Pratite nas

Kultura

Knjiga ”Nisam šutio” govori o onome što svi primjećuju, ali nitko javno ne govori

Objavljeno

na

U organizaciji Župnog ureda Međugorje i Informativnog centra Mir Međugorje sinoć je predstavljena knjiga „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“.

Knjiga autora fra Maria Knezovića predstavljena je u dvorani Ivana Pavla II u Međugorju, a uz autora u predstavljanju su sudjelovali novinar Zoran Krešić, fra Robert Jolić i glumac Robert Pehar, piše citluk.ba

Moderatorica sinoćnjeg predstavljanja bila je novinarka Sanja Pehar. U glazbenom djelu programa okupljeno mnoštvo oduševile su sestre Daria i Anna Maria Ramljak, jednako kao što je fra Karlo Lovrić oduševio svojim deseteračkim stihovima posvećenim fra Mariju Knezoviću i njegovom spisateljskom umijeću.

Kroz pet godina sam pokušavao progovoriti o onome o čemu se, ja bih rekao, govori, ali se to ne stavlja na papri i iza toga nitko ne stoji. Problem našega društva je što svi šapućemo negdje u svojim krugovima, kuloarima, kavama. U nekim malim društvancima svi dižemo glas, ali kada trebamo izići u javnost i stati iza svoga teksta, e tu nas nekako nestaje. U tom pravcu mislim da sam probao biti glas upravo takvih. Moram reći da je ovo jedini posao koji ja s ljubavlju nisam prihvatio u životu, jedini. Neke stvari zbilja radim s ljubavlju, ovo radim iz jedne općedruštvene potreba i gotovo svaki put kad završim tekst ili ga objavim mogu staviti rečenicu: „Što meni ovo treba“ – kazao je sinoć fra Mario Knezović.

Autor knjige „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“ konstatirao je nakon toga da piše zbog onih koji to nisu u mogućnosti iz različitih razloga i da djelujući u duhu svog poslanja mora progovarati u ime onih koji su imali što reći, no nemaj prigodu to učiniti ili to ne čine zbog straha.

Fra Marija Knezovića slušatelji već više od deset godina imaju priliku slušati na radiju, i među njegovim slušateljima i brojnim drugima rodila se ideja da fra Mario piše kolumne. „Glavni krivac“ za to što je fra Mario počeo pisati kolumne je fra Robert Jolić, a ovaj hercegovački franjevac i povjesničar sinoć je rekao:

„Slušao sam Marija i još više sam slušao o Mariju. Rekli su da je zanimljiv, da govori o zanimljivim temama. Koliko se sjećam nešto je pisao i na internetskim stranicama i mislio sam da bi se sve to moglo staviti u jednu ozbiljniju formu, formu koju će ljudi čitati“.

Kolumne posvećene stvarnosti i sadašnjem trenutku

Nakon što je objasni kako je započeo kolumnistički rad fra Maria Knezovića, fra Robert Jolić ocijenio je da su Naša ognjišta u njemu dobila najboljeg mogućeg pisca kolumna.

Nakon pet godina, vjerujem da smo u potpunosti pogodili s tom idejom jer uz sve ove stvari koje smo imali: povijesne teme, teološke teme i brojne druge, činilo mi se da nam treba jedna takva dimenzija u Našim ognjištima gdje bi se pisalo o stvarnosti, o zbilji, sadašnjem trenutku. Ono što je meni na osobit način drago jest da Mario, ja bih rekao, nije klasični kolumnist da prati televiziju pa piše samo o tome, ili da piše samo o politici jer u njegovim kolumnama možete pronaći puno običnih tema, običnih ljudi – kazao je fra Robert i dodao da je autorov izbor tema za kolumne zanimljiva kombinacija u kojoj svatko meže pronaći nešto što ga zanima.

Osvrćući se na Knezovićev rad, novinar Zoran Krešić kazao je da je on najvažnije što Mario radi upravo svjedočenje istine.

On svjedoči istinu. Mislim da je to jedan od najboljih opisa onoga što fra Mario radi, ne umanjujući vrijednost svega onoga što rade njegova druga braća i svi ljudi koji su pozvani da svjedoče istinu. Zapravo on govori nešto što svi vide i primjećuju, ali se ne usude tako jasno i glasno to izgovoriti… Iskreno ono što fra Mario radi je nasušno potrebno – kazao je novinar Zoran Krešić i zaključio da kolumne koje napiše fra Mario Knezović čita sa zadovoljstvom i u tome uživa.

Fra Mario Knezović u svojim kolumnama ne bira teme već čitateljima pokušava predočiti ono što se događa iza kulisa. Premda sanja trenutak kada neću imati potrebe napisati ni jedno slove, fra Maria na pisanje potiču ljubav prema običnim ljudima i mladima. Iz istog razloga fra Mario je odlučio prihod od prodaje knjige namijeniti za izgradnju studentskog doma za siromašne studente i pučke kuhinje u Mostaru.

Fra Iko danas poput nekada fra Didaka Buntića i naših drugih velikana gradi ono što su trebali drugi graditi. Ali neka, fratar će opet barem i simbolično, onda i stvarno pokazati da se brinemo za našu sirotinju i za naše studente kojima se danas u Mostaru naplaćuju tolike rente i ne mogu prihvatiti svoju Herceg Bosnu u kojoj je skuplje studentu s Pologa studirati u Mostaru nego u Zagrebu. Za takvu se Herceg Bosnu nisam i nismo borili. Zato sam ponosan da fra Iko to radi i da ovaj mali dio kolača ide za to, kad ne mogu više, onda barem mogu ovaj mali dio. Ako će barem jednu noć u toj sobi prenoćiti student koji za to ne bi imao prigodu to je velika stvar koja zaslužuje našu ljubav i naše poštovanje – kazao je na kraju predstavljanja fra Mario Knezović.

Predstavljanje knjige „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“ sinoć je izravno prenosila Radiopostaja Mir Međugorje.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari