Pratite nas

Keleberenje životu u Mostaru

Objavljeno

na

Sablasno je zurila gradska Vijećnica na Kantarevac. Unatoč šminkanju izvana, sablasna, prazna i strašna kakva jest zbog višegodišnjeg nemara, nebrige i bezobrazluka gradskih otaca što ju podigoše i praznom ostaviše bila je kao čudovište nad rasplesanom masom.

No, iza pustinje u Vijećnici, ljetni festival, iako je u neka doba s Neretve nanijelo prve znake jeseni, pokazao je kako unatoč praznini u vijećničkim klupama i glavama, postoji volja da se ispuni duh i, barem na ta dva dana, u mostarsko nebo pošalje pozitivna energija. Jer jedino negativno na Mostar Summer Festu bilo je to što je postojao samo jedan štand s bonovima i što uz ograde na Kantarevcu nije bilo više vreća za smeće. No, prvim mačićima, to će se oprostiti.

Iza besposlene vijećnice, u kojoj zjape prazne vijećničke klupe za prazne vijećničke glave, procvjetala je tako jedna sasvim obična, uspješna stvar. Jer, mudrosti za koncerte u ova vremena i ne treba previše. Bitna je volja. Za razliku od bezvoljnika, koji nemaju mudrosti ni za doček Nove godine u modernom, stolnom, UNESCO-vom, prozapadnom, turističkom i kakvom sve ne gradu.

S druge strane, u isto vrijeme, sedmim mačićima Dana filma ima se mnogo toga za zamjeriti. Sablasno su djelovala ”napucana” sjedala u mostarskom kinu. Osim na otvaranju, koje je opet ispalo nespretno jer dobitnici nagrade za životno djelo nisu dali da progovori riječ iako je izvedena pred publiku, projekcije mostarske filmske revije bile su prazne.

obrana i z‘Obranu i zaštitu’, film koji govori upravo o mostarskoj sablasti, o sada već vječitom čekanju da se netko nepoznat s papirima smiluje običnom čovjeku, pratilo je keleberenje uglavnom ženske publike. Zgrozile su se mostarske dame što glavni glumac filma svoju suprugu pokušava pomilovati po dupetu dok ova mijesi pitu. Pretrgale su se od smijeha i nastavile tako do kraja filma ne dopuštajući mu da barem malo zareže u dubinu i ne razgoli, onako filmski, stvarnost u kojoj jesmo i u kojoj velika većina ganja neke nedostižne papire. ”Pun mi je kurac”, iz usta glavne glumice rastrgao je dame od smijeha iako mnogi mogu posvjedičiti da su njihova usta i uši puni puno gorih stvari od rečenice kojom se u filmu nastojalo pokazati dokle nas dovodi paranoja u kojoj jesmo.

A pred dosanjano filmsko platno publiku nisu mogli dovesti ni izvikani filmovi iz regije. Kino dvoranu rezerviranu za Dane filma punili su uglavnom ljudi s akreditacijama, koji su se pak morali micati sa stolice nekome kome je prodana karta. Jer, sedmi mačići opet su ove godine zaboravili rezervirati mjesta za ljude kojima su kapom i šakom dijelili propusnice.

Iako se mora priznati da su Dani filma izašli kao pobjednici u borbi protiv vjetrenjača, mora se i priznati da sedam godina kasnije to više nije to. Ako je prvih godina cilj bio borba za kino, sad kad se ono dobilo, festival je postao navratnanos događaj. Unatoč zvučnim imenima, koja se pojave u Mostaru, unatoč prilici da se pogleda film, koji možda neće završiti u programu kina, Dani filma i pored izvikanih sponzorstava, postali su mlaka manifestacija. Čini se da im ozbiljno prijeti da se uvrsti u slične manifestacije u gradu, u recimo mostarsko-matično proljeće, na kojima su redovito oni reda i fotografa radi i na kojima se barem pojavi prvi čovjek grada. A na Danima filma ga nije bilo. Možda mu je netko napomenuo da je prve godine rekao ”vidimo se dogodine u kinu”, pa tako idućih pet godina.

Iako su oba festivala napravljena zbog publike, publika ih nije jednako sažvakala. Možda je publika u UNESCO-vom gradu bez kanti za smeće umrtvljena neviđenim i nedočekanim čovjekom s papirima iz filma i prazninom glava iz sablasne Vijećnice. Možda je istrzanost dnevno-političkim najavama promjena na bolje i dnevnih razočaranja umrtvila živce za promjene i festivalski duh grada. A ne bi smjela, jer priča se da Mostar čeka još nekoliko festivala.

No, bitnije bi bilo da se u gradu – koji unatoč tlapnjama o modernosti, kulturi i podastiranju nerazrađenih parkirališnih ideja sa zapada nije u potpunosti stao niti iza jednog događaja – ne dozvoli ono iz filmskog monologa nagrađene glumice. ”Sve se nekako promijenilo. Tko može, nek’ bježi. Nema više ljudi. Nema ti ovdje više života”, rezale su riječi smijeh i keleberenje.

Publika ne bi smjela biti samo publika kad je to u pitanju.

Berislav Jurič/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Jan Ivanjek: Dugoročni cilj i dalje treba biti nabava 18 lovaca

Objavljeno

na

Objavio

Kako je u tijeku novi natječaj za višenamjenski borbeni avion, dobar je trenutak da se nešto detaljnije osvrnem na sam broj aviona. U taktičko-tehničkoj studiji definirana je potreba za 12 VBA.

Struka je zapravo tražila 24, što je broj koji je zadnje bio aktivan prije 20-ak godina. Tada je, da bi se to zadržalo, dogovorena modernizacija 24 MiG-a na izraelski standard 21-2000.

No promjenom vlasti 2000., među brojnim štetočinskim potezima prema HV-u, od modernizacije se odustaje i ide na mnogo jeftinij remont samo 12 aviona u Rumunjskoj, a druga serija od 12, i to mlađih MiG-ova, nikada nije upućena na isti, te je jedna od dvije lovačke eskadrile ugašena.

Zbog financijskih, tehničkih i ljudskih ograničenja aktualna T-T studija se zadovoljila s 12 borbenih aviona, iako se nije odustalo od dugoročne želje za većim brojem aviona.

S 12 se omogućava gradnja novog sustava, obuka mladih pilota, kojih se s 12 aviona godišnje može obučiti samo par, održavanje dežurstva, redovne trenaže, te razvoj borbenih sposobnosti.

Ako procijenimo 70% ispravnosti, računica kaže da će 3-4 aviona uvijek biti na održavanju. Od preostalih 8-9, 3 su rezervirana za dežurni borbeni dvojac, DBD, što ostavlja 5-6 aviona za obuku i trenažu.

Dugoročni cilj i dalje treba biti 18 lovaca, što je uvjetovano ne samo rastom kapaciteta i sposobnosti, već i geografijom Hrvatske.

Da bi se pravodobno mogao presresti svaki cilj u hrvatskom zračnom prostoru, uključujući i na krajnjem jugu zemlje, oko našeg jadranskog bisera Dubrovnika, potrebna su 2 DBD-a. Jedan na Plesu, i jedan u Zemuniku. Dakle 6 ispravnih aviona moralo bi biti uvijek na dežurstvu, što je neostvarivo s ukupno 12 aviona, ali je itekako izvedivo s njih 18.

Zato ideje poput 6 ili manje novih aviona nemaju svrhu: odbijanjem DBD-a, ostala bi 2-3 aviona, što je nedovoljno i za trenažu. Spominjala se i mogućnost nabave modalitetom 8+4. S obzirom na dinamiku isporuke, gradnje sustava i infrastrukture, te tijek obuke osoblja, ova opcija mogla bi biti prihvatljiva.

Tako bi se počelo plaćati prvih 8, a nekoliko godina kasnije preostala 4, no njihova isporuka ne bi smjela biti sporija od dinamike kojom bi posljednja 4 aviona ionako bila isporučena.

U ovoj varijanti je presudno da se ugovorom obuhvati svih 12 aviona i spriječi bilo kakvo odustajanje od druge serije u slučaju promjene političke klime, kako se ne bi reprizirala grozna odluka od prije 20 godina. No ipak se treba težiti nabavi svih 12 odjednom.

I jedno semantičko pitanje za kraj. Zašto se govori borbeni avion, a ne zrakoplov? Svaka je letjelica zrakoplov, a avion je specifična vrsta zrakoplova. Svi avioni su zrakoplovi, ali nisu svi zrakoplovi avioni, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Večeras me možete gledati na prvom programu HTV-a u Temi dana, odmah poslije Dnevnika, na temu napetosti u Hormuškom tjesnacu.

 

Bugarska kupuje američke borbene zrakoplove F-16 Block 70

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ukop žrtava Drugog svjetskog rata izvađenih iz Propadne jame kod Broda na Kupi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, molitvu odrješenja za pokojne i ukop za ukupno šest žrtava Drugog svjetskog rata s područja te župe, koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi.

Posmtni ostaci šest žrtava lani su izvađeni iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi, a dvije žrtve identificirane su DNA metodom. Prema izjavama osoba upoznatih s lokacijom i osobnim predmetima, kao i dobi, pretpostavlja da je jedna žrtva vlč. Ante Zvonimir Milinović, župnik Podstena, a kada se pronađu živi srodnici bit će izvršena DNA analiza i ostalih žrtava.

Svih šestero su civilne žrtve, a kako je jedan o njih svećenik, dok su ostali neidentificirani, župni ured Broda na Kupi i crkveni odbor odlučili su da je najbolja lokacija pogreba posmrtnih ostataka župna crkva, odnosno kripta koja se nalazi u crkvi, dok će posmrtne ostatke dviju identificiranih žrtava preuzeti obitelj.  Do otvaranja i uređenja kripte, posmrtni ostaci bit će privremeno položeni u pokrajnji oltar sv. Josipa.

Pročišćenje memorije

Velečasni Josip Tomić rekao je da su prije oko godine dana, kada je preuzeo župu Brod na Kupi, neki stariji ljudi dali izjave i željeli si olakšati dušu, kazivajući da su na području te župe postoje jame gdje su bacani ljudi, odnosno ubijani za vrijeme Drugog svjetskog rata od strane partizana i da bi željeli da se to istraži.

Kontaktirali smo i provjerili koji bi to ljudi mogli biti i nakon nekog vremena saznali moguću lokaciju, kazao je Tomić i nastavio da je potom u dogovoru s Crkvenim odborom napravljena prijava Ministarstvu hrvatskih branitelja i policiji, a oni su odmah reagirali i pokrenuli akciju.

Nakon iskapanja, željeli smo utvrditi činjenice i indicije, pa smo kontaktirali i tada pretpostavljene obitelji žrtava, ispričao je velečasni Tomić kazavši da je riječ o civilima, dvije žrtve su identificirane, a pretpostavlja se da je među ubijenima svećenik, no to još nije potvrđeno.

“Mi kao župa želimo postići pročišćenje naše memorije, nije sada tu bitno tko je ubio, nego je bitno da žrtve nađu dostojno mjesto sahrane, svoj grob, ime i prezime, a obitelj utjehu, a Bog neka oprosti onima koji su te zločine počinili,” rekao je.

Lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da je sudbina nestalih osoba važno i prvorazredno pitanje, da Ministarstvo na tom tragu nastavlja aktivnosti te da je danas stoga posljednji ispraćaj šest mještana Broda na Kupi, ekshumiranih iz Propadne jame na osnovi informacija župnika i mještana. “U međuresornoj suradnji i suradnjom s Državnim odvjetništvom, proveden je postupak ekshumacije i identificirali smo dva mještana, čiji su potomci bili dostupni.”

Medved je kazao da sredstva za takve postupke nikada nisu bila upitna. Nastavljamo s tim postupcima, rekao je dodao da je lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka te da se i sada provodi ekshumacija, odnosno pregled terena školskog dvorišta u Savskoj ulici. Intenzivno se, kaže,  radi u suradnji sa svim drugim tijelima, ugrađuju se nove metode pretrage terena i razmjenjuju i obrađuju sva saznanja.

Naglasio je da je apsolutni prioritet pronalazak, ekshumacija i identifikacija osoba nestalih u Domovinskom ratu te da se istodobno povodi pregled terena i probna iskapanja na području Vukovarsko-srijemske županije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba iz Domovinskog rata, kao i žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Na novinarsko pitanje kontaktira li u vezi s time s kolegama iz Srbije, ministar je rekao da su naša tijela i nadležne službe su u stalnom kontaktu sa Srbijom, poglavito kada se govori o žrtvama Domovinskog rata.

“Nismo zadovoljni s doprinosom Srbije,  kontinuirano je naše traženje kvalitetnih informacija koje su nam važne za pronalazak, odnosno za saznanja o sudbini naših nestalih osoba. Republika Hrvatska i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelj tog procesa su apsolutno spremni za suradnju,” rekao je Medved.

Naglasio je da je prošlog tjedna učinjen snažan iskorak u normativnom pogledu, jer je donesen zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu, pravni okvir, koji prvi put jasno definira nadležnost nad građanima Hrvatske na teritoriju Hrvatske.

Vukovar je žrtva i zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja

Na pitanje o gradonačelniku Vukovara Penavi i njegovu odnosu prema odluci Ustavnog suda o unaprjeđenju prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru, Medved je rekao da smatra da je Penava vrlo jasno dao svoj stav glede poštivanja stava Ustavnog suda. Dodao je da je i predsjednik Vlade jučer i prekjučer dao svoj stav glede odnosa i postupanja prema mišljenjima koje je dao Ustavni sud te da ne bi dalje komentirao.

Na pitanje o vlastitu stavu, ministar je odgovorio je da je Vukovar žrtva, da zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja te da je u tom pogledu važeća odredba iz statuta Grada Vukovara, na koju se Ustavni sud nije refereirao, da Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine analizira stanje i donosi zaključke i mjere. “Mislim da je to najbolje rješenje, jer vijećnici Vukovara najbolje znaju kakvo je stanje u gradu i u skladu s time donose mjere i zaključke.”

Na upit kakvo je stanje odnosa između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru, Medved je odgovorio da je gradonačelnik Penava to nabolje opisao.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari