Pratite nas

BiH

Kazna za RTRS zbog širenja neistina o ratnim zločinima

Objavljeno

na

Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK) izrekla je novčanu kaznu u protuvrijednosti od šest tisuća eura Radio-televiziji Republike Srpske (RTRS) zbog širenja informacija protivnih sudski potvrđenim činjenicama o masakru nad civilima u Tuzli kojega je u svibnju 1995. počinilo topništvo vojske bosanskih Srba, doznaje se u petak.

Tu vijest potvrdila je tuzlanska zaklada “Istina, pravda i pomirenje”, koja je entitetski javni servis i prijavila zbog širenja dezinformacija i kršenja kodeksa o djelovanju elektroničkih medija.

“Riječ je o prilogu RTRS-a o stradanju na tuzlanskoj Kapiji u kojemu su po tko zna koji put javnosti plasirane izmišljotine beogradskog ‘žutog tiska’ koju predvode ‘Večernje novosti’. U njihovom članku, kojeg je nekritički prenijela RTRS, lansirana je teza da su žrtve stradale zbog eksploziva koji je podmetnut na Kapiji i da je general (vojske RS) Novak Đukić nevin osuđen, a da pri tome nije pružena nikakva mogućnost da iznesu svoje stajalište oštećeni u predmetu Kapija”, pojasnili su iz zaklade.

Masakr na tuzlanskoj Kapiji jedan je od najtežih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

U topničkom napadu na središte Tuzle počinjenom 25. svibnja ubijena je 71 osoba, a najmanje 200 ih je ozljeđeno. Napad je počinjen u večernjim satima, a meta je bila lokacija na kojoj su se u to doba u Tuzli, koja je tijekom rata uglavnom bila pošteđena izravnih napada, uglavnom okupljali mladi. Stoga je i među žrtvama bio najveći broj mladića i djevojaka.

Najmlađa žrtva bio je dječak Sandro Kalesić, koji je u vrijeme kada je ubijen imao samo dvije i pol godine.

Istraga koja je provedena utvrdila je kako je napad na Tuzlu izvela topnička bitnica vojske bosanskih Srba, čiji su položaji bili na planini Ozren.

Zapovjednik te postrojbe bio je Novak Đukić, koji je nakon rata promaknut za generala vojske RS.

Njemu se zbog ovog zločina sudilo pred Sudom BiH, koji ga je 2008. godine proglasio krivim po zapovjednoj odgovornosti i osudio na 25 godina zatvora.

No u nevjerojatnom obratu okolnosti, prouzročenim činjenicom da se Đukiću sudilo po kaznenom zakonu bivše SFRJ, a ne BiH, on je 2014. morao biti pušten iz zatvora u Foči kako bi se postupak obnovio, a tu je okolnost iskoristio kako bi pobjegao u Srbiju gdje se i sada skriva.

Sud BiH je kaznu Đukiću u međuvremenu smanjio na 20 godina zatvora, no on se odbio vratiti u BiH, a preko odvjetnika je poručio kako se u Beogradu mora liječiti.

Iz BiH su tražili da ga se u tom slučaju smjesti u zatvor u Srbiji i da tamo odsluži kaznu, no Beograd na taj zahtjev do danas nije odgovorio, a Đukićevi odvjetnici i srbijanski mediji nakon toga su započeli kampanju čiji je cilj bio dokazati tvrdnju kako je masakr u Tuzli prouzročio eksploziv kojega je podmetnula Armija BiH kako bi nepravedno optužila srpsku stranu.

“I moje ime treba da stoji na Tuzlanskom spomeniku jer sam i ja žrtva tog zločina”, izjavio je sam Đukić beogradskim “Večernjim novostima” inzistirajući na tvrdnji da je žrtva montiranog procesa te stoga traži obnovu sudskog postupka u Srbiji, kao i svjedočenje eksperata koji bi iznijeli dokaze u njegovu korist.

Ovakve tvrdnje srbijanskih medija već godinama nekritički prenose mediji u RS bliski vlastima pod kontrolom Milorada Dodika.

RTRS ovoga je puta odlukom RAK-a BiH kažnjen zbog kršenja članaka Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija koje definiraju “pravičnost i nepristranost” i “zaštitu privatnosti”.

To je već druga takva kazna koju je zbog načina izvještavanja o masakru u Tuzli iz 1995. godine platio javni servis RS, financiran novcima građana. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Godišnjica raspuštanja: Kroz Manjaču je prošlo oko 5000 logoraša

Objavljeno

na

Objavio

Koncentracijski logor Manjača formiran je na vojnom poligonu iznad Banja Luke 1991. godine u kojem su bili zatvoreni Hrvati s ratišta u Republici Hrvatskoj.

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini organizirat danas obilježava 27. godišnjice raspuštanja koncentracijskog logora Manjača kod Banjaluke.

Koncentracijski logor Manjača formiran je na vojnom poligonu iznad Banjaluke 1991. godine u kojem su bili zatvoreni Hrvati s ratišta u Republici Hrvatskoj.

Nakon početka ratnih događanja i agresije na BiH, logor je osposobljen za zatvaranje logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz obližnjih općina Sanskog Mosta, Ključa, Prijedora, Kotor-Varoši, Doboja, Mrkonjić-Grada, Šipova i Banje Luke.

Logoraši su u ovom logoru držani u krajnje nehumanim i životinjskim uvjetima, u štalama koje su prije toga korištene za smještaj životinja. Tučeni su i zlostavljani svakodnevno, davane su im količine vode i hrane jedva dostatne za opstanak, a tjerani su i na prisilan rad.

Više logoraša je u ovom logoru brutalno ubijeno, a na poligonu su pronađene i masovne grobnice gdje su tijela ubijenih skrivana od očiju javnosti, podsjećaju iz Saveza logoraša u BiH.

Kroz logor je prošlo oko 5.000 logoraša, civila Bošnjaka i Hrvata, a iako je 14. studenog 1992. godine puštena veća grupa starijih i maloljetnih logoraša, nedugo poslije logor Manjača je ponovo formiran i bio je u funkciji sve do 1996. godine.

Za ratne zločine, uključujući i one počinjene u logoru Manjača, pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, Sudom BiH, Županijskim sudovima u Splitu i Zagrebu i Okružnim sudom u Banjaluci osuđeni su Milomir Stakić na 40 godina zatvora, Radoslav Brđanin na 30 godina, Nikola Kovačević na 12 godina, Mirko Graorac na 15 godina, Željko Bulatović na 11 godina, Siniša Teodorović na osam godina te Zoran Gajić i Dane Lukajić na po šest godina zatvora, prenosi BHRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

FBiH krši svoje zakone: Mora se obilježavati utemeljenje Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U ponedjeljak se navršava 28 godina od utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne koje se dogodilo u Grudama istoga dana kada je pao Vukovar, što daje nedvojben odgovor o razlozima njezina utemeljenja, no zajedno s time krenut će nove prepirke i osporavanja, prije svega iz političkog Sarajeva koje će nastojati Herceg Bosnu ponovno poistovjetiti s ratnim zločinima i ocjenama kako se radilo o “takozvanoj tvorevini”.

Ove tvrdnje koje su u posljednje tri godine umjetno ušle u bošnjački politički i medijski narativ u pozadini imaju samo za cilj očuvanje dominacije i nastavak političkog nasilja nad malobrojnijim Hrvatima.

Odluke sudova

Činjenice, međutim, govore u prilog Herceg Bosni i njezinu postojanju i danas. Čak i unatoč tome što su je se na izvjestan način odrekli i hrvatski dužnosnici u BiH.

Činjenica je da su 1995. godine, kad je stupio na snagu Ustav Federacije, u dijelu Federacije BiH bili na snazi propisi Hrvatske Republike Herceg Bosne. Svi zakoni Hrvatske Republike Herceg Bosne koji nisu stavljeni izvan snage u trenutku stupanja na snagu zakona Federacije Bosne i Hercegovine i danas su na snazi i po njima moraju postupati kako tijela uprave tako i nadležni sud.

Upravo je to navedeno u odredbama Ustava FBiH, ali i u sporazumu o oživotvorenju Federacije BiH potpisanom kao dio Daytonskog mirovnog sporazuma. Tada je eksplicitno navedeno da se nastavlja pravni kontinuitet i imaju primijeniti svi zakoni koji su do tada doneseni.

No, očito tako ne smatraju i hrvatski političari u vlasti. Naime, Federacija Bosne i Hercegovine do današnjeg dana još uvijek nije donijela zakon o blagdanima i praznicima te je jasno da se, sukladno amandmanu VIII. Ustava Federacije BiH, na teritoriju Federacije gdje su vrijedili zakoni Hrvatske Republike Herceg Bosne ima primijeniti Zakon o blagdanima Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Ustvari, to je danas zajednička pravna baština Federacije BiH. U Narodnom listu Hrvatske Republike Herceg Bosne od prosinca 1995. godine službeno je objavljen Zakon o blagdanima i neradnim danima u Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, a donio ga je nakon glasovanja u Saboru HR HB 17. studenoga 1995. godine ukazom tadašnji predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg Bosne Krešimir Zubak.

Prema tome zakonu, devet je neradnih dana Hrvatske Republike Herceg Bosne, a određeni su: Nova godina, Velika Gospa, Uskrsni ponedjeljak, Praznik rada, Dan svehrvatske državnosti, Velika Gospa, Dan spomena na mrtve, Dan proglašenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne te božićni blagdani. Zakonom je bilo predviđeno i da pripadnici islamske vjeroispovijesti, pravoslavci i židovi imaju pravo izostati s posla dva dana za vjerske blagdane.

Primjenjuje se u ZHŽ-u

Ovaj zakon još je uvijek na snazi, a primjenjuje se na izvjestan način tek u Zapadnohercegovačkoj županiji u kojoj je Dan osnivanja Herceg Bosne neradni dan.

Pravnici s kojima smo razgovarali tvrde kako neobilježavanje Dana Hrvatske zajednice Herceg Bosne zapravo predstavlja kršenje Ustava Federacije BiH, a svi oni koji negiraju Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, odnosno obilježavanje Dana HZ HB, zapravo krše ustavni poredak Federacije BiH i za to moraju biti sankcionirani zbog rušenja ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, piše Zoran Krešić / Večernji list

 

Busovača – javna tribina ’18. studeni’: Organiziranje Hrvata kroz Herceg-Bosnu omogućilo je obranu i opstanak

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari