Connect with us

Kultura

Knjiga o poginulim novinarima, stota knjiga Mladena Pavkovića o Domovinskom ratu!

Objavljeno

-

Hrvatski novinar i publicist Mladen Pavković ovih je dana objavio stotu knjigu na temu hrvatskog obrambenog Domovinskog rata! Riječ je o knjizi „Hrvatski novinari – perom i kamerom protiv sile“, a čija je naklada sufinancirana i od Ministarstva hrvatskih branitelja RH.

– Među braniteljima i onima koji su stvorili hrvatsku državu bilo je i relativno mnogo novinara, foto-reportera, snimatelja i drugih, tako da je potpuno istinita informacija kako su i ti ljudi dali veliki obol u pobjedi nad srpskim četnicima i domaćim izdajicama. No, već danas ta se profesija vrlo rijetko, ili se uopće ne spominje, prigodom raznih obljetnica i obilježavanja važnijih datuma iz naše suvremene povijesti. Ako bi pitali, zna li netko nekog novinara iz Domovinskoga rata, većina bi sigurno spomenula Sinišu Glavaševića, a nakon njega dugo, dugo – nikoga.

Međutim, na spomen ploči na zgradi Hrvatskog novinarskog doma u Zagrebu „zlatnim slovima“ uklasana su imena poginulih novinara, tehničara i tv snimatelja. Oni nisu poginuli s puškom u ruci, oni su ubijeni s olovkom ili kamerom samo zato što su svijetu prenosili istinu- ističe uz ostalo autor u predgovoru, te nastavlja:

Postavlja li itko pitanje što bi se dogodilo s ljudima od pera koji su tijekom rata objavljivali i potpisivali svoje reportaže da smo, nedaj Bože, kojim slučajem rat izgubili? Zar se nitko ne sjeća što se dogodilo s nekoliko stotina novinara koji su u vrijeme II. svjetskog rata objavljivali svoje članke u novinama i tiskovinama NDH?

Brozovi partizani jednostavno su ih likvidirali, a jedan manji dio bio je „pošteđen“ na način da su im doživotno zabranili djelovanje u ovoj profesiji, o čemu su opširnije pisali i Josip Grbelja i Tihomir Dujmović. Neki su uspjeli pobjeći u inozemstvu i tamo nastaviti s novinarskim poslom, ali ti i takvi sve do stvaranja hrvatske države, tj. do 1990. nisu se smjeli vratiti u Domovinu.

Ni do današnjih dana nitko nije odgovarao za progon i ubijanje novinara. A koliko je Brozovim komunistima uistinu bilo stalo do novinara najbolji je primjer i čuvenog Franje M. Fuisa poznatijeg kao FRA MA FU-a. On je bio jedan od najboljih reportera na ovim prostorima, čak je početkom pedesetih posmrtno dobio i partizansku Spomenicu, (iako nije bio u partizanima), ali iako je poginuo u zrakoplovu 1944., u okolici na Plitvičkih jezera, još nitko ne zna ni gdje je njegov grob. Na moju inicijativu, prije nekoliko godina, podignuta mu je Spomen – ploča na pročelju kuće u kojoj je živio i radio u Zagrebu, a objavio sam i nekoliko reprint izdanja njegovih knjiga. Manje – više sve je to prošlo vrlo šturo i gotovo nezapaženo, pa čak i od onih kolega novinara koji su godinama „kopirali“ Fuisa, koji im je bio i više od uzora. No, mi ne smijemo dopustiti da vrijeme prekrije naše kolege, hrvatske novinare koji su dali i svoje živote za hrvatsku slobodu. Tu u prvom redu mislimo na Sinišu Glavaševića, Gordana Lederera, Stjepana Penića, Tihomira Tunukovića, Živka Krstičevića, Žarka Kaića, Branimira Polovinu, Đuru Podboja, Pava Urbana, Nikolu Stojanca, Ivana Maršića, Tomicu Belavića, Željka Ružičića i Zdenka Purgara…. Svi su oni ubijeni u vrijeme velikosrpske agresije. Glavašević je pronađen na Ovčari, a Penića su četnici zaklali i zapalili! Pavo Urban pao je od minobacačke granate nedaleko Orlandova kipa u Dubrovniku dok je snimao razaranja svoga grada. Žarko Kaić je autor potresnih snimaka hrvatskih izbjeglica s početka Domovinskog rata. Ubijen je u Osijeku snimajući naoko mirni prizor tenkova na cesti….

Njegove zadnje snimke prikazuju tenk udaljen oko pedesetak metara iz kojeg je ispaljen rafal koji ga je pokosio. Pri tome je teže ranjen i njegov kolega Dragan Krička. Ratni zločinci tada su izjavili kako su vojnici JNA mislili da snimatelj umjesto kamere drži protutenkovsko oružje te da nije čudno što je na snimatelja pucano. Ta ista JNA nije željela pomoći ni Gordanu Ledereru kad je bio teško ranjen. Krstičevića su također ubili velikosrpski agresori, baš kao i Tunukovića… Svi su oni, kao i drugi, bili nenaoružani i na zadatku istine. Zbog toga su i ubijeni. Gdje su odgovorni za njihovu smrt? -pita se Pavković.

Ovo su tek samo neki od razloga zbog čega je ova knjiga, koja donosi i životopise poginulih hrvatskih novinara, ugledala svjetlost dana.

– Sve što radim, radim pod geslom – Da se ne zaboravi! – kazao je autor koji već priprema i neke druge knjige vezane uz stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, a koji je uz ostalo snimio i više dokumentarnih filmova vezanih uz hrvatski obrambeni Domovinski rat.

Milan Pišković

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari