Pratite nas

Religija i Vjera

‘Katolik sam, ali…’

Objavljeno

na

NIKOLINA NAKIĆ O PODILAŽENJU DUHU VREMENA

Čini se da velik broj današnjih katolika polako gubi bitku u smislu da prihvaća jednu drugu istinu, istinu koja je u sukobu s onim čemu ih podučava njihova Crkva, ali je u službi agende koja vodi sve najutjecajnije svjetske medije koji su postali istinski gospodari ljudskih umova i srca i stvarni kreatori modernih „vrednota“, piše Nikolina Nakić | Bitno.net

[ad id=”68099″]

U mojoj okolini su gotovo svi odreda katolici. Što nije ni čudno ako uzmemo u obzir činjenicu da nam je prema posljednjem popisu koji i nije bio tako davno zemlja 86 posto katolička, brojke su takve i načelno praksa odgovara statistici.

Ono što međutim stalno također slušam – ili čitam – jedna je rečenica koja se uporno provlači kroz razgovore o svakoj mogućoj temi, a ona bi glasila: katolik sam, ali… I onda obično poslije ovog „ali“ ide tvrdnja koja je u potpunosti u suprotnosti s naukom Katoličke Crkve. Ovaj prvi dio služi valjda kao priprema, amortizacija ili pak suvremena potreba da se izražavanjem stava koji se razlikuje od službenog nauka pokaže da ako izrekneš drugačije mišljenje dokazuješ da nisi „ovca“ koja za razliku od ostatka stada ne slijedi slijepo istine koje su joj usađene.

Najnoviji aktualni primjer te „katolik sam, ali“ filozofije je nedavni referendum u Irskoj, gdje je 62 posto Iraca glasovalo za ustavnu redefiniciju braka, ne više kao zajednice muškaraca i žene već kao zajednice dviju osoba. Začudit će se samo površni promatrači jer Irska je već dulje vremena samo nominalno katolička zemlja. Drugim riječima, puno bi ljudi potpisalo „katolik sam, ali“ rečenicu. Kao što možemo vidjeti po natpisima u irskim medijima (za primjer uzimam i jednu zgodnu brzu anketu koju je Michael Voris proveo po dublinskim ulicama), mnogo ljudi koji se na prvu izjašnjavaju katolicima izjavljuju:

Katolik sam, ali nemam ništa protiv homoseksualnih brakova. Neka se ljudi volje, tko sam ja da sudim?

Katolik sam, ali mislim da Katolička Crkva ne prati duh vremena i da kaska za današnjim svijetom. Mnogi njeni stavovi su jednostavno – zastarjeli.

Katolik sam, ali ne vjerujem u Crkvu kao instituciju i ne pohađam nedjeljnu misu. Bogu se mogu moliti svugdje i za to mi ne treba crkva.

Puno je još takvih „ali“ momenata, no izdvajam samo one najvažnije i najučestalije. Zašto ne reći, dok sam slušala odgovore katoličkih Iraca više sam puta tužno pomislila: Moj Gospodine, zar si zato umro? Jer svaka od ove tri rečenice ima i prijevod, potkontekst koji je tužan i težak i svaku od njih možemo interpretirati i na ovaj način:

Katolik sam, ali se odričem Svete obitelji, ideala zajednice kakvu je odabrao i sam Bog da bi se utjelovio na zemlji da bi nam pružio primjer najbolje okoline na svijetu za dijete. To svoje odricanje potvrđujem rečenicom kojom se opravdavalo svako moguće krivovjerje u povijesti, a ujedno i odricanje od prirodnog zakona koji nam nalaže da izabiremo dobro i izbjegavamo zlo.

Katolik sam, ali biram odbaciti svoju vjeru u njezinoj punini i složenoj harmoniji – gdje svaka istina pretpostavlja i pojašnjava drugu – jer je želim vidjeti ljudski zanimljivom i ovisnom o trenutnim društvenim nastojanjima.

Katolik sam, ali odbacujem Vjerovanje (… vjerujem u svetu Crkvu Katoličku) i svete sakramente. Odbacujem tvrdnju da je Crkva  zajednica koju je osnovao Isus kao božansku tvorevinu koju vodi Duh Sveti. U potpunosti se odričem crkvene tradicije o božanskom vodstvu Crkve, tj. sigurnost da će ona vjerno i nepogrešivo baštiniti što je primila od Isusa.

Ove donje izjave zvuče znatno radikalnije, nije li tako? Nažalost, upravo su one pravo objašnjenje fraza koje današnji katolici tako olako izgovaraju, radije i učestalije od temeljnih istina svoje vjere. Od deset katolika samo jedan neće upotrijebiti ove formulacije.

Naravno da ne pričam samo o Irskoj, ona je samo najsvježiji i najbolniji primjer podilaženja katolika duhu vremena. Tako sada imamo nevjerojatnu činjenicu da je zemlja iz koje su potekli misionari koji su nosili Krista na srcu i u ustima diljem svijeta, koja je Europi poslala jednog sv. Kolumbana da dalje širi svjetlo, postala prva država na svijetu koja će u Ustavu imati redefiniran brak i kao zajednicu osoba istog spola.

Čini se da velik broj današnjih katolika polako gubi bitku u smislu da prihvaća jednu drugu istinu, istinu koja je u sukobu s onim čemu ih podučava njihova Crkva, ali je u službi agende koja vodi sve najutjecajnije svjetske medije koji su postali istinski gospodari ljudskih umova i srca i stvarni kreatori modernih „vrednota“. Silna se sredstva troše kako bi se uvjerilo ljude da je priča o istospolnom braku priča o ljubavi, a ne o interesu, kako bi se ocrnila Crkva koja je bila prva i postavljena i ostavljena od samog Boga, a ljudi kao ljudi sa svojom nestalnom ljudskom ćudi željno upijaju te nove „istine“ i bez problema ih prihvaćaju, povremeno se tek prisjećajući maglovite predodžbe da su – katolici, što god to značilo.

Pričam o Ircima, no nemojmo si laskati da se to nas ne tiče, jer smo i mi dio te novovjekovne generacije katolika koji odmah nakon ponosnog isticanja svoje vjeroispovijesti odmah ubacujemo znakoviti „ali“ i tako doprinosimo činjenici da smo sve manje i manje spremni raditi na svojim nesavršenostima i uporno želimo prilagoditi kako svoj svijet, tako i svoju religiju upravo njima. Što smo u tome uporniji, to nas više ljuti to što ljestvica nauka Crkve ostaje jednako visoko i što ona tako tvrdoglavo ostaje gdje je i nastala – ispod križa – iako mi sami imamo na pameti stotine boljih mjesta gdje bismo je voljeli vidjeti. Pa je tako zovemo zastarjelom i krutom, a jedino što je kruto i zatvoreno su naša srca iako ih baš poput naših umova tako očajnički želimo prikazati otvorenima.

Velike istine su najčešće vrlo jednostavne. Mogu se izreći u malo riječi koje opet nekako bez problema pogađaju bit i sve objašnjavaju. Najbolje je dileme modernih katolika objasnio i presjekao nadbiskup Fulton Sheen rekavši: Jednostavno je. Onaj tko govori: „katolik sam, ali „ – nije katolik.

Istina kao istina, može se njome manipulirati, no nikako od nje i pobjeći. Rekli bi stari ljudi, također vrlo točno: Ili jesi, ili nisi.

Nikolina Nakić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Čudo odjeknulo Irskom – U Međugorju dječak ozdravio od raka kostiju

Objavljeno

na

Objavio

Kako piše irski Croative News Staff,jedanaestogodišnji Stephen Reilly pet godina se borio protiv agresivnog oblika raka kostiju. No, prije dva mjeseca proglašen je potpuno zdravim. Njegova obitelj svjedoči da se čudesno ozdravljenje dogodilo nakon što su posjetili Međugorje. Ovaj put čudo je odjeknulo Irskom, a riječ je malom dječaku koji u Međugorju ozdravio od smrtonosnog raka kostiju!

Razlog zašto baš nitko ne može zaustaviti rast Međugorja su svakako plodovi Međugorja koji su, prije svega, povratak ljudi Bogu, Crkvi i sakramentima, čudesna obraćenja i promjene života zbog kojih ljudi, unatoč brojnim blaćenjima ovog svetog mjesta, od Međugorja ne odustaju. Riječ je o hodočasnicima cijelog svijeta koji svakog dana u Međugorju primaju rijeke milosti a ono što najviše odjekne u javnosti su zapravo čudesna, tjelesna ozdravljenja koja ne zaobilaze nijedno mjesto ukazanja u svijetu, tako ni Međugorje. Ovaj put čudo je odjeknulo Irskom, a riječ je malom dječaku koji u Međugorju ozdravio od smrtonosnog raka kostiju, prenosi Večernji.ba.

Pisanje medija u Irskoj

Kako piše irski Croative News Staff,jedanaestogodišnji Stephen Reilly pet godina se borio protiv agresivnog oblika raka kostiju. No, prije dva mjeseca proglašen je potpuno zdravim. Njegova obitelj svjedoči da se čudesno ozdravljenje dogodilo nakon što su posjetili Međugorje.

Tata Michael, iz Eyrecourta u Irskoj, svjedočio je za irski Mirror: “Stephen je imao šest godina kada mu je dijagnosticiran osteosarkom, vrlo agresivni oblik karcinoma kostiju, samo iznad desnog koljena u travnju 2011. godine. Prošao je osam mjeseci agresivne kemoterapije i operacije spašavanja udova kako bi se uklonio tumor. U prosincu 2012., dok je prolazio postoperativno stanje u Cappagh bolnici, počeo je krvariti i gotovo smo ga izgubili. Tijekom sljedećih tjedana, Stephenova noga počela je bubriti, a nakon Nove godine ponovno smo završili u Gospinoj dječjoj bolnici Crumlin, gdje smo otkrili da se rak vratio. Nakon dva dana testiranja liječnici su nam rekli da se rak proširio na pluća i limfne čvorove. Stephenova desna noga bila je amputirana u siječnju 2013. nakon što se stanje pogoršalo.”

Nalazi i poboljšanje

Ali Michael i njegova supruga nikada nisu odustali od nade i odlučili su odvesti Stephana u Međugorje. “Moja supruga Nora nam je rezervirala putovanje u Međugorje u travnju 2013. godine. Kad smo stigli nosio sam ga u naručju na Brdo ukazanja na kojem se ukazala Gospa. Riječ je o prilično strmom području, svjedoči otac i dodaje: “Idućeg jutra pridružili smo se skupini hodočasnika koji se penju na brdo Križevac koji je visok više od 500 m te još strmiji od Brda ukazanja. Nosio sam ga koliko sam mogao i dao sam obećanje da ako Stephan preživi da ću ga odnijeti do vrha. Tijekom tog puta Stephan je rekao roditeljima da je vidio lik Gospe dok je tata Michael svjedočio da je vidio neku vrstu svijetla koja se poput divovske ruke nadvila nad Stephanovom glavom. Manje od tjedan dana nakon što su se vratili kući, Stephenovi rezultati pokazali su poboljšanje. Njegovo stanje od tog trenutka bivalo je sve bolje sve dok prije dva mjeseca nije proglašen potpuno zdravim. Tumora više nema ni u tragovima. Zbog toga su se otac Michael i njegov sada zdravi sin vratili u Međugorje zahvaliti Gospi Kraljici mira.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Objavljeno

na

Objavio

22. listopada – Spomendan sv. pape Ivana Pavla II.

Spomendan sv. pape Ivana Pavla II. slavi se 22. listopada, na datum kad je održao prvu svetu misu kao papa 1978. godine.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim te odredio da se blagdan blaženog pape slavi svake godine na taj datum, dok je papa Franjo 27. travnja 2014. proglasio Ivana Pavla II. svetim zajedno s papom Ivanom XXIII.

Kardinal Karol Józef Wojtyła izabran je 16. listopada 1978. godine za 264. poglavara Svete Stolice i postao papa Ivan Pavao II.

Poljskog Papu mnogi će nositi u svojim srcima, osobito Hrvati, jer je u ratna vremena upravo on donio mladoj Hrvatskoj poruku mira, a nakon rata joj pružio podršku.

Nezaboravna su bila njegova tri posjeta Hrvatskoj 1994., 1998. i 2003.

Sv. Ivan Pavao II. zalagao se za kulturu života te međureligijski dijalog i mir među narodima.

Osobito je bio popularan kod mladih. Ustanovio je 1984. godine Svjetski dan mladih, na kojem se redovito okupljalo mnoštvo mladih, a ti su se Susreti nastavili održavati te okupljaju sve veći broj mladih.

Znakovita su i njegova putovanja. U 26 godina svoga pontifikata, posjetio je 129 država. Proputovao je 1,2 milijuna kilometara. Obišao je Zemaljsku kuglu oko 30 puta.

Posjetio je oko 850 gradova. Prvi je papa koji je posjetio gradove Azije, Afrike i Južne Amerike.

Po mnogim je stvarima bio poznat i ostaje u srcima kao izuzetan čovjek, papa i blaženik.

Biografija:

papa-2Karol Józef Wojtyła rođen je u poljskim Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu.

Kad su nacisti zatvorili sveučilište godine  1939., mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost, tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.

Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38. godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom.

Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962.-1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.

Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I., no on umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu.

Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.

Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo.

Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.

Papa je u tijeku svoje papinske službe proglasio 1282 blaženika i 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala.

Nijedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju.

Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladih.

Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja 2005, u 21.37 sati. U trenutku smrti Ivana Pavla II., koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća njih na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.

Papa Benedikt XVI. proglasio je 1. svibnja 2011. godine svoga prethodnika Ivana Pavla II. blaženim, a njegovim blagdanom datum kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, 22. listopada. Papa Franjo proglasio je Ivana Pavla II. svetim 27. travnja 2014. godine, zajedno s papom Ivanom XXIII.

 

Na današnji dan papa Ivan Pavao II. i Ivan XXIII. proglašeni svetima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari