Pratite nas

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo – Parlamentarni izbori post festum!

Objavljeno

na

Kazimir Mikašek-Kazo

U izbornoj noći, negdje oko 24 sata, svim promatračima i analitičarima koji su aktivno ili pasivno promatrali možda i najdramatičnije parlamentarne izbore u novijoj povijesti Hrvatske bilo je kristalno jasno da je došlo do tektonskih poremećaja odnosa političkih snaga, a taj novi odnos bez ikakve sumnje determinirat će političku budućnost Republike Hrvatske u svakom smislu.

U svim istraživanjima prominentnih agencija za ispitivanje javnog mnijenja do samog foto finiša dvije najveće stranke u Republici Hrvatskoj bile su potpuno izjednačene, a relativna pobjeda jedne ili druge na izbornim kladionicama nije imala neki osobito unosan koeficijent. Jedino je CroElecto 2×1 komunikacije Roberta Bosaka, agencija koja je do ovih izbora bila najpreciznija uz najmanja odstupanja, velike šanse za relativnu pobjedu dala SDP-ovoj Restart koaliciji i to za čak 12 mandata više predviđajući pravi potop HDZ-a.

Čini se da su se HDZ-u u izbornoj noći poklopile zvijezde kao da je neka čarobna ruka režirala finiš najuzbudljivijih parlamentarnih izbora do sada. Svi prognozeri su debelo pogriješili! Kompletan lijevo liberalni mainstream ostrašćeno je navijao za veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a, a to isto činili su i desne političke snage svojom formulom HDZ=SDP.

Na toj formuli ideološkog izjednačavanja dvije najveće stranke Domovinski pokret i Most gradili su svoj politički uzlet penetrirajući u HDZ-ovo izborno tijelo neviđenim animozitetom prema Andreju Plenkoviću što im je bila osnovna predizborna strategija. Željeli su potpuno raskoliti HDZ-ovo biračko tijelo porukama da su oni pravi HDZ, da su oni Tuđmanovci, Hrvati, suverenisti i domoljubi za razliku od „nacionalnih veleizdajnika“ pod vodstvom Andreja Plenkovića. Oni su bili ti koji su obećavali da će „napaćenom hrvatskom narodu vratiti Hrvatsku koju su im oteli HDZ i SDP kao „dva plućna krila jedne te iste udbaške partije“!

Predizborna kampanja Miroslava Škora za parlamentarne izbore bila je zapravo produžena kampanja predsjedničkih izbora na kojoj je Škoro polučio nestvaran rezultat osvojivši preko 460 000 glasova i to strategijom vezivanja Kolinde Grabar Kitarović s „nacionalnim veleizdajnikom“ Andrejom Plenkovićem.

Uz svesrdnu pomoć lijevog mainstreama i SDP-a koji su Kolindu Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića dodatno vezali uz koruptivnu hobotnicu Milana Bandića, Miroslav Škoro je postigao planetarni rezultat na predsjedničkim izborima i premda nije uspio ući u drugi krug, uspio je uz pomoć ljevice gurnuti Zorana Milanovića na Pantovčak, nanijeti HDZ-u veliki politički poraz na čemu je gradio optimizam uoči parlamentarnih izbora računajući da će najviše profitirati nastavkom nasrtanja na Andreja Plenkovića.

Ta produžena predsjednička kampanja nam je otkrila da su cijelo vrijeme kampanje u svojevrsnoj „velikoj koaliciji“ protiv HDZ-a bili lijevo liberalni mainstream i ultra desne snage s medijskim stožerom poznatog voditelja u poznatoj emisiji. Dokaz da je tome tako je sramotni istup Davora Bernardića kada je Gordana Jandrokovića nazvao Plenkovićevim „rektalnim alpinistom“ kopirajući poznatog voditelja koji je izmislio tu sramotnu sintagmu i još niz drugih vulgarnosti kojima je nemilice tukao Andreja Plenkovića. Škorina desnica i mainstream ljevica u svojevrsnoj koaliciji imali su jasno podijeljene uloge u akciji rušenja HDZ-a. SDP je inzistirao na HDZ-ovom lopovluku i korupciji, a Škorin Domovinski pokret je promovirao svjetonazorsku čistoću i domoljublje blateći Plenkovića „veleizdajom“ zbog Istanbulske konvencije, Marakeškog kompakta ili sintagmom o srpsko-hrvatskoj koaliciji.

Zajedničkim snagama instalirali su Zorana Milanovića na Pantovčak i sve je ukazivalo na to da će istim modusom operandi u Banske dvore dovesti Restart koaliciju što bi svakako bila kruna ove „principijelne“ koalicije Škore i Bernardića. Zajedničkim snagama označili su Andreja Plenkovića nepoželjnim premijerom i na tome su inzistirali kroz cijelu predizbornu kampanju, a Miroslav Škoro na tome inzistira i nadalje ne odstupajući ni milimetar iz čega je razvidno na čemu će se temeljiti njegova politička platforma u novom sazivu Hrvatskog sabora. Rušenjem Kolinde Grabar Kitarović i instalacijom Zorana Milanovića na Pantovčak, Miroslav Škoro je stvorio mantru o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a stavljajući Milanovića i Plenkovićem u isti koš, čime je mahao plašeći HDZ-ovo biračko tijelo, istovremeno nudeći sebe kao svojevrsnog Mesiju i spasitelja Hrvatske.

Prepotentno, samouvjereno, lakonski je inzistirao na odlasku Andreja Plenkovića tvrdeći da je on osobno najspremniji biti predsjednik Vlade Republike Hrvatske i da je Plenkovićev odlazak uvjet svih uvjeta bilo kakve suradnje DP-a s HDZ-om.
Rezolutnim odbijanjem suradnje s Plenkovićem Miroslav Škoro je odbio glasove ogromne većine svojih simpatizera koji su s pravom očekivali prirodnu postizbornu koaliciju HDZ-a i DP-a, jer sve matematičke projekcije su govorile da će takva koalicija uz kompromis oko programske suradnji imati veliku natpolovičnu većinu bez utjecaja radikalnih manjinaca kao što su Radin i Milorad Pupovac sa svojim SDSS-ovcima.

Koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta uz mogući priključak Mosta toj koaliciji, potpuno bi amortizirala utjecaj manjinaca na većinu u Hrvatskom saboru, a osobito bi otklonila sve ucjenjivačke potencijale Radina i Pupovca, što bi konačno bi manjine stavilo na političko mjesto koje im po prirodi i pripada.

Umjesto da je Miroslav Škoro pred kraj kampanje ponudio partnersku ruku Plenkoviću bez radikalnih ucjena i zahtjeva, on je sukob još više zaoštravao ludo vjerujući da će izborni rezultati pokazati kako se bez njega neće moći konstituirati saborska većina.

Hladan tuš je uslijedio oko ponoći 05.srpnja i ne zna se u čijem je taboru vladala veća konsternacija?

U stožeru „Restart koalicije“ koja je doživjela povijesni debakl ili u stožeru DPMŠ? SDP je osvojio tek 32 čista mandata što je duplo manje od HDZ-a, što je potpuno promijenilo odnos političkih snaga u Hrvatskoj! Rezultati parlamentarnih izbora pokazali su da HDZ i SDP nisu ni približno isti, već ih razdvaja ogromna razlika od gotovo 30 mandata što je izraz volje najvjerodostojnije agencije za ispitivanje javnog mnijenja, a to je hrvatski narod.

Škoro je svojom samoubilačkom taktikom omalovažavanja Plenkovića, nakon 16 velikih i vrijednih saborskih mandata umjesto slavlja pretvorio u karmine zbog spoznaje da više nije nikakav faktor za sastavljanje saborske većine. Škoro je svojom „hlebinskom“ političkom taktikom gurnuo manjince u krilo HDZ-a, iste one manjince protiv kojih se navodno žestoko borio propagirajući promjene izbornog zakona koje bi jednom zauvijek amortizirale neprirodan utjecaj manjina na većinu.

Da je kojim slučajem Škoro u ovoj burnoj kampanji samo šutio ne progovorivši ni jednu jedinu riječ, ili da je umjesto nejasnih zagonetki za milijun kuna koje ne može odgonetnuti nitko, pa ni njegov kvizaš Pauletić, samo pjevao što mu najbolje ide, bez ikakve sumnje bi osvojio barem 10 mandata više.

Da je kojim slučajem Škoro zaustavio vulgarni agitprop svog medijskog megafona u liku i djelu poznatog voditelja bez ikakve bi sumnje osvojio još barem 5 mandata više. Opće je mišljenje, danas post festum, da je DP-u zapravo najviše naštetio poznati propagandista iz čijeg medijskog sokaka su dolazile nevjerojatno vulgarne bakanalije koje su se zatim pomoću plaćenih trolova nesmiljeno širile društvenim mrežama. Krunski dokazi da se nije isplatila prljava kampanja kreirana u toj medijskoj „ jami“ su rezultati preferencijalnih glasova Gordana Jandrokovića i Ivana Anušića.

Gordanu Jandrokoviću i Ivanu Anušiću, koje je ta ultra desnica nevjerojatnom žestinom ponidaštavala, sigurno će ovi parlamentarni izbori ostati u životopisu kao najveće političke pobjede gotovo potpuno otpisanih političara. Poznati voditelj, veliki Hrvat i domoljub, najviše je naštetio samom Miroslavu Škori i Domovinskom pokretu. DP je osvojio gotovo 300 000 glasova manje nego što je Škoro osvojio na predsjedničkim izborima, dok je sam Škoro osvojio jedva 10% preferencijalnih glasova u odnosu na broj pratitelja na svom FB profilu.

Ono što Škori i njegovom medijskom pobočniku ostaje za utjehu jest činjenica da su sami sebi proizveli dvije politikantske igračke s kojima će se igrati u budućnosti. Jedna je igračka Zoran Milanović na Pantovčaku, a druga je igračka koalicija HDZ-a s manjincima i to su zvečke kojima će zvečati dokazujući svoje veliko hrvatstvo i domoljublje. Naravno, tu su konstantno kao mete domoljubnog cipelarenja Pupovac, Radin, Milošević, Čačić i Štromar, sve od reda političari koje je Škoro svojim nebuloznim politikama gurnuo u zagrljaj HDZ-a.

Naučna je fantastika danas tvrditi da Plenković ne bi nikada prihvatio koaliciju s Domovinskim pokretom, jer taj film zahvaljujući Škori nismo imali priliku gledati. Da je kojim slučajem DP osvojio 20 mandata, a HDZ 62, što je bilo apsolutno realno za očekivati, Plenkovićeva saborska većina s manjincima bi postala nedosanjani san i bio bi prisiljen pregovarati s Domovinskim pokretom ili s poraženim SDP-om.

Kristalno je jasno da predsjedništvo HDZ-a, Nacionalno vijeće, a osobito ogromna većina HDZ-ovih birača ne bi blagoslovili nikakvu veliku koaliciju sa SDP-om, pogotovo ukoliko se može stvoriti principijelna svjetonazorska većina. Uz pametne političke kompromise Domovinski pokret je mogao promovirati svoje politike iz vladajuće pozicije, što konačno i jeste cilj svake normalne političke stranke. Gotovo je sigurno da bi se takvim politikama u dogledno vrijeme priklonio i novi profilirani Most što bi značilo da konzervativna većina i liberalni demokršćani u Hrvatskom saboru imaju preko 90 mandata. Uz dobronamjerne manjince, ta većina bi bila vrlo blizu dvotrećinskoj većini što bi garantiralo ne jedan, nego barem dva stabilna izborna ciklusa, kao nužnost za bitne promjene nacionalnih i suverenističkih politika u Republici Hrvatskoj.

Kaže se, lako je biti pametan post festum, ili lako je biti general poslije bitke! No međutim, sve teze koje sam naveo u ovoj analizi bile su lako predvidljive, a osobno sam ih komunicirao s važnim osobama iz Domovinskog pokreta i to čuvam kao vjerodostojne dokaze u svojoj privatnoj korespondenciji koja zbog pristojnosti i poštovanja prema osobama nije za javnost, ali je dokaz da i u DP-u i među Suverenistima ima razumnih ljudi.

Na žalost, nije bilo sluha za otklon od ucjenjivačkih politika prema HDZ-u, poglavito u samom vrhu Domovinskog pokreta. Danas i Ruža Tomašić priznaje da je bilo pogrješno napadati Plenkovića i HDZ, no postavlja se pitanje zašto to nije javno kazala kada je za to bilo pravo vrijeme? Nije realno za očekivati da će desnica rasti na daljnjim animozitetima prema Plenkoviću, HDZ-u i manjinama. Puno je realnije prognozirati da će Škorina popularnost biti svedena na razinu koja je kompatibilna njegovim umnim i političkim dosezima, a vidljivo je da je ta popularnost u rapidnoj silaznoj putanji. Koja je to razina Škorine nacionalne svijesti svjedočili smo u dvije predizborne kampanje koje po modusu operandi možemo apsolutno poistovjetiti. Jer ako su za Škoru HDZ i SDP i nadalje isti, onda je on u predsjedničkoj kampanji bio „korisni idiot“ SDP-u dovevši Milanovića na Pantovčak, a u ovoj je kampanji bio „korisni idiot“ HDZ-u kao drugoj strani iste medalje, dovevši Pupovca u poziciju da odlučuje o saborskoj većini i politikama u slijedeće 4 godine?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari