Pratite nas

Knjigozori Miljenka Stojića: Ovako je to

Objavljeno

na

Osvrt na knjigu: Marijan Sivrić – Ivo Šćepanović, Međugorje – 30 godina fenomena, Matica hrvatska, Čitluk, 2011.

O događajima u župi Međugorje zaista je napisano puno knjiga. I još se pišu. A da ne govorimo o novinskim člancima. No, unatoč svemu tome teško je tuđincu jednostavno shvatiti što se to i što se još uvijek zbiva. Knjiga pred nama postavila si je upravo taj zadatak. I dobro ga je napravila. Hodočasnik, turist, namjernik čitajući je jednostavno će shvatiti gdje je došao i pohvatati glavne niti događanja.

Znamo to, nije sve tako jednostavno teklo. Tadašnja komunistička vlast, najprije utjelovljena u liku mrske milicije, pokušala je sve staviti pod svoj nadzor. Nije išlo, događaji su im klizili iz ruku iako im se nitko nije opirao na neki poseban, uobičajeni način. Ljudi se jedino nisu dali smesti u molitvi kako na Brdu ukazanja, tako u crkvi Sv. Jakova. A glas se neprestano širio, sve do kraja kugle zemaljske. I rijeke ljudi su počele pristizati. Komunistička vlast bila je na mukama. Tamnice su stale otvarati svoja vrata.

Sve je počelo na brdu Crnici, kasnije nazvanom Brdom ukazanja. Nije čudno da autori upravo s tim počinju. Korak po korak odmata se priča koja je stala mijenjati čitav svijet. Polako, ali sigurno, onako kako hodočasničke noge gaze tvrdi hercegovački kamen. Vidi se to na mnogim slikama kojima je prožeta čitava knjiga. Nisu to slike nastale teškom mukom, u nekom posebnom trenutku, prepun ih je čitav kraj međugorske župe. Pred našim očima događa se povijest, ona povijest što će ostati zapisana u doživljajima i knjigama, povijest tako drukčija od negdašnje idile ovoga kraja. Sve se uzbibalo, događaju se velike stvari. Autori pokušavaju naznačiti koliki je broj ljudi došao osjetiti taj novi ugođaj, međutim uzaludan je to posao. Uvijek možemo samo nagađati jer sve i dalje samo teče, teče.

Sivrić kao novinar od početka prati događanja u župi Međugorje, a kasnije se uključio i Šćepanović. Kroz knjigu je vidljivo da im je ruka novinarska, ali onoga novinarstva koje je tako blizu publicistici. Stil im je istančan, jednostavan, sveden na ono bitno. Informacije leže na našim rukama, što ćemo učiniti? Dvojac ne odgovara izravno na to pitanje, ali se valjda podrazumijeva. Zaroniti nam je u duhovnost koja struji iz ovoga kraja. Stalno je to u pozadini ove priče.

Ne bih htio izdvajati neke donesene sličice, osim ovih koje zapravo dopunjuju događaje. Radi se najprije o crkvi Sv. Jakova. Napravljena je prevelikom za onodobni broj vjernika unatoč tvarnoj oskudici. Slučajno? Fratri su i prije i sada čuvari identiteta. Hvala im. Glas o događajima nastavlja se širiti i preko valova radiopostaje. Uspjela zamisao. Kraljica mira polako okuplja svoju djecu.

Vjerujem da će mnogi posegnuti za ovom knjižicom. Nakon što je pročitaju zaputit će se naznačenim stazama i sami iskusivati duhovno bogatstvo koje se ovdje nudi. Za svaku knjigu to je najveći uspjeh.

Miljenko Stojić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Kuščević: HDZ jedinstvena i pobjednička stranka unutar koje nema podjela

Objavljeno

na

Objavio

Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević izjavio je u četvrtak da je HDZ jedinstvena i pobjednička stranka unutar koje nema podjela, te je u vezi “afere SMS” poručio da svaki član mora držati do svog digniteta, a time i do digniteta stranke.

Kušćević je uoči vladine sjednice prokomentirao izjavu potpredsjednika Hrvatskog sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, koji je u srijedu na podizanje optužnica u “aferi SMS” reagirao porukom da “ostaje u HDZ-u te će se boriti još više i jače”, kazavši da je HDZ jedinstven i da ne postoje dvije struje u stranci, kako navode neki mediji.

“HDZ je jedinstvena, pobjednička stranka. Predsjednica Hrvatske je iz redova HDZ-a, predsjednik Vlade i Sabora, kao i 50 posto županija, općina i gradova. Sada ćemo odnijeti pobjedu na europskim izborima. Zaista, mislim da nema podjele u HDZ-u”, rekao je Kušćević i dodao da se problemi unutar stranke, ako ih ima, rješavaju unutar nje.

Na pitanje zašto se premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i Brkić u javnosti ne pojavljuju zajedno, Kuščević je kazao da  na svim sjednicama Predsjedništva HDZ-a sudjeluje većina članova, a na sjednicama Nacionalnog vijeća Brkić nekada dođe, a nekada ne.

“Dok ne dobijemo pravosudni epilog nemamo što dalje čačkati”, poručio je ministar novinarima.

Svatko treba paziti na dignitet stranke

Upitan postoji li u HDZ-u svojevrsni odmak od Brkića Kušćević je odvratio da ne bi to tako protumačio.

“Ne bih rekao da postoji odmak. Svatko mora paziti da ne bude upetljan u nekakvu aferu, paziti na svoj dignitet, a time i na dignitet stranke”, istaknuo je.

Novinare je zanimalo i čita li Kuščević dokumente koje potpisuje i kako je moguće da  netko poput zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića to ne čini, a Kušćević odgovara da svatko ima svoj princip rada.

“Kod mene, ovisno o razini dokumentacije o kojoj se radi, dokument potpisuje prvo osoba koja je rješavala predmet, zatim voditelj službe, načelnik sektora, pa jedan od dužnosnika koji je zadužen za to područje. Tek onda ja”, istaknuo je i dodao kako svaki dokument prođe “nekoliko filtera” prije nego što dođe do njega.

Ne znam kako radi Bandić, no treba klasificirati predmete i stupanj kontrole, prije nego dokumenti dođu do odgovorne osobe koja to potpisuje, rekao je Kušćević.

(Hina)

 

Lovro Kuščević: Raduje me što Brkića nema u optužnici u aferi SMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Hrvatskom se jeziku želi isključiti moć

Objavljeno

na

Objavio

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Obzirom na političku poziciju hrvatski mediji u BiH nisu u mogućnosti promicati hrvatski jezik u onoj količini koliko bi trebali”, komentirao je za Bljesak.info profesor hrvatskog jezika i književnosti Marko Tokić položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naime, međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

Današnji položaj hrvatskog jezika u višenacionalnoj i višejezičnoj Bosni i Hercegovini profesor Tokić ocjenjuje zadovoljavajućim i boljim nego u prijašnjim vremenima, ali naglašava da uvijek ima prostora za napredak.

”Problem je što medija na hrvatskom jeziku nema dovoljno, a za one koji postoje valja postaviti pitanje koliko uspijevaju voditi brigu o jeziku”, ističe Tokić i objašnjava da je najveći problem novac koji onemogućava zapošljavanje lektora u redakcijama.

”Mediji bi trebali imati lektore koji bi upozoravali novinare na greške koje svakodnevno čine”, kaže Tokić.

Drugi mediji, prema njegovim saznanjima, funkcioniraju drugačije zahvaljujući financiranju iz državnog i federalnog proračuna, dok nijedan hrvatski medij nema takve izvore novca.

Tokić također ističe da se često unutar tekstova u hrvatskim tiskovinama i portalima može pronaći priličan broj nehrvatskih izraza, što objašnjava činjenicom da je jezik u dodiru sa drugim kulturama, te da je isto tako velik utjecaj hrvatskog jezika na druge jezike bliskih kultura.

Školovanje na hrvatskom jeziku omogućeno je svima od najranije dobi do završnog školovanja, i zato je, kako kaže profesor Tokić, na prosvjetnim djelatnicima i Crkvi da rade ustrajnije na njegovanju hrvatskog jezika.

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Ako je ta reduciranost nužnost, pribojavamo se da će doći do šifriranosti, a time jezik gubi onaj ‘materinski’ osjećaj”, objašnjava profesor Lučić.

Prema njemu upravo su izloženost viškovima ili šumovima, obilatost slikama, brzina i forsiranje engleskih riječi i ostalih tuđica jedni od najvećih problema potiskivanja materinskog jezika.

”Izazovima ovog doba možemo jedino odgovoriti kroz opću jezičnu kulturu i narodnu baštinu”, zaključio je profesor Lučić.

Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se od 2000. godine, a UNESCO-v dokument kaže da materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.

Prema procjenama, gotovo svakodnevno u svijetu nestane po jedan jezik, a najugroženiji su jezici s malim brojem govornika.

Inače, prema popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH, hrvatski jezik koristi 515.481 građanin, što je tek 14,60%, od čega 36.857 građana ne živi na području Federacije.

Hrvatski jezik, prema popisu, najviše se koristi u Županiji Zapadnohercegovačkoj – 98,83%, što je 93.783 građana. Općina u kojoj najveći broj stanovnika govori hrvatski jezik je Posušje.

U Hrvatskoj se svake godine u ožujku obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Taj je spomen-tjedan utemeljen odlukom Hrvatskoga sabora 1997. u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a obilježavaju ga i pojedine škole u BiH koje rade po hrvatskom planu i programu.

Na Međunarodni dan materinskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježava početak Mjeseca hrvatskoga jezika, manifestacije koja počinje 21. veljače, a završava 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari