Pratite nas

Vijesti

Kasno paljenje splitskog komedijaša Ante Kante

Objavljeno

na

Punih osam mjeseci uzelo je splitskom komedijašu Anti Tomiću Kanti (u daljem Tekstu: Ante Kanta) da domisli „odgovor” na moje „Otvoreno pismo glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu”, objavljeno na portalu velecasnisudac.com 5. svibnja 2014.: članak možete pročitati ovdje.

„Odgovor” Ante Kante objavljen u Jutarnjem listu kao perverzni iskaz plamteće mržnje prema mojoj starosti i svim „desničarima” koji mu se, očigledno je, kao sotone – gospodari tame, nečastivi, zlodusi, đavoli i luciferi – ukazuju i pričinjaju u njegovim nemirnim „ljevičarskim” i „antifašističkim” dnevnim i noćnim snovima i morama.

kasno1aPriviđenje Ante Kante: Desničarske sotone u ljevičarskom raju (Johannes Sadeler, Pakao, 1590.)

Njegov je „odgovor” objavljen na sam Dan zaljubljenih, na Dan sv. Valentina ili Valentinovo (14. veljače 2015): pod patetičnim i samo-sažalnim naslovom: „Kad će me konačno uhapsiti: desničarski portali i Letica žele me, pošto poto, vidjeti u marici”:(možete pročitati ovdje.)

Za ljude koji, kao on, tako malo znaju i koji tako strasno i neizlječivo mrze druge, a drukčije ljude, posebice nas „desničare” i „ustaše”, onako pride i „Hercegovce” i „lažne branitelje”, a koji tako sporo misle, u njegovoj i mojoj Dalmaciji kažu da „nisu ljudi od prevelike pameti“.

S našim se mudrim Dalmatincima i ovaj put moram složiti, jer splitski komedijant tvrdi da sam u, kako piše, „listu ustaških nagnuća”, od glavnog državnog odvjetnika (GDO) tražio da ga pozovu „u (policijsku) stanicu na informativni razgovor” i da ga „organi gonjenja makar malčice protresu i prepadnu”.

Ništa od toga što tvrdi splitski komedijaš nije točno!

Od GDO-a Dinka Cvitana nisam tražio da „hapsi”, vozika u „marici”, „pretresa” i „prepada” splitskog komedijaša, već sam u otvorenom (!), dakle javno objavljenom, pismu, glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana ljubazno zamolio da dužnu pažnju pokloni onome što u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu objavljuje znameniti komedijaš i da pokretanjem kaznenog progona po službenoj dužnosti konačno stane na kraj serijskim kaznenim djelima „javnog poticanja na nasilje i mržnju” hrvatskih iseljenika.

kasno2a

Moj negdašnji briljantni student (prosjek 5.0) i još bolji istraživač-znanstvenik dr. Ivan Đikić i obitelj u bolesnim priviđanjima Ante Kante također su neprijateljska emigracija

Evo, uostalom, još jednom riječi koje je o „dijaspori”, tj. svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine, napisao Ante Kanta: „Velika je zaista zagonetka ta naša dijaspora? Desetljećima žive u multietničkim društvima i uređenim parlamentarnim demokracijama poput Kanade ili Australije, i na kraj pameti im nije tražiti istrebljenje ili progon određene etničke skupine tamo gdje im je kuća, gdje plaćaju porez, komunalnu naknadu i zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a u Hrvatskoj bi uveli fašističku diktaturu i protjerali Srbe.”

Ante Kanta nije ostavio ni najmanji prostor dvojbi: svojim čitateljima, a to su odreda istinski, ali i interesni, lakovjerni, priprosti, prostodušni, ali i borbeni „antifašisti”, sugerira da bi Hrvati koji žive izvan Hrvatske („dijaspora”) u Hrvatskoj „uveli fašističku diktaturu i protjerali Srbe”.

Polazeći od te zastrašujuće tvrdnje, u navedenom sam Otvorenom pismu napisao: „Novinski podlistak Ante Tomića paradigmatski je primjer javnog poticaja na nasilje i mržnju prema Hrvatima izvan Hrvatske koje je, Vama je to bolje znano nego meni, kažnjivo prema odredbama Članka 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.”

Zatim sam citirao sadržaj Članka 325. Kaznenog zakona RH: „Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”

Hrvatsko kazneno djelo “javnog poticanja na nasilje i mržnju” naša je inačica europskih i svjetskih normi o „zločinu iz mržnje” koji je u Kaznenom zakonu RH (bivši članak 174.) bio ozakonjen od 2007. do 2013. godine.

Zapravo mi je drago da je Ante Kanta nakon punih osam mjeseci domislio „odgovor” na moje „Otvoreno pismo”, jer mi je time dao do znanja da državno odvjetništvo u tih osam mjeseci nije ništa učinilo kako bi mu barem skrenulo pažnju na drsko i kriminalno javno poticaja njegovih čitatelja i javnosti na nasilje i mržnju prema Hrvatima izvan Hrvatske.

Ostaje mi tako još jednom ponoviti ono što sam napisao u Otvorenom pismu prije punih osam mjeseci: „Kao bivši srednjoškolski pitomac Jugoslavenske narodne armije (školu je završio u Zagrebu), očito ‘zadojen’ i još uvijek zarobljen borbenim propagandnim mitom o ,hrvatskoj neprijateljskoj emigraciji’, Tomić ovako u rano proljeće 2014. u suverenoj i europskoj državi Republici Hrvatskoj piše o hrvatskom iseljeništvu: ‘Gruba je procjena kako Hrvata izvan domovine živi između pet i po i sedam milijuna i, ako mene pitate, to je dobro. Super je njima bez nas i, još više, nama bez njih. Jer, da se to mnoštvo vrati u djedovski zavičaj, teško je i zamisliti kako bi ova zemlja izgledala, tko bi bio po ćeifu naše dijaspore, zadovoljio njihova nemilosrdna politička mjerila. Njih bi i Merčep razočarao, Glavaš bi im bio previše lijevo, a o Željki Markić i Tomislavu Karamarku da ne govorimo. Markić i Karamarka iseljenici bi vjerojatno objesili kao staljiniste.”

Dakle, Ante Kanta ne piše o nekom pojedincu ili skupini ljudi koji imaju ekstremna politička uvjerenja, već piše o „između pet i po i sedam milijuna” Hrvata i „našoj dijaspori” u cjelini koja navodno ima tako „nemilosrdna politička mjerila” da su, za njena politička mjerila, počinitelji ratnih ubojstva hrvatskih Srba (kojih je metafora ,Merčep’) za njih ‘razočaravajući.”

Ante Kanta sebe vidi kao „zajebanta”, „antifašistu” i „ljevičara”, a ja sam uvjeren da njegove riječi nipošto nisu ni zajebancija, ni antifašizam, ni ljevičarstvo.

Te su riječi opaki i opasni javni poticaj na nasilje i mržnju prema „između pet i po i sedam milijuna Hrvata izvan domovine”.

Smatrao sam i smatram da bi hrvatsko državno odvjetništvo napokon moralo reagirati i zaustaviti opsjednutost splitskog komedijaša s – po njemu – vječno „neprijateljskom hrvatskom emigracijom”.

Za Antu Kantu ljudi koji s njim ne dijele osobne vrijednosti, uvjerenja i svjetonazor, a koje on podvodi pod pojam „desničara”, „ustaša”, „fašista” zapravo i nisu ljudi vrijedni poštovanja.

Za njega su svi oni/mi „glupi desničari”, „ološ”, „kreteni”, „zločinci”, „lopovi”, „govna”, „idioti”, „ljudi bez mozga” itd.

Iako sam sebe smatra „ljevičarom” i „antifašistom”, komedijaš-lakrdijaš Ante Kanta pati, zapravo, od sindroma plamteće mržnje koji je svojstven ljudima koji se kreću u zatvorenim sektama istomišljenika, ne želeći nikad sresti „neprijatelja”, jer se plaše da bi time izgubili potrebu ili mogućnost te zavodljive – plamteće mržnje.

Njegov panični strah i plamteća mržnja prema nama „desničarima” prerasli su u svojevrsnu paranoju, jer u završnom dijelu svog „odgovora”, on sebe već vidi u tamnici.

Nesretni, paničnim strahom progonjeni komedijaš – koji je nakon zlosretnog incidenta na splitskoj Pjaci, kada ga je „kantom govana” (njegove riječi) zasmrdio i ponizio još uvijek neznani „Lapan” (tako ga je nazvao), izgubio smisao za smiješno – piše: “Neka institucije, he he, rade svoj posao’, rekao bi Slaven Letica zadovoljno trljajući ruke, a kakvi su odlikaši u rečenim institucijama i kakvi će za koji mjesec još doći, mogli bi stvarno i početi hapsiti zbog lakomislenih i neodgovornih zajebancija, pa da idioti poput mene uistinu završe u reštu, s ubojicama i pljačkašima kartajući belu s nevješto naslikanim mađaricama domaće izrade. Pa, kvragu, zašto ne? Ta je tradicija zapravo impresivna. Ako su Matoš, Ujević, Nušić, Gotovac i mnogi drugi talentirani novinari i pisci stanovito vrijeme kusali grah s repom iz izgrebanih aluminijskih porcija, ne bi valjda ni meni bilo loše. Medijska bi scena živnula kad bi mi dali da vodim novinarsku školu i uređujem zatvorski tjednik, objavljujem šaljive zgode iz života kradljivaca automobila, kuhinjske recepte zloglasnih trovača i savjete o spolnoj higijeni iz pera uvaženih silovatelja, sve pošteno plaćajući, pet cigareta za crticu, kutiju za uvodnik, a čitave dvije za veliku reportažu preko dvije strane. Vjere mi, najbolje novine u zemlji bih napravio, svi prvorazredni autori bi za nas pisali.”

kasno3a

Mjesto „strašnog” povijesnog zločina: kafić „No Stress” na splitskoj Pjaci i žrtva strašnog zločina „izlijevanja kante g…” u jednoj od ranijih prilika mirnog ispijanja kave

Nakon što sam pročitao te samo-sažalne, mazohističke, tjeskobne rečenice, Ante Kanta mi se nekako sažalio, pa sam zaključio da ga GDO Dinko Cvitan ipak ne bi trebao kazneno goniti po službenoj dužnosti.

Sirotom je Anti Kanti, čini se, jer priželjkuje rešt, ipak najgore na – hrvatskoj slobodi. Mogu ga sasvim razumjeti: jedna je „desničarka” dan nakon njegova pismena postala predsjednicom Republike, a sva je prilika da će „desničari” uskoro zavladati i Hrvatskim saborom, VRH-om, Europskom unijom, Hrvatskom televizijom, pa i DORH-om.

Nesretnik se nada da bi mu odlazak u „rešt” dao trunčicu dara, zrnce nadahnuća i mrvicu mučeničke slave jednog Matoša, Ujevića, Nušića ili Gotovca.

Komedijaš, kakav već jest, ne zna da su ti veliki majstori pera bili miljenici muza i prije i poslije tamnica i progonstva, a da njemu treba punih osam mjeseci da napiše „odgovor” na moje pristojno Otvoreno pismo GDO-u.

Važna zaključna napomena

Ovaj polemično-satirični osvrt trebao bi danas (u ponedjeljak 1. ožujka 2015.) biti objavljen i u Jutarnjem listu, jer mi je tako obećao novi glavni urednik tog dnevnika Goran Ogurlić.

Taj vrlo uljudni glavi urednik ljubazno me zamolio, a ja sam zbog njegove ljubaznosti i pristojnosti na to i pristao, da ironijom i satirom prožeti naslov u kojem se pojavljuje „umjetnički” pseudonim Ante Tomića „Ante Kanta” izostavim iz naslova i teksta.

Međutim, kako „Ante Kanta” satiru koristi kao mimikriju za sustavno vrijeđanje drugih i drukčijih, pa i za širenje govora i pisma nesnošljivosti i mržnje u javnosti, čini mi se važnim da se moje esej pojavi i u ovom, izvornom obliku.

Video zapis bijega – još uvijek nepoznatog – „Osvetnika Lapana” s mjesta „zločina”:

[ad id=”40551″]

Autor: Slaven Letica/velecasnisudac.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U Barceloni 750.000 prosvjednika traži slobodu za katalonske dužnosnike

Objavljeno

na

Objavio

Oko 750.000 prosvjednika izašlo je u subotu na ulice Barcelone tražeći od Madrida puštanje na slobodu katalonskih dužnosnika optuženih za pobunu protiv Španjolske.

“Sloboda političkim zatvorenicima. Mi smo Republika”, pisalo je na velikom transparentu kojeg su tisuće nosile ulicama glavnog grada Katalonije.

Nošeni emocijama građani ondje ne odustaju od nezavisnosti izglasane u katalonskom parlamentu prije dva tjedna.

“Pogledajte sve ove ljude ovdje. Izađu li 21. prosinca na glasovanje…nezavisnost će pobijediti”, rekao je umirovljenik Pep Morales. Španjolska vlada je za 21. prosinca najavila prijevremene izbore u Kataloniji raspustivši katalonsku vladu.

Osam članova smijenjene vlade nalazi se u pritvoru pored Madrida kao i dvojica čelnika organizacija Nacionalna skupština Katalonije (ANC) i Omnium Cultural koje su organizirale okupljanje.

Barcelonska policija je rekla da je oko 750.00 ljudi bilo na prosvjedima, mnogi od njih iz svih dijelova Katalonije.

Španjolska traži od Belgije izručenje smijenjenog predsjednika katalonske vlade Carlesa Puigdemonta i četverice njegovih dužnosnika nakon što se nisu pojavili na sudu u Madridu.

Više od 20 osoba je optuženo za pobunu, neposluh, korištenje javnog novca za organiziranje referenduma o nezavisnosti ili ometanja policajaca prilikom intervencije na biračkim mjestima i prosvjedima dok je bivši šef katalonske policije optužen za pasivnost na dan referenduma.

“Sloboda, sloboda!”, vikali su prosvjednici noseći katalonske zastave. “Sve se odvija kako treba. Idemo kako i trebamo ići, malo po malo bez nasilja”, rekla je 58-godišnja tajnica Gloria Arraz noseći natpis “Sloboda političkim zatvorenicima”.

Na čelu povorke koračali su članovi obitelji pritvorenih. Iza njih mladi, stari, djeca. Noć u Barceloni osvijetlile su tisuće upaljenih mobitela a kolona je bila dugačka oko tri kilometra. “Niti korak natrag”, vikali su.

Puigdemont je poslao iz Belgije potporu prosvjednicima. “Želimo vas čuti. Siguran sam da ćemo čuti vašu buku mi ovdje u Belgiji kao i oni u zatvoru. Puno vam hvala”, naveo je Puigdemont u snimljenoj video poruci objavljenoj na kraju okupljanja.

“U španjolskoj državi više se ne može ovako nastaviti. Europska zajednico, prestani gledati u stranu”, istaknuo je Puigdemont. Smijenjena ministrica poljoprivrede, Meritxell Serret, koja se nalazi s Puigdemontom u Belgiji pozvala je okupljene na masovni izlazak na izbore.

“Izađimo svi zajedno po slobodu ove zemlje i naših političkih zatvorenika”, istaknula je. “Sloboda, sloboda!”, vikala je nepregledna masa. Stotine autobusa i automobila pristiglo je u subotu u Barcelonu iz svih dijelova Katalonije, na sjeveroistoku Španjolske.

Na izbore je pozvano 5,5 milijuna birača s pravom glasa a ovih dana se slažu liste i koalicije. Mnogi u prosvjedu žele jednu zajedničku listu za nezavisnost.

Španjolska vladajuća Narodna stranka zatražila je od katalonske javne televizije TVE3 da ne prenosi prosvjed zagovornika nezavisnosti no to je odbijeno, izvijestile su novine La Vanguardia i El Mundo.

U prosvjedu je bila gradonačelnica Barcelone Ada Colau koja ne podržava jednostrano proglašenje nezavisnosti ali podržava referendum te se protivi pritvaranju dužnosnika. Ondje pak nije došla predsjednica katalonskog parlamenta Carmen Forcadell koja je u petak izašla iz pritvora pored Madrida nakon što je za nju uplaćena jamčevina od 150.000 eura. Ona je optužena za omogućavanje i sudjelovanje u izglasavanju nezavisnosti. Sudac joj je zabranio sve aktivnosti koje podupiru izglasanu nezavisnost a odvjetnik joj je savjetovao da ne sudjeluje u subotu navečer.

Pritvoreni dužnosnici porukama preko društvenih mreža zahvalili su prosvjednicima.

U subotu su u Valenciji, susjednog regiji Katalonije, tisuće stanovnika izašle na ulicu podupirući jedinstvo Španjolske. Dužnosnici triju španjolskih unionističkih stranaka, Narodne stranke desnog centra, lijevog centra PSOE i stranke centra Građani – istaknuli kako prosvjednici i čelnici u Barceloni nastavljaju dijeliti društvo.

Izbori za četrdeset dana označeni su kao izjašnjavanje “za” ili “protiv” nezavisnosti Katalonije a ankete pokazuju da će rezultat biti neizvjestan.

Carles Puigdemont: Spreman sam surađivati s belgijskim vlastima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari