Pratite nas

Klapska pisma –odraz duše hrvatskoga čovika

Objavljeno

na

Klapa je krug, a središte mu je u Omišu, zapisao je u svom prekrasnom eseju o fenomenu tradicionalnog dalmatinskog klapskog pjevanja književnik Jakša Fiamengo. U malom obalnom gradiću podno Mosora, nadomak slavne Poljičke republike i drevnih glagoljaša , u Omišu, ponosnom gradu gusara, knezova Kačića i Šubica, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Ivaniša Nelipića, Stjepana Kosače, na mjestu gdje se bistra Cetina ulijeva u more, već se 45 god. Na malom Trgu sv. Mihovila „ pod Omiškom stinom „ u tercama klapske pisme događa veliki čin očuvanja i zaštite drevne hrvatske povijesti, književnosti i glazbene kulturne baštine. Da bi „pisma potekla „, klapi, onoj izvornoj, potrebna je tek katun, volat, konoba, balatura, sular i sklaline. Prijateljstvom povezani, članovi klape, licima koja zrače i koja su međusobno usredotočena na svaku gestu, ton i  riječ,tvore jedinstven sklad, suglasje i uživaju ujedinjeni u pjesmi. Ljudi od pjesme svojim glasovima čuvaju svoje iskone, svjedoče i nastavljaju glasove svojih didova, opjevavajući čarobne prizore mora, sunca, obale i otoka, brodica, pijeska, vina, maslina i negdašnji težak život ribara, pomoraca i težaka kroz stoljeća.

Riječ „klapa „ došla je iz tršćanskog govora u kojem „clapa“ označuje skupinu ljudi povezanu prijateljskim odnosima. Njihovo pjevanje temelji se na a capella pjevanju (bez pratnje ) te označava vokalno-glazbenu folklornu pojavu na području obalnog dijela Dalmacije i njenih otoka. Klapa se javlja sredinom 19 stoljeća a pod njom se podrazumijeva određeni broj muških pjevača ( od 5 do 10 ) koji pjevaju višeglasne homofone napjeve u duru s jednim prvim tenorom, a prepoznatljive su po svojoj unutrašnjoj glazbenoj strukturi, harmonijskoj konstrukciji i sadržaju tekstova napjeva. Na oblikovanje klapske pjesme utjecalo je dakako liturgijsko pjevanje ( gregorijanski koral, glagoljaški i pučki napjevi ), koje je narod pjevao u crkvi. Vodeći glas ( tenor ) predvodi melodiju i tekst napjeva, drugi glas ( II tenor ) prihvati tercu niže ( šekundira ) bariton popunjava kvintakord (daje ulja pismi ) a bas se dokazuje u „profondo „ pjevanju.Danas djeluju i ženske i mješovite klape i uz pratnju instrumenata, najčešće gitare ili mandolin, te se pjevaju obrade popularnih pjesama i skladaju novi, u glazbenom smislu, zahtjevni napjevi.

Najznačajniji promicatelji, skladatelji, tekstopisci, obrađivači i voditelji klapa su : Ljubo Stipišić Delmata, Krešimir Magdić, Joško Ćaleta, Dinko Fio, i mnogi drugi.

Velik broj mladih ljudi, osobito nakon osamostaljenja Hrvatske, otkrilo je ljepotu i čar klapskog pivanja i druženja, te danas na području Hrvatske i u dijaspori djeluje više stotina klapa, a od Istre do juga Dalmacije, kao i u kontinentalnoj Hrvatskoj održava se tridesetak klapskih festivala, susreta i glazbenih večeri. Izdani su desetci nosača zvuka s klapskim pismama, a klape koje nastupaju u inozemstvu izazivaju iznimno zanimanje i oduševljenje. Sinjski festival marijansko-duhovne klapske pisme „Klape Gospi Sinjskoj „ divno potvrđuje u hrvatskom narodu duboko ukorijenjenu vjeru i molitvu, te plemenitost napaćenog čovjeka, što posebno  dirljivo svjedoče stihovi  narodne pjesme : Ja odlazim draga, nit ću te ostavit bratu nit sestrici, vengo onoj od pojišana, Mariji Divici „

Da je klapska pisma neodvojivi dio hrvatskoga nacionalnog bića potvrdilo je i Ministarstvo kulture RH proglasivši 2008. God. Klaspo pivanje nematerijalnim kulturnim dobrom. Tu tradiciju neprocjenjive vrijednosti čuva i promiče Omiš, kao jedinstveni biser i muzej hrvatske nacionalne kulture.:

“Ponosno i sad leprša taj barjak od zlata,

Omiška je stina simbol Hrvata „

 [vsw id=”yy2DGK1f_G4″ source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

[vsw id=”Le2HEaDzAP0″ source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Eva Kirchmayer-Bilić

Kučibaba/kamenjar.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Najave

Thompson poziva na Hod za život 25. svibnja u Zagrebu, Splitu i Zadru: ‘Pokažimo da smo narod života!’

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najpopularniji hrvatskih glazbenika Marko Perković Thompson pozvao je putem svoje službene Facebook stranice, da se svi pridruže Hodu za život koji će se održati u subotu 25. svibnja u tri hrvatska grada Zagrebu, Splitu i Zadru.

“Ja sam Marko Perković Thompson i sve vas zajedno pozdravljam, ujedno i pozivam da se pridružite Hodu za život 25. svibnja. Time pokažimo da smo prijatelji života, da smo narod života”, kazao je Thompson u videu koji je objavio.

Uz video je poručio: “Hodom za život štitimo nerođenu djecu – najugroženiju manjinu u Hrvatskoj i pružamo podršku svakoj trudnici. Pridružite nam se 25. svibnja 2019. godine”.

Hod za život, obitelj i Hrvatsku miroljubivi je hod građana u znak potpore svakom rođnom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Ove, četvrte godine za redom, održava se u dvije subote u 5 hrvatskih gradova.

U subotu, 18.5. održao se u Osijeku i Rijeci, dok se subotu, 25.5. održava u Zagrebu, Splitu i Zadru. Više o Hodu za život pogledajte na stranici https://www.hodzazivot.hr/, a za volontiranje se možete prijaviti ovdje. Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

120 g. od dolaska u Hercegovinu – Preživjele su ratne strahote i progon i nastavile svoje poslanje

Objavljeno

na

Objavio

Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja

Zahvalne smo Bogu za sačuvane živote svih sestara u Domovinskom ratu i svima onima koji su nam omogućili povratak. Već tradicionalno, nakon Domovinskog rata, sastajemo se u svibnju na Dan zahvalnosti, molitvom i susretima zahvaljujemo dragome Bogu koji nas je štitio sve ovo vrijeme, kazala je za Večernji list BiH jučer provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina u prigodi svibanjskoga okupljanja svih sestara Provincije i zajedničke duhovne obnove u Bijelom Polju i Mostaru. Sve se to događalo u duhu velikih jubileja, 150. obljetnice utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Hercegovini.

– U svojim duhovnim obnovama dublje smo ponirale u našu povijest i duhovnu baštinu, sve to uz usklik iz Psalma 48 “Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!”. Naša je prva nakana zastati i iz dna duše zahvaliti Gospodinu za sva primljena dobročinstva u povijesti Družbe i naše Provincije povjeravajući Mu i svoju budućnost – dodala je s. M. Zdenka Kozina. Obilježavanje 150. obljetnice Družbe počelo je 13. rujna prošle godine, a završit će u rujnu ove. Inače, svake godine školske sestre franjevke u svibnju Danom zahvalnosti obilježavaju izlazak posljednjih sestara iz samostana u Bijelom Polju koji se zbio 17. svibnja 1992. Iako su morale otići, i tamo gdje su se privremeno nastanile, nisu zaboravile svoje poslanje.

– Tijekom Domovinskog rata otišle smo u našu kuću u Baškoj Vodi u Hrvatskoj. No, kako nas je bilo više od 70, nismo se mogle sve smjestiti. Primili su nas dobri ljudi, vjernici laici. Nakon povratka u Hercegovinu smještamo se u Međugorje. Godine 1997. uspjele smo dobiti u posjed svoje povijesno središte u Bijelom Polju, gdje je bilo sirotište, zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara Miji Brajkoviću i pravobraniteljici Grada Marici Ljubić. Potom se radilo, gradilo, obnavljalo… Danas imamo internat, bolesnički odjel… Godine 2005. vraćamo se u Bijelo Polje, a 2012. vraćena je i Uprava Provincije – prisjeća se s. M. Zdenka Kozina. Stoga je jučerašnji dan u 2019. – godini dvostrukih jubileja – bio uistinu poseban. Slavlje je na razini Provincije ujedinjeno u zborovanju sestara u Bijelom Polju i provincijskom sjedištu u Mostaru.

– Jubilarna je godina za svaku od nas veliki događaj radosti i zahvaljivanja za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, kao i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih provincija otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom – kazali su nam iz Mostarske provincije. U slavlju su im se pridružile i predstavnice sestrinskih provincija iz Maribora, Splita, Sarajeva, Rimske regije, među kojima je bila i članica Vrhovne uprave i Provincije s. Lidija Glavaš.

Govoreći o zanimanju djevojaka za ovaj poziv, s. M. Zdenka Kozina kazala nam je kako se mladi danas suočavaju s potrošačkim svijetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno, gdje vladaju kaotična moralna situacija i nametnuti prividi sreće, gdje duhovni poziv nije privlačan. Dodala je kako svi oni mole Boga za sadašnjost, ali i budućnost svih djevojaka koje se odluče biti časne sestre.

Naglasila je i važnost pamćenja te kako budućnosti bez sjećanja nema. Jučerašnji program počeo je uvodnom meditacijom. Uslijedili su predavanje “Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice”, izložba “Sjećanje u riječi i slici” s. Natalije Palac te film “120 godina milosti” s. Matije Pačar uz pomoć s. Petre Bagarić. Sestre su pohodile i groblje sestara Gruban. U provincijskom središtu u Mostaru misno slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, po riječima provincijske predstojnice, četvrti nasljednik biskupa Paškala Buconjića, zahvaljujući kojemu su prve sestre još 1. kolovoza 1899. godine stigle u Hercegovinu. I dok god ih bude, brinut će se za potrebite, djelovati u internatima, vrtićima, pomagati bolesnima… Jer, to je njihovo poslanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari