Pratite nas

Intervju

Kardinal Vinko Puljić: Teško je se oduprijeti tom duhu vremena koji proživljavamo i koji se agresivno nameće

Objavljeno

na

Gotovo svaka kuća kod Hrvata katolika ima kip ili sliku s Gospinim likom.

Majka Božja posebno se brižno stoljećima svetkuje i proslavlja u desecima župa, a njoj su posvećene najljepše pjesmeiz domoljubno-vjerskog narativa. Zato ju se i naziva Kraljicom Hrvata. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić majku, ženu visoko postavlja u društvu i Crkvi te upozorava s jedne strane na izrabljivanje i ponižavanje žena, a s druge pokušaje da se žene u društvu odvoji od vrijednosti rađanja, života, obitelji.

Zašto je Gospa toliko važna Hrvatima katolicima i zašto se toliko štuje u BiH, čini se kako je gotovo svaka druga župa posvećena Isusovoj majci?

– U povijesti spasenja Marija je imala, uz Isusa, najvažniju ulogu.

Bog ju je pripravio i odabrao da se po njoj utjelovi Božji Sin. Ona ga je pratila u njegovu uzrastanju, a i sama je rasla u vjeri. Bila je uz Isusa i na križnom putu, kao i uz sam križ te Isusovu muku i smrt. Isus nam je s križa dao svoju majku za majku. Kao što je učenik “od toga časa uze k sebi”, tako svi mi Kristovi vjernici uzimamo ozbiljno Isusovu oporuku s križa kada nam je dao Mariju za majku. Zato, tijekom cijele povijesti Crkva Mariju doživljava u svojoj sredini kao zagovornicu i posrednicu milosti. Tako je bilo na početku Crkve kada je zajedno s apostolima molila za silazak Duha Svetoga, pa kroz sav povijesni hod Crkve, obitelji i pojedinog vjernika. Zato je narod sročio lijepo: tko Mariju ljubi taj se ne gubi!

Radi toga smo pravili crkve i zavjetne kapele i zato imamo u svakoj obiteljskoj kući dragi lik Gospe.

Primjer Gospe je uzor za katoličke obitelji. Koliko je ta zajednica u društvu danas izložena iskušenjima?


- Majčinstvo je u Božjim očima tako vrijedno i lijepo, te je i Bog htio imati majku.

Marija je uzor po svojoj vjeri, poslušna Božjem glasu i odana u povjerenju. Zato je uzor kako istinski vjerovati ne samo u Boga nego i Bogu te prihvatiti Božju riječ poput Marije: – Evo službenice Gospodnje. Danas je naša obitelj ugrožena iz raznih ideoloških i političkih nametanja novih vrednota koje ruše kršćansku antropologiju, a onda i to sveto gnijezdo života u kojem se iz ljubavi živi, rađa i odgaja budućnost i život. Raduje me što je, unatoč svim krizama, današnji čovjek gladan duhovnog i traži utjehu vjere i mir u duši.

Zato su Marijina svetišta divna oaza duhovnog mira.

Blažena Djevica Marija je za brojne putokaz življenja. Može li se reći da je ona slika i model Crkve?

– Drugi vatikanski koncil ju je nazvao najodličnijim članom Crkve, ali Ona je Majka Crkve jer je rodila Krista koji je glava toga mističnog tijela što je Crkva. Upravo njezina poslušnost riječi Božjoj je uzor kako Crkva treba primati, živjeti i naviještati riječ Božju.

Njezina bezgrješnost je poziv Crkve da svojim poslanjem oslobađa ljude od grijeha, te se tako Crkva tijekom cijele povijesti ostvaruje na putu Marijinu. Kao što je Marija tijelom i dušom uznesena u nebo, to je cilj svakog čovjeka i cijele Crkve prijeći iz ovog prolaznog životnog puta u život vječni, u proslavljenu Crkvu, u zagrljaj Presvetog Trojstva – Boga ljubavi.

Koliko vjernici iskreno prakticiraju vjeru, masovno je obilježavanje velikih svetkovina, dok je u ostatku godine rijetko ponašanje u skladu s vjerom, što uključuje i redoviti odlazak na mise?

– Nažalost, sva javnost je nametnula jednog drugog boga, a to je novac. Sve se vrti oko toga boga novog idolopoklonstva: politika, svjetska javnost, škola, mediji itd.

Svi nameću to mnijenje da novac nije više sredstvo nego idol. Teško je oduprijeti se tom duhu vremena koji proživljavamo i koji se agresivno nameće. Kada god Boga istjeramo, kako kaže papa Franjo, tada je ugrožen čovjek, njegovo dostojanstvo i mir u svijetu.

Pomalo se navikavamo na tu globalnu ravnodušnost, slušajući svaki dan tu crnu kroniku u suvremenom društvu. Gdje je vladavina novca tada su učinci silan materijal za crnu kroniku: droga, korupcija, kriminal, trgovina ljudima, djecom itd. Zato su ove svetkovine i hodočašća izazov da se čovjek trgne, nađe sebe, susretne Boga i bori se s tom globalizacijom ravnodušnosti i vladavinom novca. Kroz pokoru, ispovijed, molitvu, praštanje otkrije se pravi smisao života. Da bi to ostvario, čovjeku je potrebna milosna snaga koju valja isprositi.

Brojni ljudi su danas bez nade. I zadnji put kada sam radio razgovor s vama pitao sam vas o odlasku ljudi odavde. Što im reći o životu izvan domovine, kako ih ohrabriti za ostanak?

– Vjerojatno bih isto odgovorio: treba od malena odgajati za život. Bl. Ivan Merz bi rekao da život nije uživanje nego žrtva. Koliko smo spremni biti nesebični, spremni se žrtvovati? Samo takvi ljudi su sposobni gajiti nadu i izgrađivati budućnost.

Posebno je mučno kada takve izaberemo u vlast pa u njima vlada sebičnost umjesto strategije otvaranja perspektiva za život. Papa Franjo nas je pozvao iznova krenuti na uskrsno putovanje koje uključuje križ, odricanje. Valja nam imati hrabrosti na obraćenje. Svatko je kovač svoje sreće, a zemaljska sreća je “škrta”. Bez Boga nema prave sreće.

Zato valja cvjetati tamo gdje smo nikli.

Valja voljeti svoje korijene i na njima rasti. Svi oni koji se ponovno navraćaju, svjesni su što im znači korijenje na kojem su nikli. Pitam se znaju li cijeniti znoj, muku, suze i krv svojih predaka, koje su prolijevali za tu zemlju te sada leže u njoj i tu čekaju uskrsnuće mrtvih? Ako to ne znaju cijeniti, onda je upitna i njihova vrijednost, a pogotovo neka se ne čude kada jednog dana budu zaboravljeni jer nisu ni oni svoje cijenili.

BiH je podijeljeno društvo, nepovjerenje je veliko. Nedavno su se dvojica dogovarala mimo trećega. Kako na to gledate i kako zemlja može krenuti naprijed?

– Umorila me ta politika igranja zanemarujući jednaka prava svih ljudi i svih naroda u ovoj zemlji. Tko god se tako igra radi protiv BiH kao države sva tri konstitutivna naroda.

Ne može se voljeti država ako se ne voli sve njezine građane. Trebalo bi jednom ući u glavu da ono što želim sebi i svom narodu, moram to isto priznati i prihvatiti i drugima s kojima živim.

Ta politička trgovina na račun drugih je kopanje grobnice ovoj zemlji i narodima u njoj!

BiH se bori na europskom putu, koliko u tome smislu i sama Sveta Stolica može učiniti da ova zemlja krene naprijed?

– Pomoći se može onome tko hoće da mu se pomogne. Nemoguće je pomoći ako netko sam sebi odnemaže. Siguran sam da Sveta Stolica neće propustiti istinsku potporu za europske integracije, ali se traži i od nas da sami sebi pomognemo kako bi nam se moglo pomoći. Pitam se žele li istinski ljudi u vlasti taj europski proces. Treba znati sačuvati vlastitost, ali i izgraditi one procese bez kojih nema zajedništva te velike obitelji koja se zove Europa.

Nedavno su objavljeni podaci o popisu. Kako na njih gledate?

– U ovoj državi nema ništa a da se time ne manipulira u politikantsku svrhu.

Tako se dogodilo i s ovim popisom. On je relativni pokazatelj stvarnosti. Samo to da se toliko vremena čekalo na objavljivanje podataka, govori kako je puno toga u tom manipuliranju. Trebat će još vremena da se istinski stvore uvjeti za realan popis.

Nije me iznenadio jer smo poznavali stvarnost i prije. Pitam se koliko stvarno znaju stvarnost oni koji nam “kroje kapu”.

Uloga pape Franje uglavnom se doživljava i u javnosti prezentira kao nekoga tko pokušava “uzdrmati” Crkvu, odnosno narod, kler, a posebno ističe ulogu žene. Kako gledate na njegov mandat?

– Bogu sam zahvalan za ovog papu Franju koji je probudio u Crkvi nove snage i njezino poslanju u ovom vremenu. Treba stvar cjelovito pratiti i čitati, a ne izvlačiti iz konteksta njegove poruke. Posebno ova nova pobudnica “Radost ljubavi” je tako tečna za čitati te se pitam koliko će biti čitana. Nažalost, mnogi će svoje mišljenje iznositi a da je nisu pročitali. Veseli me što Papa ne dopušta ustajalost u Crkvi, nego budi savjest i odgovornost svih slojeva Crkve. Neka ga Bog uzdrži u tom poslanju. Kamo sreće da oni koji mogu doprinijeti ozdravljenju ovog društva prihvate njegove poruke, zaustavio bi se rat, i siromaha bi bilo manje, te bi zaživjela snažna nada koja izvire iz uporišta u Bogu.

Nedavno se u javnosti zapodjenula rasprava glede izjave jedne poznate žene da joj rođenje djeteta ne bi koristilo karijeri. Kako gledate na jednu pojavnost koja se uvlači i u naše društvo?

– Mogu samo reći da je naše javno mnijenje bolesno. Bez velikodušnosti, poniznosti i solidarnosti nije ga lako ozdravljati. Još više, osim te žene, ima onih koji nameću vrednote koje ne služe životu nego smrti.

Kako gledate na današnju ulogu žene u obiteljskom domu, u Crkvi, društvu? Je li njezina uloga podcijenjena ili pak na inzistiranje na “jednakosti” po svaku cijenu čak i kada je u pitanju obavljanje teških fizičkih poslova?

– Jednom priliko sam pročitao izjavu Josipa Kentenicha da društvo pada ili raste dostojanstvom žene. Sigurno da rad spada na ostvarenje dostojanstva čovjeka.

Jednakost nije u tome da mora isto raditi što i muškarac. Ako im želimo dati jednakost, zašto muškarci svoju golotinju skrivaju, a prodaju razgolićeno tijelo žene te je tako ona postala roba, a ne osoba. Gdje je ta jednakost u politici, u javnom društvenom životu itd. Sve se radi da žena bude roba za trgovinu?

Kako gledate na mogućnost zaređivanja žena, odnosno snažniju ulogu u Katoličkoj crkvi?

– Za sada ne mogu ništa drugačije govoriti nego što Crkva do sada naučava i što je tradicija. Papa Franjo je uspostavio komisiju da se ispita uloga žene u početku Crkve te neki stavovi koje bi trebalo promišljati, ali treba biti jasno da se ženama ne oduzima njihovo mjesto u Crkvi jer one su snaga vjere i u obitelji i u našim župama, ali neće biti ređenja žena za svećenike.

Kriza morala nikada nije bila izraženija, nedavno su objavljeni podaci kako su na tisuće djece u izbjegličkom valu jednostavno napuštene – ostavljene. Čini se, stanje nikada gore?!

– Hipokrizija društva je nastala. Tako žestoko osuđujemo Hitlera, i to s pravom, kao i svaki nacizam, fašizam i komunizam, a donosimo zakone koji su samo drugačije oblikovani, a isti cilj postižu, a to je kultura smrti: ubijanje nerođene djece, propagiranje rodne ideologije, gay zajednica, trgovina djecom, organima, žena je postala roba a ne osoba, sve je podvrgnuto novcu. Drznuli smo se mijenjati naravni Božji zakon. Obitelj se urušava i država si uzima pravo što obitelji pripada itd.

Hrvatska je teško podijeljena, da je takva bila 1991., zasigurno ne bi državu uspostavili. Kako to komentirate, napose odnos i ponašanje stranaka u tom smislu?

– Slažem se kako se da nije bilo sloge 1991., ne bi uspostavila država. Nažalost, nismo naučili demokratski razmišljati. Ne može stranka biti važnija od strategije opstanka naroda i njegove budućnosti. Nije do sada ni jedna struktura izradila strategiju vrednota naroda i države, ispod koje se ne ide u demokratskim nadmudrivanjima. Još žalosnije je da se mnoge prodane duše nisu odvikle od “dvostrukog” života da se “klanjaju na sve četiri strane”, kako se u BiH kaže. Treba znati i upoznati vlastitost naroda i zemlje i svi se zauzeti da budemo prepoznatljivi po našim povijesnim i sadašnjim vrednotama. To ne vrijedi samo za RH nego i za nas u BiH. Samo da spomenem, na Dan pobjede, koliko je obiteljskih kuća imalo izvješenu zastavu kao vanjski znak da se time identificira. Zastava je simbol, ali stati uz simbol znači sebe prepoznati.

Kakav odnos očekujete od službenog Zagreba prema BiH i Hrvatima s obzirom na to da vidimo kako se iz raznih dijelova svijeta utrkuju podržati “svoje” partnere u ovoj zemlji?

– Bez obzira na odnos RH prema nama Hrvatima u BiH, mi moramo znati sami sebi pomoći i organizirati se tako da budemo sposobni izboriti jednakopravnost. Ako toga ne bude teško nam itko može pomoći. Vlast u RH će pokazati svoju umješnost koliko vrednuje svoj narod po tome kako će se postaviti prema nama. To će više pokazati njihovo lice, a mi ćemo izdržavati svaku stvarnost, kao što smo do sada preživjeli- i Osmansko Carstvo, staru Jugu, komunističko vrijeme, pa ćemo preživjeti i ovo vrijeme, ako Bog da.

Zoran Krešić / Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Milanović u RTL Danas: ‘Dobit ću izbore. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije.’

Objavljeno

na

Objavio

Službeno je, šesti predsjednički izbori u Hrvatskoj održat će se 22. prosinca, tri dana prije Božića. Ako tada nitko ne osvoji većinu odnosno više od 50 posto glasova, drugi krug izbora bit će dva tjedna poslije, odnosno 5. siječnja.

Ovaj datum izbora, koji je upravo Na RTL-u u emisiji prvi put najavio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, zasmetao je Zoranu Milanoviću koji ga je nazvao lopovlukom i sramotom.

A o tome, kao i o predizbornoj kampanji, svojim protukandidatima i aktualnim političkim temama s Milanovićem je u RTL-u Danas razgovarala Damira Gregoret.

Čuli ste premijera, rekao je da “malo previše plačete za kandidata s karakterom” zbog toga jer vam se ne sviđa datum izbora, 22. prosinca.

“Meni čudi da ga vaš kolega Šprajc nije pitao Plenkovića jedino bitno pitanje, on (Plenković) je nešto mudrovao o tome kad je umro Franjo Tuđman. Nitko nije rekao da je ovaj datum nezakonit, on je nemoralan. Drugi datum na raspolaganju bio je 29. prosinca.”

Radi se o tjedan dana, zašto vas to toliko smeta? I zašto to nazivate lopovlukom i sramotom.

“Zato jer to je lopovluk i sramota.”

To su teške riječi.

“Ne, to su fine riječi. 29. prosinca se vraća puno veći broj ljudi koji se vraćaju iz inozemstva, iz Irske, tamo gdje su otišli za vrijeme HDZ-a. Jednostavno će 22. prosinca manje ljudi glasati. 5. siječnja će se ići na skijanje. To nisu samo moji birači.”

Želite reći da HDZ želi da što manje ljudi glasuje?

“Očito. To je apsolutno očito. Kada bi prvi krug bio 29. prosinca i drugo 12. siječnja, izašlo bi ukupno više ljudi.”

Idu i HDZ-ovi birači na skijanje.

“Niste me slušali, govorio sam o građanima i mogućnosti da što više građana izađe na izbore. Plenković laže, a vaš kolega je šutio. Izbori moraju biti sada radi se o mogućnosti dva datuma datuma i Vlada je odabrala onaj koji garantira da će manje ljudi glasati.

Tjedan dana radi ogromnu razliku, 130.000 građana neće biti u mogućnosti glasati jer kuhaju sarmu, gledaju čekove koje su platili i neće se zadržati u Hrv radi mene, Kolakušića, Škore i Kolinde. To je šteta za demokraciju. Stvarni motivi HDZ-a su jasni svakom normalnom čovjeku, da smanje broj birača računajući da će pomoći kandidatkinji čiji je glasnogovornik Plenković.

Zašto ste odabrali slogan “normalno”? Kakav je to slogan?

“Jer želim da zemlja uđe u jedan normalan tok.”

Što je sada nenormalno?

“Puno toga je nenormalno. Recimo ovakvo ponašanje je nenormalno.. Ovakvo ponašanje nije normalno jer je cinično. Dakle, gledam te u oči, nestajem u noći. Lažem te, prodajem ti priču da je to što radim zakonito, pričam o nečijoj nervozi. Nema nikakve nervoze, ja ću pobijediti na tim izborima.”

Kako možete promijeniti te nenormalne stvari s pozicije predsjednika države, a sami ste za nju govorili da je ceremonijalna? Rekli ste da vam nije jasno zašto Kolinda Grabar-Kitarović želi ceremonijalnu, a ne izvršnu funkciju.

“Prvo, ja sam prije toga bio predsjednik Vlade i to ne znači da mi je to prednost, bit će onih koji mi to zamjeraju. S razlogom ili bez razloga.”

Čak ste govorili i da se predsjednik treba birati u Saboru…

“Pazite, vi me sad možete prekidati u svakoj rečenici, ja na to neću reagirati, kao što bi Plenković reagirao da izađe i potuče se u Saboru.”

Nismo vidjeli da se potukao.

“Ni to niste vidjeli? Ok. U redu. Dakle, ja sam rekao što sam rekao i iza toga stojim. Rekao sam da je ceremonijalna dužnost. Jest. Da je simbolička, jest. Ali simbolika se može popunjavati na ovaj ili onaj način. I u Ustavu ima puno simboličkih fraza.”

Zašto onda želite takvu funkciju?

“Rekao sam već 20 puta u zadnjih nekoliko mjeseci…”

Ja i dalje ne razumijem.

“Dobro, ja razgovaram i s vama i s građanima. Naprosto smatram da je Hrvatska u kandžama jedne stranke, jedne političke klijentele i kartela, da to Hrvatsku umara i šteti i moji motivi su da se to promijeni. Da živimo normalnije, da nema jezika mržnje, da nema manipulacije od strane političara HDZ-a.”

Imali ste i vi situacija u svojoj vladi. Ljudi koji su bili s vama sada drže većinu HDZ-u. No vratimo se na kampanju.

“Čekajte, gospođo Gregoret, optužili ste me da sam isti kao i HDZ. Nisam isti, razlika je enormna. Pozvali ste me očito ovdje da što manje objasnim. To što ste vi nanijeli kao primjer nema veze. Ljudi koji su digli ruke nisu protjerani iz vlade zbog korupcijskih afera. To je njihova savjest, njhov teret. Ja sam kao predsjendik vlade ovako-onako omogućio nekim ljudima neke stvari i normalno je da među toliko puno ljudi ima onih koji odaberu krivo. Moja poruka, ako se sjećate, bila je vratite mandate. Ali oni nisu otišli jer su imali vile, parkirane Mercedese u šorovima, to su greške, to su nezgodne situacije…”

Dobro, bilo je tu svega, ajmo na kampanju.

“Gledajte, načelno imam problema s tim relativiziranjem ‘bilo ju tu svega’. Nije bilo ničeg koruptivnog, radi se o ljudskim greškama, radi se o neusporedivim stvarima. Gledajte, u kampanji ću potrošiti malo novaca.”

Koliko? Osam milijuna?

“Ne, mi nemamo toliko. Otkud vam to?”

Hoćete li imati donatore?

“Malo ih je, to nisu veliki novci. Ima nekih privatnih i nekih korporativnih. Malo ih je, u granicama zakona. No vidite i do sada koji su to troškovi. Internet, to us mali novci, plakati s kojima smo krenuli i tu ćemo vjerojatno i stati jer zašto da polijepim Hrvatsku plakatima gdje se smijem.”

To je novac iz stranke?

“Iz stranke i donacija pojedinaca, to je mali novac. Mislim da svatko tko dosad gleda koliko je to koštalo, imat će problema da nađe ozbiljnije torškove. Ono što me čeka u kampanji u sljedećim tjednima su malo skuplji oblici oglašavanja, što je recimo televizija. Imat ćemo tu specifičan plan tu. Nema među donatorima nikoga iz javnog sektora.”

Ima nekoga s kime ste radili?

“Ima i to je već objavljeno, čudno mi je da ne znate. Ima ljudi za koje je radila moja firma, oglasio se jedan iz Njemačke koji mi je donirao. To su javni podaci.”

Izgleda da vam je Andrej Plenković češća meta od Kolinde Grabar-Kitarović, a Miroslava Škoru koji je, vidimo i po našim anketama, treći uopće ne komentirate.

“To je vaša anketa i ja ju respektiram, kao i tvrtku koja radi tu anketu, mada s anketama nikad ne znaš. Teško je raspravljati, a ovo je posao u kojem treba raspravljati, s osobom koja stalno bježi, koja stalno vrda, dakle nema je nigdje kad treba uči u debatu. Ne želi se sučeljavati u debati prije samog kraja.”

Ali vi Plenkoviću šaljete poruku i on vam odgovara.

“On je u ovom trenutku gospodar kartela. Vi ste vidjeli na predstavljanju u ponedjeljak, kada je nekoliko stotina ljudi došlo na predstavljanje programa Kolinde Grabar-Kitarović, koliko ih radi u javnom sektoru, očito imaju puo slobodnog vremena. Ja sam morao imate predstavljanje u subotu jer su mi došli ljudi koji rade. Vidjeli ste da tamo nije govorila ona, nego ona i Plenković. Na mom skupu sam samo ja govorio. Uz dužno poštovanje svima koji me podržavaju i prije svega SDP-u.”

Možda SDP nema dovoljno povjerenja u vas?

“Možda imaju puno povjerenja u mene.”

Škoru ne spominjete?

“Pa on nije predsjednik. Ja se borim da saniram štetu koju su napravili aktualna predsjednica i njezina stranka. Od koje se ‘predsjednica svih hrvatskih građana’ ne može odmaknuti. Statusno, egzistencijalno, u svakom smislu je ovisna. Bez HDZ-a karijera gospođe Grabar-Kistarović ne postoji. Od 1992. do danas.”

Zašto vi danas niste bez SDP-a?

“Jer mi je važan. Ja sam skoro 10 godina vodio tu stranku i bila je moćna i jaka, ostvarivala velike stranke. Odreži se stranke koja se nije odrekla mene bilo bi jadno. Pogledajte bivše predsjednike HDZ-a, navedite jednog il ijednu, a da je živ ili nije u zatvoru, a da se smije pojaviti u središnjici stranke. Nitko, izbačeni su. Ja sam drugi predsjednik SDP-a, sada je to Davor.

Kako ocjenjujete poteze Davora Bernardića, 260.000 kuna za stipendiju?

“Mislim da je htio još jednu titulu, a od tog nikakve koristi neće imati. Osim što to nije trebao napraviti, potpuno je bezvrijedno nekome tko je javna osoba. On se nigdje neće moći zaposliti jer će donijeti i tu diplomu. To je potpuno besmisleno što je napravio i ne vidim nikakvu materijalnu korist.”

Jeste li mu to rekli?

“Jesam, razgovarali smo o tome. Mi razgovarramo. Bivši predsjednik SDP-a sa sadašnjim, s kojim nekad nije bio u ljubavi, normalno razgovara i druži se. Mi smo moderna, ja bih rekao normalna, stranka. U HDZ-u kad te nema briše te se sa slika. To je hrvatski problem. HDZ je politički i socijalni zlostavljač hrvatskog naroda već 30 godina. Meni je krivo što mi je to jedan od motivacijskih faktora.”

Ako pobijedite, morat ćete surađivati s premijerom.

“Bit ću mu super suradnik.”

To se ne čini realnim. Rekli ste da ćete se zalagati da zemlje iz uđu u EU. Predsjednica kaže da Srbiju treba blokirati dok ne preda dokumente o nestalima. Kako biste se vi postavili?

“Mislim da je sad već svima jasno da predsjednica ne može dva sata držati isto stajalište.”

Kako biste vi postupili prema Srbiji?

“Pitate tako da citirate nju, dopustite neka prvo komentiram nju. Čuli smo 50 stavova, ona nema stav. Bio bih korektan. Nama Srbija uz određene ekonomske interese koje imamo nije u fokusu. Ja nisam zvao Vučića, dopustio da nas tu blamira, to je bilo neodgovorno.”

Što ako izgubite, hoćete li natrag u privatni sektor?

“Dobit ću izbore. Pobijedit ću voljom hrvatskih građana. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije. Radio sam, činjenica je, važniji psoao, vidim s pozicije godina i iskustva stvari koje nisam ranije vidio. Isti sam u principu, nisam se bitno promijenio, promijenio sam se sazrijevši. Tu su znanje. iskustvo i prokleti karakter. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo.”

Postanete li predsjednik, hoćete li ostati na Pantovčaku?

“Mislim da ne treba lagati, nemam obraza lagati i govoriti o preseljenju. Ja želim da se ured makne s tog meglomanskog ambijenta, on lupi u glavu predsjednicima i osjećaju se kao carevi. Najjači alat predsjednika je govor. Nisam rekao da ću ići Visoku, dobro znajući kakva je i da je neadekvatan prodstor. Tamo smo radili zajedno Kolidna Grabar-Kitarović i ja, tamo smo se upoznali. Moj je prijedlog da se makne predsjednika s Pantovčaka, no o tome odlučuje onaj koji upravlja novcem.”

Biste li vratili Titovu bistu?

“Ja uopće ne znam čije su sve gore. O tome ne razmišljam, a i to uopće nije bista nego reljef. Moje opredjeljenje je poznato, antifašističko. Tito je bio prepoznat kao velik državnik u svijetu, ne po navijanju na stadionima, nego nekim drugim stvarima. Bilo je svega, ali mi bolje u tim razdobljima nismo imali. Slično, ali na drugoj razini dalo bi se reći za Tuđmana. To su naši ponajbolji sinovi. Tuđman do 1995. na neki način, nakon toga… Nakon toga je bila politika koja je Hrvatsku držala od Europe, to je pet ukradenih godina. To su stvari koje traumatiziraju Hrvatsku i danas.”

Plenković o Milanoviću: Malo mi je to za ‘kandidata s karakterom’ previše plakanja na prvu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari