Pratite nas

Iz Svijeta

Katalonski glasovi traže vašu pomoć!

Objavljeno

na

Moje je ime Andreu Mas. Novinar sam i imam 47 godina. Ja sam Katalonac. Za mnoge u mojoj domovini to nije isto što i biti Španjolac. Katalonija je jedna od najstarijih nacija u Europi. Mi smo narod koji je imao prvi Parlament u Europi prije onog u Engleskoj. Bilo je to 1192 godine! Ime tog Parlamenta govori o duhu naše zajednice i on se zvao Skupština mira i primirja.

Godine 1714. izgubili smo svoju slobodu tijekom jednog od onodobnih ratova, kad su nas zemlje moćnije od nas iskoristile u međusobnim sukobima interesa. Bili smo samo sredstvo u igri, koje su velike države odigrale u drevnoj Europi. Oduzeli su nam Ustav a kralj Felipe V, Borbón poput onog koji je sada kralj Španjolske zabranio je naš jezik (katalonski); ukinuo naše vlastite institucije; poubijao posljednje branitelje Barcelone gazeći ranije potpisani dogovor s njima.

Katalonci su bili proganjani zbog svojeg jezika, kulture i tradicije – samo zato što se nisu osjećali kao Kastiljanci odnosno Španjolci!

U posljednja tri stoljeća naš je jezik i kultura progonjen pod raznim diktaturama a osobito nasilno pod Generalisimusom Francom. Ipak mi još postojimo i u današnjim okolnostima nakon niza desetljeća imamo priliku izraziti svoju volju i biti i neovisna država. Naš je put bio težak i dug. U proteklih šest godina više od dva milijuna ljudi sudjelovalo je u velikim demonstracijama na dan našeg nacionalnog blagdana 11. rujna. Svaki put sve je prošlo u najvećem redu i miru, kako bi se izrazilo poštovanje prema onima koji žele ostati u Španjolskoj. U bilo kojem od tih masovnih okupljanja i demonstracija nije bilo razbijenog stakla ili nasilja.

Andreu Mas

Naš parlament sa širokom neovisnom većinom odlučio je održati referendum u listopadu ove godine, kako bi se utvrdilo postoji li većina ljudi koji žele nezavisnost. Odgovor španjolskih političara bio je upad u našu zemlju s policijom i vojnom snagom koju zovu Guardia Civil. Nasrnuli su brutalno i silom ne dajući nam pravo da kažemo što mislimo i oduzimajući nam temeljno pravo na glasovanje. Nasrnuli su jednako na mlado i staro ne stideći se europske javnosti i medija, ranili više od 1.000 osoba samo zbog želje da glasuju ne praveći razliku među onima koji su za ili protiv naše nezavisnosti.

Napadnuto je temeljno ljudsko i europsko pravo – ono na glasovanje!

Danas, dvadesetak dana nakon povijesnog referenduma na kojem je u uvjetima nasilja španjolske policije 90% ljudi jasno reklo što misli zalažući se za našu nezavisnost u pet sati poslijepodne, ljudi diljem Katalonije okupit će se na našim ulicama u mirnim demonstracijama za slobodu, nezavisnost i tražeći slobodu za naše lidere Jordi Sáncheza i Jordi Cuixarta, čelne osobe udruga koje brane pravo na samoodređenje i neovisnost. Oni su politički zatvorenici i to danas u zemlji članici Europske unije, u 21. stoljeću. Europa ne mari za naše pozive, smatrajući se zajednicom država a ne zajednicom naroda!

Od prvog listopada, a i prije tog datuma, molimo španjolsku vladu za dijalog kako bismo se dogovorili za referendum nalik onom u Škotskoj. Vlada je i to odbijala i odbija kao što odbija i bilo koje međunarodno posredovanje. Španjolska vlada i političke stranke u Španjolskoj odbijaju bilo kakvo rješenje. Još jednom žele iskorijeniti našu nezavisnost! Španjolska djeluje kao Turska. Predsjednik Rajoy djeluje kao Erdogan. Ovo je istina. To je činjenica. Nije moje subjektivno mišljenje.

Jedini način da se izbjegne ovakva situacija jest proglasiti neovisnost sljedećeg tjedna u parlamentu i to prije nego što španjolski senatori odobre zakone da preuzmu potpunu kontrolu nad Katalonijom. Naši katalonski političari imaju iza sebe volju naroda, imaju 90% glasača koji su u najtežim uvjetima izloženi nasilju rekli što misle o nezavisnosti Katalonije. Mi želimo biti sljedeća država u Europi”. Ali trebamo maksimalnu potporu mnogih ljudi i zemalja. Trebamo i pomoć Hrvata i hrvatske Republike. Naši katalonski glasovi pozivaju međunarodnu pomoć. Znamo da će španjolska vlada upotrijebiti silu protiv nas jer nećemo dopustiti da preuzmu kontrolu nad našom zemljom, zatvarat će naše institucije, kršiti slobodu naših medija i zatvarati naše ljude. Ovo nije španjolsko unutarnje pitanje ovo je europsko pitanje. Govorimo o vrijednostima demokracije, ljudskih prava, mira, prava samoodređenja! Velike države u Europi boje se svojih naroda boje se da izgube kontrolu nad njima, Molim vas, pomozite nam. Pomozite nam da promijenimo Europu. Da budemo slobodni i sami određujemo svoju sudbinu. Da ipak promijenimo svijet i to na miroljubiv način jedini u koji vjerujemo!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Erjavec: susret Plenković-Cerar moguć ali bolje da do njega ne dođe

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec rekao je u ponedjeljak kako je moguće da se na marginama summita Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) koji se održava na Brdu kod Kranja u utorak sastanu slovenski i hrvatski premijer, ali da je s obzirom na aktualnu situaciju bolje da “do bilateralnog susreta ni ne dođe”.

Hrvatski premijer Andrej Plenković sudjelovat će u utorak na sastanku na vrhu SEECP-a, a slovenski mediji nagađaju da bi tom prilikom moglo doći i do njegova susreta s domaćinom skupa, slovenskim premijerom Mirom Cerarom.

Kako je objavila Slovenska televizija, njihov susret na marginama sastanka je moguć iako za sada nije predviđen.

Uvodni dio pred sutrašnji sastanak na vrhu održan je na Brdu kod Kranja u ponedjeljak, sastankom predstavnika ministarstava vanjskih poslova zemalja koje sudjeluju u inicijativi SEECP.

Domaćin sastanka, slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec kazao je u izjavi za medije da će za razgovore Plenković-Cerar na Brdu kod Kranja jamačno biti prigode.

S druge strane, dodao je Erjavec, s obzirom na različitost stajališta dviju strana o arbitraži i drugim pitanjima i s obzirom na činjenicu da je slovenska vlada u ostavci i obavlja samo tekuće poslove “možda bi bilo bolje da do bilateralnog susreta ni ne dođe”.

Erjavec je kazao da slovenski premijer Cerar za utorak uz skup ima i dogovorene bilateralne susrete s premijerom Kosova Ramushem Haradinajem i predsjednikom vlade BiH Denisom Zvizdićem.

Također je rekao da je nastavak širenja EU-a jedan od prioriteta Slovenije koja od lipnja prošle godine predsjedava inicijativi SEECP, te da je u ponedjeljak na Brdu dogovoreno da nakon Slovenije jednogodišnje predsjedavanje preuzme BiH, a nakon BiH inicijativom će po njegovim riječima predsjedavati Kosovo.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

24. travnja – Dan sjećanja na žrtve genocida nad Armencima

Objavljeno

na

Objavio

Danas je obljetnica Metz Yegherna ili Velikog zločina, prvog genocida 20 stoljeća kojim je s lica zemlje izbrisano 1,5 milijuna Armenaca

Danas obilježavamo tužnu godišnjicu, 103. godine od osmanskog genocida nad Armencima, prvog genocida 20. stoljeća. Osmanlije su prema procjenama pobile između 1,2 i 1,5 milijuna Armenaca.

Armenci su zbog svoj kršćanskog elementa, ali i ekonomskog statusa (Armenci su uz Židove i Grke tvorili građansku klasu i uglavnom su bili najbogatiji članovi društva, za razliku od siromašnih Turaka) bili nepoželjni u stvaranju novog carstva, koji je doživljavao preobrazbu iz jednog multietničkog društva u izrazitu jednonacionalnu državu. Od travnja do kraja ljeta 1915. protjerano je i ubijeno ili pušteno da umre preko milijun Armenaca.

Ubojstva su se nastavila sve do 1923. i procjenjuje se da je ubijeno preko 1,5 milijuna Armenaca, među kojima je i veliki broj žena i djece. Stravične su priče o ubojstvima žena i djece, kojima su gotovo u pravilu prethodila silovanja.

Do današnjeg dana genocid nad Armencima službeno je priznalo tek 29. država. Političke kalkulacije i danas su glavna prepreka mnogim državama za priznavanje genocida.
Armenskom narodu bi konačno priznanje pružilo moralnu satisfakciju, ali to bi bio i konačni početak normalizacije odnosa u regiji. Osim što su protjerani sa svog prapovijesnog teritorija, Armencima je gotovo do temelja uništena i njihova kulturna baština.

Poricanje genocida dio je istog zločina i samo produžetak istog.

(Slika datira iz 1915. godine. Armenske žene su silovane pa razapete na križ.)

Autor: Robert Panđža

Cicernakaberd – memorijalni spomenik genocida nad Armencima

Spomenički kompleks Cicernakaberd je memorijalni spomenik koji je posvećen žrtvama genocida nad Armencima 1915.-1923. god. Memorijalni spomenik i muzej kao cjelina omogućuju posjetiteljima da spoznaju tragične stranice armenske povijesti u Osmanskom Carstvu.

Memorijalno središte je sagrađeno 1967. god. i smješteno u Jerevanu na brdu Cicernakaberd. Cicernakaberd u prijevodu s armenskoga znači ‘lastavičja utvrda’. S toga brda se vidi gotovo cijeli Jerevan i planina Ararat. Arhitekti projekta su Artur Tarhanjan i Sašur Kalašjan.

Muzejgenocida1

Muzejgenocida2

Kompleks se sastoji od dvanaest blokova postavljenih u krug unutar kojega u sredini na dubini od 1,5 metra gori vječna vatra. Malo dalje u nebo se uzdiže obelisk-stela visok 44 metra, obelisk koji simbolizira preporod Armenaca. On je podijeljen u dva dijela i to je simbol Armenaca u domovini i iseljeništvu. U Armeniji danas živi malo manje od 3 milijuna, a u iseljeništvu malo više od 7 milijuna Armenaca. Od kompleksa vodi park sa zidom-žalosti dugim sto metara na kojem su zapisana imena krajeva (gradova i sela) za koje se zna da su u njima izvršeni pokolji od strane osmanskih snaga tijekom Prvoga svjetskoga rata. Na području kompleksa nalazi se muzej-institut genocida nad Armencima u kojem su izložene stare fotografije, knjige, novine, časopisi, izvorne isprave, video-snimci i drugi dokumenti koji svjedoče o teškom položaju i stradavanju armenskoga naroda od osmanske vlasti.

Muzejgenocida3

Muzej-institut genocida nad Armencima

Muzej-institut genocida nad Armencima izgrađen je 7. ožujka 1995. god. prema odluci armenske vlade, a otvoren 24. travnja iste godine na 80-obljetnicu Dana genocida nad Armencima. Muzej-institut je dobio status znanstveno-istraživačke ustanove u sastavu Nacionalne akademije Republike Armenije.

Osnovni djelokrug djelatnosti jest proučavanje povijesti genocida nad Armencima 1915. – 1923. god. u doba Osmanskoga Carstva. Težište je na znanstvenim istraživanjima i prikupljanju arhivske građe i fotografija. Muzej-institut pribavlja materijale i dokumente iz raznih međunarodnih arhiva. Muzej isto tako skuplja, klasificira i arhivira svjedočenja svjedoka genocida. Prvi ravnatelj muzeja postao je doktor povijesnih znanosti (od 1998.) Lavrentij Barcegjan, tadanji zamjenik predsjednika Nacionalne akedemije Republike Armenije.

Muzejg4

Muzej je izgradilo poduzeće “Ajkimšin”. Izgradnju je financirala država, a financijski su potpomogli Svearmensko dobrotvorno vijeće i svearmenska zaklada “Hajastan”. Muzej su projektirali: Sašur Kalašjan i Ljudmila Mkrtčjan, a kip je izradio Ferdinand Arakeljan. Otvorenju prve izložbe muzeja prisustvovao je prvi predsjednik Armenije Levon Ter-Petrosjan i katolikos svih Armenaca Garegin I. (1933. – 1999.).

Plan izložbenoga postava muzeja razradili su poznati armenski intelektualci: slikar Grigor Handžjan, orijetalist Ruben Saakjan, povjesničar Lavrentij Barcegjan i druge osobe na čelu s predsjednikom potpovjerenstva, doktorom povijesnih znanosti, profesorom Konstantinom Hudaverdjanom.

Muzejg5

Na dvanaest bazaltnih pilona unutarnjega muzejskoga dvorišta uklesane su riječi Henrya Morgenthaua (1856. – 1946.), Anatolea Francea (1844. – 1924.), Fridtjofa Nansena (1861. – 1930.), Jacquesa de Morgana (1857. – 1924.), Valerija Brjusova (1873. – 1924.) i drugih očevidaca tih strašnih događaja. Na zidu jedne dvorane na površini od četrdeset pet kvadratnih metara nacrtan je zemljovid zapadne Armenije na kojem su obilježena područja pokolja i deportacija. Izložbeni prostor muzeja zauzima 2.400 m2. U stalnom izložbenom postavu muzeja nalaze se tisuće fotografije tih vremena, te publikacije o genocidu na raznim jezicima. Izložbeno područje muzeja obuhvaća dvanaest dvorana. Izložbeni postav se sastoji od pedeset i dva osnovna naslova.

Muzejg6

Muzej-institut organizira znanstvene konferencije, okrugle stolove, izdaje periodične publikacije, znanstvene zbornike, knjige i dr. Muzej-institut od 2013. god. dva puta godišnje izdaje međunarodni časopis za istraživanja genocida nad Armencima. Muzej surađuje s različitim znanstvenim ustanovama Austrije, Francuske, Italije, Njemačke, Rusije, SAD-a i drugih zemalja. Blizu muzeja je prostor gdje strani državnici, dužnosnici i crkveni poglavari sade spomen-drveće.

Muzejg7

Mjesto susreta Armenaca diljem svijeta

Tijekom mnogih godina spomenički kompleks Cicernakaberd posjetio je veliki broj predstavnika raznih državnih ustanova, vjerskih i nevladenih organizacija, uključujući i papu Franje. Vrhovni poglavar Katoličke crkve 2016. god. je na 100. obljetnicu genocida nad Armencima posjetio Armeniju. Tijekom svojega posjeta papa Franjo je posjetio i kompleks Cicernakaberd gdje je u muzejskoj knjizi žalosti napisao: “Molim ovdje, s boli u srcu, da se nikada više ne dogode ovakve tragedije, molim da čovječanstvo ne zaboravi kako bi znalo zlo pobijediti dobrim. Neka Bog čuva sjećanje armenskoga naroda! Sjećanje se ne može zatomiti ni zaboraviti! Sjećanje je izvor mira i budućnosti!”

Muzejg8

Svake godine 24. travnja, na Dan sjećanja genocida nad Armencima, tisuće Armenaca u domovini i iseljeništvu dolaze na Cicernakaberd. Cicernakaberd je sveto mjesto svih Armenaca. On je isto tako i simbol jedinstva svih Armenaca diljem svijeta kao planina Ararat, kao Armenska apostolska crkva, kao armensko pismo. Ljudi koji se okupljaju na Cicernakaberdu polažu cvijeće kao znak počasti Armencima koji su poginuli tijekom strašnoga pokolja.

Artur Bagdasarov / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati