Pratite nas

Kultura

Knezović: Hoće li BiH na Eurosongu predstavljati Turkinja sa pjesmom na turskom?

Objavljeno

na

Za Knezovića je izbor filma koji će predstavljati BiH u borbi za Oscara jedna velika blamaža, kako za filmsku umjetnost, tako i za Bosnu i Hercegovinu općenito.

”Iza ovakve odluke Udruženja filmskih radnika stoji šačica diletanata koji su sada svima jasno dali do znanja da je ovo udruženje jedna turkofilna organizacija iza koje stoji svima nam poznata politika u Bosni i Hercegovini.“ – oštro je komentirao Slaven Knezović za Dnevnik.ba odluku da film „Ne ostavljaj me“ bude ovogodišnji kandidat Bosne i Hercegovine za najprestižniju filmsku nagradu Oscar kojega dodjeljuje Američka akademija filmskih umjetnosti i znanosti.

Za Knezovića je takav izbor ništa doli jedna velika blamaža, kako za filmsku umjetnost, tako i za Bosnu i Hercegovinu općenito.

”Je li možda idući korak da Bosnu i Hercegovinu na idućem Eurosongu predstavlja Turkinja sa pjesmom na turskom jeziku?”, zapitao se Knezović.

Film čiju režiju potpisuje Aida Begić, rađen je u bosanskohercegovačko-turskoj koprodukciji te će biti prikazivan na turskom jeziku. Naravno, uz titlove Bosancima i Hercegovcima koji ne razumiju. Uradak tematizira život izbjeglica u Turskoj, a radnja prati zgode i nezgode trojice dječaka Sirijaca, izbjeglica koji se nalaze i u glavnim ulogama filma.

Ovogodišnjeg predstavnika Bosne i Hercegovine američkoj filmskoj akademiji u utrci za Oscara kao i prethodnih osamnaest godina kandidira Udruženje filmskih radnika BiH.

Slavenu Knezoviću, ali i brojnim drugim bosanskohercegovačkim umjetnicima filma, nije jasna logika kojom se Udruženje filmskih radnika vodilo pri izboru filma. Osim redateljice i dijela ekipe iza kamere, zapravo nije jasna ni realna veza između Bosne i Hercegovine i filma koji će pred svijetom zaigrati u njezino ime.

Inače, izborom film „Ne ostavljaj me“ po strani su ostavljena dva nagrađivana bosanskohercegovačka uratka, „Mrtve Ribe“ i „Meso“. Kao jedini razlog zašto ni jedan ni drugi nisu kandidirani za Oscara, Slaven Knezović navodi činjenicu da je jedan mostarski a drugi banjalučki, odnosno hrvatski i srpski.

S druge strane, „Ne ostavljaj me“ nije ni mostarski, ni banjalučki, ali ni sarajevski, no zato je turski i to je glavna odrednica njegove kvalitete prema stručnjacima iz spomenutog Udruženja, piše Dnevnik.ba

Film „Mrtve ribe“, u režiji Kristijana Milića i po scenariju Josipa Mlakića, koji tematizira postratno vrijeme u Bosni i Hercegovini, već je osvojio međunarodnu javnost, čemu najbolje svjedoči nagrada za najbolji strani film osvojena na najstarijem festivalu nezavisnog filma u svijetu „WorldFest Houston“ u Houstonu u SAD-u.

Banjalučki film „Meso“ režisera Saše Hajdukovića s druge strane, ovog je ljeta ušao u glavnu natjecateljsku selekciju „World Competition“ na prestižnom filmskom festivalu u Montrealu.

Usprkos potvrdama kvalitete i činjenici da su i jedan i drugi već prikazani i domaćoj i svjetskoj javnosti, Udruženje filmskih radnika BIH kandidirat će film čija distribucija u domaćim kinima kreće tek u četvrtak, po „hitnoj proceduri“, što znači da Bosanci i Hercegovci još uvijek i ne znaju kakav ih film predstavlja.

Zbog svega navedenog, Slaven Knezović očekuje od, kako kaže, poštenih i stručnih kadrova iz Udruženja filmskih radnika da istupe iz ove udruge, a Fondaciju za kinematografiju i Ministarstvo kulture poziva da se ograde od ovakvog izbora nekolicine „diletanata i turkofila koji sebe doživljavaju kao vrsne stručnjake“.

Također, kako bi se Bosna i Hercegovina i svi koji rade i vole bh. film kao takav zaštitili od dodatnih neugodnosti, Knezović najavljuje i upućivanje otvorenog pisma američkoj filmskoj Akademiji kojim će se nastojati pojasniti sve okolnosti koje ovogodišnjeg kandidata za Oscara u najmanju ruku udaljavaju od bosanskohercegovačkog identiteta i kinematografije.

”Kao da nije dovoljno što nam se nameću dva bošnjačka člana Predsjedništva, pa nam sada i turske filmove kandidiraju za Oscara“, naveo je Knezović te nastavio kako se time očito svjesno želi poslati poruka kako je Bosna i Hercegovina isto što i Turska, te da je turski jezik jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini.

”To što djelatnici Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine više vole tursku nego bosanskohercegovačku kulturu sigurno neće podići ugled ove države u svijetu, no sigurno će je srozati i to na uštrb filma koji je dosad slovio kao jedan od najboljih promotora kulture i talenta Bosne i Hercegovine“, smatra Knezović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari