Pratite nas

Herceg Bosna

Klub Aluminij ugostio predstavljanje pjesničkoga troknjižja fra Vendelina Karačića

Objavljeno

na

Književnici Zdravko Kordić i Dragan Marijanović predstavili su večeras, u ozračju lijepo popunjenoga izložbenog prostora Kluba Aluminij, novo troknjižje uglednoga hrvatskog pjesnika fra Vendelina Karačića. Riječ je o njegovim djelima naziva Kronova galija, Sićušnice i U suzvučju postojanja, koja su iz tiska izišla tijekom ove godine, a koja je, zajedno s imenovanim kolegama, pjesnik osobno predstavio mostarskomu čitateljskom općinstvu.

Kronova je galija objavljena u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, dok su druge dvije stihozbirke svjetlo dana ugledale u nakladi Muzeja i Franjevačke galerije u Širokomu Brijegu. Sva tri djela prožima fra Vendelinova opčinjenost vremenom, ali i njemu svojstvena pjesnička mističnost i naslonjenost na mitološke povjesnice pa i naslovi pojedinih poglavlja iz tih knjiga (Usebljeno bivstvovane, Mitske protočnice, Pozemljarci, Kajinovske sjene, Pred portalom nedohvata…) čitatelja mame ući u svijet fra Vendelinova stvaranja.

Večer predstavljanja svakako je na dodatnu razinu uzdignula i prateća izložba crteža kojima su oslikane knjige Kronova galija i U suzvučju postojanja. Likovne uratke iz prve knjige potpisuje akademska slikarica Kristina Ćavar, a iz druge akademska grafičarka Antonija Gudelj. Fra Vendelin je poznat po tomu koliko cijeni ulogu u likovnosti u opremanju književnoga djela, a na tomu je tragu i lani, također u Klubu Aluminij, u sklopu predstavljanja svoje slikovnice Lav i mrav, otvorio i prateću izložbu ilustracija iz te knjige, koje je radio akademski slikar Josip Mijić. Upravo je Mijić grafički oblikovao djela U suzvučju postojanja i Sićušnice, s tim da kod potonje potpisuje i cjelokupan likovni prilog. Izložba crteža Kristine Ćavar i Antonije Gudelj u Klubu Aluminij ostaje dostupnom za besplatno razgledanje sve do 21. ovog mjeseca.

Inače, fra Vendelin je Karačić rođen 1942. godine u Gornjemu Crnču, pokraj Širokoga Brijega, svećenikom je postao 1967. u Sarajevu, članom je Hercegovačke franjevačke provincije UBDM, a službovao je u Drinovcima, Mostaru, Širokomu Brijegu i u Zagrebu. Od 1990. godine živi i djeluje u Širokomu Brijegu, danas kao voditelj umjetničkoga programa Franjevačke galerije. Plodonosnim je autorom čitavoga niza objavljenih knjiga.

Svoje pjesme doživljavam kao jedno disanje duše

fra-vendelin-2Tri knjige fra Vendelina Karačića, pjesnika, kritičara i voditelja umjetničkoga programa Franjevačke galerije Široki Brijeg, predstavljene su u Klubu Aluminij u Mostaru, gdje je otvorena i izložba akademske slikarice Kristine Ćavar i akademske grafičarke Antonije Gudelj, koje su autorice likovnih priloga u fra Vendelinovim knjigama. Da su fra Vendelinove knjige “U suzvučju postojanja”, “Sićušnice” i “Kronova galija” izuzetno vrijedne, istaknuli su promotori, književnici Dragan Marijanović i Zdravko Kordić.

Reći istinu

Fra Vendelin Karačić, istaknuo je Marijanović, jedna je od rijetkih intelektualnih i art pojava kako u duhovnom, tako i u svjetovnom životu. S umjetnošću koketira čitav svoj život, katkad izravno, a katkad posredno. Objavljuje mnogo, ali ono što je zajedničko svim njegovim knjigama, rekao je Marijanović, jesu razlozi njihova objavljivanja. “Kronova lađa” govori o smislu života, na nju se možemo ukrcati i proći kratku povijest dugog mukovanja; “Sićušnice” jednostavno pozivaju na listanje i čitanje – to je knjiga u kojoj ćemo prepoznati naše dobre i loše navike, i kao podsjetnik za svakodnevno hodanje životom idealan je poklon za božićne blagdane, istaknuo je Marijanović.
“Ako su ovo ‘Sićušnice’, onda su ‘U sazvučju života’ mudrosnice”, rekao je Marijanović. Kordić je naglasio da fra Vendelin, iako je relativno kasno ušao u poeziju, ima izgrađen koncept pjesničkog izričaja i vokabulara. Ono što on uspije reći u jednoj pjesmi u “Sićušnicama”, drugi ne mogu ni u 100 knjiga.

U svijetu poezije

“Kronova galija” je objavljena u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, dok su druge dvije stihozbirke svjetlo dana ugledale u nakladi Muzeja i Franjevačke galerije u Širokomu Brijegu. Sva tri djela prožima fra Vendelinova opčinjenost vremenom, ali i njemu svojstvena pjesnička mističnost i naslonjenost na mitološke povjesnice. Zahvalivši svima na dolasku, fra Vendelin je rekao kako, ako ništa drugo, oni koji pokušavaju izraziti se na umjetnički način, koji put i nehotice kažu istinu.
“Svoje pjesme doživljavam kao jedno disanje duše. One zapravo nastaju u predasima, u vrijeme odmora”, kazao nam je fra Vendelin nakon promocije. Kao mladić je objavio 20-ak pjesama, a onda nije bilo ni vremena ni njegove odlučnosti, a nisu se poklopile ni životne okolnosti, da se tome ozbiljnije posveti i više objavljuje.
“Unutarnja potreba da nešto stvaram navela me na to. Kad su i drugi rekli da vrijedi, onda sam počeo i sebe uvjeravati i ušao u taj svijet pisanja stihova. Ti stihovi idu iz neposrednosti života – to su i događajčići, pojavnosti – najprije to, jer smo mi osjetilna bića, ali jednako tako tu je i religioznost, duhovnost, pa i filozofija. Ne svjetonazor kao opredjeljenje, nego traženje – evanđeoski: Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. U tome prepoznajem pomalo proširenog sebe”, kaže fra Vendelin. To je traženje smisla života, ali i otvaranje očiju, prepoznavanje sitnice, suodnosa, mikro i makrokozmosa kojega smo dio, kao i prepoznavanje suprotnosti u sebi. “Sićušnice” i druge dvije knjige dobro će doći svakome, bez obzira na dob i svjetonazor – jer su potekle iz života, iz svega onoga što svakodnevno vidimo i doživljavamo.

Učinio je mnogo za kulturni procvat ovih prostora

Uz predstavljanje novih knjiga fra Vendelina Karačića, objavljenih u ovoj godini, u Klubu Aluminij je otvorena i izložba crteža kojima su oslikane knjige “Kronova galija” i “U suzvučju postojanja”. Likovne uratke iz prve knjige potpisuje akademska slikarica Kristina Ćavar, a iz druge akademska grafičarka Antonija Gudelj. Fra Vendelin je poznat po tomu koliko cijeni ulogu u likovnosti u opremanju književnoga djela, a na tomu je tragu i lani, također u Klubu Aluminij, u sklopu predstavljanja svoje slikovnice Lav i mrav, otvorio i prateću izložbu ilustracija iz te knjige, koje je radio akademski slikar Josip Mijić. Upravo je Mijić grafički oblikovao djela U suzvučju postojanja i Sićušnice, s tim da u knjizi “Sićušnice” potpisuje i cjelokupan likovni prilog. Izložbu je svečano otvorio počasni predsjednik Matice hrvatske Mostar Josip Muselimović, koji je istaknuo da je svaki susret s fra Vendelinom poseban doživljaj. Kada je 1998. pokrenuto “Mostarsko proljeće”, fra Vendelin je bio tihi oslonac i najbolji savjetnik, rekao je. “Hvala Vam na svemu što ste učinili za kulturni procvat ovih prostora”, naglasio je Muselimović. Izložba crteža Kristine Ćavar i Antonije Gudelj u Klubu Aluminij bit će otvorena do 21. studenog.

O autoru

Fra Vendelin je Karačić rođen 1942. godine u Gornjemu Crnču, pokraj Širokoga Brijega, svećenikom je postao 1967. u Sarajevu, članom je Hercegovačke franjevačke provincije UBDM, a službovao je u Drinovcima, Mostaru, Širokomu Brijegu i u Zagrebu. Plodonosnim je autorom čitavoga niza objavljenih knjiga.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

HAŠKA PRAVDA: Za zločine u hrvatskobošnjačkom ratu – Hrvatima 273, Bošnjacima 8,5 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Da su Haško tužiteljstvo i Haški sud imali različite kriterije za procesuiranje odgovornih za zločine u hrvatsko-bošnjačkom ratnom sukobu, najilustrativnije pokazuju usporedni podatci o zločinima Armije RBiH nad Hrvatima i HVO-a nad Bošnjacima, koji su u frapantnom raskoraku s brojem osuđenih i ukupno izrečenim kaznama. I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojne dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačkim dužnosnicima presudio ukupno 8, 5 godina zatvora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Tijekom muslimansko-hrvatskih sukoba više od 1600 Hrvata izgubilo je život u ratnim zločinima (onako kako međunarodna zajednica definira ratni zločin), koje je počinila  tzv. Armija RBiH, od Grabovice, preko Doljana, Uzdola, Trusine, Križančeva sela, Buhinih kuća, do Travnika, Vareša, Bugojna, Zenice, Kaknja…. Među onima koji su život izgubili u masovnim zločinima bilo je 1088 hrvatskih civila. Kroz 331 logor tzv. Armije RBiH prošlo je, prema podacima Hrvatske udruge logoraša 14.444 Hrvata, dok su 632 Hrvata ubijena u tim logorima. S prostora pod nadzorom Armije RBiH protjerano je 172.000 Hrvata.

Za 1088 hrvatskih civila 8,5 godina zatvora

Za zločine ARBiH nad Hrvatima Haški sud osudio je bošnjačke vojne dužnosnike na ukupno 8,5 godina zatvora. Načelnik Glavnog štaba Armije RBiH Rasim Delić osuđen je na 3 godine zatvora (umro prije izricanja pravosnažne presude), zapovjednika Trećeg korpusa Armije RBiH Envera Hadžihasanović na 3, 5 godina zatvora i zapovjednika 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH Amir Kubura na 2 godine zatvora. I to je sve.

Tko su osuđeni Hrvati?

S prostora pod nadzorom HVO-a prognano je, pak,  52.000 Bošnjaka. U presudi Haškog suda u predmetu “Prlić i ostali” spominje se sedam logora HVO-a; Heliodrom i Vojno kod Mostara, Strojarski fakultet, Dretelj, Gabela, Ljubuški i “Koštana bolnica” u Stocu. Nema službenih podataka o tome koliko je kroz ove logore prošlo Bošnjaka niti o broju ubijenih logoraša. Neslužbeno spominje se kako je u logoru na Heliodromu ubijeno 52 Bošnjaka, a u presudi “Prliću i ostalim” spominje se kako su pripadnici HVO-a ubili 10 bošnjačkih civila na Bivoljem brdu kod Čapljine.

Najteži zločin nad bošnjačkim civilima dogodio se u selu Ahmići kod Viteza gdje su pripadnici HVO-a ubili 116 Bošnjaka, te u selu Stupni dol gdje je ubijeno između 31 i 38 bošnjačkih civila.

Za Ahmiće i Stupni dol 119 godina zatvora

Za zločine u Ahmićima i Stupnom dolu pred Haškim je sudom osuđeno 9 Hrvata na ukupno 119 godina zatvora i to; Zlatko Aleksovski na 7 godina zatvora, Anto Furundžija na 10, Miroslav Bralo na 20, Drago Josipović na 12, Vladimir Šantić na 18, Tihomir Blaškić na 9, Dario Kordić na 25, Mario Čerkez na 6 i Ivica Rajić na 12 godina zatvora.

Nakon godina provedenih u Haškom pritvoru optužbi za ratne zločine oslobođeni su Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić, te Drago Papić.

Za zločine nad Bošnjacima u Hercegovini Mladen Naletilić Tuta osuđen je na 25, a Vinko Martinović Šetla na 18 godina zatvora.

Dužnosnicima HRHB 111 godina zatvora

U posljednjoj Haškoj presudi za zločine nad Bošnjacima, kao, prema pravosnažnoj presudi Haškog suda, članovi udruženog zločinačkog podhvata, osuđeni su dužnosnici Vlade HR HB, premijer Jadranko Prlić na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, ministar unutarnjih poslova Valentin Ćorić na 16 godina zatvora, te predsjednik Kosmisije za razmjenu zatočenih Berislav Pušić na 10 godina zatvora, te načelnici Glavog stožera HVO-a pokojni general Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, ukupno 111 godina zatvora.

Dužnosnici Vlade RBiH nisu ni optuženi

S druge pak strane, ni protiv jednog dužnosnika Vlade RBiH, koja je u ratu de facto bila bošnjački entitet, Haški sud nije ni podigao optužnicu, pa im u Haagu nije ni suđeno.

I dok je za zločine nad Bošnjacima hrvatske političke i vojni dužnosnike Haški sud osudio na ukupno 273 godine zatvora, za višestrukobrojnije zločine nad Hrvatima ICTY je bošnjačke dužnosnike osudio na ukupno 8, 5 godina zatvora. I to je haška pravda./HMS/

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obitelji žrtava tzv. ARBiH iz Križančeva sela i Buhinih kuća još čekaju pravdu

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana navršavaju se 24 godine od pokolja kojeg su pripadnici tzv. Armije RBiH počinili nad Hrvatima u Križančevu selu, nadomak Viteza. To selo najveće je stratište Hrvata u BiH, piše Hrvatski Medijski Servis.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra u noći s 22. na 23. prosinca 1993, najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, u operaciji poznatoj kao “Krvavi Badnjak” probile su liniju obrane HVO-a. U borbama su poginula 34 vojnika i hrvatska civila, mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika HVO-a odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.

Selo spalili zarobljenike odveli, pa pobili

Pripadnici tzv. Armije BiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule tzv. ABiH iz Križančeva sela, udaljenog samo kilometar od središta Viteza, našli su selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je  trideset vojnika HVO-a.

Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i Međunarodnog crvenog križa, nakon 39 dana predana su obiteljima. Za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.

Zločin u Buhinim kućama

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici tzv. Armije RBiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.

Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz izravno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa tzv. ARBiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.

Logori ARBiH

Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.

Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je pet, teže ranjeno šest i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.

Više od 650 poginulih u Vitezu

Inače, tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika HVO-a i civila.

Među 78 ubijenih hrvatskih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika ihrvatskih  civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja. Žrtve zločina još čekaju pravdu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari