustav, ako pričamo primarno o zaštiti ljudi. Ako netko neće uplaćivati dopinose za zdravstvo, kako će naši zavodi funkcionirati za mjesec dana. Kako ćemo osposobiti našim liječnicima sve one preduvjete da bi nam mogli dati uslugu koja nam treba. Znači, mi moramo prvo izaći sa sredstvima, to ozbiljne zemlje rade, velike, da taj teret sutra ne raspodijele na male diljem svijeta. Mi moramo imati fond, odnosno sredstva kojima ćemo prepoznati stabiliziranje gospodarstva za dva ili tri mjeseca kad sve ovo skupa stane. Za ono što moramo odmah reagirati ako se uruši neki od ovih fondova da možemo nadomjestiti.

Mirovinski je lako nadomjestiti, jer smo ga sada vezali za proračun. Ako dođe do umanjenja sredstava u mirovinskom, bez problema proračun Federacije to može kompenzirati na različite načine. Znači, mi ćemo morati sad na toj fiskalnoj razini i političkoj dogovoriti način kako osigurati određenu sumu novca, jel to milijarda ili deset milijardi, da ne špekuliram o tome, morat ćemo znati da taj novac odnekud možemo dobiti i njim znati izbalansirati ono što će se narušiti ovih nekoliko mjeseci koliko će sigurno trajati koronavirus. Hajdemo i to ekspertima prepustiti, ja u tome imam osobni stav sa svoje razine znanja koje ja imam u gospodarstvu, ali prebrzo donosimo ove zaključke, prebrzo izlazimo u javnost s njima i bojim se da smo već sada nekoliko izjava debelo narušili.

Provjerite kod bilo kojeg zdravstvenog fonda, u bilo kojem od deset naših županija i vidjet ćete kako je pad prihoda u ovih 15 dana na mjesečnoj razini 50-60 posto i recite mi za mjesec dana je li to znači da ćemo potpuno uništiti sustav. Bojim se da idemo u tom pravcu, što znači da ćemo morati vrlo brzo djelovati, spašavati gospodarstvo. Zato s te strane mislim da nismo ni zakasnili, nesnalaženje je opće. Pa nitko nije mogao predvidjeti prije dva mjeseca kako ćemo imati ovo u svijetu, što znači da mi imamo još dovoljno vremena, imamo dovoljno i znanja ljudi koji znaju i marko i mikro ekonomiju, prepoznati ove krizne situacije, samo moramo biti koegzistentni do kraja, imati sistematičnost u odlučivanju, eliminisati bilo šta što može izazvati nepovjerenje u političkom smislu donošenja odluka i kreacija.

Kako pomoći najugroženijim općinama i jesu li opravdane kritike kako je Konjic ostavljen od HNŽ i federalne razine?

Što se tiče Konjica ili takvih sredina, oni su prije svega zdravstveno ugroženi i svaka druga naša sredina, pogledajte brojke zaraženih u BiH, ti trendovi će se mijenjati u narednih deset dana, oni će biti drastično viši. Ovo nije nikakva crna prognoza, to je logika brojeva, progresija tih brojeva, prateći naše okruženje. U Konjicu su se morale donijeti odluke i čitav Konjic staviti u karantin i pomoći tim ljudima.

Prije svega da zaštitimo njih same od širenja unutar njih, a i s druge strane im pomoći u zdravstvenom i svakom drugom smislu. Ne mislim da ih je napustila županijska vlada, šta više. Jednostavno, jedna nesmotrenost u organizaciji jednog događaja za koji niko nije mogao predvideti da će dobiti ovu dimenziju i koja nas je danas dovela u stanje koje imamo i ja bih kazao i s federalne i županijske razine trebamo na jedan poseban način pratiti što se događa u Konjicu, ali slično i u drugim sredinama. Imat ćemo mi još žarišta slično konjičkom žarištu. Vidjet ćete u sljedećih od sedam do deset dana u FBiH i moramo imati sustav kako djelovati. Najbolji je samozolacija, eliminirati mogućnost kretanja. Bez obzira na to što su neki ljudi počeli razumijevati kolika je ozbiljnost i opasnost koronavirusa, bojim se da još ima onih koji vjeruju kako se ovo nama ne događa, kako možemo riješiti nekim drugim putem. Ja sam siguran da ćemo, ne budemo li do kraja provodili mjere izolacije, a osobito samoodgovornosti samoizolacije, imati mnogo više problema nego što ih danas imamo.

VečernjiList BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari