Connect with us

Komentar

Karolina Vidović Krišto: Istina o veličanstvenoj akciji Oluja, i laži njezinih klevetnika

Objavljeno

-

Foto: Hina

Dragi prijatelji, sretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Dragi hrvatski branitelji, sretan vam vaš dan!

Operacija Oluja kruna je u ostvarenju sna o samostalnoj Hrvatskoj Državi.
Generacije su sanjale suverenu Hrvatsku, uređenu i pristojnu državu koja će osiguravati svojim građanima siguran i prosperitetan život.
Hrvatska je međunarodni pravni subjekt i to je zasluga hrvatskih branitelja; nedostaci i nepravde koje su danas prisutne u Hrvatskoj obveza su naše generacije da ih ispravimo.

Naša generacijska obveza je u usporedbi s preprekama s kojima su se suočavali naši branitelji, puno lakša, i zato ne smijemo pasivno promatrati razgradnju naše Domovine.
27 godina nakon blistave vojne pobjede, Hrvatska proživljava nezamisliva poniženja. Način vođenja Hrvatske ispod je svake razine. Bezakonje i nepravda postali su način upravljanja vladajućih moćnika.

Hrvatska vlada koja je po Ustavu dužna štititi interese Države Hrvatske otvoreno radi protiv svojih građana.
Europska komisija nas poziva na borbu protiv korupcije, a hrvatska vlada štiti korupciju. Europski parlament nas poziva na otvaranje arhiva UDBE i KOS-a, a hrvatska vlada štiti udbaše i kosovce te skriva arhive o tim kršiteljima ljudskih prava.

Europska komisija osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, a Plenković sprječava pravosuđe da procesuira Milorada Pupovca koji sudjeluje na proslavama gdje se negira genocid i slavi ratni zločinac Ratko Mladić.
Hrvatska vlada se suprostavlja stavu Europske komisije i stavlja se na stranu Pupovca i pročetničke vlade Aleksandra Vučića.

U hrvatskoj vladi, potpredsjednica Anja Šimpraga napada Oluju te time otvoreno slavi ratne zločince Ratka Mladića i Milu Martića. Nedvojbeno je da napadanje Oluje znači zaštitafa fašistoidne tvorevine Krajine, znači negiranje genocida u Srebrenici i žaljenje što se nije dogodio genocid i u Bihaću. Jer, da nije bilo Oluje, u Bihaću bi se dogodio tri puta veći zločin nego u Srebrenici. Podsjećam da je Ratko Mladić posjetio Knin nekoliko dana prije Oluje, te je na pitanje novinara što će biti s Bihaćem izjavio: „Bihać ćemo riješiti kao i Srebrenicu“.

Kazneni zakon u Hrvatskoj predviđa zatvorsku kaznu za negiranje genocida, ali Pupovac, kao što znamo, nije procesuiran. Blokada rada pravosuđa temeljni je problem današnje Hrvatske iz koje proizlaze ova zla hrvatskog društva: korupcija, nepotizam, nejednakost i siromaštvo. Zbog nejednakosti i korupcije Hrvatsku je napustilo 500.000 hrvatskih građana.
Za ovo stanje odgovornost snose oni koji po zakonu imaju zadaću upravljati Hrvatskom, saborska većina i vlada.

Hrvatska vlada pasivno promatra kako Srbija permanentno vrijeđa i kleveće Hrvatsku, diže optužnice protiv hrvatskih građana i odbija vratiti ukradene vrijednosti i arhive koje su protupravno otuđili.
Hrvatska dopušta da partrijarh Porfirije hoda po Hrvatskoj i vrijeđa hrvatski narod te kleveće blaženog Kardinala Stepinca.

Dobar dio medija koji je pod koruptivnom kontrolom Plenkovićeve vlade sudjeluje u vrijeđanju hrvatskih građana te se ponaša kao da su glasnogovornici beogradskog režima.
Prije izvjesnog vremena razgovarala sam s jednim njemačkim političarem iz pokrajine Bavarske.

Kada sam mu, primjerice, objasnila kako dijelovi hrvatske vlade ne poštuju Ustavnu dekleraciju o Oluji, kako iznose klevete o broju ubijenih u samoj operaciji Oluja te iznose laž da je Hrvatska protjerala 150 tisuća Srba iako, je Sud u Haagu utvrdio suprotno, njegova reakcija je bila da mu takav slučaj nije poznat u ni jednoj drugoj državi, te da je to veleizdaja.

Pitala sam ga kako bi po njegovom mišljenju trebala Hrvatska reagirati na uvrede koje doživljava od, primjerice, partrijarha Porfirija ili Vučića?
Odgovorio mi je slučajem mađarskog predsjednika Lászlóa Sólyoma kojemu je Slovačka zabranila ulazak u državu zbog vrijeđanja slovačke države. Naglasio je kako je vlada dužna zaštititi interesa svojih građana i države.

Znači, po njemu, Hrvatska mora blokirati pregovore Srbije s EU-om te uvesti zaštitne carine srbijanskih proizvoda pri uvozu u Hrvatsku; ukoliko to ne učini, on smatra da hrvatska vlada radi u interesu Srbije, a protiv interesa svoje države. Jer, u slučaju Mađarska-Slovačka vidimo kako se ponašaju suverene države. Kao što je poznato, Mađarska i Slovačka u zadnjih 100 godina nisu ratovale, a Srbija je napala Hrvatsku prije 31 godinu, i dan danas nije odustala od svojih osvajačkih planova.
Sve ove nevjerojatne i neprihvatljive slučajeve mediji prikazuju kao normalne.

Mediji šire lažnu tezu da se drugačije ne može. Oni nam nameću laž da se moramo pomiriti s nepravdom, da se moramo pomiriti s ministrima koji imaju karizmu hladnjaka na -20 stupnjeva (scena ministra obrane i tumačenje zašto nam ne lete kanaderi doista je bila nestvarna, svatko normalan je zavapio: zemljo otvori se).

Imamo premijera koji svakih šest mjeseci imenuje šefove državnih tvrtki, i tako već šestu godinu. Ta praksa ne postoji nigdje na svijetu. To je dokaz potpune nesposobnosti. A mediji i jedan dio samozvanih „političkih analitičara“ papagajski ponavljaju – drugačije se ne može.
Itekako se može drugačije, sjetimo se Oluje!
U srpnju 1995., kada je pripremana operacija Oluja, niz međunarodnih dužnosnika upozoravao je predsjednika Tuđmana da ne kreće u vojno oslobađanje okupiranih područja jer Hrvatska vojska neće biti u stanju osloboditi taj teritorij. Općenito su tadašnji mediji širili defetizam da je jednostavno nemoguće vojno osloboditi taj teritorij. Tu tezu je iznio profesor Radovan Pavić, koji je sa znanstvenog stajališta tvrdio da je vojno nemoguće poraziti srpske teroriste.

A što se dogodilo u Oluji? U četiri dana razbili smo tu srpsku vojsku i spriječili Srebrenicu 2, to jest, deblokirali Bihać.
Svijet nam se divi zbog Oluje, a ljudi koje mi plaćamo, hrvatska vlada, dopušta Pupovcu i plaćeničkim medijima da blate i kleveću tu veličanstvenu vojnu i humanitarnu akciju.
Zamislite da netko u Poljskoj ili Francuskoj napada oslobođenje tih država? Istog trenutka bi bio uhićen zbog uznemiravanja javnosti.
Moramo biti realisti i svjesni gdje živimo i s kime smo okruženi.
Hrvatska ima susjedu koja je iznimno problematična.

Srbija je započela 1. Svjetski rat, devedesetih godina napala je Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo i ratovala s NATO-om. Srpska vojska jedina je osuđena za genocid u 21. stoljeću. Ta i takova Srbija se nije suočila sa svojom prošlošću, štoviše, ona ne vidi što cijeli svijet vidi te bezumno optužuje cijeli svijet, ali svoje dokumentirane zločine ne priznaje.
Dragi prijatelji, budimo ponosni na Oluju – ali izvucimo i pouke iz Oluje.

Kada je cilj pravedan i ako smo jedinstveni u ostvarenju tog pravednog cilja, uspjeh je zajamčen.
Zato sam sigurna da će Hrvatska uspjeti, jer uspostava pravednosti i jednakosti jest ispravan cilj i hrvatski narod ga zaslužuje.

Ali nemojmo nikada zaboraviti da ćemo taj uzvišeni cilj moći ostvariti isključivo zahvaljujući žrtvi naših branitelja, zato im vječna slava i hvala!
Neka nam vječno živi naša jedina Hrvatska!

Karolina Vidović Krišto/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari