Connect with us

Politički rentgen

Kazimir Mikašek – Kako je Milorad Pupovac postao moralna vertikala i savjest Hrvatske?

Published

on

Čini se da nikada do sada od kada pratim i analiziram političke odnose u Republici Hrvatskoj, u mainstreamu nismo svjedočili ni sličnoj patološkoj histeriji kao što se to događa danas uoči 25. obljetnice „Oluje“, najvećeg povijesnog blagdana svih Hrvatica i Hrvata i svih onih državljana Republike Hrvatske koji se ponose Hrvatskom vojskom, svim braniteljima i svima onima koju se nesebično pomagali na putu ostvarenja vjekovnog hrvatskog sna.

Veličanstvenu pobjedu kao krunu pravednog Domovinskog rata kontaminirale su bujice medijskih naslova, kolumni, članaka, komentara i sve se svodi na jedno banalno pitanje?

Gdje je Pupovac u toj priči, gdje Milošević, gdje je srpska nacionalna manjina, a gdje branitelji, Hrvatice i Hrvati? I umjesto da svakoj osobi koja je pozvana na 25. obljetnicu Oluje to bude iznimna čast, osobito ako je pozvana sudjelovati u službenom svečanom protokolu, vode se rasprave hoće li se novopečeni potpredsjednik Hrvatske vlade pojaviti u Kninu i pod kojim uvjetima će se smilovati svojom nazočnošću „uveličati“ tu proslavu. Pregovori o tome na relaciji „hoće- neće“ vodili su se iza zatvorenih vrata pod staklenim zvonom gotovo tjedan dana i čini se kao da je za povijest, sadašnjost i budućnost Hrvatske od presudne važnosti hoće li se neki Pupovčev Srbin konačno pojaviti u Kninu kada je to već njemu ispod svake časti!?
Boris Milošević aktualni potpredsjednik Hrvatske vlade, po mom je dubokom uvjerenju, samo „potrčko“ Milorada Pupovca, kojega je Pupovac umjesto sebe imenovao u Hrvatsku vladu, a sebi je i nadalje ostavio privilegirani manevarski prostor prikazujući se kao moralna vertikala i savjest Hrvatske, pa onda od slučaja do slučaja može nesmetano torbariti, proizvoditi biltene, blatiti Hrvatsku kao slijednicu „Hitlerovog Reicha“, a još slobodnije može i nadalje putovati u Beograd po svoje mišljenje koje će prenositi svom „potrčku“ Borisu Miloševiću, a kojemu je jedina zadaća braniti ugroženu „srpsku nejač“ u „ustaškoj Hrvatskoj“!

Jer kako drugačije protumačiti Miloševićevu izjavu „da će imati želudac doći u Knin“ ili kako drugačije protumačiti Pupovčevu izjavu za N1 TV da se glede Domovinskog rata radi o „građanskom ratu i sukobu na ovim prostorima“? Iz recentnih izjava, na koje se kao uvijek po pravilu naslonila nezaobilazna Teršeličkina Documenta, kristalno je jasno da narečeni dvojac nema ni u primisli nazvati stvari pravim i jedinim mogućim imenom niti im pada napamet poslati jasnu poruku Beogradu da se odriču srbijanskog patronata , da se odriču velikosrpske ideje i memoranduma SANU, da priznaju jugočetničku agresiju na Hrvatsku!

U kontekstu „Oluje“ i nadalje se čuju iste mantre o odgovornosti Hrvatske za etničko čišćenje, dok je sudski i povijesno dokazano da su upravo Srbi po nalogu Slobodana Miloševića organizirali etničko čišćenje pripadnika vlastitog naroda s okupiranih područja Hrvatske kako bi post festum za etničko čišćenje okrivili Hrvatsku i na taj način dobili rat nakon izgubljenog rata.

Pupovčeva nazočnost u Kninu, putem svoje transmisije u liku i djelu nadobudnog Miloševića, nema baš nikakav smisao osim prodavanja nove magle, ukoliko se nisu spremni pokloniti hrvatskoj pobjedi i povijesnoj istini. Jedino tako može prestati „mržnja“ koju populistički spominje Boris Milošević, a da pri tom uopće ne formulira tko tu koga doista mrzi? Jer ako netko s pravom ili bez prava, „mrzi“ ili ne voli Pupovca i ako se ta opravdana ili neopravdana netrpeljivost redovno tumači kao mržnja prema cjelokupnom korpusu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, onda je to više nego notorna glupost.

Ovi izbori su pokazali da je Pupovac zapravo samozvani prezentant misli i osjećaja srpske nacionalne manjine, da je sam sebe postavio u tu ulogu, jer za njega na posebnoj listi nije glasovalo ni 5% Srba u Hrvatskoj što je prava slika njegove reprezentativnosti. Da stvar bude još delikatnija, Pupovac se nameće kao lider svih manjina u Republici Hrvatskoj, a sada ima i svog potpredsjednika Vlade koji će se institucionalno iz srpskih pozicija brinuti za ugrožena ljudska prava svi manjinama u Republici Hrvatskoj. Dakle nitko ne mrzi Srbe u Hrvatskoj, ali mnogi s pravom mrze ili ne vole Pupovca koji je do sada nanio silnu međunarodnu štetu Republici Hrvatskoj, što bi svakako zahtijevalo istragu saborskog etičkog povjerenstva sa svrhom da se ustanovi nije li tu možda učinjena etička veleizdaja hrvatskih nacionalnih interesa. Kada će svjetlo dana vidjeti bilten o svim Pupovčevim antihrvatskim gafovima?

U Hrvatskoj jednostavno ne postoji mržnja prema cijelom srpskom korpusu, osobito onom dijelu srpske nacionalne manjine koji je aktivno sudjelovao u obrani Hrvatske pred velikosrpskim divljaštvom. Oni Srbi koji su Hrvatsku smatrali svojom domovinom, na poziv predsjednika Tuđmana uoči same Oluje 1995. ostali su u Hrvatskoj i nisu nasjeli na Miloševićevo etničko čišćenje dobrog dijela vlastitog naroda. O kakvom onda prestanku mržnje Gandijevski lamentira Boris Milošević praveći se Pupovčevim mirotvorcem. Postoji formula kako prestati mrziti ili blatiti Pupovca, a ona je sasvim jednostavna i logična.
Jedino detaljnim Pupovčevim priznanjem o brutalnom umorstvu dr.Šretera, otkrivanjem Šreterovih ubojica i mjesta njegovog posljednjeg počinka, jedino na taj način Pupovac bi svojim primjerom pozvao sve one pripadnike srpske nacionalne manjine da otkriju sve što znaju o našim nestalim Hrvaticama i Hrvatima. Priznanjem da je na Hrvatsku izvršena velikosrpska agresija, priznanjem da je Beograd organizirao egzodus Srba iz Krajine s perfidnom pozadinom, priznanjem da srpska manjina i sve druge manjine u Republici Hrvatskoj imaju najveća ustavna prava na Svijetu može sprati ljagu s lica Milorada Pupovca i vrlo brzo bi se pokazalo da mržnje prema njemu, a osobito prema srpskom nacionalnom korpusu u Hrvatskoj jednostavno nema. Samo tako se može pobijediti bilo kakva mržnja, a protokolarna parada Miloševića na proslavi „Oluje“ bez pravih poruka istine bit će samo smokvin list za nastavak iste politike, ali ovaj puta osnažene njegovim povijesnom nazočjem u Kninu za vrijeme proslave „Oluje“ od čega se stvara medijski spektakl. Miloševićev dolazak u Knin u svojstvu Pupovčevog izaslanika, a bez pravih poruka o istinitom karakteru Domovinskog rata klasičan je debakl hrvatske politike koji će se dugoročno odraziti na sve buduće naraštaje.

Nikakva pomirba nije moguća bez konsenzusa o povijesnim istinama, kako ovim recentnim tako i onima iz vremena Drugog svjetskog rata i vremena bivše diktatorske Jugoslavije. Povijesne laži i mitovi na kojima se gradi srpska „mučenička“ pozicije unutar same Vlade Republike Hrvatske mogu rezultirati jedino još većom netrpeljivošću, otporom i mržnjom prema pojedincima koji se predstavljaju liderima cijelog srpskog korpusa u Hrvatskoj. Dok god tim i takvim pojedincima Beograd, a ne Zagreb bude glavni grad svemira, dok god Beograd bude skrivao arhive iz Domovinskog rata i arhive NDH, dokle god se ni jedan srpski lider u Hrvatskoj ne bude javno distancirao od politike Beograda, stvarat će se još veći razdor koji je planski projiciran u svim poznatim srpskim „memorandumima“!

Još je veći poraz hrvatske politike pristanak da se u istom „olujnom paketu“ radi reciprociteta baš u vrijeme „Oluje“ komemoriraju mjesta stradanja srpskih civila. Umjesto katarze i isprike srpskog vodstva Hrvatskoj i hrvatskom narodu, traži se katarza Hrvatske i djelomično priznanje zločinačkog karaktera „Oluje“ na tragu već poznatog modela izjednačavanje krivnje za „građanski rat i nekakve sukobe na ovim prostorima“. Neviđena sramota i šamarčina hrvatskoj naciji bit će nanesena ako se netko pojavi u Dvoru na Uni i svojom nazočnošću simbolično blagoslovi notorni srpski falsifikat, film „15 minuta masakra u Dvoru na Uni“ , koji nevjerojatnom lakoćom Čosićevskih laži govori o zločinačkom karakteru i okrutnosti Hrvatske vojske nad nemoćnim hendikepiranim osobama. Umjesto da se predstavnici srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj poklone veličanstvenoj pobjedi Hrvatske u Domovinskom ratu, mi ćemo i nadalje ničice padati klanjajući se srpskim mitovima i lažima koje malo pomalo razdiru hrvatsko nacionalno biće bez ikakvog organiziranog otpora u ovom recentnom nastavku rata poslije Domovinskog rata! Nova bojišnica će se otvoriti vrlo brzo nakon „Oluje“ kada u kurikul obrazovanja bude službeno uvršten film „Dnevnik Diane Budisavljević“ koji vrvi neistinama, falsifikatima ili polufalsifikatima i namjernim skrivanjem cjelovite istine o spašavanju Kozaračke i druge djece za vrijeme NDH. Čini se da ćemo ponovno biti osuđeni na Sizifovski pothvat dokazivati istinu post festum, bez ikakve institucionalne pomoći ili financijske pomoći Ministarstva kulture, koje tako obilato pomaže sredstvima poreznih obveznika kojekakvim „Frljičizmima“ i „Hribarizmima“.

Glede moguće etičke veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa oglasilo se svojevremeno HNES pod predsjedanjem pro. emeritusa, Zvonimira Šeparovića.
19.09.2016. HNES: Svaku suradnju sa Pupovcem osudili bi kao čin nacionalne veleizdaje

„Predsjedništvo Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES), razmatrajući stanje nakon prijevremenih parlamentarnih izbora za Hrvatski Sabor, zaprepašteno je najnovijim pojačanim agresivnim antihrvatskim ponašanjem Milorada Pupovca.

1. Milorad Pupovac je za svoje negativno antihrvatsko djelovanje 2013. godine etički osuđen od ovog sudišta za nacionalnu veleizdaju.

2. Taj Srbin rođen u Hrvatskoj koja mu je time trebala biti domovina, kao zakoniti „glasnik” Srba u Hrvatskoj nikada nije pokazao niti minimum korektnosti prema domovini i državi Hrvatskoj. Naprotiv, njegova mržnja prema Hrvatskoj sve je otvorenija i agresivnija..

3. Njegove sve učestalije i sve bezobraznije provokacije, izazivanja i optuživanja, bez ijednog osnova u ičemu osim čistoj mržnji i vrlo isplativom etno biznisu, poprimaju razmjere otvorene agresije kojoj se vlast i narod moraju suprotstaviti.

4. Brojni su primjeri njegova nepodnošljiva ponašanja: nošenje žute vrpce u Saboru, najava sa Saborske tribine da će uskoro biti i fizičkih napada, bezbrojne javne izjave snažno medijski popraćene o tobožnjoj ugroženosti Srba i o tobožnjem širenju ustaštva u Hrvatskoj, javna osuda Oluje i najnoviji subverzivni posjet patrijarha Bartolomeja u režiji Pupovca sa napuhavanjem brojki srpskih žrtava u Jasenovcu,

5. Pupovac i njegov suradnik Vojislav Stanimirović, koji je optužen za ratne zločin u Vukovaru, i za to etički osuđen od HNES-a za veleizdaju, u post- izbornim aktivnostima drsko se natječu za uključenje u novu Vladu RH i ucjenjuju da neće podržavati u Vladu u kojoj bi bio sadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović .

Zbog svega toga Hrvatsko nacionalno etičko sudište najoštrije etički osuđuje agresivno velikosrpsko ponašanje Milorada Pupovca, proglašavamo ga nedostojnim kao persona non grata i objavljujemo da bismo svaku suradnju sa Pupovcem smatrali i etički osudili kao čin nacionalne veleizdaje, priopćeno je iz HNES-a.
„Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ 06.03.2016. u Vukovaru osudilo Vojislava Stanimirovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa

Prvi s lijeva pokraj Zorice Gregurić, Predrag Peđa Mišić, Srbin, Vukovarski branitelj i član HNES-a!

U prepunoj dvorani nobelovca Lavoslava Ružičke održana je Šesta javna sjednica „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“, u suradnji sa „Stožerom za hrvatski Vukovar“, na kojoj je donesena etička osuda Voje Stanimirovića, političara srpske nacionalnosti, za kojeg postoji osnovana sumnja da je počinio više kaznenih djela tijekom Domovinskog rata.
Javio se 18.09.2016. i prof.dr.sc., blagopokojni Zdravko Tomac:
„Moramo stati u obranu od „pete kolone“ koja je povezana sa snagama u Srbiji!

Zdravko Tomac ocijenio je da Milorad Pupovac nema pravo sastavljati hrvatsku Vladu i da su aktivnosti koje Pupovac vodi posljednjih dana svojevrsna “nagazna mina” za Andreja Plenkovića i HDZ.

-Hrvatsko nacionalno i etičko sudište osudilo je Milorada Pupovca kao moralnog veleizdajnika. On je, zajedno s Milanovićem i Ostojićem, sijao kaos Vukovarom i ćirilicom je taj grad želio obilježiti kao “srpski”. Njegovo sudjelovanje u Vladi ozbiljno bi narušilo ugled novog vodstva HDZ-a i njihovi bi birači time bili iznevjereni – rezolutan je Zdravko Tomac.

Evo što o Pupovcu kaže predsjednik Josipović 17.08.2012.:
Predsjednik Ivo Josipović žestoko je napao Milorada Pupovca čije Srpsko narodno vijeće izdaje tjednik ‘Novosti’, optuživši ga, među ostalim, da se njegova politika odavno pretvorila u etnobiznis, a ne kvalitetnu manjinsku politiku. Predsjednik RH želi da se njegovo pismo u cijelosti objavi u idućem broju i to pod naslovom ‘Maskenbal u režiji g. Milorada Pupovca’.
Karamarko poručio Pupovcu: “Nikada ne bih koalirao s ovim vodstvom SDSS-a, pa makar izgubio sve političke pozicije u životu, što sam već jednom i dokazao!”
24. kolovoza. 2019. 17:36
Tomislav Karamarko

Jesu li svi navedeni uglednici iz javnog života Republike Hrvatske ludi, zlonamjerni ili mrzitelji Pupovca iz čiste dosade, jer u dokolici nemaju pametnijeg posla?
Dok danas neki sriču hvalospjeve aktualnoj Hrvatskoj vladi na velikoj pobjedi što je umjesto prirodne i principijelne koalicije konstituirana na neprincipijelni način s nacionalnog i svjetonazorskog stajališta, ipak u našem društvu postoje Hrvatice, Hrvati i ugledni Srbi koji ne prihvaćaju Pupovca kao svog lidera, ideologa ili „mesiju pomiritelja“, već naprotiv, osuđuju i njega i njegove suradnike za etičku veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Samo totalni hlebinci kao guske u magli slijepo vjeruju da se „Pupovčad“ promijenila na bolje! Umjesto osude za etičku veleizdaju, Pupovac je preko noći postao moralna vertikala i savjest hrvatske nacije? Laku noć Hrvatska!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari