Connect with us

Politika

Karolina Vidović Krišto: Društvo temeljeno na laži uvijek je nepravedno društvo

Objavljeno

on

23. KOLOVOZA – EUROPSKI DAN SUOČAVANJA S TOTALITARIZMIMA

U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima jučer sam zapalila svijeću ispred spomen ploče Ljudevitu Juraku u Gundulićevoj ulici u Zagrebu te ispred zagrebačke katedrale, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

I blaženi kardinal Stepinac i profesor Jurak žrtve su komunističkog režima koji ih je kaznio iz jednog, jedinog razloga – jer nisu htjeli sudjelovati u laži, jer nisu htjeli izdati svoju vjeru i načela.

Od Stepinca su komunisti tražili da hrvatsku crkvu odvoji od univerzalne katoličke crkve. Od profesora Juraka komunisti su tražili da rezultat svojeg znanstvenog rada, u kojemu je utvrdio da su zločine nad Poljacima u Katynu počinili sovjetski komunisti, a ne njemački nacisti – da rezultat svog znanstvenog rada opozove.

Temeljni princip svake zločinačke ideologije u načelu je laž. Komunizam koji je obećavao raj na zemlji u stvarnosti je bio pakao na zemlji koji je služio uskoj skupini komunističkih moćnika. Upravo zbog zločinačkog karaktera komunističkog sustava manje-više sve države koje su osjetile tu vrstu vladavine provele su proces suočavanja s tim razdobljem svoje povijesti, ali i proces rasvjetljavanja sudionika tih režima (lustracija).

Hrvatska je imala specifičan put zbog nametnute srbijanske agresije, a 1998. godine, kad je okončana mirna reintegracija Podunavlja, tadašnje hrvatsko političko vodstvo bilo je oslabljeno, te nije imalo snagu provesti društveno „čistilište“.

Činjenica da se nismo mogli baviti UDBO-Kosovskim nasilnicima, već smo se morali braniti od srbijanske agresije, rezultiralo je sveobuhvatnom uspostavom kontrole udbaških struktura nad gospodarstvom, medijima i pravosuđem. Jer, kao što znamo udbaši i njihova djeca nisu branili Hrvatsku, oni su se bavili svojim interesima.

Dovoljno je pogledati medije. Neki se možda sjećaju Nacionalovog osnivača, ubijenog Ive Pukanića, koji je javno posvjedočio da je novac za osnivanje tjednika Nacional dobio od izvjesnog Vojka Santrića. Taj, pak, Vojko Santrić bio je čovjek UDBE i kao takav raspolagao crnim kanalima udbaškog novca. Živio je u švicarskom Luganu, a surađivao s INA-om. Znači, udbaškim crnim novcem je osnovan Nacional. Je li to prihvatljivo za demokratski razvoj države i za objektivne medije? Naravno da nije!
Udbaške strukture su kontrolom medija i pravosuđa Hrvatsku zatočile s ciljem zadržavanja bogatstva i vlastitih privilegija, i sprječavanja da hrvatski građani spoznaju istinu. Jer, kako bi ljudi reagirali kada bi znali tko je stvarno dobio menadžerske kredite, i tko je stvarno privatizirao najvrjedniju imovinu u procesu privatizacije? Ono što se u javnosti prezentira kao istina je potpuna laž!

Kako bi ljudi reagirali kada bi znali kome su se sve davala državna jamstva, a pod tim je jamstvima država onda vraćala kredite? Ili, kako bi ljudi reagirali kada bi znali kako se odlukama Vlada pojedincima opraštao porez?

Ljudi koji su bili dio komunističkog, represivnog aparata skloni su nasilju, a laganje im je najnormalnija pojavnost. Oni uvijek na iste načine i s istom galamom ušutkavaju one koji bi mogli razotkriti njihove prljave rabote. Postaviti Stipi Mesiću pitanje o njegovoj imovini znači odmah biti optužen da si ustaša, ali odgovor o porijeklu svog bogatstva ne će dati.
Po toj matrici funkcionira i današnji premijer Plenković, te kad mu postavite pitanje o njegovoj upletenosti u milijardsku aferu Borg, ili bilo koju drugu aferu, kao vjetropark Krš-Pađene ili Uljanik, on odmah vrišti: „govor mržnje!“

Sve one države koje su se suočile s prošlošću, a to znači i odati dužno poštovanje žrtvi, sve te države su se gospodarski razvile i građani tih država ne moraju trbuhom za kruhom napuštati svoju domovinu.

Hrvatska se nije suočila s prošlošću i živi na temeljima društvenih laži, zbog čega postoji stalna društvena napetost. Institucije djeluju po naredbi moćnika te su nas te strukture dovele do prosjačkog štapa, a građane su toliko osiromašili da su u cijeloj EU samo Bugari lošiji od nas.

Te strukture sustavno vrijeđaju inteligenciju hrvatskih ljudi. Tako je danas u ime Vlade na Macelju vijenac položio Davor Božinović, čovjek starih jugo-struktura, pouzdanik udbaša Mesića, Josipa Perkovića i Budimira Lončara. Na Goli otok je, pak, u Ime Vlade vijenac položio ministar Butković, osoba koja se divi Vanji Špiljku. Taj, pak, Vanja Špiljak, sin Mike Špiljka, od suda u Münchenu označen je kao razlog zbog kojeg je UDBA ubila Stjepana Đurekovića. Vlada i na Dan sjećanja na žrtve komunizma određivanjem navedenih ministara vrijeđa te žrtve.

„Penicilin“ za bolest udbo-komunističke laži, njihove društvene nepravde i protuzakonitog bogaćenja jesu istina i vladavina prava. Mene ne zanima naziva li se Ivan Jakovčić antifašistom, već me zanima legalnost njegovog enormnog bogatstva. Isto to vrijedi i za Stipu Mesića, kao i za vlasnike Adrisa ili Tedeschija – zanima me plaćaju li poreze i pridržavaju li se zakona.

Za istinu nikada nije kasno, kao ni za pravdu. Kada uspostavimo funkcionalnu pravnu državu, u kojoj su svi jednaki pred zakonom, tada ćemo i dostojanstveno odati počast žrtvama svih totalitarizama. Upravo nas te žrtve obvezuju da stvorimo pravednu i bogatu Hrvatsku, objavila je Karolina Vidović Krišto

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR