Pratite nas

Vijesti

Katolički ‘Jutarnji list’ i komunistički ‘Večernji list’

Objavljeno

na

Najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“.

Da se u hrvatskim tiskanim medijima katkad mogu dogoditi neobični obrati uredničke politike  potvrđuje izvješćivanje o beatifikaciji istarskog svećenika Miroslava Bulešića, održanoj u pulskoj Areni uz sudjelovanje 670 svećenika iz Hrvatske i inozemstva i preko 17.000 vjernika iz cijele Hrvatske. Slavlje beatifikacije predvodio je Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato.

Ako je beatifikacija organizirana na tako visokoj razini, dakle uz Papinog izaslanika s cjelokupnim biskupskim sastavom države Hrvatske, s 17.000 vjernika koji su u impoznatnu pulsku Arenu stigli iz cijele Hrvatske, onda je to događaj prvorazrednog značaja, ne samo crkvenog, nego i svjetovnog. Posebice zbog toga što je povod beatifikaciji bila mučenička smrt mladog istarskog svećenika daleke 1947. godine pod terorom komunističkog režima. Ona je dapače i te kako aktualna jer osvjetlava današnju hrvatsku stvarnost opiranjem hrvatskih vlasti da kao nova članica Europske unije udovolji europskom uhidbenom nalogu za izručenje Josipa Perkovića osumnjičenog u Njemačkoj za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića.

Dakle,  Hrvatska i 23 godine nakon stjecanja neovisnosti još uvijek nije do kraja raščistila s tamnom stranom svoje totalitarne prošlosti, i to one komunističke koja je u tom sustavu jednako tako odgovorna za mučko ubojstvo Miroslava Bulešića u kolovozu 1947. godine koje su počinili komunistički aktivisti kao i za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića koje su počinili agenti jugoslavenske tajne policije Udbe čiji je jedan od ključnih nalogodavaca bio Josip Perković. Zato nije slučajno što je Katolička crkva dala takav značaj činu beatifikacije Miroslava Bulešića s očitom namjerom da se pošalje sasvim jasna poruka cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, ali i samim hrvatskim vlastima koje na čelu s SDP-om predvode ideološki i politički nasljednici jugoslavenskog komunističkog režima.

Indikativno je na koji su način vodeći hrvatski elektronski i tiskovni mediji popratili ovaj i te kako aktualni događaj, jer njegovo pokrivanje otkriva da značajan dio medija još uvijek ne shvačća svoju ulogu objektivnog i nepristranog informiranja hrvatske javnosti. Hrvatska televizija kao vodeći javni medij uz izravan prijenos beatifikacije Miroslava Bulešića u svojim informativnim emisijama naglasak je dala na poruke što ih je u misnom slavlju u Areni izrekao Papin izaslanik kardinal Angelo Amato koje u kršćanskom duhu oprosta zazivaju ne samo za Crkvu nego i za cijelo društvo „obranu slobode i bratstvo među ljudima“, pa je „Miroslav Bulešić „heroj i zbog toga što je svojim činom upozorio na poštovanje prema različitim mišljenjima“. U tim informativnim emisijama tek se usput navodilo da je Miroslav Bulešić pao kao žrtva okrutnih komunističkih ubojica. Slično je postupio i riječki „Novi list“ koji je ostao vjeran svojoj uređivačkoj politici ignoriranja komunističkih zločina u skladu sa svojom nostalgijom za jugoslavenstvom.

Međutim najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. „Večernji list“ je uz sliku iz pulske Arene donio samo kratku informaciju o beatifikaciji Miroslava Bulešića, uopće ne spomenuvši da je bio žrtva komunističkog režima.

Po tome je „bezgriješni“ „Večernjak“ premašio  čak i uvijek neokomunistički pravovjernu HRT kao medijskog predvodnika ideje o velikom zaboravu komunističkih zločina. Jednostavno bi se moglo kazati kako se „Večernji list“, naravno u ovom slučaju zbog svoje uređivačke politike u kojoj  na određeni način sudjeluje i član uprave „Styrie“ pater Tolj, u najboljoj maniri prešućivanje bitnih činjenica predstavio kao “komunističko“ glasilo.

Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“. Pored informacije o svečanoj beatifikaciji, „Jutarnji liste“ je korektno  opisao i povijest tog čina: „Miroslav Bulešić u kolovozu 1947. u Buzetu je bio službeni pratitelj izaslanika Svete Stolice Jakoba Ukmara, koji je u župnoj crkvi dijelio sakrament krizme, što su komunisti 23. kolovoza htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli.

Dan poslije na krizmi u Lanišću komunisti su napali Bulešića u župnoj kući i izboli ga nožem u grlo. Od rana je umro, a izaslanik Svete Stolice teško je pretučen. Govoreći o značaju beatifikacije, kardinal Amato je istaknuo kako je ona “svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom te božanske ljubavi nad ljudskom zlobom”. Amato je rekao da je Bulešić istinski junak crkve u Hrvatskoj koja je četrdesetih godina 20. stoljeća trpjela žestoki progon“. Svega toga nije bilo u izvješćima već spomenutih medija, pa je tako u ovom konkretnom slučaju ispalo da „Jutarnji list“ zagovara katoličke stavove u svojoj uređivačkoj politici,  a „Večernji list“ komunističke.

Vjekoslav Krsnik/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Josip Jović: Čiji je Pupovac ‘strateški interes’?

Objavljeno

na

Objavio

Opet je Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik, uzburkao duhove i uzvitlao prašinu svojom tezom o „puzajućoj velikosrpskoj politici“ SDSS-a i Milorada Pupovca.

Argumenti: djeca ne ustaju kad svira hrvatska himna, Pupovac posjećuje ratne zločince, učenici su pošteđeni učenja o Domovinskom ratu i o razaranju vlastitog grada.

Pupovac, prijeteći kako će zatražiti zaštitu od EU-a, UN-a, OESS-a i Vijeća Europe, uzvraća standardnom optužbom da iza Penave stoje desnica, branitelji i Crkva. Svi oni, kaže on, stvaraju nemir, razdor i etničke sukobe, oni bi htjeli da Srba nema, oni su čak razlog zašto ljudi bježe iz zemlje.

Vrh HDZ-a je diskretno stao u obranu svog koalicijskog partnera. Nismo, rečeno je, vidjeli da Pupovac provocira.

Odmah je na raport pozvan Penava, član HDZ-a ili mangup u vlastitim redovima, koji sustavno stvara probleme idiličnim odnosima Hrvata i Srba na istoku Hrvatske.

Uslijedili su prijekori kako vukovarski gradonačelnik ima brinuti o komunalnim problemima svoga grada, a ne o nacionalnoj politici. I opet su se, kao i uvijek kad zatreba, sjetili Franje Tuđmana i njegove politike pomirenja i mirne reintegracije.

Andrej Plenković se nada da je Penava sve dobro razumio ali i kako bi trebao „još bolje razumjeti“, a to što bi trebao još bolje razumjeti jest da je suradnja s SDSS-om strateški interes HDZ-a.

Suradnja HDZ-a i SDSS-a, gledano iz pragmatične perspektive jedne stranke, možda može biti strateški ili barem taktičko-politički interes, ali drugo je, veliko pitanje je li ta suradnja s SDSS-om, ovakvim kakav on jest, i strateški interes Hrvatske, Hrvata, pa i Srba?

U politici Milorada Pupovca, koji se rado predstavlja kao faktor stabilnosti i mira, postoji nekoliko konstanti.

Nikada nije priznao da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem osvajanja njezina teritorija, Beograd mu je daleko bliži od Zagreba, a Moskva od Washingtona, stalno podsjeća na stvarne i izmišljene zločine iz Drugog svjetskog rata, sadašnju vlast krivi za koketiranje s ustaštvom, inzistira na ugroženosti Srba te na njihovoj separaciji i homogenizaciji.

U jednom od zadnjih brojeva lista SNV-a stoji da “HDZ trideset godina ustrajno rehabilitira NDH”!

Uglavnom, riječ je o politici, kako je to svojedobno definirao Ivo Josipović, „proizvodnje etničkih sukoba niskog intenziteta“ kao nekoj vrsti „etnobiznisa“.

Takvu politiku vladajuća stranka popuštanjem, tetošenjem, ugađanjem pa i pristajanjem na ucjene, samo ohrabruje.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ministarstvo obrane raspisalo je natječaj za prijam 350 vojnika i mornara u vojnu službu

Objavljeno

na

Objavio

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je u srijedu, 23. siječnja 2019. godine javni natječaj za ugovorni prijam vojnika i mornara u djelatnu vojnu službu u skladu sa člankom 27. stavkom 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom prijma osoblja u djelatnu vojnu službu za 2019. godinu.

Novim izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama iz 2018. godine uvedene su značajne novosti vezane za sklapanje ugovora za vojnike/mornare u djelatnu vojnu službu. Tako je umjesto sklapanja prvog, drugog, odnosno trećeg ugovora o vojničkoj službi na određeno vrijeme (na 4, 5 i 6 godina), predviđena mogućnost da se nakon prvog ugovora o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine, sklopi i drugi ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme. Ovom značajnom mjerom postiže se sigurnost zaposlenja i mogućnost životnog i financijskog planiranja uz sva prava koja rad na neodređeno vrijeme nosi.

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata, odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine. Kandidati odnosno kandidatkinje će biti raspoređeni u skladu sa stečenom vojnostručnom specijalnosti te mjestu službe sukladno potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Probni rad vojnika/mornara traje šest mjeseci, a kandidati i kandidatkinje koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati uvjete za prijam u Oružane snage Republike Hrvatske koji su propisani člankom 34. i 35. Zakona: najmanje završeno srednjoškolsko obrazovanje, najviše navršenih 30 godina života do kraja 2019. godine i uspješno završen program dragovoljnog vojnog osposobljavanja ili odslužen vojni rok.

Uz prijavu na natječaj kandidati odnosno kandidatkinje su dužni priložiti presliku osobne iskaznice, rodni list, uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak i svjedodžbu/diplomu o završenom obrazovanju. Uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak ne smije biti starije od šest mjeseci.

Prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta iz natječaja podnose se područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta kandidata odnosno kandidatkinje ili Središnjici za upravljanje osobljem, Ilica 256, 10 000 Zagreb, u roku od osam dana računajući od dana objave natječaja u Narodnim novinama.

Informacije u vezi s natječajem mogu se dobiti na internetskoj stranici Ministarstva obrane (www.morh.hr.), telefon 01/3784-812 i 01/3784-813 te u područnim odjelima za poslove obrane i područnim odsjecima za poslove obrane.

Natječaj za prijam 350 vojnika/mornara je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva obrane.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari