Pratite nas

Herceg Bosna

Kiseljak: Obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Kiseljak: U vojarni ‘Mato Lučić Maturica’ obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

U organizaciji 1. pješačke (gardijske) pukovnije danas je u Kiseljaku u vojarni “Mato Lučić Maturica” obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi”.

Spomenuta vojarna teško da pamti veći odziv posjetitelja iz cijele BiH ali i šire usprkos lošim vremenskim prilikama.

Ono što posebno veseli je da su današnjoj obljetnici nazočili i pripadnici Jastrebova koji već dugo žive izvan BiH i rijetko dolaze na slična okupljanja.

Središnji dio obilježavanja bila je svečana akademija koju je uveličao vojni orkestar a koja je započela himnom Bosne i Hercegovine te odavanjem počasti svim poginulim i umrlim pripadnicima ove Brigade kao i svim žrtvama Domovinskog rata.

Istoj su nazočili ministrica obrane BiH Marina Pendeš, vojni biskup, mons.Tomo Vukšić koji je prethodno u kapelici vojarne predvodio i svetu misu uz koncelebraciju brojnih župnika i svećenika iz župa Lepeničke doline.

Svečanoj akademiji nazočio je i zamjenik načelnika zajedničkog stožera OS BIH, general bojnik Ivica Jerkić, zamjenik zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS BIH brigadni general Tomo Kolenda kao i zapovjednik 4.pješačke brigade OS BIH brigadir Zdravko Rezo.

Posebno su pozdravljeni i nazočni zapovjednici 3. gardijske brigade generali Ilija Nakić i Mario Bradara, brigadiri Duško Grubešić i Dragan Vinac kao i umirovljeni generali Stanko Sopta, Vlado Džoić, Miro Grabovac Titan i Dragan Ćurčić.

Svečanost su uveličali i bivši ministar obrane Vlado Šoljić, predsjednici krovnih udruga HVO- Nikica Tomić, Dragan Radić i Lazar Martinović kao i vojni izaslanik RH u BiH brigadir Marin Gregorović ali i brojni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti sa svih razina, načelnici općina, svećenici….

Posebno emotivan bio je govor generala Ilije Nakića koji je pozvao sve pripadnike Brigade da se ohrabre kao u najtežim vremenima te da hodaju uzdignuta čela jer hrvatski narod i u ovakvoj BiH zaslužuje svoj prostor, jednakopravnost i konstitutivnost.

Podsjetio je na vremena utemeljenja Brigade, kazavši kako je to bilo u najtežem trenutku kada je agresija bila na vrhuncu a hrvatski teritorij u Središnjoj Bosni podijeljen na enklave te odvojen od Hercegovine i Posavine te da je Brigada uz jedino Božju pomoć uspostavljena zahvaljujući odlučnosti, pameću te hrabrosti vojnika i zapovjednika.

“Hrvatski narod je u tom vremenu najveće agresije smogao snage i prvi stvorio temelje profesionalnim postrojbama što se kasnije pokazalo ispravnim” kazao je Nakić te spomenuo samo neke od bojišnica gdje su pripadnici ove Brigade sudjelovali u oslobađanju od Usore, Stoca, Kupresa do Sjeverozapadne Bosne.

“Posebno se ponosimo onih 3 200 poginulih pripadnika, stotinama ranjenih te skoro 200 000 protjeranih žitelja Središnje Bosne. Sve postrojbe Zbornog područja Vitez dale su svoj doprinos deblokadi Bihaća zajedno sa ostalim hrvatskim snagama. Kao znak zahvalnosti danas hrvatskom narodu u njegovo ime drugi biraju njegove političke predstavnike” kazao je Nakić te još jednom pozvao na razumijevanje i prestanak ponižavanja hrvatskog naroda koji je kako je kazao, dao puni doprinos obrani i stvaranju Bosne i Hercegovine.

Izravan u svom obraćanju bio je i pukovnik Martin Pažin, zapovjednik 1. pješačke pukovnije OS BIH koji je u ime zapovjedništva i svih pripadnika Brigade zahvalio nazočnima na odzivu te kazao kako bez doprinosa HVO-a ne bi bilo mira na ovim prostorima. “Zato smo tu danas, da čuvamo identitet ove vojske pogotovo ovdje u Središnjoj Bosni gdje su Hrvati opstali i ostali na svojim ognjištima”, kazao je pukovnik Pažin te kazao kako je ova Postrojba jedna od najslavnijih te da su njene operativne vještine i strategijsko djelovanje predmet izučavanja vojnih ustanova diljem svijeta.

“I brojnost ljudstva i tehnika bili su na strani agresora a hrvatski narod u to doba bez diplomacije, gospodarstva i vojne organiziranosti, a posebice ovdje u Središnjoj Bosni, uspio se obraniti a njegove postrojbe ispuniti najsloženije oblike vojnog djelovanja te izrasti na stupanj razvijenosti takve razine da danas jačaju i diplomatsku moć ali i gospodarski razvoj” dodao je pukovnik te upozorio kako je upravo zaborav najveći oblik nekulture.

“Stoljećima sanjana sloboda dosanjana je u Domovinskom ratu a sloboda koja se ne njeguje vodi samo u sužanjstvo i ropstvo” zaključio je svoje obraćanje te pozvao sve one koji imaju utjecaj i moć odlučivanja na prije svega zajedništvo ali i brigu da o svemu izrečenom ostane pisani trag kako u povijesti tako i u školskim programima jer bez toga, ništa se nije ni dogodilo, poručio je.

Kao domaćin obljetnice, bojnik Ilija Miličević zapovjednik 2. pješačke bojne 5. pješačke brigade OS BIH na samom je početku čestitao obljetnicu svim pripadnicima ma gdje bili uz opomenu da Jastrebove ne smijemo zaboraviti jer su bili okosnica ZP-a Vitez te jamac opstojnosti hrvatskog naroda, te da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Osim svečane akademije i svete mise, ispred biste pokojnog Mate Lučića Maturice na samom su početku obljetnice ove Brigade predstavnici zapovjedništva iste, predstavnici ratnih udruga, vlasti te Oružanih snaga položili vijence i svijeće te se predvođeni vojnim kapelanom don Jakovom Pavlovićem pomolili za sve poginule.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Bile: obilježavanje ‘Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma’

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, u organizaciji Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, ove će godine na Groblju mira na Bilima biti 24. kolovoza (subota najbliža 23. kolovozu).

Sv. misu zadušnicu u 12.00 predvodit će uzoriti kardinal Vinko Puljić koji će ujedno i pokopati pronađene neidentificirane žrtve ratnih i poratnih djelovanja Drugoga svjetskoga rata i poraća. Izaslanstva hrvatskog naroda s obje strane granice položit će vijence i zapaliti svijeće za sve pobijene. Kao i prošlih godina, očekuje se više tisuća osoba koji će sv. misu zadušnicu i događanja pratiti ispod prigodno podignutih šatora. Preporučuje se poći na vrijeme zbog gužvi i mogućih zastoja na cesti.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 polako uzdiže Groblje mira, spomen-prostor na sve pobijene katolike Hrvate iz Herceg Bosne, BiH. Ograđeno je, sazidana je i blagoslovljena crkvica posvećena Sv. Josipu, dovršena kosturnica, zasađena stabla, podignuti prvi križevi, asfaltirane staze. Ostali radovi su u tijeku.

Sve je počelo 2013. u povodu »Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma«. Naum je sazrio kroz rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina (do sada njih 9) te njihovih suradnika, što se sve kasnije uobličilo u Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće.

Željelo se na jednom mjestu pokopati sve neidentificirane posmrtne ostatke ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću koje na svom ozemlju pronađu Povjerenstva te postavljanjem prikladnih križeva simbolično pokopati sve one za koje obitelji ne znaju gdje su pokopani tako da bi imali negdje mjesto pomoliti se i zapaliti svijeću za njih.

Spomenimo još da su jugokomunisti za nekoliko dana u veljači 1945., koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 što većih što manjih stratišta i grobišta te da je u Drugom svjetskom ratu i poraću stradao svaki deseti Hercegovac (oko 20.000). Za vrijeme jugokomunizma o tomu se nije smjelo ni govoriti, a kamo li raditi na tomu da ih se dostojno pokopa, što je oduvijek kršćanski a već dugo i civilizacijski doseg.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Tko je kome dužan?

Objavljeno

na

Objavio

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu…

Hamdija Abdić odgovorio Kolindi: Peti korpus je oslobodio dio Hrvatske, vi biste nas trebali odlikovati!“ (faktor.ba, 1. 8. 2019.)

Nakon razbuktavanja polemike između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i bošnjačke elite predvođene Željkom Komšićem, u neugodnu raspravu uključio se i nekadašnji pukovnik muslimanske vojske Hamdija Abdić zvani „Tigar“, koji je hrvatskoj predsjednici zamjerio na izjavama o spašavanju Bihaća od strane Hrvatske vojske 1995. godine.

Da podsjetimo, predsjednica je na svečanoj akademiji povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti izjavila kako je „operacija Oluja spasila Bosnu i Hercegovinu i voljela bih da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima“. Takve izjave naši su političari i dosada davali, najčešće u vrijeme proslave Oluje, pa tim prije začuđuje oštra retorika muslimanske strane koja se odjednom našla „pogođenom“.

Bošnjački general protiv Kolinde Grabar-Kitarović: Armija BiH je štitila Hrvatsku

Najviše truda u opovrgavanju povijesnih činjenica dao si je već spomenuti Hamdija Abdić, ratni zapovjednik 505. Viteške brigade Armije RBiH, koji kaže: „U Bihaću se praktično čuvao i Zagreb. Zasluge za očuvanje naroda u  HVO ABiHBosanskoj krajini, koja je bila opkoljena sa svih strana i napadnuta i od domaćih izdajnika, ima samo Peti korpus. Pa nas je napadalo i sa hrvatske teritorije tri i po godine. Borili smo se sa tri neprijatelja i eto sad će nam neko pričati kako nismo mogli i ’95, da bi tad bili gotovi. Kako da ne! Oni su se uvježbavali tri i po godine dok smo se mi borili i ratovali. Dozvolili su samo da poneki helikopter poleti iz Zagreba u svrhu pomoći, a i to su znali po godinu da ne dozvole kad su izbili sukobi dolje u Hercegovini između Armije RBiH i HVO-a. Po godinu dana onda ni ptica sa te strane nije dolazila u Bihać. Tako da ta njihova priča o oslobađanju Krajine i spašavanju Petog korpusa ne pije vode. To valjda zna svako živ. Samo oni ne žele to tako da sagledaju. Oni bi ustvari trebali odlikovati Peti korpus jer im je sačuvao ovamo taj dio Hrvatske. Lika njihova ne bi bila, i ovaj ovamo dio zaleđa, da nije bilo Petog korpusa… Da nas nisu zaustavili, možda bih im ja i u Karlovac došao“ – kaže (skromno) pukovnik Abdić, protiv kojega je tužiteljstvo BiH prošle godine konačno podiglo optužnicu zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. Što bi rekao narod – pravi se našao da odgovara Kolindi!

Alijina „Sjećanja“

Istine radi, mora se priznati da na muslimansko-bošnjačkoj strani postoje i drukčija razmišljanja! Jedno od njih iznio je IzetbegovićAlija Izetbegović u svojim „Sjećanjima“, u kojima potpuno opovrgava pukovnika Hamdiju: „Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudek nije bio optimist… Međutim dogodilo se čudo. Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, ‘važne razgovore’. Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu akciju… Ponudu smo odmah prihvatili. Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao odakle sam se najmanje nadao.“ – zapisao je Alija Izetbegović. Što se u međuvremenu dogodilo, da ni Alijini najvjerniji sljedbenici više ne drže do riječi svog „oca nacije“?!

Igra brojki

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu, pri  HVčemu se ne preza ni od najluđih pretjerivanja, poput često ponavljane tvrdnje da se u HV-u tijekom rata borilo više od 20.000 Muslimana! Mediji u Hrvatskoj redovito objavljuju takve podvale bez ikakvog komentara, ili barem sumnje u točnost navedene procjene.

Poznati novinar Davor Ivanković, u članku posvećenom „histeriji koja se širi iz BiH“, također nekritički prenosi propagandne izmišljotine: „Pa u HV-u se borilo 25.000 Bošnjaka, to Hrvati ne zaboravljaju, koga oni misle posvađati?“ (Večernji list, 4.8.2019.) U međuvremenu, na internetu se pojavio dokument koji govori da je tijekom rata u HV-u služilo 928 Muslimana, što otprilike odgovara udjelu te nacionalne manjine u hrvatskom stanovništvu. Naime, 1991. godine u Hrvatskoj je popisano 40.000 Muslimana, današnjih Bošnjaka. Ako odbijemo žene, djecu i starce, nesposobne i pacifiste, jasno je da stvarni broj Muslimana koji su se u Domovinskom ratu borili na našoj strani nikako ne može biti puno veći od gore spomenutih 928. Čemu, dakle, pretjerivanja o nečemu što se lako može provjeriti?! Osim toga, nikako ne smijemo zaboraviti ni velik broj Muslimana s prostora BiH, koji su se 1991./1992. stavili na stranu agresorske JNA i tako dali nemali doprinos uništavanju Hrvatske. Ekstremisti u Sarajevu o toj mračnoj epizodi svoje prošlosti šute k’o zaliveni, baš kao i njihovi plaćenici u Zagrebu. Za ovu prigodu spomenimo samo trojicu UZP-ovaca koji su se 1991. istaknuli u neprijateljskim redovima!

Tri ratna druga

Prvi među njima, Izet Nanić iz Bužima, zanat je ispekao ratujući kao oficir JNA u Vukovaru. Početkom rata u BiH priključio se obrani Cazinske krajine i dogurao do zapovjednika 505. Bužimske brigade Armije RBiH. Poginuo je 1995. JNAgodine braneći svoj rodni kraj od srpskog agresora; međutim, to ga nimalo ne ispričava od odgovornosti za vukovarsku tragediju. Ako je za svoj narod heroj, za Vukovarce sigurno nije!

Drugi, široj javnosti nešto poznatiji muslimanski oficir je pilot nekadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva Emir Šišić, koji se istaknuo rušenjem helikoptera s europskim promatračima iznad Hrvatskog zagorja početkom 1992. godine. Naš Emir je, inače, porijeklom stopostotni Bosanac iz Živinica kraj Tuzle, a za svoje „junaštvo“ nagrađen je s 15 godina zatvora koje je djelomično odslužio u Italiji i Srbiji.

Treći, najmanje poznati član veličanstvene trojke je Sead Muračkić iz Kozarca pokraj Prijedora, mladi snajperist koji se u redovima svojih suboraca proslavio ratujući protiv „ustaša“ u zapadnoj Slavoniji. Svoje „uspjehe“ ovjekovječio je zarezima na pušci, a njegovu priču zabilježili su video-kamerom amaterski snimatelji. (v. youtube, „komšije LIPIK PAKRAC NOVSKA“). Ovakvih slučajeva ima na tisuće, pa, da ne bi ispalo kako su samo Muslimani nešto krivi, bilo bi dobro da se istraži i udio drugih naroda bivše SFRJ u agresiji na Hrvatsku (primjerice Crnogoraca i Makedonaca) kako nam jednog dana medijska peta kolona ne bi servirala priče o njihovim zaslugama za našu pobjedu. S te strane gledano, istup Hamdije Abdića možemo samo pozdraviti!

Dinko Pejčinović/hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari