Pratite nas

Magazin

Ko to more platit…

Objavljeno

na

Što preko medija, što preko društvenih mreža, Hrvati su sasuli paljbu po cijenama na Jadranu smatrajući ih glavnim uzrokom navodno slabe turističke sezone.

Domagoj Pintarić, hrvatski stand up komičar, ovoga puta nije niti pokušao biti duhovit, već je temeljito raščlanio kako smo se kao narod malo precijenili uzdizanjem naše obale. Ona jest lijepa, ali…

“Ko to more platit…

Godinama gledam kako hranimo vlastitu iluziju o tome da imamo nešto neprocjenjivo, nešto što nitko drugi nema, nešto što je toliko posebno da jednostavno ne postoji prava cijena za to. Nije da nemamo ništa, ali čak ni na Jadranskom moru nismo sami, a što se otoka u Mediteranu tiče Grčka ih ima više. No, iz nekog razloga uvjerili smo se da se ni španjolske osunčane pješčane plaže ne mogu mjeriti s našim plažama punima oštrog kamenja, ni turski all inclusive hoteli s bazenčinama ne mogu se mjeriti s našom apartmanskom ponudom, a Italija, Grčka i Francuska zemlje su bez povijesti, spomenika i bilo kakvih zanimljivosti. Mi s druge strane imamo sve! Pa zato i računamo više od svih njih! Jer ko to more platit?!?

Kad bi netko samo zinuo i rekao da pola litre vode od 30 kuna nije normalna cijena iznapadali bi ga da ne razumije kako funkcionira turizam, da je to za prosječnog Šveđanina malo, da su turisti sretni s takvim cijenama, da mi ne želimo masovni turizam nego turizam za goste kojima nije puno platiti 5 eura pola litre vode. Uz sve to pravi domoljubi ne dovode u pitanje najvažniju granu koja hrani većinu proračuna pa zato ne kritiziramo naše sugrađane koji naplaćuju 40 kuna za prolaz do plaže ili 150 eura apartman bez posluge, čišćenja, parkinga ili hrane.

“Nemojte onda dolaziti tu, odite u Grčku ili Tursku!” – bahato su nam s podsmijehom odvraćali na svaku kritiku naši iznajmljivači i ugostitelji uvjereni da će koka nesti zlatna jaja svaki srpanj i kolovoz te da će na račun ta dva mjeseca živjeti do kraja svojih života. Uvjereni da se jedna budala rađa svake minute računali su na milijune stranih turista svake godine.

Neprestanim ponavljanjem mantre da “ko to more platit” valjda su stvarno počeli vjerovati u to da njihovih 6 nazidanih katova apartmanskih grdosija nabijenih jedna do druge nemaju cijene pa su odjednom dnevni najmovi najnormalnije skočili iznad sto eura po danu. Porcije srdelica došle su do 120 kuna, pizze do 90, a sladoledi se plaćaju zlatom u težini kuglice. Tko nema svoj smještaj ili nekog poznatog mjesečnu plaću ostavit će za tjedan dana smještaj u apartmanu bez klime, parkinga, sa starim namještajem i “kuhinjom” koja se sastoji od prastare slavine i jednog električnog ringa.

Ni turisti više nisu naivni

No, ni strani turisti nisu više naivni pa da “prirodne ljepote” plaćaju tri puta skuplje nego što iste ili ljepše ljepote koštaju u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj ili bilo gdje drugdje. Kući se vraćaju s ubodima ježeva, porezani na kamenje i s krugom ovčjeg sira u kojem je glinena pločica jer su ga kupili uz cestu. Svaka čast na areni, orguljama, zidinama i palači, ali ne kupujem te nekretnine pa ne znam što točno plaćam 150 eura dnevno.

Već je prošle godine sezona “bila slabija”, ali krivi su redom vrijeme, migranti, kriza, rat u Zimbabveu, Trump, političke prilike, loše oglašavanje, položaj zvijezda i mjesečeve mjene. Ove godine sezona je podbacila. Sad se počinje razmišljati o tome nisu li možda uzroci nerealne cijene, neškolovani kadar unajmljen da odbrusi svakom turistu jer ga ometa na poslu i da donose pića i jela nakon 3 sata jer “imaju puno posla pa ne stignu”. No, i dalje ne možemo prihvatiti da je jedini uzrok pohlepa. Obična ljudska pohlepa.

Sad se pitaju tko je odgovoran?!

Podivljali su svi redom, ne samo iznajmljivači, ulaz u Plitvice – 250 kuna po osobi, plitvički hamburger tj. dvije šnite kruha s malom pljeskavicom – 30 kuna, počinju se naplaćivati plaže, parking je 80 kuna na sat, prijevoz brodicama po otocima košta kao cijelo krstarenje, sat jet skija neprocjenjivo, a ležaljke 40 eura na dan. U isto vrijeme prosječna hrvatska dnevnica iznosi nešto više od 20 eura. To bi reklo da prosječni hrvatski radnik treba raditi tjedan dana da unajmi jedan dan apartmana ili dva sata parkinga. A tjedan dana treba raditi da si priušti večeru u nekom prosječnom restoranu.

Sad kad su stranci preusmjerili svoj interes na Grčku, Španjolsku i Tursku, e, sad se priča o tome tko je odgovoran. Ni ne sumnjam da će tražiti državu da im sanira štete nastale manjkom turista. Iako ih pola ne prijavljuje goste, ne plaćaju porez i imaju ilegalne građevine te neregistrirane automobile.

Pohlepa…Prokleta pohlepa

Veliki domoljubi se ljute kad se o tome priča, ali u Turskoj se za novac koji ovdje nije dovoljan za tjedan dana dobije dva tjedna all inclusive ponude. Pa zašto bismo “našim” neljubaznim domaćinima davali bogatstvo za njihove apartmane kad puno kvalitetniju, bogatiju, zanimljiviju i bolju ponudu možemo dobiti na par sati leta dalje?!

A da ni ne spominjemo manjak bilo kakvih sadržaja u našoj pondui jer zašto bi naši domaćini “bacali novac” na sadržaje i zabavu kad turisti baš hoće samo ležati na kamenju i pržiti se na suncu cijele dane?!?

To je pohlepa. Prokleta pohlepa. Odjednom im nije bilo dosta što su cijelu godinu živjeli na račun dva mjeseca, sad bi uz lagodan život htjeli svake godine novi auto, stan u Zagrebu i šest katova novih apartmana.

Ne ide to tako, društvo! Pohlepa vas izluđuje, nekontrolirana pohlepa u kojoj ništa dobroga nema. Niti je ikada bilo. Ne čini vas sretnim niti ovo što sad imate i uvijek ćete pokušati izmusti još. Propadate, a s vama propada i taj naš čuveni turizam jer to zbilja više nitko ne more platit.”

Domagoj Pintarić/FB./SV.Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Jan Ivanjek: Ovo je istina o propaloj nabavi aviona F-16 Barak

Objavljeno

na

Objavio

Gost ”Budnice” Osječke televizije bio je vojni analitičar Jan Ivanjek. Marko Ljubić je prije početka razgovora naglasio da je povod za razgovor o vojsci i vojnim politikama raspuštanje Sabora i ulazak u predizborno razdoblje, ocjenjujući da je pitanje značaja i statusa HV u Hrvatskoj politički i društveno vrlo potcjenjeno.

Ivanjek se složio s tim, navodeći razloge zbog kojih je HV više od 15 godina zanemarivana u svakom pogledu, naročito organizacijski, financijski i razvojno. U tom kontekstu Jan Ivanjek je mandat bivšega ministra Damira Krstičevića ocijenio mandatom prekida toga opasnog trenda i razdobljem vraćanja svih elemenata i komponenti vojske na poželjnu razinu stanja i spremnosti za obranu zemlje i naroda, prenosi Direktno.hr.

Ivanjek je posebno naglasio motivaciju pripadnika vojske, koja je prethodnim politikama bila praktično uništena, a entuzijazmom i znanjem generala Krstičevića vraćena u kratkom razdoblju na razinu pobjedničke ratne motivacije.

Među najvažnijim strateškim potezima generala Krstičevića Ivanjek vidi razmještaj vojnih snaga po dubini hrvatskog državnog prostora, posebno naglasivši Vukovar i Ploče. Borbenu postrojbu mornaričkog pješaštva u Pločama ocjenio je iznimno bitnim strateškim potezom, njene sposobnosti najvišim mogućim a njeno postojanje i potencijalnu namjenu snažnim ohrabrenjem hrvatskom narodu s obje strane državne granice.

Na pitanje Marka Ljubića o nedorečenostima i nejasnoćama ostalim u javnosti oko pokušaja nabavke zrakoplova Barak od Izraela, Ivanjek je rekao da je ta operacija i postupak vođen na vrhunskoj razini, odgovorno i ozbiljno, da nije bilo nikakvih pozadinskih političkih opstrukcija u vrhu države i vlasti, a da je čitav splet okolnosti u trenutku realizacije toga posla bio prevaga za njegov neuspjeh, pri čemu je novost za javnost bila da je Izrael procjenjivao da u miru svojim utjecajima može s Amerikancima otkloniti probleme, no da je javna i politička histerija u Hrvatskoj s opozicijskih stajališta onemogućila miran rad i moralo se odustati od posla, za kojega Ivanjek tvrdi da je bio od neusporedive strateške koristi za Hrvatsku.

Na pitanje o obaveznom vojnom roku, Ivanjek je navodeći okolnosti, turbulentno okruženje i polazište da se svaka država mora moći obraniti sama, bez obzira na savezništva, rekao da je vojni rok nužnost i da bez njega HV ne može imati potrebnu dubinu i potencijal za uspješnu obranu.

“Nije danas pitanje hoće li biti rata, nego kad će ga biti”, upozorio je Ivanjek, naglašavajući značaj pristupa vojnom pitanju i politikama hrvatske države prema HV, upozorivši da bi sve političke stranke i koalicije i sada u predizborno vrijeme morale u prvi plan programski i komunikacijski istaći stav i odnos prema vojnoj spremnosti zemlje. U tom kontekstu, analizirajući odnose snaga SAD, Rusije i Kine, prelamanje njihovih ciljeva i namjera u tom natjecanju na cijeli svijet te na položaj Hrvatske, ocijenio je stanje vojnih snaga Srbije i Hrvatske.

U emisiji je bilo govora i o obrazloženjima, naglascima i odnosima hrvatskih politika prema HV, počevši od Mesićeve smjene 12 generala do danas.

Budnica je politički talk-show urednika i voditelja Marka Ljubića, a prikazuje se od nedavno na Osječkoj televiziji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Ivan Martić: Od kako je nastupila karantena, vrijeme provodim doma uz svoju obitelj

Objavljeno

na

Objavio

Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski  izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će  zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ

Ivana Martića Ivicu ne treba posebno predstavljati. Već godinama se on svojom pjesmom predstavlja diljem Lijepe naše i izvan Domovine na slavljima  hrvatskoga puka. Pjesma je odredila njegov život, a on uljepšao životne trenutke mnogobrojnih Hrvata, trenutke koji se ne zaboravljaju.

Poštovani gospodine Martiću, već duži niz godina ste neizostavni dio gotovo svakog slavlja Hrvata, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Što Hrvate čini posebno sretnima?

-Sretnim ih čini Obitelj, zajedništvo, vjera i ljubav prema domovini. Svi se pokušavaju pronaći u tom svom načinu života, s kojim su neki zadovoljni a neki nažalost nisu. Velik dio našeg naroda je napustio domovinu zbog egzistencije i boljega života, međutim sama prilagodba i integracija po meni djeluju stresno, na narod koji je navikao da tradicionalno održava svoje  Obiteljske, vjerske, nacionalne i socijale navike u državama iz kojih dolaze . Na sreću našeg naroda u dijaspori, po svim većim gradovima postoje Hrvatske bratske zajednice, Katoličke misije i Kud-ovi, koji okupljaju naše ljude i organiziraju razne priredbe, obilježavanje  vjerskih blagdana, nacionalnih praznika, sportskih događanja, na koji poziv se mi glazbenici iz Domovine rado odazivamo. Na taj način im donosimo dio ljepote, radosti, veselja i podižemo moral da se osjećaju kao da su u Domovini. Meni kao glazbeniku je to posebno zadovoljstvo i sretan sam kad vidim sve te sretne i zadovoljne ljude, koji na sve načine iskazuju emociju kroz zajedničko druženje, pjevanje i sve ono što su dugo pripremali da bi obilježili taj svoj dan. Kako se dugi niz godina  profesionalno bavim svojim poslom na hrvatskoj estradi, upoznao sam mnoge drage ljude i njihove obitelji. Postoji u svakom od njih velika želja da se vrati na svoje mjesto od kud je potekao. Tako da se vratim na početak ovoga teksta, integracija je vrlo stresna za prvu genaraciju koja je otišla trbuhom za kruhom, druga generacija njihove djece je već prihvatila način života, jezika i adaptirala se u društvu kojem su se školovali i planiraju svoju budućnost. Evo u kratkim crtama sam napisao svoja iskustva i viđenje naših iseljenika, ima tu i sreće a ima i tuge te prve generacije koja emotivno pati  za Domovinom i svim onim što Domovina kao majka daje… Ljubav.

Situacija koju nam je donio koronavirus uvukla nas je u vlastite domove. Kako podnosite vrijeme bez nastupa, prijatelja, pjesme…?

-Korona ja kako je  svi osjećamo, promjenila mnogo toga u našem načinu života kojeg smo živjeli prije nego se pojavila. Nadam se da ćemo se svi zajedno morati prilagoditi novom načinu života, na koji nas educiraju ljudi iz struke. Sa poslovne strane, kao mnogi tako i moj posao trpi gubitke i prihode koje smo očekivali od planiranih i dogovorenih nastupa, svadbi, koncetara u Domovini i inozemstvu. Nedostaju mi mnogi moji dragi prijatelji i partneri, kolege i suradnici, s kojim sam se svakodnevno družio i planirao budućnost , a na žalost jedan od njih je i preminuo od posljedica Korona virusa – covida 19. Od kada je nastupila karantena, vrijeme provodim doma, uz svoju Obitelj i to mi je najvažnije da smo svi dobro i zdravo. Zadržali smo vedar duh i optimizam uz zajedničke molitve i međusobno druzenje unutar Obitelji više nego inače.

Život u Hrvatskoj je težak. No, Vi ste jedan od vječitih optimista i radoholičara. Kako gledate na razne teorije zavjere koje se uvijek nekako pojavluju negdje oko nas? Nije l ibolje se strpiti i prepustiti struci razmišljanja o tomu?

-Život u Hrvatskoj je težak. Ja sam kroz svoj rad i životni vijek imao sreću da sam jako puno putovao, što je želja mnogih ljudi. Kroz putovanje po svijetu upoznaš sve ono što te zanima, i ono što smo pročitali ili vidjeli po dokumentarcima. Ima zaista jako lijepih primjera i zemalja gdje bih poželio ostati i živjeti. Ali kad malo bolje upoznaš život tih ljudi i što više otkrivaju svoje male probleme i nezadovoljstvo sa svojim političkim i poslovnim životom, vidiš da to nije sve tako lijepo kako to se čini. Sav taj sjaj i licemjere je skupo plaćeno, sa ogromnim odricanjima, kreditima, rad od jutra do navecer. Tako da sam uvidio da život nije nigdje lak, kako se prikazuje kroz vanjski izgled i kroz slike na društvenim mrežama. Mogao bih o tome satima, ali činjenica je kako je  cijeli  svijet oduvijek migrirao zbog ekonomskih i ratnih događanja. Mi smo kao narod stekli teško svoju samostalnu državu i naravno da treba vremena da se demokratski  izgradi cijeli sustav i državni aparat da bi drzava bolje funkcionirala. Zato treba nas, narod koji voli svoju Domovinu ma kako bilo teško, koji će živjeti u Hrvatskoj, tako i mnogi koji su otišli zbog ekonomske krize, mogu se vratiti sa svojim Obiteljima i iskustvom koje su stekli, da pokrenemo svi zajedno gospodarske projekte, da izlazimo na demokratske izbore i biramo po savjesti najbolje političke stranke i ljude koji će  zastupati interese svojih građana i stanovnika RH. Na kraju krajeva, kad dođu neke godine i čovjek dođe do zrele pamati i spoznaje, da mu ne treba puno u životu da bude zadovoljan i sretan, da ima donekle dobro zdravlje i svoju Obitelj, mir i blagoslov oko sebe. Stara izreka kaže, svagdje pođi ali svojoj kući dođi, jer kako god je, doma je najbolje.

Pjesma je dio vašega života, pjevači prijatelji i kolege, oni koji vole pjesmu Vaši su ne samo prijatelji, možda i više od prijatelja. Što biste im poručili?

-Pjesma je dio moga života, kao i mnogim što uživaju u njenom blagoslovu, da sviraju, pjevaju, slušaju, plesu, pišu tekstove itd… To je jedan izražaj emocija koji je prenesen u rado slušanu pjesmu … Ukus o glazbi je vrlo raznolik i teško je svakom ugoditi na javnim nastupima. Ja se tu dosta dobro snalazim i imam jako dobru interakciju sa publikom na svojim nastupima, jer ih brzo animiram, dam sve od sebe, svoje znanje i ljubav prema glazbi i svim prisutnima, svoju želju da im taj veseli trenutak ostane u vječnom sjećanju, naravno takav rad se prepozna i tako se stječe publika i novi nastupi. Ima jako puno elemenata da bi se napravila uspješna karijera jednoga pjevača, velika upornost i puno rada, velika financijska ulaganja. Kao javna osoba treba biti oprezan i pametan u svim situacijama i zadržati dostojanstvo da bih mogao doći do svoje publike i toga da možeš imati dovoljno nastupa i posla , da bi mogao održavati cijeli bend i egzistirati od tog posla. Zato svima kolegama i onima koji se bave ovim javnim i časnim poslom, želim da se trude, da rade na sebi i da daju sve od sebe u tom poslu, gdje se ne može raditi površno, jer svaki površan i amaterski odrađen posao osuđen je na neuspjeh.

Stručnjaci kažu da nam dolazi bolje vrijeme. kao da od nekuda  odjekuje Vaš glas: “… Violino, violino, sitno sitno gudi…”?

-Nadamo se da ćemo uskoro početi sa nastupima i koncertima i tada će se sve pokrenuti u Lijepoj našoj Domovini i bolje nego što je bilo, jer smo ipak ovo sve dosta teško podnjeli i vjerujem da smo svi naučili jednu životnu lekciju kroz epidemiju Korone i potresa u Zagrebu koju  nećemo tako lako zaboraviti…. Svima vam zelim Mir i dobro. Vaš Ivan Martić Ivica ❤️

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari