Pratite nas

Vijesti

Katolički ‘Jutarnji list’ i komunistički ‘Večernji list’

Objavljeno

na

Najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“.

Da se u hrvatskim tiskanim medijima katkad mogu dogoditi neobični obrati uredničke politike  potvrđuje izvješćivanje o beatifikaciji istarskog svećenika Miroslava Bulešića, održanoj u pulskoj Areni uz sudjelovanje 670 svećenika iz Hrvatske i inozemstva i preko 17.000 vjernika iz cijele Hrvatske. Slavlje beatifikacije predvodio je Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato.

Ako je beatifikacija organizirana na tako visokoj razini, dakle uz Papinog izaslanika s cjelokupnim biskupskim sastavom države Hrvatske, s 17.000 vjernika koji su u impoznatnu pulsku Arenu stigli iz cijele Hrvatske, onda je to događaj prvorazrednog značaja, ne samo crkvenog, nego i svjetovnog. Posebice zbog toga što je povod beatifikaciji bila mučenička smrt mladog istarskog svećenika daleke 1947. godine pod terorom komunističkog režima. Ona je dapače i te kako aktualna jer osvjetlava današnju hrvatsku stvarnost opiranjem hrvatskih vlasti da kao nova članica Europske unije udovolji europskom uhidbenom nalogu za izručenje Josipa Perkovića osumnjičenog u Njemačkoj za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića.

Dakle,  Hrvatska i 23 godine nakon stjecanja neovisnosti još uvijek nije do kraja raščistila s tamnom stranom svoje totalitarne prošlosti, i to one komunističke koja je u tom sustavu jednako tako odgovorna za mučko ubojstvo Miroslava Bulešića u kolovozu 1947. godine koje su počinili komunistički aktivisti kao i za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića koje su počinili agenti jugoslavenske tajne policije Udbe čiji je jedan od ključnih nalogodavaca bio Josip Perković. Zato nije slučajno što je Katolička crkva dala takav značaj činu beatifikacije Miroslava Bulešića s očitom namjerom da se pošalje sasvim jasna poruka cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, ali i samim hrvatskim vlastima koje na čelu s SDP-om predvode ideološki i politički nasljednici jugoslavenskog komunističkog režima.

Indikativno je na koji su način vodeći hrvatski elektronski i tiskovni mediji popratili ovaj i te kako aktualni događaj, jer njegovo pokrivanje otkriva da značajan dio medija još uvijek ne shvačća svoju ulogu objektivnog i nepristranog informiranja hrvatske javnosti. Hrvatska televizija kao vodeći javni medij uz izravan prijenos beatifikacije Miroslava Bulešića u svojim informativnim emisijama naglasak je dala na poruke što ih je u misnom slavlju u Areni izrekao Papin izaslanik kardinal Angelo Amato koje u kršćanskom duhu oprosta zazivaju ne samo za Crkvu nego i za cijelo društvo „obranu slobode i bratstvo među ljudima“, pa je „Miroslav Bulešić „heroj i zbog toga što je svojim činom upozorio na poštovanje prema različitim mišljenjima“. U tim informativnim emisijama tek se usput navodilo da je Miroslav Bulešić pao kao žrtva okrutnih komunističkih ubojica. Slično je postupio i riječki „Novi list“ koji je ostao vjeran svojoj uređivačkoj politici ignoriranja komunističkih zločina u skladu sa svojom nostalgijom za jugoslavenstvom.

Međutim najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. „Večernji list“ je uz sliku iz pulske Arene donio samo kratku informaciju o beatifikaciji Miroslava Bulešića, uopće ne spomenuvši da je bio žrtva komunističkog režima.

Po tome je „bezgriješni“ „Večernjak“ premašio  čak i uvijek neokomunistički pravovjernu HRT kao medijskog predvodnika ideje o velikom zaboravu komunističkih zločina. Jednostavno bi se moglo kazati kako se „Večernji list“, naravno u ovom slučaju zbog svoje uređivačke politike u kojoj  na određeni način sudjeluje i član uprave „Styrie“ pater Tolj, u najboljoj maniri prešućivanje bitnih činjenica predstavio kao “komunističko“ glasilo.

Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“. Pored informacije o svečanoj beatifikaciji, „Jutarnji liste“ je korektno  opisao i povijest tog čina: „Miroslav Bulešić u kolovozu 1947. u Buzetu je bio službeni pratitelj izaslanika Svete Stolice Jakoba Ukmara, koji je u župnoj crkvi dijelio sakrament krizme, što su komunisti 23. kolovoza htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli.

Dan poslije na krizmi u Lanišću komunisti su napali Bulešića u župnoj kući i izboli ga nožem u grlo. Od rana je umro, a izaslanik Svete Stolice teško je pretučen. Govoreći o značaju beatifikacije, kardinal Amato je istaknuo kako je ona “svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom te božanske ljubavi nad ljudskom zlobom”. Amato je rekao da je Bulešić istinski junak crkve u Hrvatskoj koja je četrdesetih godina 20. stoljeća trpjela žestoki progon“. Svega toga nije bilo u izvješćima već spomenutih medija, pa je tako u ovom konkretnom slučaju ispalo da „Jutarnji list“ zagovara katoličke stavove u svojoj uređivačkoj politici,  a „Večernji list“ komunističke.

Vjekoslav Krsnik/dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Krvnici Karadžić i Mladić žderu prasetinu u Haagu

Objavljeno

na

Objavio

Prije dva dana bili smo svjedoci opskurne kazališne predstave koju je uz pomoć svojih odvjetnika Tribunalu u Den Haagu i publici priredio balkanski mesar, krvnik i zločinac optužen za genocid i etničko čišćenje, Ratko Mladić. 

Kako bi izbjegao čitanje presude, taj ljudski šljam kojega Srbi nazivaju „narodnim herojem“ (to mogu samo oni, nitko drugi) Ratko Mladić, poduzeo je sve: od kuknjave zbog lošeg zdravlja, do pokušaja prekida zasjedanja galamom i na kraju napuštanjem sudnice, u nadi da će izricanje biti odloženo. Međutim, za divno čudo, ovoga puta Sudsko vijeće nije nasjelo i krvniku je pročitana osuđujuća presuda i to najteža – doživotna robija. Mada i 10 takvih kazni ne bi bile dovoljne za krvnika tog kalibra, žene iz Srebrenice i preživjele žrtve njegovih pokolja zadovoljne su što su doživjele kakvu-takvu zadovoljštinu.

Kako pišu srbijanski mediji s ponosom veličajući glavne protagoniste genocida u B i H Radovana Karadžića i Ratka Mladića – jer genocid je u zadnjih 150 godina sastavnica srpske nacionalne ideologije i ponos nacije, ili točnije pretežitog dijela te nacije – dvojica krvnika provela su večer uoči izricanja presude Mladiću u gozbi, odnosno krkanju prasetine, a povodom slave Radovana Karadžića „Aranđelovdana“. (http://www.alo.rs/ratko-i-radovan-jeli-pecenje-pred-presudu/132406).

Kojemu se to bogu klanjaju i u što vjeruju monstrumi poput njih zna valjda samo Srpska pravoslavna crkva koja poslovično, već stoljećima prednjači u ideologiji genocida i osvajanja zemalja drugih naroda, što je protivno i Bogu i kršćanskoj vjeri.

I ne samo to. Srpska pravoslavna crkva tradicionalno posvećuje krvnike, koljače i zločince, pa je za očekivati da u dogledno vrijeme i ova dvojica monstruma postanu njezini „svetitelji“ (kao što su već postali fašist, antisemit i antikrist Nikolaj Velimirović Žički, njegov kolega također fašist i zločinac Joanikije Lipovac, četnički koljači Milorad Vukojičić Maca, Slobodan Šiljaki mnogi drugi). Četnički vođa i koljač Draža Mihailović već se s njima nalazi na ikonama Srpske pravoslavne crkve, a to je siguran put ka „posvećenju“. Dakle, to je kod njih tako. I tu pomoći nema.

Nakon što se nakrkao prasetine (s Radovanom) i nalokao brlje, krvnik Mladić se ujutro pojavio pred Sudskim vijećem žaleći se na visoki krvni tlak. U njegovu korist lagali su, naravno i odvjetnici koji ga brane, ali provjerom je utvrđeno da se nikako ne radi o kritičnom stanju i da je tlak zločinca Ratka Mladića normalan (unatoč krkanju prasetine).

Tako je taj ljudski smrad na kraju ipak osuđen, nažalost, bez spominjanja brojnih masovnih zločina što ih je počinio u Hrvatskoj. Kakva-takva zadovoljština za narod iz Srebrenice, ali daleko je to od pravde.

Srbija likuje što je još jednom kilavi i nemušti Haag zažmirio i nije pogledao istini u oči, te izbjegao dati joj zasluženo mjesto u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Birokratima u Den Haagu najvažniji su, naravno, interesi velikih sila koje u vuku konce u Tribunalu.

Nama pak ostaju Dodik, Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj i ostala srpska bagra sastavljena od nekoliko milijuna sljedbenika Ratka i Radovana, kojima su krvnici i izvršitelj genocida nacionalni junaci i ponos!?

Daj Bože da ne bude tako, ali svi su izgledi da će s njima ipak imati posla i naša djeca.

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

Objavljeno

na

Objavio

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu donio je nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću i odredio mu doživotnu kaznu zatvora za Ratka Mladića.

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se danas suočio s pravdom na koju se čekalo više od dva desetljeća.

Haški sud proglasio ga je, između ostalim, krivim za genocid te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Raspravno vijeće Haškoga suda u utorak je proglasilo krivim zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora

 

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.


Ratko Mladić je zbog ometanja postupka izbačen iz sudnice. Pogledajte trenutak izbacivanja Ratka Mladića iz sudnice:

 

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari