Pratite nas

Kultura

Knezović: Hoće li BiH na Eurosongu predstavljati Turkinja sa pjesmom na turskom?

Objavljeno

na

Za Knezovića je izbor filma koji će predstavljati BiH u borbi za Oscara jedna velika blamaža, kako za filmsku umjetnost, tako i za Bosnu i Hercegovinu općenito.

”Iza ovakve odluke Udruženja filmskih radnika stoji šačica diletanata koji su sada svima jasno dali do znanja da je ovo udruženje jedna turkofilna organizacija iza koje stoji svima nam poznata politika u Bosni i Hercegovini.“ – oštro je komentirao Slaven Knezović za Dnevnik.ba odluku da film „Ne ostavljaj me“ bude ovogodišnji kandidat Bosne i Hercegovine za najprestižniju filmsku nagradu Oscar kojega dodjeljuje Američka akademija filmskih umjetnosti i znanosti.

Za Knezovića je takav izbor ništa doli jedna velika blamaža, kako za filmsku umjetnost, tako i za Bosnu i Hercegovinu općenito.

”Je li možda idući korak da Bosnu i Hercegovinu na idućem Eurosongu predstavlja Turkinja sa pjesmom na turskom jeziku?”, zapitao se Knezović.

Film čiju režiju potpisuje Aida Begić, rađen je u bosanskohercegovačko-turskoj koprodukciji te će biti prikazivan na turskom jeziku. Naravno, uz titlove Bosancima i Hercegovcima koji ne razumiju. Uradak tematizira život izbjeglica u Turskoj, a radnja prati zgode i nezgode trojice dječaka Sirijaca, izbjeglica koji se nalaze i u glavnim ulogama filma.

Ovogodišnjeg predstavnika Bosne i Hercegovine američkoj filmskoj akademiji u utrci za Oscara kao i prethodnih osamnaest godina kandidira Udruženje filmskih radnika BiH.

Slavenu Knezoviću, ali i brojnim drugim bosanskohercegovačkim umjetnicima filma, nije jasna logika kojom se Udruženje filmskih radnika vodilo pri izboru filma. Osim redateljice i dijela ekipe iza kamere, zapravo nije jasna ni realna veza između Bosne i Hercegovine i filma koji će pred svijetom zaigrati u njezino ime.

Inače, izborom film „Ne ostavljaj me“ po strani su ostavljena dva nagrađivana bosanskohercegovačka uratka, „Mrtve Ribe“ i „Meso“. Kao jedini razlog zašto ni jedan ni drugi nisu kandidirani za Oscara, Slaven Knezović navodi činjenicu da je jedan mostarski a drugi banjalučki, odnosno hrvatski i srpski.

S druge strane, „Ne ostavljaj me“ nije ni mostarski, ni banjalučki, ali ni sarajevski, no zato je turski i to je glavna odrednica njegove kvalitete prema stručnjacima iz spomenutog Udruženja, piše Dnevnik.ba

Film „Mrtve ribe“, u režiji Kristijana Milića i po scenariju Josipa Mlakića, koji tematizira postratno vrijeme u Bosni i Hercegovini, već je osvojio međunarodnu javnost, čemu najbolje svjedoči nagrada za najbolji strani film osvojena na najstarijem festivalu nezavisnog filma u svijetu „WorldFest Houston“ u Houstonu u SAD-u.

Banjalučki film „Meso“ režisera Saše Hajdukovića s druge strane, ovog je ljeta ušao u glavnu natjecateljsku selekciju „World Competition“ na prestižnom filmskom festivalu u Montrealu.

Usprkos potvrdama kvalitete i činjenici da su i jedan i drugi već prikazani i domaćoj i svjetskoj javnosti, Udruženje filmskih radnika BIH kandidirat će film čija distribucija u domaćim kinima kreće tek u četvrtak, po „hitnoj proceduri“, što znači da Bosanci i Hercegovci još uvijek i ne znaju kakav ih film predstavlja.

Zbog svega navedenog, Slaven Knezović očekuje od, kako kaže, poštenih i stručnih kadrova iz Udruženja filmskih radnika da istupe iz ove udruge, a Fondaciju za kinematografiju i Ministarstvo kulture poziva da se ograde od ovakvog izbora nekolicine „diletanata i turkofila koji sebe doživljavaju kao vrsne stručnjake“.

Također, kako bi se Bosna i Hercegovina i svi koji rade i vole bh. film kao takav zaštitili od dodatnih neugodnosti, Knezović najavljuje i upućivanje otvorenog pisma američkoj filmskoj Akademiji kojim će se nastojati pojasniti sve okolnosti koje ovogodišnjeg kandidata za Oscara u najmanju ruku udaljavaju od bosanskohercegovačkog identiteta i kinematografije.

”Kao da nije dovoljno što nam se nameću dva bošnjačka člana Predsjedništva, pa nam sada i turske filmove kandidiraju za Oscara“, naveo je Knezović te nastavio kako se time očito svjesno želi poslati poruka kako je Bosna i Hercegovina isto što i Turska, te da je turski jezik jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini.

”To što djelatnici Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine više vole tursku nego bosanskohercegovačku kulturu sigurno neće podići ugled ove države u svijetu, no sigurno će je srozati i to na uštrb filma koji je dosad slovio kao jedan od najboljih promotora kulture i talenta Bosne i Hercegovine“, smatra Knezović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljanje knjige ‘Krvava istina (Novome životu ususret)’ u Zagrebu i Splitu

Objavljeno

na

Objavio

Općina Lovas organizira predstavljanje spomen knjige „Krvava istina (Novome životu ususret)“, skupine autora u utorak, 20. studenoga 2018. u 18,00 sati u Zagrebu u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 i u srijedu 21. studenoga 2018. u 19,00 sati u Splitu u Velikoj dvorani Zavoda HAZU (Palača Milesi).

Riječ je o izdanju koje svojim povodom drži jednu od najpotresnijih obljetnica na području istočnog dijela naše Domovine – Zapadnoga Srijema, u ožujku 2018. navršenu 20 godišnjice pokopa (21. ožujka 1998.) posmrtnih ostataka 67 Lovaščana, žrtve srpske agresije u Domovinskom ratu. Taj je međutim povod samo otvorio vrata priči koja razotkriva krvavu istinu o stradanju i patnji Hrvata, Mađara i drugoga nesrpskog stanovništva iz dvaju sela koja su sastavnicama Općine Lovas – Lovasa i Opatovca za vrijeme Domovinskoga rata.

Priča je to koja niže podatke o svim poginulima, ubijenima i nestalima stanovnicima (civilima, pripadnicima  Hrvatske vojske, Hrvatske policije i Civilne zaštite) iz tih mjesta, koji je ukupno 90, ali i o preživjelima, iako često do ruba smrti mučenima, zlostavljanjima i ponižavanima te iz svojih domova protjeranima.

Cjelokupnim svojim sadržajem knjiga udahnjuje na simboličan način smisao toj ljudskim razumom nedokučivoj tragediji iz vremena Domovinskog rata. Ona je doprinos da se ne zaboravi sve ono što se ratne 1991. godine događalo na ovim prostorima.

Antun Ivanković, koautor knjige

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

P O N O S

Objavljeno

na

Objavio

U gotovo, tri mjeseca duga,
što Vukovar podnio je bola,
ali Hrvat nikom’ nije sluga…
i neće mrve oko tuđeg stola.

Da je bilo svratit’ suze tuge,
u korito neke rijeke suhe,
kilometre potekla bi duge,
plač su mogle, čut’ i uši gluhe.

Krv i znoj bi, tekli tako isto !
što za njega silno se proliše,
al’ je ime ostalo mu čisto !
nek’ čelične tukle su ga kiše.

Iz njeg’ sada teče rijeka čuda !
napaja je domoljubno vrelo,
razlila se po Hrvatskoj svuda !
dotakla je svaki grad i selo.

Rijeka časti i hrabrosti, to je !
ime PONOS !…smije nosit’ samo,
valovi joj sva imena broje,
svih heroja što skončaše tamo !

Bezbroj teških zadali mu rana,
on, živ osta, bolje sutra sanja-
Hrvatskog je stabla cvjetna grana,
samo sili Božjoj se klanja.

Što na tvrdim temeljima stoji,
uništit se, ne može i ne da !
grad Vukovar nikog se ne boji,
mirno Dunav i ravnicu gleda !

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari