Pratite nas

Gost Kolumne

Karikaturalni Obersnelov izborni legitimitet!

Objavljeno

na

Sramota je; poniženje, poraz i tuga demokracije te pokazatelj „light“ totalitarizma u Republici Hrvatskoj što je udarni termin na javnoj televiziji tzv. HRT emisija „Nu2“ u nedjelju 1. srpnja 2018.g. ustupljena Vojku Obersnelu da uz pomoć voditelja Aleksandara-Ace Karađorđevića ispričavam se Stankovića obmanjuje javnost i gledatelje, a toj istoj javnosti i gledateljima/pretplatnicima uskraćena je mogućnost da saznaju činjenicu o rezultatima lokalnih izbora u svibnju 2017.g. na kojima Vojko Obersnel nije dobio legitimitet odnosno političku potporu/glasove birača koji su razmjerni i primjereni demokratskim standardima, zbog čega je on nelegitimni i nedemokratski gradonačelnik Grada Rijeke!

Legitimitet se definira u nešto pojednostavljenoj odrednici kao politička potpora koju su birači na slobodnim, ravnopravnim, fer i poštenim a to znači demokratskim izborima; svojom slobodnom političkom voljom izraženom zaokruživanjem na glasačkom listiću dali nekoj političkoj stranci ili pojedinom političaru. Dakle, legitimitet je opravdanost i utemeljenost na glasovima odnosno izbornoj političkoj potpori birača odnosno biračkoga tijela, da stranka ili pojedinac obnašaju vlast razmjerno izbornoj političkoj potpori i općem interesu društva.

U stvarno demokratskom političkom poretku i demokratskoj državi, trodiobena vlast na svim razinama od državne preko područne do lokalne temelji se i obnaša na osnovi i razmjerno izbornom legitimitetu odnosno demokratskoj političkoj potpori koja je dobivena na izborima, te upravno općem i zajedničkom društvenom interesu i dobru. Tako je i određeno člankom 3. Ustava Republike Hrvatske stavcima 2. i 3.: U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

TOTALITARNI MONIZAM, DEMOKRATSKI PLURALIZAM I AUTORITARNI OGRANIČENI PLURALIZAM

U totalitarnom političkom sustavu postoje samo institucionalni i dopušta se izvaninstitucionalni ideološki i politički monizam, demokratski pak sustav u načelu ima neograničen ideološki i politički pluralizam, a autoritarni sustav je karakterističan po ograničenom pluralizmu. I upravo je ograničeni pluralizam središnja oznaka razgraničenja autoritarnog poretka prema demokratskom političkom poretku. A toga smo većinom kao pasivni i pokorni promatrači upravo svjedoci u Gradu Rijeci gdje gradonačelnik Vojko Obersnel po autoritarnom obrascu protuustavno i protuzakonito ograničava pluralizam te ljudska i građanska prava i slobode. A prema članku 3. Ustava RH i demokratski višestranački sustav uvršten je u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje su i temelj za tumačenje Ustava, što implicitno znači da su i ideološki te politički pluralizam najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske! Upravo zbog toga je indicirana te i potrebna politička, društvena i etička postizborna analiza na kakvom i kolikom izbornom legitimitetu odnosno političkoj volji tj. glasovima birača je utemeljeno pravo i opravdanje da Vojko Obersnel uopće obnaša vlast?

MIZERABILNA KARIKATURA UMJESTO DEMOKRATSKOG IZBORNOG LEGITIMITETA

U drugom krugu mjesnih izbora za gradonačelnika Rijeke 4. lipnja 2017.g. u birački popis bilo je upisano 110.187 birača koji zajedno čine biračko tijelo, a na izborima je glasovalo 31.316 ili 28,42 posto od ukupnog broja birača odnosno biračkoga tijela. Kandidat izborne koalicije SDP-PGS-HSU-IDS-LAB-SDSS-HSS Vojko Obersnel dobio je 17.410 ili 55,59 posto glasova, a neovisni (što znači da nije imao ikakvu institucionalnu potporu nego dapače sve moguće opstrukcije!) kandidat Hrvoje Burić dobio je 13.371 ili 42,70 posto glasova birača. Ni u jednom jedinom izvješću, analizi ili komentaru u medijima nije spomenuto da se tih 55,59 posto glasova koliko je dobio kandidat Vojko Obersnel odnosi na izašle birače jer se to podrazumijeva što i jest točno, ali je prikrivena činjenica da biračko tijelo čine svi birači koji su upisani u popis birača a ne samo oni koji su izašli na izbore. I upravo u tome se sastoji manipulacija, obmana i prevara birača i javnosti jer oni nisu obaviješteni i o izbornom legitimitetu odnosno koliko je glasova birača kandidat Vojko Obersnel dobio od biračkoga tijela, a to je jedini valjan i značajan pokazatelj političke potpore koju su mu svojim glasovima dali birači! Pa koliko je doista gradonačelnički kandidat Vojko Obersnel dobio glasova u odnosu na biračko tijelo odnosno sve državljane Republike Hrvatske s prebivalištem u Gradu Rijeci koji su bili upisani u popis birača?
U birački popis bilo je upisano 110.187 birača, a za kandidata Vojka Obersnela glasovali je njih 17.410 ili 15,80 posto biračkoga tijela! Što znači da je za kandidata Vojka Obersnela glasovao tek svaki šesti birač ili jedna šestina (1/6) biračkoga tijela, a da za njega izravno ili neizravno nije glasovalo odnosno nije mu dalo političku potporu tj. legitimitet 92.777 ili 84,20 posto birača odnosno punoljetnih građana Rijeke! A to je doista svjetlosnu godinu daleko od demokratskog izbornog legitimiteta, odnosno demokratske izborne političke potpore biračâ dostatne za legitimno obnašanje vlasti. To može biti i jest samo i jedino mizerni (podsjetimo se da pridjev „mizeran“ dolazi od latinske imenice „miserere“ koja znači i – povraćati), groteskni i karikaturalni izborni legitimitet; a nikako i nipošto izborni legitimitet primjeren demokratskom političkom poretku i demokratskoj državi jer on ima i kvantitativnu dimenziju o čemu neizravno svjedoče i tzv. organski zakoni i uvjeti odnosno potrebna kvalificirana zastupnička većina kojom se oni usvajaju u parlamentima! Pa kako se uopće može ostvariti ustavna odredba da „narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika“, kad konkretno u Rijeci „narod“ odnosno ogromna većina od 84,20 posto svih birača nisu izabrali odnosno izravno ili neizravno nisu glasovali za tog „predstavnika“ tj. Vojka Obersnela’? Jedino tako da izborni sustav i izborni proces nisu demokratski, a „izabrani“ kandidat nema demokratski izborni legitimitet!
To znači da u životima i sudbinama 103.780 stanovnika Grada Rijeke u političkom, društvenom, ekonomskom, kulturnom, moralnom i svakom drugom kontekstu dominantnu ulogu i moć ima gradonačelnik koji ima izbornu političku potporu odnosno izborni legitimitet samo 17.410 birača odnosno stanovnika Rijeke, te koji su zajedno s gradonačelnikom umreženi u interesno-klijentelističko-nepotističku i ideološko-političku makrogrupaciju te u nešto slobodnijem smislu gotovo da bi se moglo reći i svojevrsnu „mafiokraciju“, te koja nerazmjerno dobivenom izbornom političkom legitimitetu i protivno općem društvenom interesu prema svojim parcijalnim i sebičnim potrebama i probicima dominantno utječe i usmjerava sve bitne političke, ekonomske, društvene i ostale procese u Gradu Rijeci! Pa sad građani Rijeke čujte i počujte, te saznajte zašto se teško možete zaposliti, odakle visoka stopa nezaposlenosti, trgovanje utjecajem, korupcija, nepotizam, klijentelizam, pad životnog i komunalnog standarda, iseljavanje, pad broja stanovnika, nizak natalitet te opća bezperspektivnost i pesimizam na samoj granici beznađa. Tome je pridonijelo i psihološko-političko stanje većine građana u obliku biračke apatije koja se ogleda u iznimno niskoj izlaznosti birača na izbore od samo 28,42 posto jer je od ukupnog broja od 110.187 glasovalo samo 31.316 birača što pogoduje SDP-u kao „hegemon“ stranci u Rijeci čija ideološka i klijentelistička stranačka i satelitska biračka „vojska“ disciplinirano izlazi na izbore. Kod velikog dijela birača ta enormna izborna apstinencija izraz je gubitka povjerenja i prosvjed protiv izbornog procesa koji nije potpuno slobodan, pošten i medijski ravnopravan; kao i protiv izbornog sustava koji zbog visokog izbornog praga i malog broja mandata u izbornim jedinicama ima ciljnu predodžbu većinskog izbornog sustava, pa se zbog toga utemeljeno može i kvalificirati kao – lažni razmjerni izborni sustav!
A, ima li lijeka toj „izbornoj melankoniji“ naroda? Ima i sastoji se u tome da se birače motivira da izlaze na izbore tako što će izbori biti pošteni a stranke i kandidati u izbornome procesu te i medijski ravnopravni, te da se polovica zastupnika bira apsolutnim većinskim izbornim sustavom, a druga polovica stvarnim razmjernim izbornim sustavom a to je onaj u kojem je cijela država jedna izborna jedinica uz izborni prag od 4 posto dobivenih glasova po izbornoj listi. Logično, i uz bitnu te za demokratski karakter izbora i provođenja vlasti odnosno za razvitak demokracije u Hrvatskoj prijelomnu odredbu u izbornim zakonima da se lokalni i područni izbori ponavljaju ako na njih ne izađe najmanje 45 posto plus jedan birač od ukupnog broja birača, odnosno da se parlamentarni izbori ponavljaju ako na izbore ne izađe najmanje 55 posto plus jedan birač od ukupnog broja birača odnosno biračkoga tijela. Tako će neizlazak na izbore postati aktivan politički čin i izraz demokratske volje i političke slobode birača, a sankcija za one koji su uzrok biračke apatije i masovnog prosvjednog neizlaska birača na izbore, a to su lako ćete se sjetiti, upravo oni koji od te izborne apstinencije i imaju najviše koristi – političke stranke i političari! Ideje o zakonskoj prisili i kaznama biračima za neizlazak na izbore su iz totalitarnog imaginarija i arsenala, jer demokratski izbori su samo oni izbori koji su slobodni, a sloboda je ništa drugo doli mogućnost da se bira tj. slobodno izrazi svoju političku volju. A u tu demokratsku slobodu ulazi i mogućnost izbora odnosno odluke da se na izbore – ne izađe!

BEZ DEMOKRATSKOG LEGITIMITETA I U GRADSKOME VIJEĆU

Vojko Obersnel bio je i nositelj izborne liste ideološki, politički i društveno poprilično nelogične i više kartelijanske nego demokratske koalicije SDP-PGS-HSU-IDS-LAB-SDSS-HSS na izborima za Gradsko vijeće Rijeke, koja je dobila još i manji broj glasova nego što ih je on dobio kao kandidat iste te koalicije za gradonačelnika. Ta koalicijska izborna lista dobila je samo 14.922 glasa ili 37,78 posto glasova izašlih birača ili bijednih i za svako legitimno obnašanje vlasti apsolutno nedostatnih 13,55 posto glasova biračkoga tijela! Tako Vojko Obersnel kao gradonačelnik i izborna lista njegove koalicije u Gradskome vijeću nemaju ni „d“ od demokratskog izbornog legitimiteta potrebnog za legitimno obnašanje vlasti, ali su to „nadoknadili“ postizbornom interesnom trgovačko-koruptivnom koalicijom ideoloških i političkih „rogova u vreći“ za koju birači nisu glasovali i koji su stoga izdani i prevareni a njihovi glasovi zloupotrijebljeni za osobne, grupne i partijske interese; a protiv općeg društvenog dobra odnosno životnih interesa, standarda i potreba svih građana.

UMJESTO DEMOKRATSKOG AUTORITARANO DJELOVANJE I PONAŠANJE

No, kad nemaju ni „d“ od demokratskog izbornog legitimiteta i demokratske političke kulture, Vojko Obersnel te SDP i satelitske političke stranke imaju sve elemente, značajke i atribute kleptokratskog, ohlokratskog i autoritarnog politički udruženog protučovječnog pothvata. A autoritarno djelovanje i ponašanje sada su i kulminirali protuustavnim i protuzakonitim zabranama i opstrukcijama referendumskih inicijativa o otkazivanju Istanbulske konvencije i promjeni izbornog zakona, a pravo i sloboda provođenja kojih su zajamčeni člankom 22. stavak 2. i člankom 87. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske, člankom 3. stavci 2. i 4., i člankom 8. c Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave, te člankom 334. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, (vidi tablicu). Pa narod u obrani svojih ustavom i zakonom zajamčenih pravâ i slobodâ, ima ne samo demokratsko pravo nego i obvezu podnijeti tužbu građanskom sudu te i primijeniti građanski neposluh kao jedini način da se zaštiti od autoritarnog ograničavanja demokracije te kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda!
U demokratskom političkom poretku i demokratskoj državi vlast se provodi razmjerno dobivenom izbornom legitimitetu i upravno općem društvenom interesu, a ne zlouporabom državnih i javnih službi, pravosuđa, policije, tajnih službi, monopolom te zloupotrebom i manipulacijama karteliziranih tiskanih medija i navodno javne televizije, dogovornom ekonomijom i ortačkim kapitalizmom; na opću društvenu štetu i u korist političke oligarhije te njezinih neformalnih centara moći, klijentelističko-nepotističke polipozne mreže i interesnih grupa, klanova i kartela; te kakistokracije kao modela i prakse vladavine, kako su to još Stari Grci govorili – najgorih, najnemoralnijih i najnehumanijih!

Tablica 1 Broj potpisa za referendum i dana za prikupljanje
DRŽAVA BROJ STANOVNIKA POTREBAN BROJ POTPISA DANA ZA PRIKUPLJANJE
Slovenija 2.000000 40.000 2 % 30
Hrvatska 4.200000 374.000 11 % 15
Švicarska 8.000000 80.000 1 % 90
Mađarska 9.800000 200.000 2 % 120
Italija 49.5ooooo (biračko tijelo) 700.000 1,5 % (nepoznato)

Erih Lesjak

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Poražena Srbija priprema (ponovnu) okupaciju Hrvatske!

Objavljeno

na

Objavio

„Nitko nije veći rob od onoga tko sebe smatra slobodnim a to ustvari nije“. (Goethe)

Hrvatski narod nije ni svjesan svoje nesretne sudbine, jer je pod utjecajem  društvenih mreža (Instagram, Facebook, Twitter) i senzacionalnih naslovnica u (anti)hrvatskom dnevnom tisku, te izglačanih informacija na TV-kanalima i radio postajama, koji sustavno u Zagrebu, Splitu, Rijeci i drugim hrvatskim gradovima promiču manufakturu balkanske (ne)kulture, odnosno politiku   Zapadnog Balkana (”regiona”)  ili, bolje rečeno  – ”Veliku Srbiju.”

Na znanstvenom Forumu u Beogradu (17.10.2019.), gdje je Vesna Pusić bila  moderatorica projekta: ”U potrazi za pravdom u svijetu podjela” i ”Situacija u Europskoj  uniji 15 godina nakon velikog proširenja…” Na završetku Foruma voditelj srpske TV emisije Srđan Predojević obratio se bivšoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova s pretpostavkom: ”Europska unija i sve druge integracije je toliko prosvijetlila i oplemenila ljude da je, naprimjer u Hrvtskoj potpuno svejedno hoće li vam predsjednik Vlade biti Srbin ili (koji) manjinac”(1)

Piše Rudi Tomić

Predojević je u pretpostavci aludirao da Hrvatska već ima Srbina za premijera Vlade – Milorada Pupovca, jer aktualni premijer Andrej Plenković  u Bruxellesu obnaša dužnosti Europske unije i Zapadnog Balkana. Srbija također ima ”Hrvaticu” Anu Brnabić krutu premijerku u Vučićevoj vladi. Dakle, još ima ljudskih spodoba koje ne mogu shvatiti, ni nakon 100 krvavih godina, nepojmljivu srodnost  (”bratstvo”) katoličkog europskog hrvatskog i ortodoksnog balkanskog srpskog naroda, te svaki novi pokušaj ”ujedinjenja” je  Potio mortifera / Smrtonosni napitak.

”U školama u Srbiji uči se  da su Dubrovnik, Zadar i Vukovar ‘povijesni srpski prostor’. Namjerno prikrivaju podatke ili ih falsificiraju, a kroz te udžbenike  razvijaju ideju o ‘naciji-žrtvi’, što je najbolji mobilizatorski elemenat za neke nove sukobe. Sveučilišta u Beogradu i Novom Sadu uglavnom su ‘rasadnici’ nacionalističke mitomanije. U tim udžbenicima i školskim knjigama četnici su prikazani kao jedini istinski pokret protiv okupatora, kao ‘jezgra srpskog građanskog otpora’, koji je za razliku od komunista koji su  kanili podijeliti srpski etnički prostor, pod srpskim zemljama, pored Srbije, podrazumijeva Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu, dio Dalmacije, uključujući Dubrovnik, i Zadar, cijeli Srem uključujući Vukovar, Vinkovce i Dalj, Vojvodinu, Kosovo i Metohiju te južnu Srbiju (Makedoniju)’. Time su autori udžbenika iscrtali svoju željenu kartu etničkih granica”,  kaže Dubravka Stojanović (2)

Novinari su upitali srpskog akademika Mihaila Markovića: ”Bi li Split bio dio Srbije”? On im je odgovori: ”Split je srpski grad u kome žive Srbi katolici.” Naime, srbofašisti su uvjereni – da je Hrvatska zemlja na kojoj žive doseljenici, te zemlja koja mora ući u sastav srpske države.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je na svečanoj proslavi 100 godina rada Udruženja ratarnih invalida: ”Srbi  nikad nisu bili agresori  i nikad nisu vodili osvajačke ratove, već su uvijek žrtvovali sebe, možda i više nego što je trebalo. (…) srpski narod uvijek reagirao na nepravdu i uvijek se nalazio, čak ako je to bilo na njegovu štetu, u prvim svjetskim redovima u borbi za slobodu, protiv fašizma i imperijalizma.” (3)

Postavlja se pitanje: a) Kako je moguće ”uvesti” Hrvatsku u sastav srpske države kad Srbi nikad nisu bili ”agresori”?, te  b) Zašto je potrebno Srbiji da kupuje od Rusije raketni protivuzračni sistem ”S-400 trijumf” i ”mig-29” ako nemaju nakanu oživotvoriti željenu kartu ”srpskih etničkih granica”?

”Dani srpske kulture” u  Hrvatskoj

”Dani srpske kulture” održavaju se u Hrvatskoj od  15. listopada do 2. studenog jednom godišnje od 2006. u organizaciji Srpskog kulturnog društva ”Prosvjeta”. Program uključuje izložbe, predavanja, koncerte, promocije knjiga, kazališne predstave i filmove. Valjda će netko u Hrvatskoj napraviti popis knjiga i filimovi koje su bile predstavljene hrvatskoj javnosti.

”Dani srpske kulture” financiraju se iz sredstava Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, a počeli su 2006. godine zaslugama Stjepana Mesića, pakosnog predsjednika RH i Ive Sanadera lecimjernog premijera Vlade RH.

”Važno je da Dani srpske kulture izađu iz Zagreba.(…) Od prošle godine  manifestacije se održavaju u Zagrebu i Rijeci, a nadamo se da će  slijedeće godine tu ući i Osijek, Vukovar i još neki gradovi diljem Hrvatsker”,  kazao je podpresjednik riječkog pododbora ”Prosvijete” Damir Radović za ”Slobodnu Europu.”

Na programu je u centru ”Gavalis” koncert Miroslava Ilića, protiv čijeg su nastupa u Zagrebu na ovogodišnjoj srpskoj ”Rujanfest”, prosvjedovala je Udruga ratnih vojnih invalida iz obrambenog Domovinskog rata, jer je pjeva četničke pjesme i širi mržnju.

Radović odgovorio: ”Mislim da se Miroslavu Iliću svakako treba dozvoliti da pjeva, jer on to radi odlično. Na ”Rujanfestu” je bilo 30 tisuća posjetitelja. To govori samo po sebi i mislim da više ništa preko toga treba komentirati. Nitko se nije žalio.” (4)

Uzalud su bili prosvjedi hrvatskih branitelja i ratnih invalida, pokraj čije su povorke u kolicima i na štakama prolazilo srblje i srbofili i gurali invalide da stignu na vrijeme i ugrabe dobro mjesto kako bi čuli i vidjeli četnika koji pjeva zabavne pjesme o ljubavi za ”otadžbinu, za Dražom i za svetosavlje” u metropoli Republike Hrvatske u Zagrebu!? Kako doznajemo da su na koncertu bili i neki zastupnici iz Hrvatskog (državnog?) sabora, čije fotografije treba objaviti na hrvatskim portalima. Bože, ne oprosti veleizdajnicima Hrvatske –  jer znaju što čine!

Portal ”Slobodna Europa”  navodi da je to ”jedinstvena prilika da se hrvatska javnost upozna sa recentnom kulturom postignuća u Srbiji, po izboru SKD ”Prosvjeta”. Hrvatska je javnost već davnu upoznata sa srpskom krvavom kulturom: od Gavrila Princa, Puniše Račića, Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića, te još nekoliko tisuća ratnih i poratnih zločinaca koji su bili u službi balkanskog krvnika Kralja Aleksandra i svjetskog zločinca, partizana i komuniste, Josipa Broza Tita. Oni su ostavili bezbroj zatrpanih jama i masovnih grobnica s izmrcvarenim i na zločinački način ubijenih nevinih hrvatskih žitelja samo zato što su bili Hrvati.

U oslobođenoj, samostalnoj, demokratskoj, europskoj i nato-voj Hrvatskoj uništavaju se spomenici hrvatskim braniteljima u gradovima diljem Hrvatske!? Posebice su na meti spomenici prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljim Domovinskog obrambenog rata. Među ostalim, u Zagrebu su već nekoliko puta Tuđmanov spomenik išarali svastikom i zamazali ljudskim fekalijama (go…ma), i još se traga za počiniteljima! Zašto ne pitatate Pupovca i uredništvo njegovog biltena Novosti!

Spomenik hrvatskim braniteljima u Sisku vandali su uništili već drugi put, a ovog puta do temelja, jer su nabacili smeće na Vječni plamen tako da su ostale samo ruševine. Drugaricu Kristinu Ikić Banjiček SDP-a gradonačelnica Siska, koja je okorjela partizanka i istinski mrziteljica neovisne Države Hrvtske, vjerojatno znade počinitelje. Treba naglasiti, da su na Spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima u Sisku upisana imena najvećih vitezova (heroja) u hrvatskoj povijesti jer su ostvarili tisućljetni san hrvatskog naroda.

Skupine ili pojedinci  koji ruše i uništavaju spomenike hrvatskim vitezovima i braniteljima nisu samo kriminalci, nego su neprijatelji hrvatskog naroda. To su osvetnički ostaci ”Srpske Krajine”, kojima se treba suditi na isti način kao i onima koji su se borili s puškom u ruci protv hrvatskih branitelja.

Dakle, treba uvesti smrtnu kaznu i kazniti zločince koji ruše državu hrvatskog naroda. Neprijatelji koji danas ruše spomenike, ako im se ukaže prilika, oni će sutra rušiti i Državu Hrvatsku. Kazna ide kao pratilica za grijehom! (Hor. Carm. IV,5,24.)

Na  prostorima bivše Jugoslavije  nastalo je više od 100.000 spomen obilježja, a kroz cijelu Hrvtasku u razdoblju od 1945. do 1990. godine  podignuto je 6.000 spomen obilježja svim znanim antifašističkim borcima. Koliko danas ima u Hrvtskoj spomen obilježja posvećeni: ”Narodnooslobodilačke borbe, socijalističkoj revoluciji, radničkom pokretu”, Titu i srbokomunističkim zločincima koji su postavljeni u razdoblju od sloma NDH do uspostave neovisne Republike Hrvatske?

Dapače, među obnovljenim spomenicima obnovljen je Spomen-dom boraca ”Narodnooslobodilačke borbe” u Srbu donacijom američke vlada od 350.000 dolara, kojeg je u Srbu otvorio (11.10.2019.) veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst uz saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Nije se nitko iz Vlade i od stranački čelnika osvrnuo na otvaranje provokativnog objekta i financiranje američke vlade doma koji simbolizira zločinački pokret u Hrvatskoj!? Naprodiv, za obnovu ”spomen-doma” u Srbu bila je financijski donator i Vlada RH!

Kohorst je tom prilikom naglasio: ”Velika mi je čast da danas mogu biti ovdje kako bismo svečano obilježili završetak renoviranja društveneog doma i istaknuli važno partnerstvo koje imamo s hrvatskim građanima. Vjerujem da će taj društveni dom biti vrijedni resur u vašoj zajednici (…) biti mjesto gdje će razni učitelji i mentori stvoriti mjesto za razvoj i učenje za mlade.”

Da nije prosvjedovao Ante Đapića Kohorst bi ostao uvjeren da je Amerika učinila veliko djelo s finaciranjem ”važanoga objekat”, koji mu je u otvorenom pismo pojasnio, ”da je nama, hrvatskom narodu, svako pomaganje  ili veličanje srpske povijesne krivotvorine u hrvatskom Srbu, u najmanju ruku usporedivo s podizanjem spomenika i veličanje Osame bin Ladena u New Yorku ili veličanje japanskog admirala Yamamota u Pearl Harboru.” (5)

Dani  jada hrvatskog naroda

”O, jadna moja Domovino, već decenijama si pala u ruke nečasnih ljudi. Ljudi kojima časnost ne znači ništa, ali zato se grabu za materijalna bogatstva i to ponajčešće od ljudi koji su to državno bogatstvo stvorili znojem i suzama, a ponekad i krvlju…

Srpska manjina dominira u vlasti i ništa se ne može napraviti, i ne smije im se ništa napraviti samo zbog toga sluganstva. Za njih ne vrijede  hrvatski zakoni. Tu je netko lud. Još davno je  Lenjin rekao, ako nešto ne štima u državi, ne može se narod smijeniti. Naša politika  na svim razinama vlasti, dobrano ogrizla u korupciju i kriminal, to nikako ne shvaća. Ali kad shvate bit će im kasno – ostat će im samo ‘bežanje’! (6)

Hrvatska će u drugoj polovice 2020. preuzima upravljanje Europskom unijom. A već su sada dvije bivše ministrice na visokim dužnostima u Bruxellesu. To su veliki događaji i dugo očekivano europsko priznanje za Hrvatsku. Postoji čak mogućnost da Hrvatska bude uskoro primljena i u Schengenski klub. Vjerojatno će Plenkovićevi ministri, u svakom pogledu, ispuniti sve obveze svojih gospodara iz Bruxella – dok u Hrvatskoj čak i ruševine padaju!

Kada se izbrišu granice Hrvatske, tko će od Hrvata ostati u Domovini? Ili, tko će zaustaviti novodošle useljenike u europske države, koji su stekli nova državljanstva, da  ne pohite masovno  u Hrvatsku? Plenkoviću, Plenkoviću i sa sotonom bi se uhvatio podruku, tome smo očivici, jer si pristao na sve ucjene koalicijskih partnera,(s kojima časan čovjek ne bi se želio sresti ni na ulici), i to samo da se održiš na vlasti dok se ostvare ideja imperijalističke Europe. WOW!

Hrvatska je najkorumpiranija država u Istočnoj Europi: U razdoblju od 2005.  do 2014. iz Hrvatske je izneseno (ukradeno) 35.6 milijardi dolara, izvješće je Global Financial Integriteta, Međunarodnog skupa lidera i Svjetske banke, čije je zaključke objavila agencija medium.com.

Nezakoniti financijski odlijev iz Hrvatske putem kriminala, korupcije i utaje poreznih iznosili su viši od 35.6 milijardi  USA dolara, što predstavlja 73% hrvatskog BDP, stoji u izvješću medium.com.

Najodgovornija institucija za najveće  problema društvene i gospodarske krize je hrvatskjo sudstvo (Hrvatska je po neovisnosti sudstva na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Mozambika, mada Hrvatska ima više sudaca nego ijedna država u Europi, o.p.) izvijestila je Europski parlamenat filijala američkog instituta RAND, gdje se po riziku od korupcije u javnoj nabavi godišnje izgubi oko 15% BDP-a, odnosno 8 milijardi dolara. Po domaćoj procijeni korupcije u javnoj nabavi u Hrvatskoj godišnje iznosi 45 milijuna kuna, a od toga je utajano 8 do 10 milijuna kuna, čiji veći iznos ostaje u rukama kriminalaca koji su na vlasti.

Prema  podatcima Državnog zavoda za statistiku u 2017. godine od oko 133.000 poslovnih subjekata, čak 37.8 posto odnosno oko 50.000 registriranih poslovnih subjekata nije imalo zaposlenih, a od toga 18.000 takvih tvrtki bilo je aktivno. Ta trgovačka društva ostvaruju godišnje prihod od oko 8 milijuna kuna. (Popis ministara i političara koji imaju tvrtke bez ijednog zaposlenika, a imaju milijunska primanja, možete pročitati njihova imena i godišnja primanja.” (7)

Hrvatska je kronični  bolesnik

Uz iznesena izviješća međunarodnih institucija o katastofalnom sudstvu, gospodarstva, korupciji i kriminalu u Hrvatskoj, alarmantno zabrinjavajuće je stanje o izumiranju stanovništva, radi nemara vlada u RH. Zbog masovnog iseljavanja u 3 god. (170.000) velikog broja pobačaja (kriju se brojke) i malog broja rađanih (ove.god.17.181, a umrlo je 24.441) najbolje se očitovalo u početku ove školske godine. Naime, zatvoreno je 8 škola, dok u 117 škola nije upisan ni jedan polazni učenik. Najveći postotak škola u kojima neće biti učenika u I. razredu je u Šibensko-kninskoj županiji 20%, Vukovarsko-srijemskoj 19.44% te Ličko-senjskoj 18.18%, obavijestili su iz Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Gdje se djeca ne rađaju – nema budućnosti za opstanak obitelji, za narod ni za državu.

Nadali smo se da će kandidati u predsjedničkoj predizbornoj kampanji osmisliti nova i bolja riješenja za društvene i nacionalne probleme, koji su dovele državu do stečaja, a narodu se dnevno daju nova – lažna obećanja.  Stanje je nažalost još groznije nego što je bilo nakon obrambenog Domovinskog rata, jer kod  čelnika u Vlade (čast izuzetcima) ne vlada razum nego nemoralno nasilje i dijabolično ponašanje.

SDP-ov predsjednički kandidat Zoran Milanović u nedavnom  posjeti Samoboru rekao je da bi ponovo postavio dvojezične ploče u Vukovaru. Razbijanje ploča s ćirilicom u Vukovaru, ”to je bio sukob zakona i uličara. Ljudi koji su mrtvi pijani dolaze razbijati ploče i kasnije se samoozljeđivali”, kaže Milanović.

Stvarno se treba upitati da li ima ljudi u Hrvatskoj koji bi dali glas Milanoviću za predsjednika ”slučajne države”, u kojoj je bio ”građanski rat”? Samostalnu hrvatsku nije mogao zamisliti ni Tito, ni Račan, ni Mesić, ni Josipović i svi oni koji se okupljaju u partizanskim, komunističkim, socijalističkim strankama i tanke šitn čiji je kandidat Milanovića – zvani Lex Perković. Latini bi Zoranu rekli: Budi barem dobar, ako ne možeš biti pametan!

Hrvatski narod nije zaboravio kada je Milanović bio premijer Vlade, koja je bila najgora od svih vlada od 1991. godne. Ako nekoga zanima čovjek sa ”karakterom” neka pročita, ili pokuša pročitati, ”Zoranizmi” koje je stavio na popis Ivana Hrstića. S ”biserima” ćete se moć zabaviti sve do izbora, jer ih ima u izobilju. (8)

Primjera radi, zbog stalnog biranja veleizdajničkih vlada hrvatskom je narodu nametnut nesnošljiv teret, već dvadeset godina žive u siromaštvu i bez izgleda za bolju budućnost. Mnogi su bili prisiljeni tražiti poslove diljem svijeta i od zarade uzdržavaju djecu koju su ostavili sa bakama i djedovima u Hrvatskoj. ”Privremeni” iseljenici iz Hrvatske lani su  poslali više od 17.8 milijardi kuna kako bi pomogli svojim obiteljima, koji su još ostali doma, da na tržnicama ne traže hranu u kontejnerima za otpade. Prihodi od turizma i doznake iseljenika održavaju državu, uz povećanje vanjskog duga koji je već dosegao 39 milijardi eura, da  ne ode u stečaj, kao što su  bile Grčka i Argentina.

Zaključna misao

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nova pojavnost u nacionalnom, društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pokazavši državničke posebnosti odbacio je SDSS Status Grada Vukovara na ćirilici uz riječi da je ovo provokacija. ”Ovo smatram činom argesije o kojoj sam pričao, da koja dolazi u režiji Srpskog narodnog vijeća, Milorada Pupovca i SDSS-a u Vukovaru”, rekao je Penava i bacio knjižicu na pod, što je bio veliki izazov Srbima i srbofilima  za uzbunu u Hrvatskoj i Srbiji.

Jedina je bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je stala uz gradonačelnika Vukovara, dok su mnogi iz Vlade i Sabora i pro srpskih medija u Hrvatskoj optužili i osudili i nazvali  ”ustašom”, a neki malo odvažniji čak su svrstali i u naciste i fašiste!

Godinama su sudovi i medije progonile Marijana Živkovića, hrvatskog branitelja, koji je razbio dvojezične ploču, jer su njegova dva sina poginula u obrambenom Domovinskom ratu, konačno je donesena oslobađajuća sudska presuda, što je s oduševljenjem pozdravila i Predsjednica RH.

”Dolazi mi da zaplačem. Mislim kako će se sve ovo s pločama i dalje  ponavljati”, rekao je Živković nakon presude poručujući Vladi RH da prije svega treba da se pozabave s onima koji su sve to nametnuli Vukovarcima.

”U suvremenoj hrvatskoj problemi ćerilice, počeli su 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima hrvatskih kuća na ćirilici napisali ‘ovo je Srbija’

Ako, dakle, slikovito želite objasniti što je ‘ćirilica u Hrvatskoj’, onda pokažite sliku iz Vukovara 1991: mecima uništena ploča s natpisom ‘Ulica Stjepana Radića’ i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom ‘Ulica Puniše Račića’…” (9)

Svi problemi u Hrvatskoj s: ćirilicom, srpskom nacionalnom manjinom, srpskom crkvom, srbofilima, jugofilima, komunistima, udbašima, socijalistima, ”dobrotvornim i (anti)fašističkim udrugama”, veleizdajnicima, kriminalcima, privilegiranim uhljebima i – Srbijom,  mogu se riješiti na izborima s  izborom prave osobe za predsjednika(cu) Države Hrvatske, predsjednika Vlade Države Hrvatske i zastupnike u Hrvatskom državnom saboru, koji će referrndumskom odlukom donijeti temeljite izmijene u Ustavu i zakonima.

Za ostvarenje osobne, vjerske, društvene i nacionalne slobode odgovorni su svi građani u Hrvatskoj, a najpozvaniji su suci, predstavnici vlasti, dušebrižnici i intelektualci, koji (čast izuzecima) varaju narod . Obećavaju im  slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuju pobjedniku. (2 Petar 2:19)

Rudi Tomić

Na Dušni dan, 2019. Toronto

Izvori:

1) https/direktno.he/vesna-pusic-na srpskoij-televiziji…
2) https/fenix-magazin.du/djeca-u-srbiji-uce-da-je-dubrovinik…
3) https:/braniteljski.portal.com/ivica’ducic’-mali’slobo’laye…
4) https:/narod.hr/dani-srpske-kulture-u-hrvatskoj…
5) https:/maxportal.hr/dapic-pisao-veleposlaniku-sad…
6) https:/hrvatskonebo.org/o’jadna’moja’domovino…
7) https:/bezcenzure.hr/nije-tocno-da-nema-novaca…
8) https:/direktno.hr/zoranizmi-biseri-zorana-milanovica..
9) https:/dragovoljac.com/vokovar-da-se-bolje-razumijemo..

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Sto deset godina od poznate Matoševe pjesme, a ona je još aktualna

Objavljeno

na

Objavio

Sto deset je godina od poznate Matoševe pjesme 1909., a ona je još aktualna. Stvaranju države unatoč. Dvadesetak godina nakon Tuđmanove smrti veliki dio onoga što tijekom devedesetih pod njegovim vodstvom ostvareno iznevjereno je, upropašteno ili barem dovedeno u sumnju. Gledam tako u središnjoj informativnoj emisiji jedne od ovdašnjih televizija prilog o tko zna kojoj po redu devastaciji spomenika braniteljima u Sisku.

Nepoznat netko zapalio je na vječnoj vatri kante za smeće. Kante su izgorjele, vječni se plamen ugasio.  U jednim dnevnim novinama o istom slučaju piše: ”Vandali devastirali spomenik hrvatskim braniteljima, najgore do sada.” Vidi, Vandali? Kako to da ih je Šeks ispustio s ustavnog popisa nacionalnih manjina u Hrvatskoj!? Kada je našao mjesta za dvadesetak i nešto manjina, mogao i je za Vandale naći mjesta. Pa bi možda bili pomirljiviji prema Hrvatskoj i ne bi devastirali spomenike hrvatskim braniteljima.

Kada netko ošteti partizanski spomenik, onda je to, zna se, ustaša, fašist, a kada strada spomenik hrvatskim braniteljima, onda su počinitelji nekakvi imaginarni Vandali, koje ni Šeks – iako, kao što je poznato, duplo vidi – nije uspio uočiti i uvrstiti na podugački popis nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Ako se netko porječka ili pošaketa sa Srbinom ili Romom, automatski ga se optuži za zločin iz mržnje; ako pak netko ubode nožem hrvatskog vojnika, onda je to tek okršaj kojemu se ne može otkriti povod niti se otkriva nacionalnost počinitelja. Ako već postoji ta nesretna sintagma ”zločin iz mržnje”, onda je slučaj u Sisku dobra ilustracija za nju. Međutim, nikomu ne pada na um da skrnavljenje spomenika u Sisku nazove zločinom iz mržnje. Zamislimo samo kakva bi lavina reakcija slijedila da se nešto slično dogodilo srpskom ili židovskom spomeniku!

Dokle seže taj protuhrvatski bezobrazluk, pokazuje i ”znanstveni rad” stanovitog Dejana Kovača, HSLS-ova kandidata za predsjednika Hrvatske. Dejan Kovač je zajedno s češkim kolegom Štepanom Jurajdom došao do ”znanstvenog” otkrića da je Ante ustaško, nacionalističko ime i da veliki broj ljudi u Hrvatskoj s tim imenom ukazuje na to da u Hrvatskoj buja nacionalizam, za razliku od Njemačke koja se teškog bremena imena Adolf gotovo u potpunosti riješila. Neki su javnici u Hrvatskoj progutali Dejanovu udicu te počeli dokazivati kako nije točno da je Ante ustaško ime, a radi se, zapravo, o tomu da Dejanovu pseudoznanstvenu rabotu  treba prepoznati i odrediti kao svojevrsni zločin iz mržnje.

U Hrvatskoj kakva je danas sramota je, dakle, zvati se Ante, a poželjno je zvati se Dejan. Ili barem Predrag. Matić. Onih se ovih dana proslavio izjavom kako je siguran da svih sedam osumnjičenika za slučaj silovanja u zadarskoj okolici ima svih sedam sakramenata. Fredova izjava ne pokazuje samo njegovu ignoranciju i neukost koja proizlazi iz činjenice da rečeni osumnjičenici po onome što je o njima već poznato očito nemaju barem tri sakramenta – svećenički red, ženidbu i bolesničko pomazanje – nego i prijezir prema vjeri, kulturi i običajima sredine u kojoj se rodio, u kojoj je živio i ostvario zavidnu karijeru. Naime, ne mora čovjek biti vjernik ni Hrvat da bi u Hrvatskoj znao neke osnovne činjenice o katoličkoj vjeri, štoviše podrazumijeva se da ih zna, to je stvar pristojnosti, ali i inteligencije.

Fredov nekadašnji šef u najgoroj hrvatskoj vladi od osamostaljenja, Zoran Milanović, svoj prijezir prema Hrvatskoj iskazuje na sebi svojstven način. Prijeti. Kaže da kada dođe na vlast, neće više imati obzira prema onima kojima se povremeno pokušavao svidjeti dok je bio premijer, a oni su ga svejedno rušili. Očito i on ima na umu ”nacionaliste” i SDP-ovo smiješno mlataranje zastavama i skandiranje ”Hrvatska, Hrvatska!” na predizbornom skupu pred pretprošle parlamentarne izbore. Neće se on više dodvoravati tim nezahvalnim Hrvatima! Hoće li Hrvati biti toliki naivci da mu još jednom dadnu priliku, vidjet ćemo. Za svaki slučaj, vrijedi podsjetiti na činjenicu da je taj samouki povjesničar otkrio da su Hrvati prvi u zaraćenoj Europi počeli činiti masovne zločine. Pa tko voli, nek’ izvoli. Samo neka se onda sljedećih pet godina ne zgraža zbog nekih novih ”zoranizama”.

Damir Pešorda /Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari