Pratite nas

Keleberenje životu u Mostaru

Objavljeno

na

Sablasno je zurila gradska Vijećnica na Kantarevac. Unatoč šminkanju izvana, sablasna, prazna i strašna kakva jest zbog višegodišnjeg nemara, nebrige i bezobrazluka gradskih otaca što ju podigoše i praznom ostaviše bila je kao čudovište nad rasplesanom masom.

No, iza pustinje u Vijećnici, ljetni festival, iako je u neka doba s Neretve nanijelo prve znake jeseni, pokazao je kako unatoč praznini u vijećničkim klupama i glavama, postoji volja da se ispuni duh i, barem na ta dva dana, u mostarsko nebo pošalje pozitivna energija. Jer jedino negativno na Mostar Summer Festu bilo je to što je postojao samo jedan štand s bonovima i što uz ograde na Kantarevcu nije bilo više vreća za smeće. No, prvim mačićima, to će se oprostiti.

Iza besposlene vijećnice, u kojoj zjape prazne vijećničke klupe za prazne vijećničke glave, procvjetala je tako jedna sasvim obična, uspješna stvar. Jer, mudrosti za koncerte u ova vremena i ne treba previše. Bitna je volja. Za razliku od bezvoljnika, koji nemaju mudrosti ni za doček Nove godine u modernom, stolnom, UNESCO-vom, prozapadnom, turističkom i kakvom sve ne gradu.

S druge strane, u isto vrijeme, sedmim mačićima Dana filma ima se mnogo toga za zamjeriti. Sablasno su djelovala ”napucana” sjedala u mostarskom kinu. Osim na otvaranju, koje je opet ispalo nespretno jer dobitnici nagrade za životno djelo nisu dali da progovori riječ iako je izvedena pred publiku, projekcije mostarske filmske revije bile su prazne.

obrana i z‘Obranu i zaštitu’, film koji govori upravo o mostarskoj sablasti, o sada već vječitom čekanju da se netko nepoznat s papirima smiluje običnom čovjeku, pratilo je keleberenje uglavnom ženske publike. Zgrozile su se mostarske dame što glavni glumac filma svoju suprugu pokušava pomilovati po dupetu dok ova mijesi pitu. Pretrgale su se od smijeha i nastavile tako do kraja filma ne dopuštajući mu da barem malo zareže u dubinu i ne razgoli, onako filmski, stvarnost u kojoj jesmo i u kojoj velika većina ganja neke nedostižne papire. ”Pun mi je kurac”, iz usta glavne glumice rastrgao je dame od smijeha iako mnogi mogu posvjedičiti da su njihova usta i uši puni puno gorih stvari od rečenice kojom se u filmu nastojalo pokazati dokle nas dovodi paranoja u kojoj jesmo.

A pred dosanjano filmsko platno publiku nisu mogli dovesti ni izvikani filmovi iz regije. Kino dvoranu rezerviranu za Dane filma punili su uglavnom ljudi s akreditacijama, koji su se pak morali micati sa stolice nekome kome je prodana karta. Jer, sedmi mačići opet su ove godine zaboravili rezervirati mjesta za ljude kojima su kapom i šakom dijelili propusnice.

Iako se mora priznati da su Dani filma izašli kao pobjednici u borbi protiv vjetrenjača, mora se i priznati da sedam godina kasnije to više nije to. Ako je prvih godina cilj bio borba za kino, sad kad se ono dobilo, festival je postao navratnanos događaj. Unatoč zvučnim imenima, koja se pojave u Mostaru, unatoč prilici da se pogleda film, koji možda neće završiti u programu kina, Dani filma i pored izvikanih sponzorstava, postali su mlaka manifestacija. Čini se da im ozbiljno prijeti da se uvrsti u slične manifestacije u gradu, u recimo mostarsko-matično proljeće, na kojima su redovito oni reda i fotografa radi i na kojima se barem pojavi prvi čovjek grada. A na Danima filma ga nije bilo. Možda mu je netko napomenuo da je prve godine rekao ”vidimo se dogodine u kinu”, pa tako idućih pet godina.

Iako su oba festivala napravljena zbog publike, publika ih nije jednako sažvakala. Možda je publika u UNESCO-vom gradu bez kanti za smeće umrtvljena neviđenim i nedočekanim čovjekom s papirima iz filma i prazninom glava iz sablasne Vijećnice. Možda je istrzanost dnevno-političkim najavama promjena na bolje i dnevnih razočaranja umrtvila živce za promjene i festivalski duh grada. A ne bi smjela, jer priča se da Mostar čeka još nekoliko festivala.

No, bitnije bi bilo da se u gradu – koji unatoč tlapnjama o modernosti, kulturi i podastiranju nerazrađenih parkirališnih ideja sa zapada nije u potpunosti stao niti iza jednog događaja – ne dozvoli ono iz filmskog monologa nagrađene glumice. ”Sve se nekako promijenilo. Tko može, nek’ bježi. Nema više ljudi. Nema ti ovdje više života”, rezale su riječi smijeh i keleberenje.

Publika ne bi smjela biti samo publika kad je to u pitanju.

Berislav Jurič/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Marijan Knezović: Morbidno je da je rasizam reći Turčinu kako je Turčin

Objavljeno

na

Objavio

Mesut Özil: “Imam dva srca, jedno u Njemačkoj, drugo u Turskoj,” a onda tri rečenice iza toga kaže: “Zašto sam ja Nijemac – Turčin, a moji prijatelji Lukas Podolski i Miroslav Klose nisu Nijemci – Poljaci? Jer sam iz Turske?”

Zato jer etnički, a očito i barem djelomično nacionalno jesi Turčin, zato što sam pričaš kako ti je srce u Turskoj i zato što se slikaš s bolesno radikalnim sultanom. Ali eto, on je zbog takozvanog rasizma napustio njemačku reprezentaciju.

Morbidno je da je rasizam reći Turčinu kako je Turčin, sad zamišljam kako netko Talijanu koji tvrdi kako mu je srce u Italiji nakon slike s talijanskim premijerom kaže kako je Talijan, a on se uvrijedi i napusti neki kolektiv zbog tzv. rasizma. Nezamislivo, ali to i jesu razlike zdravih društava i mozgova naspram onih bolesnih.

Bilo bi divno i korisno da takvi prestanu zloupotrebljavati pojam rasizma jer je to pljuvanje na sve one koji su zbog stvarnog rasizma stotinama godinama gubili žene, djecu, novce, poslove, život…

 

Mesut Ozil se oprostio od njemačke reprezentacije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Podnesena tužba protiv gradonačelnice Siska Kristine Ikić Baniček

Objavljeno

na

Objavio

HTV-ov novinar Siščanin Igor Ahmetović podnio je krajem lipnja tužbu protiv Kristine Ikić Baniček, gradonačelnice Siska, radi kaznenog djela klevete.

Naime, nakon što je zabranila novinaru Ahmetoviću ulazak u Gradsku vijećnicu i praćenje sjednice Gradskog vijeća, gradonačelnica je, kako piše u tužbi, o razlozima zabrane rada HTV-ovu novinaru javno odgovorila kako je novinar Ahmetović na prethodnoj sjednici Gradskog vijeća namjerno i nekulturno ometao direktni prijenos sjednice Vijeća za sve građane.

Dalje, tvrdi gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, Ahmetović uporno nije želio poštovati pravilo prijave dolaska na sjednicu Gradskog vijeća. To su, kako stoji u tužbi, neistinite činjenične tvrdnje, koje je gradonačelnica iznijela, znajući da su neistinite, na službenim stranicama grada, zbog čega su postale pristupačne većem broju građana, što je naškodilo časti i ugledu novinara Ahmetovića.

U obrazloženju tužbe, Ahmetović i njegov odvjetnik Antonio Kaleb navode, kako nije točno da je novinar Ahmetović na prethodnoj sjednici ‘namjerno i nekulturno ometao direktni prijenos sjednice Vijeća za sve građane’, jer naprosto nije ni bio na toj sjednici, kao niti na prethodne dvije, piše Jutarnji list

Netočna je i tvrdnja da Ahmetović uporno nije želio poštovati pravilo prijave dolaska na sjednicu Gradskog vijeća, jer toga pravila nema.

Novinari koji prate sjednice Vijeća primaju pozive i materijale za sjednicu e-mailom, a gradske službe bilježe u zapisniku njihovu nazočnost. U Zapisniku nije zapisano da je Ahmetović bio na sjednici Vijeća.

Pored toga, predsjednica Gradskog vijeća Ivana Krčelić istaknula je kako nikada nije opomenula novinara Ahmetovića niti se žalila na njegov rad.

 

Sisačka biskupija: Kristina Ikić Baniček ne govori istinu – decidirano je odbacila postavljanje spomenika kardinalu Stepincu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari