Connect with us

Istaknuto

Kazimir Mikašek: SVJETONAZORSKI ILI SUVERENISTIČKI RAT

Objavljeno

on

Petokrakaš i kokardaš Stjepan Mesić-Burduš i Milorad Pupavac-Pupy, po ne znam koji put našli su se zajedno u Srbu, proslaviti navodni ustanak naroda Like i Korduna, partizanski ustanak protiv fašističke tvorevine NDH. A evo šta su njih dvojica u bratskom zagrljaju zapravo slavili, po svjedočenju dr. Ružice Čavar.

„Divljačke četničke horde tada su presrele 2 vlaka sa hodočasnicima, najviše ženama i djecom, te starijim osobama, koji su se jednim vlakom, bez vojničke pratnje, vraćali u Drvar sa proslave blagdana sv. Ane u Kosovu kod Knina, a drugim vlakom vozili na svetu misu u mjesto Oštrelj. Ukupno je pobijeno i bačeno u jame oko 600 hodočasnika, i to sa župnikom iz Drvara, svećenikom Banjalučke biskupije Valdemarom Maksimilijanom Nestorom, te je nastavljen genocid nad Hrvatima Boričevca, Srba, Krnjeuše, Donjeg Lapca, Bosanskog Grahova, Drvara, Gornjeg Vakufa i drugih obližnjih mjesta zapadne Bosne i jugoistočne Like. Smrtno je stradalo tih dana oko 2.500 civila, Hrvata katolika i muslimana, uz najgore pljačke i palež domova.“

Nakon ovakvih svjedočanstava, nije isključeno da će Milanovićevi i Pusićkini batinaši ponovno grubo, fizički nasrnuti na dr. Ružicu Čavar!

NDH je 27. travnja 1945. godine, na početku vihora Drugog svjetskog rata imala samo jednog neprijatelja. Diktatorsku Jugoslaviju koja je polagala pravo na Hrvatske teritorije, koja je željela dominirati u svakom političkom, ekonomskom i teritorijalnom  pogledu, nastavljajući pogrom hrvatskog naroda na svakom koraku. Četničke horde, koje su se kasnije kolokvijalno preimenovale u Titove partizane, nisu zanimale ideologije, fašizam, nacizam, komunizam, ustaštvo!? Njih je jedino zanimala, za njih, nepodnošljiva ideja postojanja Hrvatske države  u bilo kakvom obliku. Ostatci diktatorskog režima propale Jugoslavije suprotstavili su se tek legitimno stvorenoj NDH koja je uslijed rata, kasnije, pod pritiscima Gedstapoa poprimila oblike diktatorskog režima unutar same države. A koja to država u susjedstvu bivše Jugoslavije nije bila „fašistička“? Možda Italija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Slovenija, Austrija? Srbija je bila notorna fašistička tvorevina i prva je riješila židovsko pitanje na svom teritoriju, daleko prije rasnih zakona u NDH koje nitko pametan ne može opravdavati!? Sve navedene države i nadalje su države s imenom i prezimenom, zastavom i političkim ustrojem i nitko ih više zbog tog nesretnog rata ne naziva fašističkim državama!

Ovdje se ne radi o sukobu antifašista i fašista, ovdje se radi o napadu na suverenu, priznatu državu, radi se o napadu radi osvajanja teritorija, radi se o napadu radi nastavka velikosrpske dominacije na hrvatskim prostorima. Taj rat protiv hrvatske suverenosti, rat za hrvatske teritorije i svekoliku srpsku dominaciju traje i dan danas!

Može li se uopće slikovitije usporediti ta „davna“ 1941. sa „nedavnom“ 1991. godinom. Rekla bi bratija, „ista meta isto odstojanje“! Diktatorska, komunistička  i četnička Jugoslavija pod „vođstvom“ Miloševića pokušala je cijelom Svijetu podmetnuti floskulu kako se bore protiv „ustaša“ kao i 1941. godine. Cilj 1991. bio je isti kao i onaj 1941.; borba za hrvatske teritorije i porobljavanje hrvatske nacije!

Danas, u modernoj Europi, bez obzira na „Brexit“ i sve bremenite političke teme izazvane globalnim političkim krizama, nezamisliva je bilo kakva država s fašističkim ili ustaškim političkim, diktatorskim ustrojem, a ponajmanje je zamislivo da bi to mogla biti Hrvatska u srcu Europe. Nametanje mitološke stigme o ustašizaciji Hrvatske, proizvodnja „ustaša“ u  „ustaškoj državi“ koja zadnjih dana eruptira na beogradskom pašaluku i šalje poruke za djelovanje unutarnjim, hrvatskim veleizdajnicima Mesiću i Pupavcu ima samo jedan cilj! Pripreme za „napad“ na suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske! Ni jedna druga ozbiljna obavještajna analiza jednostavno ne može iznjedriti drugačiji zaključak osim ovakvoga. I dok za nastajanje i postojanje bilo kakve fašističke tvorevine u srcu Europe nema baš nikakve šanse, za obnovu neke „treće Jugoslavije“ pod velikosrpskom dominacijom ima itekako šanse. Ta stara politička ideja u nekim međunarodnim krugovima nije nikada umrla, a življa je više nego ikada na beogradskom pašaluku, koji iz dana u dan postaje sve manji, sve tješnji! Definitivnim odlaskom Kosova iz preambule srpskog Ustava, a to će se neminovno dogoditi, beogradski pašaluk  postat će panično mal i nepodnošljiv za velikosrpske apetite. Ako tome pridodamo status Vojvodine, koja već sutra može tražiti neki oblik političke autonomije, potpuno je razvidno kako velikosrpska ideja buja, želi svoje teritorijalne gubitke utjecajno kompenzirati na hrvatskom ozemlju i to uopće ne kriju. Restauraciju neke nove Jugoslavije žele i Mesić i Pupavac. Jedan zbog zaluđenosti Titovom politikom, a drugi pod utjecajem četničke velikosrpske, ekspanzionističke politike. Veže ih neraskidivo još  jedna važna činjenica. Strah od istine! Strah od lustracije!

I za Mesića i za Pupavca Hrvatska je ustaška država, blaženi Alojzije Stepinac je „ustaški vikar“, pa prema tome Hrvatska može postojati jedino u okvirima neke „treće Jugoslavije“ ili „regijona“ pod strogom kontrolom beogradskog pašaluka. I sve je to na tragu Milanovićeve izjave o „slučajnoj državi“ sa „slučajnim narodom“, koji valjda ne bi bio slučajan kada bi se zvao jugoslavenskim narodom!?

I eto Mesića i Pupavca zajedno u Srbu, na četničkom „balu vampira“, kako bi oživjeli Karamarkove ustaše koji su njegovim odstupanjem odjednom nestali, a zapravo nisu ni postojali! Par  „ustaških slika“ izvađenih iz konteksta, dakako, ne mogu dokazati postojanje ustaške ideologije u Hrvatskoj kao što ne mogu dokazati  da je Karamarko bio „Poglavnik“. Danas je potpuno jasno zašto je Karamarko obezglavljen!

Gospodin Andrej Plenković, pored loših kadrovskih poteza, povukao je i nekoliko dobrih simboličnih poteza. Najbolji je potez svakako obećanje visoke pozicije dr. Hasanbegoviću na jednoj od izbornih lista. Uz dobru poziciju na listi,  dr. Hasanbegoviću treba omogućiti i znanstveno utemeljenu retoriku, pa makar i kontroverznu koja će izazvati gomilu reakcija, a kojom je osvojio ogroman broj HDZ-ovih birača. Nakon moguće pobjede HDZ-a, Hasanbegoviću je  potrebno omogućiti  kontinuitet poštenog djelovanja kroz instituciju ministra kulture! Barem to?

Samostalan izlazak HDZ-a na izbore mogao bi naići na opće odobravanje! Izlazak pravaša iz Domoljubne koalicije kompenzirat će na desnom krilu djelovanje dr. Hasanbegovića, a pravaši će konačno biti prisiljeni na ujedinjenje ako žele biti značajniji politički čimbenik. Svi oni mogli bi se konačno naći u koaliciji pobjednika, a koalicija ma kako se ona zvala neodoljivo će podsjećati na Karamarkovu neuspjelu rekonstrukciju ili kolokvijalno „preslagivanje“ koje ga je koštalo glave. Dodamo li k tome gospodarski program IFO instituta kojega je Karamarko platio navodnim, sumnjivim ruskim kapitalom, imat ćemo još jednu pobjedu Karamarka pod vodstvom Andreja Plenkovića!

Šta je to Karamarko mogao obećati gospođi Dvinski ili Rusima kao običan predsjednik stranke koja još nije dobila ni izbore? U svakom slučaju i Dvinski i Rusi su popušili 300 000 eura!

Drugi dobar potez Plenkovića  prijateljski je poziv svim veleposlanicima u prostorije stranke kako bi im približio politike s kojima želi pobjedu na izborima. Pogled na Hrvatsku iz Europe i Svijeta puno je važniji nego pogled na Hrvatsku sa Istoka!

Plenkovićeva osuda morbidne srpske note glede Stepinca očekivana je ali beskrvna, mlaka, tipično u njegovom centrističkom stilu izbjegavanja susreta sa istinom hrvatske povijesti. Ipak, to je potez koji daje nadu da gospodin Plenković doista zna i razumije koje vrijednosti za hrvatski narod nosi ime blaženog Alojzija Stepinca. Ako to zna, logično bi bilo zaključiti da zna i koje pogubne bezvrijednosti za hrvatski narod i državu nosi ime J.B.Tito. Znati jedno, a ne znati drugo  nikako ne ide skupa, mučenik i krvnik ne mogu zajedno!

Ipak, čini se, najvažnije je duboko razumjeti ekspanziju   četničke  i velikosrpske politike u Hrvatskoj koju je nedavno dobro opisala SOA. Važno je i zaključiti radi li se u Hrvatskoj o svjetonazorskim sukobima ili predradnjama za ugrozu suverenizma i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske!? Vrlo brzo doznati ćemo jesu li spomenuti simbolički potezi gospodina Plenkovića dio predizborja ili su to čvrsti politički, suverenistički stavovi.

Do prijevremenih izbora, u „sezoni kiselih krastavaca“, netko će se kiseliti u znoju vlastite depresije i neodlučnosti, izaći će na izbore ili ne, a neki će se „kiseliti“ na našem lijepom plavom Jadranu, od Brijuna do Hvara! Nedostaje domoljubnog zanosa koje nas je resilo posljednje četiri godine, na čijim krilima smo hitali iz pobjede u pobjedu.

U svakom slučaju, bolje je ostati „in“ nego se sa izgubljenim domoljubljem povući u tamu vlastitih ladica!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari