Pratite nas

Analiza

‘KARTE NA STOL’

Objavljeno

na

U srijedu 27.02.2019. DZS će objaviti privremene rezultate rasta BDP-a RH u 4/2018.

Većina podataka je već poznata makroekonomskim analitičarima HINA-e i EIZ (Ekonomski Institut, Zagreb) koji su već „izračunali“ i objavili javnosti koliki će biti rast BDP-a RH u 4/2018.

No, svi podatci ipak još nisu poznati autoru ovih redaka, ali kako uvijek prije službene objave DZS to činim, nema razloga ne ponoviti i dopuniti prošlu analizu jer su se neke stvari ipak malo promijenile u odnosu na listopad i studeni 2018.

EIZ je objavio da će rast BDP-a u 4/2016. biti na razini +2,3 %, s čim se nikako ne mogu složiti jer usprkos nekim negativnim promjenama koje su se dogodile (pad obujma industrijske proizvodnje ( -6,7 %) i manjak robne razmjene s inozemstvom).
Istovremeno, EIZ procjenjuje da će stopa rasta realnog BDP-a u cijeloj 2018. godini biti na razini +2,6 %, s čim se nikako ne mogu složiti da i želim.


Osam analitičara HINA-e procjenjuje da će stopa rasta BDP-a u 4/2018. biti na razini +2,6 %, a za cijelu 2018. procjenjuju da će ista iznositi +2,7 %, s čijim se procjenama opet ne mogu složiti ni uz najbolju volju iako je i Vlada RH u rebalansu proračuna (nepotrebno) smanjila rast BDP-a u 2018. na istu razinu, tj. na +2,7 %.

PODVUCIMO CRTU

Razlozi zbog kojih se ne mogu složiti s „stručnjacima“ EIZ-a i osam makroekonomskih analitičara HINA-a, ali ni s Vladom RH su kako slijedi:

Vidljivo je i jasno svima da je broj osiguranika – zaposlenika i na mjesečnim i na godišnjim razinama stalno u povećanju i to nam je prva potvrda da RH ide naprijed.

Isto tako i na ovoj slici poviše jasno je da HZMO ne radi nikakve „makinacije“ ili da zavarava javnost u odnosu broja korisnika mirovina i osiguranika – zaposlenika.

Sasvim „normalno“ je da u tzv. „mainstream medijima NIKAD niste još pronašli ovakve Tablice jer kako bi onda imali „materijala“ pisati da ništa ne valja, da je RH na rubu propasti, „crnilo“, depresija, bla, …bla, … bla….

Kad ovim slikama pridodamo podatak da je 31.12.2018. broj nezaposlenih iznosio 148 919, odnosno da je Stopa registrirane nezaposlenosti iznosila 9,6 %, opet je „normalno“ da se mnogi „propnu na stražnje noge“ povicima: HZZ laže i samo briše iz evidencije.
Onda kad takvima „pod nos“ stavite i službene podatke HZZ-a o broju UPISANIH u evidenciju HZZ-a i to baš iz „neaktivnosti“, onda tek ljutnja prelazi u nekontrolirani bijes jer su im svi „argumenti“ izbijeni iz ruku.

No, mi Hrvati smo ponekad, ali i često pod takvim utjecajima i ljutnje i bijesa, i to treba uzimati s „rezervom“, tj. ne osuđivati takve zbog toga jer su im tzv. „mainstream“ mediji polako, ali sustavno poremetili „centar za razmišljanje“, a ponekad i „vid pored očiju zdravih“.

IDEMO DALJE

Ovo su samo neki od razloga na čemu temeljim moj i NAŠ optimizam jer na to imamo puno pravo. Ako ne vjerujemo napisanom, pročitajmo članak – analizu: „Ovo su rezultati ministrice Gabrijele Žalac i njezinog tima“,  onda razloga za optimizam i za budućnost imamo i previše, pa i za one najveće „bukače“ kako ništa ne valja. Naravno, samo treba znati čitati i sustavno pratiti što se događa i u RH i u EU, ali i u svijetu koliko bili „maleni“ ili „veliki“.

Prije samo neki dan u Saboru se vodila rasprava o Izvještaju o povlačenju sredstava iz EU fondova i čovjek jednostavno ostane zaprepašten kad čuje da je RH do sad uplatila u EU pet puta više sredstava nego li je povukla. I onda se zapitamo: „Kakva je to „matematika negativnih brojeva“?
Najvjerojatnije su saborskom zastupniku koji je izjavio ovo, njegovi kolege objasnili prije govora:

Gledaj ‘vako: Ako u autobusu imaš 8 putnika, a na stanici ih iziđe 15, to ti znači da u autobus mora na idućoj stanici ući njih 7 da bi autobus bio prazan!

Šalu na stranu i vratimo se na samu bit ove analize i zbog čega se ne mogu složiti s mnogima.

Ostaje činjenica da je obujam industrijske proizvodnje zabilježio pad u iznosu od -6,7 % u prosincu kao i blage minuse u listopadu i studenom. Na žalost, došlo je i do pogoršanja odnosa robnog izvoza-uvoza. Već sam pisao da će najveći dio pada industrije „pokriti“ građevinarstvo i rezultati turističkih dolazaka i broj noćenja, ali i povećana potrošnja koja je zabilježila vrlo visoki plus u cijelom 4. tromjesečju 2018.

Za očekivati je da će građevinarstvo pokriti i dodatni negativni dio koje se dogodio i ni malo se ne bih iznenadio da će biti zabilježen rast građevinskog sektora u prosincu na razini +8,0 % – + 10,0 %. Kako podatci izlaze istog dana, tj. 27.02.2018. kao i rezultati Prva procjena rasta BDP-a za 4/2018., oslanjam se na činjenicu da u prosincu nije bilo elementarnih nepogoda koje bi bitno utjecale na rast građevinarstva.

(Istovremeno treba naglasiti da je inflatorni učinak manji nego li je to bilo u 3/2018. Očekujem da će BDP u 4/2018. biti na razini cca 96 milijardi kuna, a ukupni BDP za 2018. na razini od cca 383 milijarde kuna.)

Iz ovih razloga prisiljen sam malo (konzervativno) ispraviti prijašnje prognoze rasta BDP-a RH i na razini 4/2018. i za cijelu 2018.

Za cijelu 2018. godinu koristim i dodatne podatke radi bolje usporedbe svih sudionika u procjeni rasta BDP-a RH u 2018.

Nakon svega napisanog i prezentiranih slika i Grafikona, htjeli ne htjeli moramo spomenuti i „rupu bez dna“ tj. „Uljanik grupu“ i brodogradilišta koja su nepovratno iz Proračuna RH  samo u 2018. „popapali“ cca 2,5 milijardi kuna. To se neće odraziti na ukupan rast BDP-a, ali će se odraziti na „smanjeni“ VIŠAK koji će RH zabilježiti.
Inače, po društvenim mrežama „Uljanik grupa“ i brodogradilišta su odavno već „poznati“ pod tužnim imenima „Muljanik grupa“ i „BrodoKradilišta“.

Glavni zaključak cijele analize jeste da RH nezaustavljivo ide naprijed pa i ako se nešto uspori, nema nikakvih problema.

Činjenica je isto tako da će Javni dug RH biti na vrlo niskoj, tj. nižoj razini nego li je to procijenila i Vlada RH i međunarodni čimbenici i kretat će se 31.12.2018. na razini maksimalno cca 283 milijarde kuna odnosno 73,6 % – 73,9 % BDP-a.

Činjenica je da će RH i drugu godinu za redom ostvariti VIŠAK proračuna opće i konsolidirane države (ESA 2010.) (podatci će biti objavljeni na proljeće 2019.)

Činjenica je i da će se opet mnogi „propinjati na stražnje noge“ i tražiti „dlaku u jajetu“, ali, Bože moj, nije lako buditi se u Državi svakog dana , gledati hrvatski barjak, slušati hrvatski jezik, brojiti hrvatske kune, do podne mrziti sve oko sebe, a poslijepodne mrziti i sebe i cijeli svijet, …a za sve je kriv tamo neki „anemični lik“, nekakav „ćato“, nekakav „izdajica hrvatske“ sa svojim timom…. STRAŠNO!

Činjenica je i da

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos, a komu smeta, neka pati!

Milivoj Lokas

(Izvor: HZZ, HZMO, MFIN, EK, MMF, EIZ, HINA, osobni izračuni i projekcije,…)

Što vi mislite o ovoj temi?

Analiza

Jan Ivanjek: Srbija sije sjeme novih ratova

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, koji su prije 24 godine izvršile srpske snage masakriravši više od 8,300 Bošnjaka.

Taj golemi zločin Srbija ne priznaje kao genocid, unatoč međunarodnim presudama. Bio je i jedan od faktora u pokretanju veličanstvene oslobodilačke operacije Oluja, kojom nije samo oslobođena većina Hrvatske od srpske okupacije, već je i spašen Bihać kojeg su srpske snage držale u okruženju i gdje bi se nesumnjivo odvio još jedan genocidni zločin, ali s daleko više ubijenih Bošnjaka.

24 godine poslije, situacija na Balkanu sve je gora, remećena prvenstveno velikosrpskim režimom Aleksandra Vučića, koji vještim manipuliranjem javnosti, medija i diplomacije provodi vrlo uspješnu kampanju pretvaranja Srba i Srbije u isključivu žrtvu, te demonizacije susjednih naroda.

Srbija nije sposobna učiti iz svoje povijesti, i umjesto da se s njom pokuša pomiriti, režim sve očitije priprema „ravnanje računa“, kad god se za to pruži prilika.

I dalje se prijeti ujedinjenjem s Republikom Srpskom i razbijanjem BiH, što bi izazvalo novi sukob. Svim sredstvima se napada i prijeti Crnoj Gori, u kojoj je pokušaj puča prije 3 godine gotovo sigurno orkestriran iz Beograda, a režimski tabloidi sve češće napadaju i Makedoniju.

Posebno kada je u pitanju nacionalistička Srpska pravoslavna crkva, čiji utjecaj te zemlje pokušavaju ograničiti. O neprekidnoj kampanji mržnje i dehumanizacije režimskih medija protiv Albanaca i Hrvata, koje velikosrpska ideologija vidi kao glavne neprijatelje, ne treba ni govoriti. Ne odustaje se ni od snova o izlasku na Jadran.

Ukratko, Srbija sije sjeme novih ratova u kojima će se osvetit za sve nepravde koje smatra da su joj počinjene.

No umjesto suradnje protiv ove zajedničke prijetnje, u BiH je na djelu marginalizacija Hrvata, koji se politički obespravljuju, ekonomski napadaju, te se u njihove sredine nameću islamski migranti, a umjesto suradnje s državom čija je vojska spriječila još veći genocid Bošnjaka od srebreničkog, bošnjačko se vodstvo odlučuje za islamizaciju i podilaženje neoosmanskim ambicijama turskog diktatora Erdogana, te potkopavanje Hrvatske svakom prilikom.

Kako bi se spriječili budući ratovi,Hrvatska treba jačati suradnju s državama koje su posebno izložene napadima iz Srbije: Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom.

Uz zaključivanje otvorenih pitanja, Hrvatska im može prenijeti vrijedna znanja i iskustva, ponuditi proizvode vojne industrije, te zajedničkim snagama raditi na suzbijanju malignog utjecaja Srbije te osigurati trajnu stabilnost na Balkanu, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što se do sada našlo u ponudi predsjedničkih kandidata?

Objavljeno

na

Objavio

Iako će predsjednički izbori biti službeno raspisani tek na jesen, a održat će se tek u prosincu ove godine, nekoliko je kandidata već istaknulo svoju kandidaturu, pa da vidimo što se do sada našlo u predsjedničkoj ponudi.

Goran Jurišić, profesor povijesti i neovisni kandidat desnice, čiju su kandidaturu mediji prešutjeli, istaknuo je svoju kandidaturu još u siječnju, a kroz četri točke svog programa poziva na duhovnu, gospodarsku, demografsku i obnovu hrvatskog suvereniteta.

Svojoj publici obraća se video porukama preko YouTube kanala “Jurišića za predsjednika”. Duhovnu obnovu smatra najvažnijom točkom svog programa, pa tako planira zabraniti gay parade i kriminalizirati psovanje Boga čime bi se Hrvatska oslobodila Sodome i Gomore. Ističe kako se demografska obnova može provesti isključivo zakonskom zaštitom života od začeća do smrti, te kako se “pobačaj ne može promatrati kao pravo žene, već kao pravo nerođenih da budu rođeni”.

Za obnovu hrvatskog gospodarstva predlaže Hrvatsku narodnu banku koja nije u službi Europske centralne banke, a zalaže se i za Croexit kako bi se Hrvatska spasila od “udbo-mafije, komunista i srpskih pobunjenika koji njome trenutno vladaju u službi globalnih elita”.

Hrvatskim braniteljima vratio bi dignitet koji su im kako tvrdi oduzele političke elite proglašavajući ih ratnim zločincima, a branitelje predlaže i kao brojače izbornih glasova, obzirom da sumnja u istinitost izbornih rezultata koje objavljuje Državno izborno povjerenstvo. Smatra kako hrvatski Srbi, kao braća Hrvata po Kristu zaslužuju Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pa bi Srpsku pravoslavnu crkvu izbacio iz Hrvatske.

Snažno se protivi migracijama za koje ističe da ih provode globalisti s ciljem destabilizacije kršćanske Europe, pa planira raspisati i referendum o poništenju marakeškog sporazuma i globlanog pakta UN-a o migracijama. Papu također smatra dijelom globalne urotničke klike, a britanskom parlamentu planira poslati zahtjev za plaćanje ratne odštete za žrtve Bleiburga i križnog puta.

Nacionalizam shvaća kao božansku ideologiju, a globalizm kao novu vrstu totalitarizma koji ljudima nudi razne slobode čime ih suptilno uvodi u mentalno ropstvo i grijeh. Sebe vidi kao predsjednika domoljuba, a politička korektnost ga kako kaže ne zanima.

Namjeru da se kandidira najavio je još prošle godine i Antun Babić, kandidat platforme Spasimo Hrvatsku, a kandidaturu je istaknuo u veljači pred TV kamerama ispred Banskih dvora. Babić je iskusan diplomat i bliski suradnik predsjednika Tuđmana 90-tih kada se vratio u Hrvatsku iz Australije.

Na kandidaturu ga je potaklo „razočaravajuće i opasno stanje koje je zavladalo Hrvatskom nakon Tuđmana, obilježeno nedomoljubljem, nesposobnosti i služenju stranim interesima“. Njegovu su kandidaturu mediji također uglavnom prešutjeli, iako je za razliku od Jurišića dobio nešto veću, ali zanemarivu medijsku vidljivost u usporedbi s drugim kandidatima.

Tvrdi kako je došlo vrijeme za predsjednika koji bi bio „potomak domobrana ili ustaša, dakle istinski domoljub i vjernik“, obzirom da tvrdi kako su svi dosadašnji predsjednici i predsjednica nakon Tuđmana “sinovi i kćeri partizana, komunista i udbaša koji su djelovali ili djeluju u službi stranih, masonskih i protuhrvatskih interesa“. Iako će svoj program tek objaviti, njegova vizija budućnosti Hrvatske temelji se na odmaku od globalizma, borbi protiv migracija, demografskoj obnovi, lustraciji i novom odnosu Hrvatske prema iseljeništvu.

Babić smatra kako bi umjesto migranata, Hrvatsku trebalo napućiti hrvatskim iseljenicima što bi ujedno dovelo i do najveće demografske, ekonomske, političke i duhovne reforme u hrvatskoj povijesti.

Uspješne hrvatske iseljenike vidi kao  „veleposlanike dobre volje“, te s njima kao predsjednik planira ostvariti snažnu suradnju na svim poljima s ciljem oporavka Hrvatske. To je naime potrebno kako bi se konačno spriječila „demontaža hrvatske države od strane komunista, liberala i ‘lijevih seljaka’“ koji su na vlast u Hrvatskoj došli 2000. godine.

Andreja Plenkovića poznaje još iz vremena kada je djelovao u vanjskoj politici, te opaža kako se razvio u odličnog diplomata, međutim ga vidi i kao dosad „najopasnijeg premijera za nacionalne interese hrvatskog naroda i opstanak samostalne hrvatske države“.

Naglašava i kako bi Plenković, da nije „opsjednut Europskom unijom“, odnosno da je domoljub i suverenist bio najbolji hrvatski premijer. Usporedio ga je sa Stipom Šuvarom, kao zagovaratelja “bratstva i jedinstva do kraja“, doduše ne na jugoslavenskom nego na europskom nivou, a predviđa mu i političku sudbinu sličnu Šuvarovoj.

Plenkovićev HDZ vidi kao „stranku opasnih namjera koja bi mogla dovesti do uništenja hrvatske države“, a Miroslava Škoru kao lažnog domoljuba, obzirom da je 90-tih pobjegao u Ameriku, za razliku od njega koji se tada vratio.

Za Škorine pjesme tvrdi kako nisu domoljubne, već prilika za dobru zaradu, dok za aktualnu predsjednicu tvrdi da je „fake, masonka, te također lažna domoljupka“.

Predsjedničku kandidaturu istaknula je i Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte, inače sveučilišna profesorica na riječkom Filozofskom fakultetu, te zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Za razliku od Jurišića, Peović smatra kako je upravo komunizam koji doduše nudi pod modernijim nazivom “demokratski socijalizam” sustav koji će “izbaviti obespravljen narod iz ropstva u koje su ga uveli globalisti”, pa tako poziva sve antifašiste i antifašistkinje na radničku revoluciju s ciljem stvaranja besklasnog društva u kojem bi se prakticirale ekološki prihvatljive tehnologije, poništila razlika između rada i kapitala, te uklonila bilo kakva diskriminacija i društvena podređenost.

Zagovara izravnu participaciju građana, što bi političke stranake i elite učinilo suvišnim. Na ekonomskom planu zagovara zajedničko vlasništvo zaposlenih, koje bi poništilo kapitalizm, kojeg smatra novim oblikom fašizma, i suradnju odnosno demokratsko planiranje koje bi poništilo slijepo tržišno natjecanje i konukurenciju.

Kao što Jurišić za HDZ, ali i Suvereniste tvrdi da su lažna desnica, Peović SDP vidi kao lažnu ljevicu koja desetljećima podržava kapitalističke zakone koji gaze radnička prava. Ipak, radničku revoluciju s Pantovčaka planira provoditi samo protokolarno, odnosno simbolički kritiziranjem raznih društvenih anomalija, pa tako ispada kako s Peović građani ne bi dobili “antifašističku revolucionarku u borbi obespravljenog naroda protiv globalističkih elita”, već ipak samo “predsjednicu kritičarku”.

Za svog protukandidata Miroslava Škoru smatra da je dosadan, te tvrdi kako je kandidat elita, unatoč tomu što se predstavlja kao kandidat naroda, obzirom da je svoj poduzetnički i glazbeni uspjeh postigao sa stranačkom iskaznicom HDZ-a.

Za Kolindu Grabar-Kitarović smatra da je u službi kapitalističkih elita, interesa Zapada i svojih prijatelja tajkuna, a predbacuje joj što je “pomilovala kapitaliste odgovorne za gospodarski kriminal”. Za Zorana Milanovića tvrdi kako je idealan predsjednički kandidat, ali centra, te mu zamjera kako je Hrvatska u njegovom mandatu postala vodeća zemlja po broju ugovora na određeno, ali je pohvalila njegovu ulogu u slučaju švicarskog franka i politici prema migrantima.

Kao kandidat SDP-a predsjedničku kandidaturu istaknuo je i bivši premijer Zoran Milanović, koji želi biti predsjednik “moderne, progresivne i znatiželjne Hrvatske”. Tvrdi kako je karakter sudbinska stvar čovjeka koji izvire iz misli, a formira se preko riječi, djela i navika, pa je tako ponudio sebe kao “predsjednika s karakterom”.

Svjestan je trenutnih prilično limitiranih političkih ovlasti predsjednika, ali obzirom da netko mora obavljati i tu funkciju, prijavio se eto i on koji za sebe tvrdi kako nije “ni pošten čovjek, ni pošten političar”. Milanović, koji je po nekim ekonomskim istraživanjima bio najneuspješniji hrvatski premijer, zagovara “EU kao način življenja, a Hrvatsku kao zemlju bez bodljikave žice”.

Kada je premijer Plenković krajem lipnja boravio na maratonskim sjednicama u Briselu kao glavni pregovarač za funkcije europskih institucija, Milanović je naglasio kako je i on 2014. godine mogao otići na neku europsku funkciju, ali je odlučio ostati jer je “nepokolebljivo neovisan i uvijek ide težim putem”.

Kandidaturu je kao neovisni kandidat istaknuo i Miroslav Škoro, doktor ekonomskih znanosti, poduzetnik i pjevač narodne glazbe. Poput Jahve koji je preko Abrahama sklopio savez sa svojim izabranim narodom, Miroslav Škoro ponudio je savez hrvatskom narodu s kojim želi vladati preko referenduma.

Smatra kako vlast treba vratiti narodu, obzirom da u Ustavu tako piše, pa će stoga “račune polagati samo narodu” i borit će se protiv političkih elita koje se na “vlasti izmjenjuju sa svojim trgovačkim partnerima, a u Sabor ulaze zastupnici po volji stranačkih šefova”.

Za razliku od Milanovića koji bi na Pantovčaku vrlo rado samo fikusirao, Škoro poziva na osnaženje ustavnog poretka koji bi mu dozvolio raspisivanje zakonodavnog referenduma mimo volje premijera o temama poput uvođenja eura, gospodarskog pojasa, ovlasti predsjednika, izbornog sustava i porijeklu imovine.

Predlaže i novi model izbora ustavnih sudaca koje bi predlagao predsjednik iz redova ustavnih stručnjaka, a Sabor bi onda vršio odabir između predloženih kandidata. Po toj bi logici i ustavni stručnjaci poput Sanje Barić ili Branka Smerdela, koji su inače kritizirali njegove prijedloge trebali postati ustavni suci.

Od Srbije bi tražio odštetu za žrtve domovinskog rata, obzirom da se dobrosusjedski odnosi mogu graditi isključivo na politici “čistih računa”. O političarima i protukandidatima govori pristojno i s odmakom. Kada ih komentira zapravo govori o sebi, pa tako ističe kako “za razliku od njih ne ovisi o politici, te mu nitko ne može prigovoriti kako je s nekim slavio rođendan i da on umjesto da pije kavu, pušta plaću svojim zaposlenicima”.

Svoju kandidaturu istaknuo je i Tomislav Panenić kao neovisni kandidat koji je posljedično izbačen iz saborskog kluba Mosta, obzirom da nije dobio njihovu podršku. Iako svoj program za sada nije istaknuo, kratko je rekao kako mu je funkcija predsjednika s ovlastima fikusa sasvim primamljiva.

Mislav Kolakušić javio se iz Brisela gdje je prisustvovao konstituirajućoj sjednici Europskog parlamenta, odakle je poručio kako će kandidaturu objaviti početkom listopada, a ove uranjene objave okarakterizirao je smješnim i nepotrebnim.

Valja također spomenuti i kako kandidati koji ne prikupe minimalno 10,000 potpisa neće moći sudjelovati u službenom dijelu utakmice za Pantovčak, a čini se kako je pred nama jedna od najzanimljivijih predsjedničkih utrka u hrvatskoj modernoj povijesti.

Bojana Kocijan/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari