Connect with us

Politički rentgen

Karolina ‘Le Pen’ i sedam patuljaka!

Objavljeno

on

…Osramoćenoj desnici ostala je jedna jedina utjeha, a to je hrvatska Karolina „Le Pen“! Kada sam prije dva mjeseca komentirao izlazak Karoline Vidović Krišto i Milana Vrkljana iz Domovinskog pokreta, tvrdio sam da se radi o ogromnoj….

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 Nakon „neočekivane“ ostavke Miroslava Škore na sve funkcije u DP-u, postavlja se pitanje je li to doista bilo neočekivano, ili je to ipak logičan slijed analitičkog promišljanja u kontekstu fenomena estradizacije hrvatske politike, koja se u svojoj punini pokazala baš u fenomenalnoj pojavi Miroslava Škore na političkoj sceni. Dakako, za mene je Škorina odluka sasvim očekivana, bila je predvidiva i o tome sam argumentirano pisao i prije 6 mjeseci i prije godinu dana i to doslovno: „Škoro na kraju neće biti ni predsjednik, ni premijer ni pjevač. Bit će nitko i ništa“!

Zbog ove svoje prosudbe nemam razloga ni likovati, ni veseliti se tuđoj nesreći ili tuđoj gluposti, jer Škorine ostavke su za mene bile apsolutno očekivane, dapače, došle su prekasno. Njegov ostanak u saborskim klupama i na mjestu podpredsjednika Hrvatskog sabora, čini se također su privremeno pragmatično, ili materijalno-interesno rješenje, jer Škoro nije stvoren od materijala koji će derati saborske klupe bez ikakvog utjecaja na mainstream politike. To je već jednom pokazao napuštanjem Hrvatskog sabora u vrijeme Sanadera, iako je činjenica da Hrvatski sabor nije napustio svojevoljno, već ga je iz Hrvatskog sabora naglavačke izbacio upravo Ivo Sanader. Ali o tom po tom!?

Uglavnom, gotovo svi analitičari se slažu da je ovo kraj Domovinskog pokreta! I ja se, nažalost, moram složiti s tim zaključkom, a ako želimo odgovoriti zašto je nešto propalo, onda se moramo vratiti na temeljne postavke nastanka Domovinskog pokreta, odnosno lansiranja Škore u političku orbitu. Miroslav Škoro je bio izmišljen kao Most poslije Mosta, kao ogorčeni borac protiv političkog duopola HDZ=SDP i njegova je zadaća zapravo klasični anarhizam, a to se bjelodano pokazalo ne planskom rušenju Kolinde Grabar Kitarović što je Škoro uspješno odradio za svoje stvoritelje i financijere.

Koliko je to koštalo manje je važno, ali koliko će koštati Hrvatsku ne može se uopće izmjeriti i to ćemo tek vidjeti? Kolinda Grabar Kitarović je rušena zato da se sruši Andrej Plenković i HDZ, pa s toga čudi da je domoljubni estradnjak Miroslav Škoro u borbi protiv političkog duopola SDP=HDZ, đonom prvo udario HDZ i Kolindu Grabar Kitarović koja je bila izdanak Karamarkovih konzervativnih politika. Dakle, geostrateški analitičar IFIMES-a, Blagoje Grahovac, a IFIMES su stvorili Stjepan Mesić i Buda Lončar, u svojoj analizi pod naslovom „Biografije“, izričito kaže da s hrvatske političke scene moraju nestati Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović kao sljednici Tuđmanove fašističke politike. Karamarko je pao pred našim očima, srušio ga je Most, a Kolinda Grabar Kitarović također je odstrijeljena, ali srušio ju je Most poslije Mosta, Miroslav Škoro i njegov Domovinski pokret.

Most se svojevremeno infiltrirao u Karamarko-Oreškovićevu Vladu kao trojanski konj da sruši Vladu, da sruši HDZ, što im je uspjelo, a nakon toga su se infiltrirali u Plenkovićevu vladu da još jednom sruše HDZ, što im nije uspjelo, čime su postali potrošena politička priča.  Škoro je, kao sljednik Mosta, što dokazuju sve njegove javne politike, rušenjem Kolinde mislio srušiti HDZ, a kada mu to nije uspjelo okušao je sreću na parlamentarnim izborima s istim ciljem , pa mu to opet nije uspjelo. Kakva je to borba protiv političkog duopola, a udara se samo HDZ? Za čiji račun? Možda za račun potpuno devastirane i posrnule ljevice što dokazuje da politički duopol u Hrvatskoj više ne postoji!?

Politička taktika širenja mržnje i animoziteta prema HDZ-u i Andreju Plenkoviću nije Škori dala dovoljan broj mandata ni mogućnost kreiranja hrvatskih politika s vladajućih pozicija, tako da je već tada bilo logično očekivati njegovu  ostavku na sve pozicije u Domovinskom pokretu i priznanje svojih političkih poraza. Osim, ako on ne misli da je ipak pobjednik? Utrka za gradonačelnika Zagreba u koju je ušao nakon što je Bandić umro, bila je samo posljednji krik umornog maratonca koji pada već na prvim kilometrima svoje političke maratonske dionice. I ta Škorina kandidatura išla je na ruku zelenom ljevičaru duginih boja Tomislavu Tomaševiću protiv HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića. Logično, pod egidom, „Sve za Milanovića, Milanovića ni za što“! Ili „Sve za ljevicu, ljevicu ni za što?! Bojim se da ovaj Škorin politički maraton i svi njegovi padovi nisu bili besplatni, naprotiv čini mi se da je debelo naplatio sve „ obiteljske“ ožiljke koji su iza te sramotne farse ostali.

Škoro je konačno izgubio onu iluzionističku moć kada kaže klekni, a oni svi kleknu, kada kaže plači, a oni svi plaču, kada kaže upali upaljače, oni svi upale, kada kaže pjevaj, oni svi pjevaju ili kada kaže viči „Škoro predsjednik“, a svi oni viču „Škoro predsjednik, sada il’ nikada!!!???“ Njegovi fanovi danas se osjećaju jadno i prevareno iako to neće priznati, a Škorini stvaratelji i financijaši, jedino se mogu tješiti s King Kongom na Pantovčaku, koji je preuzeo Škorinu estradnu ulogu rušitelja HDZ-a.

U Škoru se više ne isplati ulagati, došao je King Kong, veći rušitelj, veći manipulator i veći iluzionist. A ako nema gaže, po onoj poslovici „koliko para toliko muzike“, onda Škoro tu više nema što tražiti. Danas je dao ostavke u stranci, a čini mi se, vrlo brzo će dati ostavke na sve preostale političke funkcije. Nažalost, Škorin politički angažman bit će upamćen po uspješnom rušenju Kolinde Grabar Kitarović i neuspješnom rušenju Andreja Plenkovića, pa ako netko misli da je to fantastičan uspjeh, neka i nadalje cmizdri nad sudbinom jednog pjevača patetičnih domoljubnih stihova od kojih se silno obogatio. Uz napomenu, da je svoju kultnu pjesmu i spot „Sude mi“, (ali bez Marka Perkovića Thompsona), bespogovorno ustupio ratnim zločincima Ratku Mladiću i Atifu Dudakoviću.

Osramoćenoj desnici ostala je jedna jedina utjeha, a to je hrvatska Karolina „Le Pen“! Kada sam prije dva mjeseca komentirao izlazak Karoline Vidović Krišto i Milana Vrkljana iz Domovinskog pokreta, tvrdio sam da se radi o ogromnoj ambiciji Karoline Vidović Krišto da postane nova liderica hrvatske desnice ili nova Marine Le Pen na hrvatskoj političkoj pozornici. Legitimno je, pa čak i pozitivno imati velike ambicije, no postavlja se pitanje može li Karolina Vidović Krišto  okupiti pod jedan barjak „sedam desničarskih patuljaka“ i stvoriti jednu modernu konzervativnu stranku za koju u Hrvatskoj bez ikakve sumnje postoji ogroman politički prostor djelovanja, a još više, postoji stvarna politička potreba za stasanje jedne takve ozbiljne stranke.

Nastavak Škorine retorike, populističko cipelarenje Plenkovića i HDZ-a, prozivanje za veleizdaju bez ijednog dokaza, može već sada ukazivati na to da je Karolina Vidović Krišto pala prije nego što je prohodala! Škorini potezi i njegova očekivana ostavka srozala je povjerenje u političare s desnog političkog spektra na dno dna, pa se postavlja pitanje kako ću vjerovati Karolini, ako me je prevario Škoro? Kako ću vjerovati Hasi, Zeki ili Muji koji su vjerovali Škori? Kako ću joj vjerovati, ako nastavlja s potpuno identičnim Škorinim politikama anarhističkog rušenja, a da pri tom ne nudi nikakvu razumnu alternativu? Škoro je svojim, čini mi se, plaćeničkim politikama, zatukao i srozao politiku hrvatske desnice na najniže moguće grane i jednostavno se ne mogu oteti dojmu da se u tom kontekstu nije ništa dogodilo slučajno. Umjesto zajedništva, desnica ne postoji!

Pred nama je turbulentna jesen u svakom pogledu. Pred nama su iskušenja u borbi s podivljalim virusom koji prijeti novim slomom gospodarstva i ekonomije. Takvi i slični trenutci ugroza, usporedivi s najvećim ugrozama u našoj povijesti, zahtijevaju zajedništvo u borbi protiv bolesti, u borbi protiv smrti ljudi i  ekonomije i tko god bude na ovim temama lešinario kao notorni politički profiter neće profitirati, nego će proći kao Miroslav Škoro.

Narod će uvijek nagraditi zajedništvo, a kazniti anarhiste i to trebaju imati na umu svi oni koji imaju ambicija stati na čelo legitimnih konzervativnih politika u Republici Hrvatskoj.  Danas je podjednako potrebno cijepiti se protiv anarhističkog „škorona virusa“, kao što je potrebno zajednički stati u obranu od Covida-19 sa svim novim sojevima koje se množe iz dana u dan. Samo o zajedništvu na desnom političkom spektru ovisi tko će odlučivati o vladajućoj većini, a da je do tog zajedništva došlo kada je trebalo doći, danas ne bi raspravljali o srpsko-hrvatskoj koaliciji!

Kazimir Mikašek-Kazo 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari