Pratite nas

Intervju

Kardinal Vinko Puljić: Teško je se oduprijeti tom duhu vremena koji proživljavamo i koji se agresivno nameće

Objavljeno

na

Gotovo svaka kuća kod Hrvata katolika ima kip ili sliku s Gospinim likom.

Majka Božja posebno se brižno stoljećima svetkuje i proslavlja u desecima župa, a njoj su posvećene najljepše pjesmeiz domoljubno-vjerskog narativa. Zato ju se i naziva Kraljicom Hrvata. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić majku, ženu visoko postavlja u društvu i Crkvi te upozorava s jedne strane na izrabljivanje i ponižavanje žena, a s druge pokušaje da se žene u društvu odvoji od vrijednosti rađanja, života, obitelji.

Zašto je Gospa toliko važna Hrvatima katolicima i zašto se toliko štuje u BiH, čini se kako je gotovo svaka druga župa posvećena Isusovoj majci?

– U povijesti spasenja Marija je imala, uz Isusa, najvažniju ulogu.

Bog ju je pripravio i odabrao da se po njoj utjelovi Božji Sin. Ona ga je pratila u njegovu uzrastanju, a i sama je rasla u vjeri. Bila je uz Isusa i na križnom putu, kao i uz sam križ te Isusovu muku i smrt. Isus nam je s križa dao svoju majku za majku. Kao što je učenik “od toga časa uze k sebi”, tako svi mi Kristovi vjernici uzimamo ozbiljno Isusovu oporuku s križa kada nam je dao Mariju za majku. Zato, tijekom cijele povijesti Crkva Mariju doživljava u svojoj sredini kao zagovornicu i posrednicu milosti. Tako je bilo na početku Crkve kada je zajedno s apostolima molila za silazak Duha Svetoga, pa kroz sav povijesni hod Crkve, obitelji i pojedinog vjernika. Zato je narod sročio lijepo: tko Mariju ljubi taj se ne gubi!

Radi toga smo pravili crkve i zavjetne kapele i zato imamo u svakoj obiteljskoj kući dragi lik Gospe.

Primjer Gospe je uzor za katoličke obitelji. Koliko je ta zajednica u društvu danas izložena iskušenjima?


- Majčinstvo je u Božjim očima tako vrijedno i lijepo, te je i Bog htio imati majku.

Marija je uzor po svojoj vjeri, poslušna Božjem glasu i odana u povjerenju. Zato je uzor kako istinski vjerovati ne samo u Boga nego i Bogu te prihvatiti Božju riječ poput Marije: – Evo službenice Gospodnje. Danas je naša obitelj ugrožena iz raznih ideoloških i političkih nametanja novih vrednota koje ruše kršćansku antropologiju, a onda i to sveto gnijezdo života u kojem se iz ljubavi živi, rađa i odgaja budućnost i život. Raduje me što je, unatoč svim krizama, današnji čovjek gladan duhovnog i traži utjehu vjere i mir u duši.

Zato su Marijina svetišta divna oaza duhovnog mira.

Blažena Djevica Marija je za brojne putokaz življenja. Može li se reći da je ona slika i model Crkve?

– Drugi vatikanski koncil ju je nazvao najodličnijim članom Crkve, ali Ona je Majka Crkve jer je rodila Krista koji je glava toga mističnog tijela što je Crkva. Upravo njezina poslušnost riječi Božjoj je uzor kako Crkva treba primati, živjeti i naviještati riječ Božju.

Njezina bezgrješnost je poziv Crkve da svojim poslanjem oslobađa ljude od grijeha, te se tako Crkva tijekom cijele povijesti ostvaruje na putu Marijinu. Kao što je Marija tijelom i dušom uznesena u nebo, to je cilj svakog čovjeka i cijele Crkve prijeći iz ovog prolaznog životnog puta u život vječni, u proslavljenu Crkvu, u zagrljaj Presvetog Trojstva – Boga ljubavi.

Koliko vjernici iskreno prakticiraju vjeru, masovno je obilježavanje velikih svetkovina, dok je u ostatku godine rijetko ponašanje u skladu s vjerom, što uključuje i redoviti odlazak na mise?

– Nažalost, sva javnost je nametnula jednog drugog boga, a to je novac. Sve se vrti oko toga boga novog idolopoklonstva: politika, svjetska javnost, škola, mediji itd.

Svi nameću to mnijenje da novac nije više sredstvo nego idol. Teško je oduprijeti se tom duhu vremena koji proživljavamo i koji se agresivno nameće. Kada god Boga istjeramo, kako kaže papa Franjo, tada je ugrožen čovjek, njegovo dostojanstvo i mir u svijetu.

Pomalo se navikavamo na tu globalnu ravnodušnost, slušajući svaki dan tu crnu kroniku u suvremenom društvu. Gdje je vladavina novca tada su učinci silan materijal za crnu kroniku: droga, korupcija, kriminal, trgovina ljudima, djecom itd. Zato su ove svetkovine i hodočašća izazov da se čovjek trgne, nađe sebe, susretne Boga i bori se s tom globalizacijom ravnodušnosti i vladavinom novca. Kroz pokoru, ispovijed, molitvu, praštanje otkrije se pravi smisao života. Da bi to ostvario, čovjeku je potrebna milosna snaga koju valja isprositi.

Brojni ljudi su danas bez nade. I zadnji put kada sam radio razgovor s vama pitao sam vas o odlasku ljudi odavde. Što im reći o životu izvan domovine, kako ih ohrabriti za ostanak?

– Vjerojatno bih isto odgovorio: treba od malena odgajati za život. Bl. Ivan Merz bi rekao da život nije uživanje nego žrtva. Koliko smo spremni biti nesebični, spremni se žrtvovati? Samo takvi ljudi su sposobni gajiti nadu i izgrađivati budućnost.

Posebno je mučno kada takve izaberemo u vlast pa u njima vlada sebičnost umjesto strategije otvaranja perspektiva za život. Papa Franjo nas je pozvao iznova krenuti na uskrsno putovanje koje uključuje križ, odricanje. Valja nam imati hrabrosti na obraćenje. Svatko je kovač svoje sreće, a zemaljska sreća je “škrta”. Bez Boga nema prave sreće.

Zato valja cvjetati tamo gdje smo nikli.

Valja voljeti svoje korijene i na njima rasti. Svi oni koji se ponovno navraćaju, svjesni su što im znači korijenje na kojem su nikli. Pitam se znaju li cijeniti znoj, muku, suze i krv svojih predaka, koje su prolijevali za tu zemlju te sada leže u njoj i tu čekaju uskrsnuće mrtvih? Ako to ne znaju cijeniti, onda je upitna i njihova vrijednost, a pogotovo neka se ne čude kada jednog dana budu zaboravljeni jer nisu ni oni svoje cijenili.

BiH je podijeljeno društvo, nepovjerenje je veliko. Nedavno su se dvojica dogovarala mimo trećega. Kako na to gledate i kako zemlja može krenuti naprijed?

– Umorila me ta politika igranja zanemarujući jednaka prava svih ljudi i svih naroda u ovoj zemlji. Tko god se tako igra radi protiv BiH kao države sva tri konstitutivna naroda.

Ne može se voljeti država ako se ne voli sve njezine građane. Trebalo bi jednom ući u glavu da ono što želim sebi i svom narodu, moram to isto priznati i prihvatiti i drugima s kojima živim.

Ta politička trgovina na račun drugih je kopanje grobnice ovoj zemlji i narodima u njoj!

BiH se bori na europskom putu, koliko u tome smislu i sama Sveta Stolica može učiniti da ova zemlja krene naprijed?

– Pomoći se može onome tko hoće da mu se pomogne. Nemoguće je pomoći ako netko sam sebi odnemaže. Siguran sam da Sveta Stolica neće propustiti istinsku potporu za europske integracije, ali se traži i od nas da sami sebi pomognemo kako bi nam se moglo pomoći. Pitam se žele li istinski ljudi u vlasti taj europski proces. Treba znati sačuvati vlastitost, ali i izgraditi one procese bez kojih nema zajedništva te velike obitelji koja se zove Europa.

Nedavno su objavljeni podaci o popisu. Kako na njih gledate?

– U ovoj državi nema ništa a da se time ne manipulira u politikantsku svrhu.

Tako se dogodilo i s ovim popisom. On je relativni pokazatelj stvarnosti. Samo to da se toliko vremena čekalo na objavljivanje podataka, govori kako je puno toga u tom manipuliranju. Trebat će još vremena da se istinski stvore uvjeti za realan popis.

Nije me iznenadio jer smo poznavali stvarnost i prije. Pitam se koliko stvarno znaju stvarnost oni koji nam “kroje kapu”.

Uloga pape Franje uglavnom se doživljava i u javnosti prezentira kao nekoga tko pokušava “uzdrmati” Crkvu, odnosno narod, kler, a posebno ističe ulogu žene. Kako gledate na njegov mandat?

– Bogu sam zahvalan za ovog papu Franju koji je probudio u Crkvi nove snage i njezino poslanju u ovom vremenu. Treba stvar cjelovito pratiti i čitati, a ne izvlačiti iz konteksta njegove poruke. Posebno ova nova pobudnica “Radost ljubavi” je tako tečna za čitati te se pitam koliko će biti čitana. Nažalost, mnogi će svoje mišljenje iznositi a da je nisu pročitali. Veseli me što Papa ne dopušta ustajalost u Crkvi, nego budi savjest i odgovornost svih slojeva Crkve. Neka ga Bog uzdrži u tom poslanju. Kamo sreće da oni koji mogu doprinijeti ozdravljenju ovog društva prihvate njegove poruke, zaustavio bi se rat, i siromaha bi bilo manje, te bi zaživjela snažna nada koja izvire iz uporišta u Bogu.

Nedavno se u javnosti zapodjenula rasprava glede izjave jedne poznate žene da joj rođenje djeteta ne bi koristilo karijeri. Kako gledate na jednu pojavnost koja se uvlači i u naše društvo?

– Mogu samo reći da je naše javno mnijenje bolesno. Bez velikodušnosti, poniznosti i solidarnosti nije ga lako ozdravljati. Još više, osim te žene, ima onih koji nameću vrednote koje ne služe životu nego smrti.

Kako gledate na današnju ulogu žene u obiteljskom domu, u Crkvi, društvu? Je li njezina uloga podcijenjena ili pak na inzistiranje na “jednakosti” po svaku cijenu čak i kada je u pitanju obavljanje teških fizičkih poslova?

– Jednom priliko sam pročitao izjavu Josipa Kentenicha da društvo pada ili raste dostojanstvom žene. Sigurno da rad spada na ostvarenje dostojanstva čovjeka.

Jednakost nije u tome da mora isto raditi što i muškarac. Ako im želimo dati jednakost, zašto muškarci svoju golotinju skrivaju, a prodaju razgolićeno tijelo žene te je tako ona postala roba, a ne osoba. Gdje je ta jednakost u politici, u javnom društvenom životu itd. Sve se radi da žena bude roba za trgovinu?

Kako gledate na mogućnost zaređivanja žena, odnosno snažniju ulogu u Katoličkoj crkvi?

– Za sada ne mogu ništa drugačije govoriti nego što Crkva do sada naučava i što je tradicija. Papa Franjo je uspostavio komisiju da se ispita uloga žene u početku Crkve te neki stavovi koje bi trebalo promišljati, ali treba biti jasno da se ženama ne oduzima njihovo mjesto u Crkvi jer one su snaga vjere i u obitelji i u našim župama, ali neće biti ređenja žena za svećenike.

Kriza morala nikada nije bila izraženija, nedavno su objavljeni podaci kako su na tisuće djece u izbjegličkom valu jednostavno napuštene – ostavljene. Čini se, stanje nikada gore?!

– Hipokrizija društva je nastala. Tako žestoko osuđujemo Hitlera, i to s pravom, kao i svaki nacizam, fašizam i komunizam, a donosimo zakone koji su samo drugačije oblikovani, a isti cilj postižu, a to je kultura smrti: ubijanje nerođene djece, propagiranje rodne ideologije, gay zajednica, trgovina djecom, organima, žena je postala roba a ne osoba, sve je podvrgnuto novcu. Drznuli smo se mijenjati naravni Božji zakon. Obitelj se urušava i država si uzima pravo što obitelji pripada itd.

Hrvatska je teško podijeljena, da je takva bila 1991., zasigurno ne bi državu uspostavili. Kako to komentirate, napose odnos i ponašanje stranaka u tom smislu?

– Slažem se kako se da nije bilo sloge 1991., ne bi uspostavila država. Nažalost, nismo naučili demokratski razmišljati. Ne može stranka biti važnija od strategije opstanka naroda i njegove budućnosti. Nije do sada ni jedna struktura izradila strategiju vrednota naroda i države, ispod koje se ne ide u demokratskim nadmudrivanjima. Još žalosnije je da se mnoge prodane duše nisu odvikle od “dvostrukog” života da se “klanjaju na sve četiri strane”, kako se u BiH kaže. Treba znati i upoznati vlastitost naroda i zemlje i svi se zauzeti da budemo prepoznatljivi po našim povijesnim i sadašnjim vrednotama. To ne vrijedi samo za RH nego i za nas u BiH. Samo da spomenem, na Dan pobjede, koliko je obiteljskih kuća imalo izvješenu zastavu kao vanjski znak da se time identificira. Zastava je simbol, ali stati uz simbol znači sebe prepoznati.

Kakav odnos očekujete od službenog Zagreba prema BiH i Hrvatima s obzirom na to da vidimo kako se iz raznih dijelova svijeta utrkuju podržati “svoje” partnere u ovoj zemlji?

– Bez obzira na odnos RH prema nama Hrvatima u BiH, mi moramo znati sami sebi pomoći i organizirati se tako da budemo sposobni izboriti jednakopravnost. Ako toga ne bude teško nam itko može pomoći. Vlast u RH će pokazati svoju umješnost koliko vrednuje svoj narod po tome kako će se postaviti prema nama. To će više pokazati njihovo lice, a mi ćemo izdržavati svaku stvarnost, kao što smo do sada preživjeli- i Osmansko Carstvo, staru Jugu, komunističko vrijeme, pa ćemo preživjeti i ovo vrijeme, ako Bog da.

Zoran Krešić / Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman

Objavljeno

na

Objavio

Američka povjesničarska židovskog podrijetla dr.sc. Esther Gitman koja svojim istraživanjima svijetom širi istinu o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ponovno je u Hrvatskoj!

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman na Laudato TV-u…
Dr. Githman je povjesničarka, židovka rodom iz Sarajeva, koja živi u New York-u i Izraelu.

U potrazi da sazna kako je ona, njezina obitelj, a i toliki drugi preživjela II. svjetski rat, otkrila je ogromnu ulogu koju je pritom imao nadbiskup Stepinac i katolički svećenici.

Njezino objektivno proučavanje izvornih dokumenata i neopterećenost ideologijom razbija mit koja želi umanjiti ulogu Stepinca i katoličke crkve…

Svjedok istine i glas savjesti, dr. Esther Gitman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari