Pratite nas

BiH

Kažu, ćuko je ono što si ti

Objavljeno

na

Vazda sam se ja bojala kera. I nacrtanog. Znalo se dobro, ako hoćeš da trčim, samo pusti kera za mnom. Kakav motor u guzici. Jebo bi se tada Usain Bolt i ono njegovo pobjedničko foliranje rukama dokle bih ja stigla. Prije šest godina samo sam se probudila i šapnula sebi u bradu– „Nabavit ću ćuku. Tornjaka!“

martina_sopta_pasBog zna da ne pijem i da sam bila pri zdravoj svijesti, majkemi. Svi meni bliski ljudi se tada grohotom nasmijaše, ćaća pogotovo.

U inat svima i svakome, za par dana sam se već vozila duvanjskim prostranstvima sa u krilu zaglavljenim čupavim čudom. Bio je rijetko bijeli tornjak, sa samo jednim smeđim uhom. Gledao me je ko ono u filmovima kad se zaljube na prvi pogled. Kad svira dramatična muzika, a cijela scena romantično viče: „Pa đe si ti dosad bila, bona nebila…?!“ Bijaše kao sada, neko proljeće istkano vjetrom vrha gordog Zavelima, neko proljeće sa nikad zlatnijim i rasipnijim suncem.

Nije se štedjelo dajući se po livadama i šumama. Svakog hercegovačkog, ljetnog čelopeka na plus 40 stupnjeva sjetim se tog prizora i krivo mi bude što sam ga otela zagrljaju planine. Svakog hercegovačkog čelopeka na plus 40 moj razmaženi tornjak mora biti u klimatiziranoj prostoriji i najsretnija sam na svijetu što mi je, nepametnoj i budalastoj, tog jutra prije šest godina palo na pamet da je vakat da se prestanem bojati kera.

Kažu, ćuko je ono što si ti. A meni ponekad s njim izgleda ko da hendlam tri najtvrdoglavije mazge, a ne jednog ćuku. Sve mora biti kako on naumi, ili neće zglave ni biti. Da, jasno mi je, dobro kažu. Isti smo. Njegovi preci su se po bespućima snjegovitih zima fajtali s vukovima, a on mora spavati s upaljenim svjetlom i dekicom. Za Novu godinu se skupa bojimo petardi. Ako nešto šušne po noći, moraš se ustati iz kreveta i fino mu objasniti da je to “ništa, tek mačka prošla, nešto bezveze lupnulo, bura puše, sve je okej, ajde sad spavaj, neće više, eto kad ti obećajem.” Naklapaš bajke onako pospan i u pidžami, svatko bi ukidao od smijeha da može prisustvovati tom prizoru, ali on je odmah dobro. Samo jer te vidi.

Jednom mu je usred ljeta i usred boksa naletio u goste daždevnjak da se sunča. Raširio se frajer sav šaren i gušta, a moj kršni ćuko se zavukao u kućicu, izavizujuć se od lajanja. Ja dakako ne smijem izići vani jer sam se ja izavizila od daždevnjaka. I zovem ćaću u Ljubuški da pitam šta ćemo. Ćaća nas sve skupa proklinje i, osjećam, drži se za glavu. A ja gađam daždevnjaka vilicom s prozora da ode. Nedobog da tek vidimo zmiju kad smo vani u điru! Čim nešto zašuška u grmlju, ne znaš ko brže šprinta, ja Usain ili on tornjak.

Što baš tornjak? Jer je preslika naših ljudi. Tvrdoglavost u mekoći duše. Jer je prijatelj najveći. Jer osjeti sve. Svaku nam je sreću uvećao tristo puta, a svaku nevolju izliječio blizinom. Svojom bi čupavom grivom usidren među moja stopala otplakao svaku moju suzu, smrt bližnjih, slomljeno srce. Znao je uvijek di je rupa, koliko boli i šta treba da rupa zacijeli. U šetnji bi se kočoperio posebno ponosan, jer je kužio da seoske babe u mentalitetu gdje je pas još uvijek samo sukerina za lanca i lovca, garant iza zavjesa žugaju klasičnu mahalsku mantru o modernom šetanju džukela, a nešetanju djece. Tada bi se još bliže privinuo uz mene i još jače zavijorio onim svojim sjajnim repom kao da govori – „Otpepajte papci!“

Onomad kad sam izgubila bebu, teško je to objasniti, ali mogu se zakleti da me je nekako točno grlio oko stomaka, sve šapom nježno dotičući prostranstvo iznenadne tuge.

Ovog proljeća šest godina je prošlo od onog proljeća ispod Zavelima. Ne znam slave li psi rođendane, ali vrijeme surovo grabi, i ne pita. Svaki dan pomislim da je to jedan manje. I moj i njegov dan. I nikad ne znaš tko će prvi poći i kad je onaj posljednji tren da se gledamo. Svejedno, svaki put se zato gledamo kao prvi put. Zatelebani jedno u drugo, kao onda kad mu je bilo sasvim svejedno što ga odvodim u kamenjar i vrućinu, što ću od njega napraviti razmaženu beštiju s dekicom, što mu ne dam da ide puno sa ženskicama pa naskače moju raju požudno, onda kad mu je postalo bitno samo da sam tu.

Ja nisam onaj zagriženi imaoc ćuke koji će se raspravljati s ljudima na temama za ili protiv kućnih ljubimaca. Ko što mrzim da meni itko popuje o bilo čemu u životu, ne volim ni ja drugima. Eto vam tamo. Vaš život, vaša stvar. Do jučer ga ni ja nisam imala. Ali zadnjih šest godina ne bih mijenjala ni za šta na svijetu. Jer nekad kad te svi sjebu i čitav svijet se sa svojim sranjima uparkira u horizontali između tvojih lopatica, njegove oči su tu da ti samo kažu kako te netko voli uvijek. I čupavog, i krmeljavog, i rastresenog, i ljutog, i zabrinutog, i nikakvog.

Njemu nikad nisi nikakav. Jer si mu sve, kakav god bio.

 

Martina Mlinarević Sopta/radiosarajevo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Otkriveno 12 zaraženih od koronavirusa u Hercegovini, pozitivno više od 60 osoba

Objavljeno

na

Objavio

Još 12 osoba zaraženih koronavirusom potvrđeno je u posljednja 24 sata na području dviju hercegovačkih županija čime je ukupan broj oboljelih premašio brojku 60.

Kako je priopćeno iz Kriznog stožera Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar u protekla 24 sata na koronavirus je testirano 35 osoba, od čega je 12 bilo pozitivnih.

Novih pet slučajeva zaraze potvrđeno je u Čitluku, u Konjicu četiri, Mostaru dva te u Posušju prvi slučaj oboljele osobe od COVID-19.

”Općinski i županijski sanitarni inspektori u protekla 24 sata izdali su 11 rješenja o izolaciji i samoizolaciji, a ukupno su, do sada, izdana 1443 rješenja”, navodi se u priopćenju.

U Županiji zapadnohercegovačkoj u protekla 24 sata nije zabilježeno kršenje mjera samoizolacije niti kršenje mjera kretanja izrečenih starijim osoba od 65 i mlađima od 18 godina. Izrečene su dvije kazne za kršenje policijskog sata koji je sada na snazi od 19 sati do 5 sati ujutro.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo ŽZH trenutno je u samoizolaciji 1.010 osoba, 43 osobe su ušle u samoizolaciju, a 3 osobe su izašle.

Uz banjolučku regiju Hercegovina je drugo najveće područje zaraze koronavirusom. Trenutačno je otkrivena 61 osoba pozitivna na koronavirus što predstavlja polovicu ukupnog broja zaraženih u entitetu Federaciji BiH. (Hina)

Igor Rudan: Analiza stvarnih uzroka tragedije COVID-19 u Italiji i drugim zemljama EU

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Poruka vrhbosanskih nadbiskupa u vrijeme kušnje

Objavljeno

na

Objavio

KTA

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić uputili su u subotu, 28. ožujka 2020. poruku svećenicima koju KTA prenosi u cijelosti:

“Draga braćo Misnici!

Zajedno Božjim narodom svi kroz ovo vrijeme proživljavamo veliku neizvjesnost i kušnju koju je corona-virus prouzročio. U novim okolnostima, koje su nam do sada bile posvema nepoznate, i nama svećenicima nametnut je novi način života i pastorala. No pri tomu, iako smo ograničeni i kretanjem i sobnim kontaktima, i u ovim okolnostima trebamo ostati dušobrižnici svojih vjernika i istinski zauzeti za spas duša i zdravlje tijela.

Posebice mi svećenici vrlo ćemo bolno proživljavati svete dane Velikoga tjedna i slavlje obreda bez prisutnosti naroda. Ali naš narod nije nestao, on je s nama i mi za njih. Iako nisu prisutni fizički u našim crkvama, povežimo se duhovno i „veslajmo zajedno“, kako papa Franjo poručuje u svojoj meditaciji. Svi smo u istoj lađi života.

Ovim pismom želim s vama, poštovana braćo Misnici, biti duhovno povezan i, zajedno s nadbiskupom koadjutorom, uputiti vam riječi ohrabrenja i zajedništva u Gospodinu.

Poštujmo upute koje smo dali za življenje i ponašanje u ovom vremenu opasne bolesti, kao i upute stručnjaka i stožera obrane od virusa. Poštivanjem tih uputa čuvamo sebe i svoje vjernike i pomažemo da se ovo zlo što prije zaustavi.

Kada nam je Bog dao tolika sredstva komunikacije, koja većina posjeduje i umije se njima služiti, iskoristimo ih za uspostavljanje veza sa svojim vjernicima. Neka vas i po tomu dožive kao pastire koji ih hrabre u vjeri, nadi i ljubavi. Neka ta povezanost sa župljanima bude i prilika za vaše ohrabrenje i utjehe, ali i za upućivanje Riječi Božje kojom se vjera hrani.

Tim sredstvima komunikacije prenesimo vjernicima i poruku kako i na takav način mogu pratiti Misna slavlja i druge pobožnosti. Budite otvoreni i lokalnim medijima, koji se često vrlo mnogo gledaju i slušaju, da glas pastira ne umukne nego neka odjekuje kao glas mira.

Uz sve potrebne mjere opreza, budite na raspolaganju svima koji zatraže sakrament pomirenja, a pogotovo sakramente umirućih i sprovodne molitve.

U novonastaloj situaciji mnogo toga je zabranjeno: okupljanje i održavanje javnih skupova, izlasci vani mladim i starijim osobama, a posebno oboljelima od raznih kroničnih bolesti. No time nije zabranjeno elektronski se povezivati i na taj način iskazati blizinu, solidarnost i osjećati jedni s drugima. Župnik će se stoga zanimati za svoje vjernike, nazvati ih telefonom i upitati ih kako su, a pri tomu i uputiti koju pastirsku riječ. Pogotovo ako postoji mogućnost povezivanja volontera, koji su voljni pomoći bolesnima, starima i osamljenima.

Ovo su ozbiljna vremena i teška kušnja za sve nas. Svjesni toga, molimo Isusa Krista, Pastira svih pastira, da naša pastirska skrb, po zagovoru Njegove Majke koju častimo kao zdravlje bolesnih, bude jača od ove neizvjesnosti. Neka naše poslanje živi iz pouzdanja u Uskrsloga Gospodina, pobjednika nad svakim zlom, koji ustrašenima opet poručuje: „Ne bojte se! (…) Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,10.20)”, stoji u poruci koju potpisuju vrhbosanski nadbiskup Kardinal Vinko Puljić i nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari