Pratite nas

Vijesti

Katolički ‘Jutarnji list’ i komunistički ‘Večernji list’

Objavljeno

na

Najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“.

Da se u hrvatskim tiskanim medijima katkad mogu dogoditi neobični obrati uredničke politike  potvrđuje izvješćivanje o beatifikaciji istarskog svećenika Miroslava Bulešića, održanoj u pulskoj Areni uz sudjelovanje 670 svećenika iz Hrvatske i inozemstva i preko 17.000 vjernika iz cijele Hrvatske. Slavlje beatifikacije predvodio je Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato.

Ako je beatifikacija organizirana na tako visokoj razini, dakle uz Papinog izaslanika s cjelokupnim biskupskim sastavom države Hrvatske, s 17.000 vjernika koji su u impoznatnu pulsku Arenu stigli iz cijele Hrvatske, onda je to događaj prvorazrednog značaja, ne samo crkvenog, nego i svjetovnog. Posebice zbog toga što je povod beatifikaciji bila mučenička smrt mladog istarskog svećenika daleke 1947. godine pod terorom komunističkog režima. Ona je dapače i te kako aktualna jer osvjetlava današnju hrvatsku stvarnost opiranjem hrvatskih vlasti da kao nova članica Europske unije udovolji europskom uhidbenom nalogu za izručenje Josipa Perkovića osumnjičenog u Njemačkoj za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića.

Dakle,  Hrvatska i 23 godine nakon stjecanja neovisnosti još uvijek nije do kraja raščistila s tamnom stranom svoje totalitarne prošlosti, i to one komunističke koja je u tom sustavu jednako tako odgovorna za mučko ubojstvo Miroslava Bulešića u kolovozu 1947. godine koje su počinili komunistički aktivisti kao i za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića koje su počinili agenti jugoslavenske tajne policije Udbe čiji je jedan od ključnih nalogodavaca bio Josip Perković. Zato nije slučajno što je Katolička crkva dala takav značaj činu beatifikacije Miroslava Bulešića s očitom namjerom da se pošalje sasvim jasna poruka cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, ali i samim hrvatskim vlastima koje na čelu s SDP-om predvode ideološki i politički nasljednici jugoslavenskog komunističkog režima.

Indikativno je na koji su način vodeći hrvatski elektronski i tiskovni mediji popratili ovaj i te kako aktualni događaj, jer njegovo pokrivanje otkriva da značajan dio medija još uvijek ne shvačća svoju ulogu objektivnog i nepristranog informiranja hrvatske javnosti. Hrvatska televizija kao vodeći javni medij uz izravan prijenos beatifikacije Miroslava Bulešića u svojim informativnim emisijama naglasak je dala na poruke što ih je u misnom slavlju u Areni izrekao Papin izaslanik kardinal Angelo Amato koje u kršćanskom duhu oprosta zazivaju ne samo za Crkvu nego i za cijelo društvo „obranu slobode i bratstvo među ljudima“, pa je „Miroslav Bulešić „heroj i zbog toga što je svojim činom upozorio na poštovanje prema različitim mišljenjima“. U tim informativnim emisijama tek se usput navodilo da je Miroslav Bulešić pao kao žrtva okrutnih komunističkih ubojica. Slično je postupio i riječki „Novi list“ koji je ostao vjeran svojoj uređivačkoj politici ignoriranja komunističkih zločina u skladu sa svojom nostalgijom za jugoslavenstvom.

Međutim najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. „Večernji list“ je uz sliku iz pulske Arene donio samo kratku informaciju o beatifikaciji Miroslava Bulešića, uopće ne spomenuvši da je bio žrtva komunističkog režima.

Po tome je „bezgriješni“ „Večernjak“ premašio  čak i uvijek neokomunistički pravovjernu HRT kao medijskog predvodnika ideje o velikom zaboravu komunističkih zločina. Jednostavno bi se moglo kazati kako se „Večernji list“, naravno u ovom slučaju zbog svoje uređivačke politike u kojoj  na određeni način sudjeluje i član uprave „Styrie“ pater Tolj, u najboljoj maniri prešućivanje bitnih činjenica predstavio kao “komunističko“ glasilo.

Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“. Pored informacije o svečanoj beatifikaciji, „Jutarnji liste“ je korektno  opisao i povijest tog čina: „Miroslav Bulešić u kolovozu 1947. u Buzetu je bio službeni pratitelj izaslanika Svete Stolice Jakoba Ukmara, koji je u župnoj crkvi dijelio sakrament krizme, što su komunisti 23. kolovoza htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli.

Dan poslije na krizmi u Lanišću komunisti su napali Bulešića u župnoj kući i izboli ga nožem u grlo. Od rana je umro, a izaslanik Svete Stolice teško je pretučen. Govoreći o značaju beatifikacije, kardinal Amato je istaknuo kako je ona “svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom te božanske ljubavi nad ljudskom zlobom”. Amato je rekao da je Bulešić istinski junak crkve u Hrvatskoj koja je četrdesetih godina 20. stoljeća trpjela žestoki progon“. Svega toga nije bilo u izvješćima već spomenutih medija, pa je tako u ovom konkretnom slučaju ispalo da „Jutarnji list“ zagovara katoličke stavove u svojoj uređivačkoj politici,  a „Večernji list“ komunističke.

Vjekoslav Krsnik/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Finski problemi Danka Končara, strateškog partnera Uljanika

Objavljeno

na

Objavio

Strateški partner u restrukturiranju Uljanika, Danko Končar, zbog izbjegavanja propisanog otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj je do sada kažnjen s 80 milijuna eura.

Osim toga mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskog europarlamentarca Ivana Jakovčića zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.

Priču iz Finske donosi novinar HRT-a Dražen Majić.

Sve se više sužavaju pravne mogućnosti Danka Končara u nastojanjima da izbjegne financijsku obvezu koja je dosegnula gotovo pola milijarde eura.

Visoki upravni sud odbacio je zahtjev Danka Končara za odgodom otkupa dionica malih dioničara Afaraka, za svaki sljedeći mjesec u kojem ne izvrši otkup dionica Končar će platiti deset milijuna eura kazne.

Končar je godinama potpuno kontrolirao tvrtku Afarak iako je službeno bio vlasnik samo 27%-tnog udjela. Finski inspektori su nakon istrage utvrdili da je Končar prikrivao stvarni opseg svojeg vlasništva izbjegavajući na taj način prelazak granice od 30%, nakon koje je obvezna javna ponuda preuzimanja.

Finska slovi kao jedna od institucionalno najsigurnijih zemalja u svijetu s najmanjom stopom korupcije. Kazna – iznimno stroga! O visini kazne smo odlučili proporcionalno opsegu obvezujuće ponude koja iznosi 400 milijuna eura. Visina prvotne kazne je 10% tog iznosa, rekao je Ville Kajala iz finske financijske inspekcije.

Danko Končar je u Afarak ušao 2008. godine. Tvrtka je na burzi vrijedila više od 600 milijuna eura uz 300 milijuna svježe prikupljenih eura za investiranje. Mali dioničari tvrde da je Končar želio samostalno kontrolirati tvrtku, ali to nije htio u potpunosti i platiti.

Nakon preuzimanja, tvrde mali dioničari, Končar novcem Afaraka počinje kupovati vlastite tvrtke u Turskoj i Njemačkoj. Više od 200 milijuna eura potrošeno je na kupnju rudnika Mogala u Južnoj Africi, što se pokazalo kao potpuno promašen potez.

Mali dioničari tvrde da je Končar tim kupnjama doslovce povratio oko 300 milijuna eura koje je uložio u tvrtku. Sumnjaju da se proces izvlačenja novca iz Afaraka nastavlja sve do danas.

Končar je s partnerima muzao kompaniju i lošim poslovima izvlačio gotovinu i svjesno spuštao cijenu dionica na nulum tvrde. Zbog svega najavljuju kaznene prijave protiv Končara, ali i Ivana Jakovčića koji je bio predsjednik Nadzornog odbora tvrtke u spornom razdoblju.

Finci tvrde i da je pri kraju istraga o trgovanju insajderskim informacijama u Afaraku. Zbog pravosudnih problema čini se da je propala i Končarova kupnja helsinškog brodogradilišta Arctech.

Ruski vlasnici ovih su dana objavili da prekidaju dosadašnje pregovore te da počinju pregovarati s norveškim i ruskim kupcima.

Danko Končar nije želio komentirati svoje probleme u Finskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

SIP potvrdio: Birački popis u BiH regularan, nema sumnji u izborni proces

Objavljeno

na

Objavio

Središnje izborno povjerenstvo (SIP) Bosne i Hercegovine odbacilo je u petak tvrdnje da je popis birača za predstojeće izbore u BiH neregularan što bi, po tvrdnjama dijela medija i političara, moglo dovesti do upitnosti izbornih rezultata.

Kako je priopćeno iz SIP-a članovi ove institucije susreli su se u petak s direktorom Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Arifom Nanićem kako bi utvrdili otkuda postoji razlika između broja upisanih birača u središnji birački popis te baze izdanih osobnih iskaznica.

Prema službenim podacima u birački popis upisano je oko 3,3 milijuna birača što je čak 250.000 osoba manje nego službena baza izdanih osobnih iskaznica u toj zemlji što je kod oporbe i dijela medija izazivalo sumnju u mogućnost prijevara na izborima.

Iz SIP-a su pojasnili da se zapravo radi o osobama čije su iskaznice prestale vrijediti ili su odselili iz BiH.

“Jednoglasno je konstatirano da nema nikakve sumnje u točnost središnjeg biračkog popisa”, navodi se u priopćenju iz SIP-a. Pojasnili su da se broj birača upisanih u birački popis ne temelji samo na broju izdanih osobnih iskaznica u BiH. Rekli su kako, u skladu s izbornim zakonom BiH, osobna iskaznica kojoj je istekao rok važenja istodobno ne znači i gubitak biračkog prava.

SIP je naveo i kako se u javnosti informacije sa stanjem biračkog popisa i broja izdanih osobnih iskaznica tumače na posve krivi način.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari