Pratite nas

Analiza

Karolina Vidović Krišto najbolje i najpreciznije objasnila problem etničkih manjina i ponudila rješenje!

Objavljeno

na

Na Okruglom stolu „Nakon ratne – protuustavna agresija na Vukovar”, koji su organizirale Građanske inicijative Ivo Pilar i Milan Šufflay te Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, jedan od govornika bila je Karolina Vidović Krišto. Njezino izlaganje prenosimo u cijelosti:

„ Za ovaj Okrugli stol pripremila sam izlaganje na temu prava etničkih manjina, koje su u hrvatskom zakonodavstvu nazivaju „nacionalnim manjinama”.
Hrvatska država ima nekoliko obilježja, među ostalim to su državne granice, teritorij, stanovništvo unutar tog teritorija, državna vlast – i nacija. Naciju čine svi hrvatski državljani. Svi hrvatski državljani su hrvatske nacionalnosti, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Ako je netko po etničkoj pripadnosti Mađar, Talijan ili Srbin, a hrvatski je državljanin, on je hrvatske nacionalnosti.
Kako onda hrvatski državljani u Hrvatskoj – mogu biti nacionalna manjina? Čovjek hrvatske nacionalnosti može jedino u drugim zemljama biti nacionalna manjina, u Hrvatskoj je on dio hrvatske nacije. Naizgled je ovo jezično pitanje, međutim ono u Hrvatskoj stvara duboke raskole, dovodi do segregacije, prije svega do samosegregacije i do shizofrenih stanja u društvu.

Tzv. pitanje nacionalnih manjina u Hrvatskoj nije uzrok problema, ono je posljedica. Uzrok problema je hrvatski Ustav te zakoni o posebnim političkim pravima koji iz njega proizlaze.

Zemlje EU koje imaju dugovječne ustave uopće ne poznaju pojam nacionalne manjine. Zato što one svoj ustavnopravni sustav temelje na općoj ustavnoj jednakosti kao osnovnog polazišta za uređenje društvenih odnosa. Da je tomu tako i u Hrvatskoj potvrđuje Odluka Ustavnog suda kojom je 11. i 12. izbornu jedinicu (dijaspora i manjine) proglasio neustavnima. Obrazloženje glasi, neustavni su jer su diskriminacijski.

Etničke skupine, ili etničke manjine imaju pravo na čuvanje i njegovanje svoje kulturne baštine. Države EU zasebnim zakonima i propisima iz proračuna izdvajaju novce za tu svrhu. Ali ne osiguravaju zasebna politička ili građanska prava – ona su za sve državljane ista.
Nismo ni prvi ni jedini koji o ovome promišljamo i istražujemo.

2015. godine, u želji mogućnosti usporedbe našeg zakonodavstva i zakonodavstva drugih država u Europi, saborski zastupnik Dragutin Lesar zatražio je putem Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju, prikaz ustavnih i zakonodavnih rješenja zastupljenosti i načina izbora članova parlamenta iz redova narodnih manjina.

Ova im je pitanja postavio:

1. Koliko mjesta u Vašem parlamentu pripada predstavnicima nacionalnih manjina, brojčano i u odnosu (postotku) na ukupan broj zastupnika?
2. Koji je način izbora predstavnika nacionalnih manjina u Vaš parlament?
3. Ako je Vaš parlament dvodoman, u kojem su domu zastupljeni pripadnici nacionalnih manjina?
4. Postoji li ograničenje mandata po pravu odlučivanja za predstavnike nacionalnih manjina u Vašem parlamentu (npr. da nemaju pravo odlučivanja o formiranju parlamentarne većine, povjerenju Vladi, pojedinim stavkama proračuna i sl.)?
Pristigli su mu odgovori iz 39 parlamenata od čega 26 iz država članica EU.
Odgovori su bili u skladu sa svim dosada iznesenim. Evo nekoliko primjera: Austrijski parlament je odgovorio kako ne postoje predstavnici manjina ni u gornjem ni u donjem domu austrijskog parlamenta, ni u lokalnim parlamentima.
Belgija je odgovorila kako svi zastupnici obaju domova imaju jednaka prava.
FRANCUSKA je odgovorila tek jednom rečenicom, citiram: U Francuskoj ne postoje nacionalne manjine.
ITALIJA je odgovorila, citiram: Svaki zastupnik u parlamentu predstavlja Naciju.
IZRAEL je odgovorio kako svi zastupnici u parlamentu imaju jednaka prava.
LUKSEMBURG je odgovorio, citiram: Ne postoje nacionalne manjine u Luksemburgu. I tako dalje.
U Mađarskoj od 2014. predstavnici manjina koji ne prijeđu zadani izborni prag mogu biti u parlamentu, ali bez prava glasa u parlamentu.
Evo kako je odgovorila Hrvatska:

„Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, pripadnicima nacionalnih manjina jamči se 8 mjesta u hrvatskom parlamentu od ukupno 151-og zastupnika, što predstavlja zastupljenost od 5,3 %. (Bez obzira na to jesu li prešle izborni prag!, o.a.)
Glede zastupljenosti, u Hrvatskom saboru Srbi imaju pravo na tri zastupnika, Talijani i Mađari po jednog, a Česi i Slovaci na jednog zajedničkog. Pored toga, dvije grupe nacionalnih manjina biraju jednog zajedničkog zastupnika. U prvoj su grupi Austrijanci, Bugari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusini, Ukrajinci, Rusi, Turci, Vlasi i Židovi, a u drugoj su grupi Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci, što čini ukupno 8 zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. (Ovo je, pak, netočno formulirano. U Hrvatskoj Nijemci, Poljaci, Česi, itd., nemaju pravo biti birani u Hrvatski sabor, nego Hrvati pripadnici tih manjina., o.a.)
Izabrani predstavnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru imaju opći politički mandat, što znači da su izjednačeni s ostalim zastupnicima u pravima i obvezama i da ne postoji ograničenje njihovog mandata i prava na odlučivanje, primjerice kod sudjelovanja pri sastavljanju parlamentarne većine, glasovanja o državnom proračunu i slično.”
Uz Hrvatsku, jedina iznimka u EU je Slovenija. U Sloveniji pripadnici mađarske i talijanske etničke manjine, njih ukupno oko 10 tisuća, imaju po jedan zajamčen mandat. Gotovo 40 tisuća pripadnika hrvatske etničke manjine u Sloveniji nema ni status manjine, a kamoli mandat.

Kada postavljamo pitanje reciprociteta posebno je zanimljiva Republika Srbija.
Kakva su prava hrvatske narodne manjine u Republici Srbiji? Pripadnici hrvatske narodne manjine u Republici Srbiji:
– nemaju zajamčene Saborske zastupnike
– nemaju zajamčene Dožupane
– nemaju zajamčene Dogradonačelnike
– nemaju zajamčene članove gradskih i općinskih Vijeća
– nemaju zajamčena zastupnička mjesta u parlamentu, nemaju institut zajamčenih mandata ni na jednoj razini;
Dok srpska narodna manjina u Hrvatskoj državi to sve ima, i više od toga:
– ima zajamčen postotni udio u zaposlenima u tijelima državne vlasti
– zajamčenu poziciju dožupana u jed. lok. i region. Samup. s više od 5% manjinskog udjela u stanovništvu
– zajamčena mjesta u županijskom Vijeću
– zajamčenu poziciju dogradonačelnika u jed. lok. samoup. s više od 5% manjinskog udjela u stanovništvu
– zajamčene pozicije u općinskom vijeću u jed. lok. samoup. s više od 5% manjinskog udjela u stanovništvu
– zajamčeno zapošljavanje u tijelima ne samo državne, nego i sudske te vlasti lokalne i reg. samoup. sukladno manjinskom postotku na tome području
– i ima pravo na 3 zajamčena zastupnika u Saboru.

Međutim, ovaj podatak posebno zabrinjava: Tomislav Žigmanov je 2016. godine prilično slikovito prikazao koliko se u Republici Srbiji izdvaja novaca za potrebe hrvatske narodne manjine:

Na 1 euro koji Republika Srbija izdvaja za hrvatske kulturne, obrazovne i informativne programe, Hrvatska za srpsku zajednicu izdvaja 37 eura. Omjer je 1 naspram 37!
Želim biti precizna i jasna. Reciprocitet treba poštivati po pitanju izdvajanja za kulturne, obrazovne i informativne programe.
Po pitanju etničkih manjina naša je zadaća boriti se protiv diskriminacije, segregacije i samosegregacije. Hrvatska mora krenuti naprijed: počevši od Ustava i zakona na državnoj razini do svih razina lokalne Uprave i Samouprave moramo izjednačiti prava svih zastupnika. Svi lokalni i državni zastupnici – zastupnici su nacije. Službeni je jezik hrvatski.
Svim etničkim skupinama, od većinske, do najmanje manjinske, moramo osigurati pravo na njegovanje jezične i kulturne baštine. Svi hrvatski državljani i sva hrvatska djeca, bez obzira na etničku pripadnost, imaju pravo biti ponosni što su dio hrvatske nacije!

Ovo zvuči domoljubno, zar ne? Ali to je puno više od toga. Nama treba zdrava i prosperitetna država. Pisa obrazovno istraživanje provedeno 2015. pokazalo je kako je znanje hrvatskih petnaestogodišnjaka ispod svjetskog prosjeka. Državom s najuspješnijim i najboljim obrazovnim sustavom proglašen je Singapur. Sjećam se naslova koji je vrištao s jednih hrvatskih main-stream novina: „Kopirajmo Singapur, djeca će nam biti puno pismenija!”
A – što se događa u njihovim školama? Kod mlađe djece snažno se razvija – pripadnost naciji, osobna odgovornost i poduzetništvo.
Na prvom mjestu – pripadnost naciji!

Na nama je da pobijedimo sve one – koji radi imperijalističke politike stranih država – ili zbog partikularnih političkih ili osobnih interesa – provode politiku diskriminacije, segregacije i samosegregacije. Na nama je, dragi prijatelji, da ojačamo nacionalni koncept.“

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Matko Marušić: Pouke i neprilike hrvatske pobjede na saborskim izborima 2020.

Objavljeno

na

Objavio

Žurim ovo napisati s naivnom i ludom, ali vrućom i dirljivom željom da izabrani zastupnici za hrvatski Sabor tekst pročitaju prije nego se dogovore o stvaranju nove vlade. Analiza se zasniva na zamisli svehrvatskog pomirenja – usprkos svim razlikama. Izborni su rezultati pokazali da hrvatski narod na neki način osjeća isto i da bi bio spreman ozbiljno krenuti tim putom.

Izborni rezultati

Samo za budućnost ponovit ću neslužbene rezultate izbora za Hrvatski Sabor od 5. srpnja 2020.: HDZ – 66, Restart – 41, Domovinski pokret – 16, Most – 8, Možemo! – 7, SSIP/Pametno/Fokus – 3, HNS – 1 Reformisti – 1 mandat.

Što nas to uči i čemu se možemo nadati?

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Svi oni koji o meni ružno pišu (da sam „hadezeovski plaćenik“ i slično) neka dobro razmisle zašto sam ja bio u pravu, a oni u krivu. Ne zbog mene, mene mogu i dalje slobodno napadati, ali – moraju razmisliti zašto im je hrvatski narod tako jasno rekao da su u krivu.

Pobijedila je Plenkovićeva hrvatska ali umjerena politika („suvremeni suverenizam“), koja na prvo mjesto postavlja sigurnost građana i države. No te riječi ne bi pomogle da HDZ nije tako doista i postupao – da sada ne nabrajam što je g. Plenković 100 puta nabrojio u kampanji, i prije i poslije nje, a sve je istina. Čuvanje sigurnosti se mora dokazati djelima. Suvremeni suverenizam nije lošiji – nego bolji – od onoga zastarjelog – žestokog, pravaškog, nazdravičarskog. On čuva državu i hrvatski narod, vjeru i identitet, povijest i istinu, ali ostavlja prostor razlikama i specifičnostima drugih, npr. hrvatskih Srba. A ako ti različiti, ovdje hrvatski Srbi, to misle zlorabiti za protuhrvatske ciljeve – tim gore po njih. Primjerice, primijetili ste da je g. Pupovac u kampanji za ove izbore svoje djelovanje prebacio na šalu i izvolite zaključiti zašto: on tako misli i nastaviti, ali zna da je to besmisleno i smiješno. Pa bih mu onda to i ostavio, jer je prestar da nauči koliko je politički nezreliji od onih koji slave Juru i Bobana.

Nakon hrvatskog naroda – tu je veliki i veličanstveni Andrej Plenković, sasvim jasno čovjek ranga Franje Tuđmana. Moram priznati da se više nego njegovoj inteligenciji divim njegovim čeličnim živcima – kako je dočekao i ispratio sve nevolje koje su ga bile snašle – od Agrokora i Uljanika, preko razmjerno slabih rezultata na EU izborima i divljanja SARS-2-COV-a i razularenosti SDP-ovskih Marasa i Stazića (Bog im dao pokoj dušama) do predizbornih napada s desna i s lijeva (desni više bole, jer za komuniste znamo da su glupi, ali konzervativci i domoljubi to ne bi trebali biti) i lažnih anketa složenih da obeshrabre i njega i njegove birače.

I još je u pobjedničkom govoru naglasio i zaštitu manjina i čuvanje ljudskih prava, jer i to je – suvremeni suverenizam. Hrvatski suverenizam.

Socijaldemokratska partija (SDP)

Koliko god iracionalan, napuhan bez osnove i lažno učen, SDP bi sada ipak trebao shvatiti da ovo nije ni 1945. niti 1972. Zar su oni stvarno pomislili da će silom narodu nametnuti svoj svjetonazor? Tko može biti toliko glup da miran i kulturan narod naziva fašističkim i talibanskim, a onda od njega očekuje da za njega glasuje? Tko se usudi obećavati povećanje plaća, mirovina i socijale a istodobno najaviti i smanjenje poreza, s tim da nikad ni pogledao nije stanje državnog proračuna?

Jer komunistima, na čelu s g. Grčićem, stanje proračuna nikad nije bilo bitno: njih je veliki vođa drug Tito naučio da žive na inflaciji i stranim donacijama da ne prijeđu ni na Istok ni na Zapad. Oni „brane radnike“, a veze nemaju o proizvodnji, niti su ikad u proizvodnji radili, niti su bili radnici, pače su redom neradnici i lažni intelektualci. Za njih radnici niti ne glasuju. Za njih glasuju oni koji se nadaju da će, kao i oni, domoći kruha bez motike.

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ)

Domovinski pokret Miroslava Škore (DPMŠ) je dobio manje mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Kažem – u načelu, jer je domoljublje jako važno; ali u zbilji su dobili i previše: nikakvu, apsolutno nikakvu politiku g. Škoro (i nitko njegov!) nije izgovorio a da bi bila u skladu s onim zbog čega su nastali i dobili dosta glasova! G. Škoro je slavio Tita koji je međunarodno priznati krvnik, koji je pobio pola milijuna Hrvata i imao 40 vila i … Bože, sačuvaj, ne usudim se ni nabrajati. No ni riječi o broju žrtava u Jasenovcu, o Bleiburgu i Križnom putu, ni riječi ni o čemu važnom, nego „ja i narod“. E, pa nije, narod nije tražio Škoru, nego djela.

DPMŠ nije dovoljno ni pametan niti domoljuban da odmah i bezuvjetno uđe u koaliciju s HDZ-om, pa će se raspasti. Ne može se politički preživjeti od paušalne kritike HDZ-a. Bojim se da će njegova sudbina biti još jedna tužna slika ponavljanja političke nezrelosti hrvatske desnice.

MOST

MOST je pak dobio više mandata nego se nadao i nego je u načelu zaslužio. Ma, ljudi moji, što su oni to ponudili hrvatskom narodu otkad su se pojavili? Časna riječ, ja ne znam. Eno, dobri čovjek Bulj govori da su oni za maloga čovika, ali nikako da kaže kako. I ja sam iz Cetinske krajine (jako ponosan!), ali gledam i vidim da Plenki za tu svetu zemlju radi puno a oni ništa. De, da čujemo što ćete konkretno raditi i postići, ako se to ikako može čuti?

MOST ima samo jednu dobru stvar, a to je pola bračnoga para Raspudić. Gospođa. Gospodin ima potencijal, ali bojim se da više voli sebe nego svu Hrvatsku zajedno. A to je teška bolest. Međutim, krasna gđa Marija je pametna, promišljena, hrabra i poštena. Ja bih nju odmah sutra za ministricu kulture ili znanosti, s tim da to MOST-u bude jedini Plenkovićev ustupak – za čelično vjernu koaliciju.

Moram navesti o gđi Mariji Selak Raspudić još nešto, jer je jako poučno i vrijedno upamtiti. Na završetku sučeljavanja na HTV1 poželjela je, u ime dobrote, mira i političke kulture – sve najbolje na izborima mladom komunističkom vođi Tomislavu Tomaševiću. Pogledajte ponovno njegovu reakciju! Nije mogao vjerovati da to čuje! Komunisti neprijatelje ubijaju, a kamoli da im za išta žele dobro. I nije rekao ništa, ali gledao ju je kao da mu je dobacila neku najstrašniju uvredu, npr. da drug Tito nije bio „heroj i genije i komandant naše armije“.

Mladi komunisti

Među mladim komunistima ima i starih, ali to nije bitno – svi su komunisti mladi intelektualno, jer pojma nemaju o politici, životu i odnosima među ljudima. U ovom pristojnom „bezmarasnom“ Saboru za njih nema posla. Budući da radnici nisu s njima (nego im se oni gade) i da ništa ne znaju o ekonomiji, osuđeni su na borbu da se žene bez ikakvih kriterija rješavaju svoje djece, da dva muškarca posvajaju i odgajaju djecu (ako se jedan osjeća ženom, neka se tako odjene da znamo) i da sva energija bude zelena čak i ako se umjesto žitnih polja sadi korov od kojega se može napraviti benzin. Da, još će nas plašiti i globalnim zatopljenjem jer je ljeti dosta vidljivo i jako se boriti protiv fašizma, jer ga uopće nema.

U dubini duše se nadam da se gđa Marijana Puljak ne će pretvoriti u gđu Sabinu Glasovac, da gđa Glasovac da ne će oponašati gđu Daliju Orešković i da ni jedna od njih a zapravo nitko, ne će oponašati gđu Anku Mrak Taritaš.

Još nešto: drago mi je da više nema stranke stvorene da dužnici ne bi vratili osobne dugove, a nesretan sam da još uvijek postoji stranka umirovljenika koja politički želi sebi povećati mirovine a drugima kako bude.

Poslijeizborno koaliranje

Ovo pišem slobodno jer znam da ne mogu pogoditi što će biti. A sve mi se čini da znam što bi trebalo uraditi, pa je šteta da se ne će dogoditi.

Velika koalicija

To je koalicija HDZ-DOMŠ-MOST-„Manjinci“. Kao što g. Plenković dobro zna (i kaže) s „Manjincima“ treba ići jer je to gospodski i uljudbeni i današnjem svijetu politički poželjan i kršćanski i hrvatski potez. Koštao bi nas ne više od deset milijuna kuna, a g. Pupovac bi imao prostor toliko sužen da bi morao i dalje angažirati biološke Hrvate da pišu velikosrpsku politiku. A to nije opasno nego gadljivo, no razlika je velika.

DPMŠ treba ući u koaliciju s tim da dobije samo jednu protuuslugu: da hrvatska vlada odmah počne graditi Hrvatsko povijesno groblje na Udbini. O tome sam već pisao, ali moram ponoviti:

Okružje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini treba urediti kao groblje i memorijalni muzej svih hrvatskih žrtava gdje god se mogu pronaći njihovi zemni ostatci ili sa sigurnošću utvrditi da su ubijeni nevini, samo zato što su bili Hrvati.

To mjesto treba postati mjesto hrvatskog sjećanja na sve povijesne žrtve, a time i na tisućljetno nastojanje Hrvata da dobiju samostalnu i nezavisnu državu koje moramo zadržati zauvijek; Udbina treba Hrvatima postati ono što je Židovima Yad Vashem.

Dana 17. lipnja 2019. u emisiji o zločinima komunizma u 20 sati na HTV1 slovenski stručnjak je poručio Hrvatima: „Kad počnete otkopavati svoje ljude pobijene 1945. vidjet ćete razmjere zločina koji je počinjen nad Hrvatima“ (cit. po sjećanju).

Na Udbini treba napraviti grobnice za zemne ostatke svih žrtava iz svih poznatih masovnih grobnica, otkopati i istražiti sva mjesta masovnih ubojstava Hrvata za koja se zna da postoje a nisu istražena te sve zemne ostatke žrtava prenijeti na Udbinu.

Svaka grobnica (računam da bi ih bilo do dvije tisuće) treba dobiti svoj opis i objašnjenje, a za sve treba napraviti zajednički muzej s odgovarajućim podatcima, fotografijama, knjigama, svjedočanstvima i dokumentima koji se odnose na pojedino stradanje i, naravno, sve digitalizirati, usustaviti i učiniti pretraživim preko svemrežja.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena je na Udbini zbog strašnih razloga genocida nad hrvatskim narodom koji su u Lici, i daleko okolo, proveli najprije Turci a onda Srbi i komunisti.

Prostor je velik i povoljan za to golemo groblje, blizu je autoceste i veže se na ostatke starohrvatskih i hrvatskih srednjovjekovnih spomenika i utvrda koji također traže obnovu, izlaganje i povijesna objašnjenja.

To bi bilo stalno mjesto posjećivanja, obilježavanja, molitve i učenja.

Židovima, Srbima, Romima i drugih stradalnicima u našoj strašnoj povijesti treba ponuditi da, prema želji i mogućnostima, i oni na tom mjestu naprave grobnice za svoje stradale članove.

Moja amaterska procjena kaže da bi 200 milijuna kuna godišnje kroz deset godina (ukupno oko dvije milijarde kuna), bilo dostatno za izvedbu projekta. A mogao bi se dobiti i europski novac.

Radi se o projektu koji rješava brojna hrvatska i ljudska pitanja:
– civilizacijskom pitanju, jer se radi o poštovanju prema nevinim žrtvama,
– humanom postupku, jer se radi o ljudima koji su stradali,
– humanitarnom projektu jer donosi smirenje potomcima žrtava,
– političkom potezu, jer raščišćava najbolnije događaje iz hrvatske povijesti što je jedini put prema pomirenju,
– poštovanju koncepta ljudskih prava, jer svi ljudi imaju pravo na grob i sjećanje,
– kulturnom, umjetničkom i urbanističkom projektu možda i bez premca u svijetu.

Projekt je nesporan za sve dobre i pristojne ljude, kompletira hrvatsku povijest, u skladu je s civilizacijskim, političkim i službenim vrijednostima Europske unije i Hrvatima i svim hrvatskim građanima donosi toliko potrebno pomirenje i smirenje.

Time bi, ako uspije, DPMŠ ušao u hrvatsku povijest, održao obećanje ustrajanja na domoljublju i spasio se klasične politike koju ne zna.

MOST mi je u dubini duše ipak drag i njemu bi g. Plenković trebao dati da g. Bulj bude ministar u Ministarstvu socijalne skrbi. Pa da se konkretno bavi malim čovikon, navlastito onim u staračkim domovima, na drogi i bez doma. Alternativno se MOST-u može dati Pravosuđe, ali na osnovi plana koji treba iznijeti g. Bulj i za njega odgovarati građanima. U prvom se pokušaju nisu proslavili.

Plenković je previše pametan da bi odbio takvu koaliciju, jer bi ona bila ne samo dobra za Hrvatsku nego bi bila oduševljeno primljena u EU.

Ako bi tu koaliciju odbili DPMŠ ili MOST, ili oba, osudili bi se na životarenje bez utjecaja u Saboru a time i na svoj postupan raspad. Oni mogu dovijeka paušalno kritizirati HDZ ali dok HDZ ovako dobro radi ništa mu ne mogu.

Najzanimljivija bi bila situacija g. Pupovca! On bi trebao odbiti koaliciju s DPMŠ, ali to bi ga isključilo iz vlasti i k tome pokazalo njegovu netoleranciju. Iskreno govoreći, u interesu svehrvatskog pomirenja, bilo bi bolje da koaliciju prihvati i sjedne za stol s „neprijateljima“ koje sada napada sa sigurne udaljenosti; takvi bi razgovori sigurno dali neki oblik pozitivnog rezultata u odnosu na njegovu ružnu i za Hrvate i Srbe štetnu velikosrpsku politiku.

Veliku koaliciju bi bilo lijepo dobiti i stoga što u njoj ne bi bilo SDP-a, za koji su se mnogi nadali (zacijelo i EU) da će ona nastati koaliranjem HDZ-a i SDP-a. Pojam Velike koalicije time bi dobio novo značenje, izvorno hrvatsko: svehrvatska koalicija bez jugonostalgičara.

Parcijalna koalicija

Parcijalna koalicija se od Velike razlikuje po tome što u koaliciju s HDZ-om ne bi ušli DPMŠ, ili MOST, ili „Manjinci“. Ako koaliciju odbiju DPMŠ i (ili) MOST na njih pada odgovornost da HDZ mora koalirati s „Manjincima“. Time bi se odrekli svojega glavnog oružja za napadanje HDZ-a.

Za stvaranje vlade i muke g. Pupovcu dovoljno je da u Parcijalnoj koaliciji sudjeluje ili MOST ili DPMŠ.

Mala koalicija

Mala koalicija isključuje DPMŠ i MOST – jer oni na nju nisu pristali, a svakako uključuje „Manjince“ jer to njihovoj politici odgovara. Ponovit ću da su u tom slučaju za sudjelovanje „Manjinaca“ u vladi odgovorni DPMŠ i MOST i to im treba nabijati na nos svaki put kad progovore protiv sudjelovanja „Manjinaca“ u vladi.

Nekoliko pojedinaca za dosezanje većine od 76, ili barem 80 zastupnika g. Plenković će lako naći. Sabor ima mnogo dobrih ljudi i u drugim strankama. Želio bih da to prije svih bude gđa Karolina Vidović Krišto veliki stručnjak za medije i primjerena hrvatska političarka. No ona tada mora dobiti mnogo; barem nadzor nad HTV. Tu bi ona bila bolja za Hrvatsku od ikakvih hadezeovaca.

Ljevica

Malo nevoljko ću prihvatiti onu Tuđmanovu da Hrvatska treba imati i desnu i lijevu nogu da čvrsto stoji na zemlji. Da stoji – možda, ali da hoda s takvom lijevom nogom ne bi bilo više od ozbiljna hramanja. Ljevica će životariti između jugonostalgičarstva i borbe da su ubojstvo čeda i vrlo čudne spolne prakse koje oni nazivaju ljudskim pravima. Zeleni se u tome ne razlikuju: oni su crveniji iznutra negoli crveni izvana.

Ljevica bi se trebala baviti sindikalnim pitanjima, ali ne deklarativno i politikantski, nego ozbiljno i stručno. No takvih ljevičara na svijetu više nema; izumrli su kad je umro drug Koba.

Marijana Petir

Gđa Marijana Petir ponijela se savršeno zrelo i domoljubno, i šaljem joj poseban pozdrav i rukoljub. Smatram da je HDZ treba sačuvati za rušenje Zorana Milanovića na sljedećim predsjedničkim izborima. Navikli smo na lijepe i pametne predsjednice Naše Lijepe Domovine, a ova nikad i nikome ne će pokazati srednji prst. I nosi Sveti Križ na prsima. A Sveti Kristov Križ nas je i sačuvao u strahotama naše prošlosti a čuva nas i danas. Svijetu treba jasno reći da mi volimo Gospodina, u Njega vjerujemo i u Njega se uzdamo. Nadam se da će g. Plenković vidjeti ovaj moj prijedlog i uzradovati mu se jer su ga njegova inteligencija i domoljublje dostojni.

Matko Marušić/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analitičari: Vlada će se formirati brzo i bit će stabilna

Objavljeno

na

Objavio

Politički analitičari Davor Gjenero, Vjekoslav Raos i Nikola Baketa ocijenili su u nedjelju, nakon što su postali jasni neslužbeni rezultati izbora, da s obzirom na uvjerljivu pobjedu HDZ-a možemo uskoro očekivati formiranje nove vlade.

“Plenković je očito dobio mandat da bez koalicijskih partnera, samo u suradnji s manjinskim zastupnicima formira Vladu. Takvu situaciju nakon 2003. godine nikada nismo imali, tu se pokazuje da je po ovom izbornom zakonu Plenković ostvario najbolji rezultat HDZ-a u njegovoj povijesti”, kaže Gjenero.

Isplativa kalkulacija Plenkovića s ranijim izborima

Raos je ocijenio da se za uvjerljivu pobjedu HDZ-a, koja nije bila očekivana nakon predizbornih anketa, pokazala isplativom kalkulacija Plenkovića da se ide na ranije izbore prije očekivanog drugog vala korone, ali i prije ekonomskih negativnih efekata karantene.

Baketa dodaje da je i izlaznost birača, koja je ostala ispod 50 posto, išla na ruku HDZ-u.

Analitičari smatraju kako će se Vlada formirati relativno brzo, a Baketa kaže da je, ako bude potrebe za koalicijskim pregovorima, 66 mandata lagodna pozicija za pregovore.

“Za Hrvatsku bi bilo jako dobro da Vlada ima stabilnu većinu u Saboru, upravo zbog teške situacije koja slijedi. Bilo bi dobro da HDZ osigura i dodatne mandate, ne nužno sudjelovanjem u Vladi, nego i programskom suradnjom s nekim strankama”, smatra Baketa.

Gjenero je istaknuo da ovakav SDP ne može funkcionirati kao ozbiljna opozicija, oni su potkapacitirani da obavljaju ozbiljnu opozicijsku ulogu, a predsjednik SDP-a Davor Bernardić trebao bi “napustiti sedlo”, sa čime se slaže i Baketa.

Raos smatra da je za loš izborni rezultat Restart koalicije kriv loš redoslijed kandidata na listama, ali i kampanja koja nije motivirala birače lijevo od centra. Također smatra da su televizijska sučeljavanja dodatno demotivirala birače lijevog centra da poklone povjerenje Restart koaliciji.

Baketa smatra da su uz Restart koaliciju najveći podbačaj na izborima bili Domovinski pokret, koji je očekivao rezultat od 20 do 30 mandata i jako sudjelovanje u Vladi.

“Strašno je važno što se pokazalo da je desni centar dominantan u odnosu na desnu marginu, i strašno je važno da je poražen Domovinski pokret, stranka koja je prva u Hrvatskoj bila financirana ruskim novcem, i koja je kao i brojne stranke u Europi trebala poslužiti za Putinovu destrukciju europske pozicije pojedinih zemalja”, ustvrdio je Gjenero.

Raos smatra da je Hrvatska otišla u desno zbog 16 mandata Domovinskog pokreta, međutim, također je prihvatila status quo time što je dala tako snažnu podršku HDZ-u i Plenkoviću.

Analitičari su ustvrdili da je zeleno-lijeva koalicije okupljena oko platforme Možemo! polučila jako dobar rezultat na izborima. Gjenero je ocijenio da je ta skupina profesionalaca iz sfere civilnog društva sjajno upotrijebila svoje vještine u kampanji.

“Naravno, za Možemo!, kao i za sve nove opcije, uvijek je izazov naučiti se usuglašavati u Saboru. Doduše, oni su i u Gradskoj skupštini dolazili iz različitih opcija pa su imali zajednički klub i tu su dobro funkcionirali, tako da poučeni tim primjerom možemo reći da oni neće imati problema i neće se cjepkati između sebe”, mišljenja je Raos.

Baketa smatra da je zeleno-lijeva koalicija iskoristila političku pozornicu koja im se nudila u zagrebačkoj Gradskoj skupštini da se predstavi građanima kao nova opcija, te da nisu pridobili samo birače Restarta ili SDP-a, nego i dosta onih koji su bili neodlučni ili do sada nisu izlazili na izbore.

Gjenero je ustvrdio da je Most, koji je očekivao manje mandata nego ih je dobio, odlučio postati klerikalna stranka, platforma za koju postoji određeni broj glasova i infrastruktura Željke Markić, koja pomaže popuniti to biračko tijelo.

Vezano za veliku razliku rezultata koje su predviđale predizborne ankete i onih u izbornoj noći, Baketa je rekao da ankete ne služe za predviđanje rezultata samih izbora, već daju sliku u trenutku kada su provedene.

Problem u malom broju anketa

Raos dodaje kako je u pitanju i niska izlaznost birača, ali i to što ankete slabije zahvaćaju biračko tijelo desno od centra, što ih se većina radi na nacionalnoj razini, dok ih je samo par bilo na razini izbornih jedinica.

Također, problem je i u relativno malom broju anketa, od siječnja do danas je bilo svega dvadesetak anketa od tri agencije. “Stranke koje si to mogu priuštiti vode interne ankete. HDZ je tvrdio da po internim anketama puno bolje stoji, čini se da je bio u pravu”, tumači Raos.

Gjenero pak smatra da HDZ-ovi pristaše s vrlo jakom zadrškom govore o svojim političkim prioritetima i to dovodi do devijacija.

“Naši istraživači ne rade izborne prognoze, nego samo predstavljaju rezultate nalaza istraživanja javnog mnijenja, za izbornu prognozu trebalo bi puno više od toga”, rekao je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari