Pratite nas

BiH

Kažu, ćuko je ono što si ti

Objavljeno

na

Vazda sam se ja bojala kera. I nacrtanog. Znalo se dobro, ako hoćeš da trčim, samo pusti kera za mnom. Kakav motor u guzici. Jebo bi se tada Usain Bolt i ono njegovo pobjedničko foliranje rukama dokle bih ja stigla. Prije šest godina samo sam se probudila i šapnula sebi u bradu– „Nabavit ću ćuku. Tornjaka!“

martina_sopta_pasBog zna da ne pijem i da sam bila pri zdravoj svijesti, majkemi. Svi meni bliski ljudi se tada grohotom nasmijaše, ćaća pogotovo.

U inat svima i svakome, za par dana sam se već vozila duvanjskim prostranstvima sa u krilu zaglavljenim čupavim čudom. Bio je rijetko bijeli tornjak, sa samo jednim smeđim uhom. Gledao me je ko ono u filmovima kad se zaljube na prvi pogled. Kad svira dramatična muzika, a cijela scena romantično viče: „Pa đe si ti dosad bila, bona nebila…?!“ Bijaše kao sada, neko proljeće istkano vjetrom vrha gordog Zavelima, neko proljeće sa nikad zlatnijim i rasipnijim suncem.

Nije se štedjelo dajući se po livadama i šumama. Svakog hercegovačkog, ljetnog čelopeka na plus 40 stupnjeva sjetim se tog prizora i krivo mi bude što sam ga otela zagrljaju planine. Svakog hercegovačkog čelopeka na plus 40 moj razmaženi tornjak mora biti u klimatiziranoj prostoriji i najsretnija sam na svijetu što mi je, nepametnoj i budalastoj, tog jutra prije šest godina palo na pamet da je vakat da se prestanem bojati kera.

Kažu, ćuko je ono što si ti. A meni ponekad s njim izgleda ko da hendlam tri najtvrdoglavije mazge, a ne jednog ćuku. Sve mora biti kako on naumi, ili neće zglave ni biti. Da, jasno mi je, dobro kažu. Isti smo. Njegovi preci su se po bespućima snjegovitih zima fajtali s vukovima, a on mora spavati s upaljenim svjetlom i dekicom. Za Novu godinu se skupa bojimo petardi. Ako nešto šušne po noći, moraš se ustati iz kreveta i fino mu objasniti da je to “ništa, tek mačka prošla, nešto bezveze lupnulo, bura puše, sve je okej, ajde sad spavaj, neće više, eto kad ti obećajem.” Naklapaš bajke onako pospan i u pidžami, svatko bi ukidao od smijeha da može prisustvovati tom prizoru, ali on je odmah dobro. Samo jer te vidi.

Jednom mu je usred ljeta i usred boksa naletio u goste daždevnjak da se sunča. Raširio se frajer sav šaren i gušta, a moj kršni ćuko se zavukao u kućicu, izavizujuć se od lajanja. Ja dakako ne smijem izići vani jer sam se ja izavizila od daždevnjaka. I zovem ćaću u Ljubuški da pitam šta ćemo. Ćaća nas sve skupa proklinje i, osjećam, drži se za glavu. A ja gađam daždevnjaka vilicom s prozora da ode. Nedobog da tek vidimo zmiju kad smo vani u điru! Čim nešto zašuška u grmlju, ne znaš ko brže šprinta, ja Usain ili on tornjak.

Što baš tornjak? Jer je preslika naših ljudi. Tvrdoglavost u mekoći duše. Jer je prijatelj najveći. Jer osjeti sve. Svaku nam je sreću uvećao tristo puta, a svaku nevolju izliječio blizinom. Svojom bi čupavom grivom usidren među moja stopala otplakao svaku moju suzu, smrt bližnjih, slomljeno srce. Znao je uvijek di je rupa, koliko boli i šta treba da rupa zacijeli. U šetnji bi se kočoperio posebno ponosan, jer je kužio da seoske babe u mentalitetu gdje je pas još uvijek samo sukerina za lanca i lovca, garant iza zavjesa žugaju klasičnu mahalsku mantru o modernom šetanju džukela, a nešetanju djece. Tada bi se još bliže privinuo uz mene i još jače zavijorio onim svojim sjajnim repom kao da govori – „Otpepajte papci!“

Onomad kad sam izgubila bebu, teško je to objasniti, ali mogu se zakleti da me je nekako točno grlio oko stomaka, sve šapom nježno dotičući prostranstvo iznenadne tuge.

Ovog proljeća šest godina je prošlo od onog proljeća ispod Zavelima. Ne znam slave li psi rođendane, ali vrijeme surovo grabi, i ne pita. Svaki dan pomislim da je to jedan manje. I moj i njegov dan. I nikad ne znaš tko će prvi poći i kad je onaj posljednji tren da se gledamo. Svejedno, svaki put se zato gledamo kao prvi put. Zatelebani jedno u drugo, kao onda kad mu je bilo sasvim svejedno što ga odvodim u kamenjar i vrućinu, što ću od njega napraviti razmaženu beštiju s dekicom, što mu ne dam da ide puno sa ženskicama pa naskače moju raju požudno, onda kad mu je postalo bitno samo da sam tu.

Ja nisam onaj zagriženi imaoc ćuke koji će se raspravljati s ljudima na temama za ili protiv kućnih ljubimaca. Ko što mrzim da meni itko popuje o bilo čemu u životu, ne volim ni ja drugima. Eto vam tamo. Vaš život, vaša stvar. Do jučer ga ni ja nisam imala. Ali zadnjih šest godina ne bih mijenjala ni za šta na svijetu. Jer nekad kad te svi sjebu i čitav svijet se sa svojim sranjima uparkira u horizontali između tvojih lopatica, njegove oči su tu da ti samo kažu kako te netko voli uvijek. I čupavog, i krmeljavog, i rastresenog, i ljutog, i zabrinutog, i nikakvog.

Njemu nikad nisi nikakav. Jer si mu sve, kakav god bio.

 

Martina Mlinarević Sopta/radiosarajevo

facebook komentari

BiH

Saudijska Arabija je izdvojila 800 mil. USD za militante na Balkanu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Služba za istrage Europskog parlamenta upozorila je na porast utjecaja Saudijske Arabije i drugih muslimanskih Zaljevskih zemalja na Balkan, a napose na Bosnu i Hercegovinu u kontekstu porasta utjecaja vehabizma te radikalnih učenja islama od tradicionalne bosanske verzije.

Stoji to u dokumentu koji je izrađen za potrebe zastupnika i njihovo lakše razumijevanje stanja u ovoj regiji. Pri tome se navodi kako je Saudijska Arabija tijekom rata izdašno pomagala muslimanima te su sa sobom doveli i novu verziju islama.

Džamija Kralja Fahda

Upozorava se i na ranije pokušaje promjena tradicionalnog islama kroz razne pokrete za vrijeme II. svjetskog rata, tijekom 1971., ali i na Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića. Za Izetbegovića se navodi kako je udomio tisuće stranih boraca u postrojbu “El Mudžahid”, a koju je financirala Saudijska Arabija.

Taj se utjecaj s vremenom širio na brojne džamije, a najočitija je, prema podacima Europskog parlamenta, džamija kralja Fahda u Sarajevu. Procjenjuje se kako je Saudijska Arabija donirala 800 milijuna dolara militantnim islamistima, piše Večernji list

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

 

Prvo arapsko naselje u BiH – Ulaz bh. građanima je zabranjen

 

Naučite arapski! ‘Reportaža iz Sarajeva koja je podigla prašinu u čitavoj regiji’

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

Objavljeno

na

Objavio

Kantonalni sud u Bihaću, na upravo završenom ročištu, odbio je prijedlog Tužiteljstva USK za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću i drugima u predmetu ubojstva generala HVO Vlade Šantića i oni su pušteni na slobodu, potvrdila je za Klix.ba Fata Nadarević, predsjednica suda.

Hamdija Abdić, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Enver Keranović i Ramiz Bajramović privedeni su danas u Tužiteljstvo USK iz prostorija Federalne uprave policije, a ročište u Kantonalnom sudu počelo je u 14:30 sati.

Kako je potvrdila Nadarević, prijedlog Tužiteljstva za određivanjem mjere pritvora osumnjičenim Sud je odbacio i oni su pušteni na slobodu.

Hamdiju Abdića, nekadašnjeg zapovjednika 502. viteške brigade Petog korpusa Armije BiH i četvoricu osumnjičenih jučer su, po naredbi Tužiteljstva USK, uhitili pripadnici Federalne uprave policije (FUP) zbog sumnje da su umiješani u ubojstvo generala HVO Vlade Šantića, koje se dogodilo u noći 08. na 09. ožujka 1995. godine u Bihaću. Od te noći, Šantiću se gubi svaki trag, piše Klix.ba

 

Oni su osumnjičeni da su između 8. i 9. užujka 1995. ubili generala Vladu Šantića.

General Šantić podsljednji put je viđen živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu “Sedra” gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem.

Iz hotela su ga odvele naoružane osobe, navodno pripadnici vojne policije 502. brigade iz sastava Petog korpusa kojom je tada zapovjedao Hamdija Abdić i potom mu se gubi svaki trag.

Šantićev sin Duje Šantić,ranije je opetovano tvrdio kako je zapravo Dudaković taj koji je zapovjedio ubojstvo njegova oca.

“Slučaj Šantić” je nakon početne istrage 1995. završene bez rezultata godinama bio zaboravljen da bi ponovo bio otvoren 2013. na temelju iskaza zaštićenog svjedoka,

Svjedok je tvrdio kako je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Plastična bačva s koštanim ostacima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća no iz sadržine nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu pa navodi svjedoka nisu mogli biti potvrđeni.

Abdić je opetovano odbacivao bilo kakvu vezu s nestankom i ubojstvom generala Šantića.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari