Connect with us

Komentar

Karolina Vidović Krišto: Hrvatski mediji – laž i mržnja kao temelj djelovanja

Objavljeno

-

Prije sedam dana nazočila sam jednom prelijepom događaju na Maksimirskom stadionu u Zagrebu. Koncert Progledaj srcem uistinu nije samo koncert. To je događaj na kojem se slavila ljubav, vjera i nada. Na 50 tisuća ljudi bilo je samo 200 redara, nije razbijena nijedna čaša i doista se osjećala posebna atmosfera.

U danima nakon koncerta, koji je od main-stream-medija u dobroj mjeri ignoriran, doživjeli smo, ničim izazvanu, neviđenu mržnju, vrijeđanje i omalovažavanje. Tako je, primjerice, vlasnik index portala Matija Babić iznio niz uvreda, kleveta i vrijeđanja ljudi koji su bili na koncertu.
U demokratskom društvu tolerancija i poštivanje prava svake osobe na slobodu temeljna su načela zajedničkog života. Tko daje za pravo Babiću, Dežuloviću ili Tomiću da vrijeđaju pristojne, poštene i čestite hrvatske građane?

U svakoj iole funkcionirajućoj državi za ono što je Babić napisao za koncert Progledaj srcem ili Dežulović o Vukovaru, Državno odvjetništvo bi po službenoj dužnosti pokrenulo kazneni postupak, jer govor mržnje u demokratskom društvu ne može biti tolerirano. Zamislimo si da je u Poljskoj, Francuskoj ili Engleskoj netko izrekao grozomornu i odvratnu izjavu o nekom njihovom simbolu žrtve, kao što je Dežulović o Vukovaru. Zbog vrijeđanja najsenzibilnijih osjećaja građana i uznemiravanja građana takove osobe bile bi ekspresno procesuirane.

Problem hrvatskog društva jest činjenica da je medijska scena u dobroj mjeri predvođena ljudima kojima je mržnja glavni motiv njihova djelovanja. Jer, u potpunosti je jasno da razina korupcije u Hrvatskoj ne bi bila ni približno tolika kolika je danas da mediji rade profesionalno svoj posao i da sami ne sudjeluju u korupciji.

Nije tajna da je, primjerice, bivši glavni medijski mogul u Hrvatskoj, Ninoslav Pavić, bio upleten u razne korupcionaške afere – od slučaja zagrebačkog Kamenskog, do milijuna kuna koje mu je Kosoričin ministar gospodarstva Đuro Popijač isplatio za tobožnju proizvodnju kobiljeg mlijeka.

Kada neupućeni promatrač prati način izvještavanja hrvatskih medija, prvo pitanje koje si postavlja jest – iz kojeg razloga ljudi koji žive u Hrvatskoj, tu Hrvatsku toliko preziru, a pojedinci čak i mrze? Jer, prezirati ili mrziti sredinu u kojoj živiš prije svega je autodestruktivno te nanosi štetu i okolini i samom mrzitelju.

Drugo pitanje koje si postavlja jest sadržajna kvaliteta tih medija. Jer, razina u kojoj se pojedini mediji trude zaštititi moćnike nekada jest u potpunosti neprofesionalna, ali često i uvredljiva za zdrav razum. Nerijetko smo svjedočili da mediji objavljuju reakciju vladajućih dužnosnika na pojedinu aferu, a da o toj aferi nikada nisu napisali ni slova. To je, primjerice, bio slučaj Jutarnjeg lista i Sanaderove afere „Verona”.

Zabavljalo me je pratiti pojedine komentare nakon objave imena buduće stranke, te pokušaj pojedinih novinara – od Jasmina Klarića do izvjesne Ankice Mamić. Ti ljudi koji se predstavljaju kao komunikacijski stručnjaci, pokušavaju starom prokušanom metodom kompromitacije spriječiti bilo kakve promjene. Ta kompromitacija, po staroj jugo-totalitarnoj navadi, sastoji se od toga da nekoga kvalificirate kao nacionalistu, desničara, bla bla…
Ti ljudi ne mogu shvatiti da se vremena mijenjaju i da se ne može uvijek istim prevarama ljude manipulirati.

Uspostavu vladavine prava u Hrvatskoj, u kojoj su svi građani jednaki pred zakonom, u kojoj se rad nagrađuje, a neradnici i smutljivci kažnjavaju – novinar Ninoslava Pavića, Jasmin Klarić, i marketinška muljatorica Radimira Čačića, navedena Ankica Mamić, jednostavno ne mogu prihvatiti. Po njima Hrvatska treba biti balkanska kaljuža te ostati korumpirana, nesređena i neuspješna. I, naravno, odgovornost za taj nered ti smutljivci ne pripisuju vladajućima strukturama, već narodu. I u svemu tomu, tim i takvim novinarima i komunikatorima u Hrvatskoj je jako dobro.

Medijski manipulatori i njihovi korumpirani vlasnici su po ne znam čijoj ovlasti osudili Hrvatsku na neuspjeh, a hrvatske građane na siromaštvo i nepravdu.
Toj hordi manipulatora moramo se odlučno suprotstaviti, jer hrvatski narod ima isto pravo kao i drugi europski narodi na uređenu i civiliziranu državu.

Ima, naravno, jako puno ljudi koji žele promjene, koji žele uređenu Hrvatsku, ali su baš od tih medija obeshrabreni i pitaju se – je li moguće od Hrvatske napraviti uređenu i uspješnu državu? I, doista, malo je ljudi vjerovalo da se može ukloniti Berlinski zid i da se Njemačka može ujediniti. Isto tako je 91. ogromna većina svjetskih medija bila uvjerena da će Hrvatska biti vojno poražena u nekoliko tjedana.

Ali, dragi prijatelji, onaj tko se bori za istinu, onaj tko se bori za pravednost, a uporan je i odlučan, on će i uspjeti. To nas povijest uči. I Hrvatsku ćemo urediti i srediti kao lijepu i uređeno kako to i naša himna kaže.
A smutljivci, mrzitelji i gangsteri bit će tretirani kao u svakoj uređenoj državi, po zakonu.

Karolina Vidović Krišto / facebook

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari