Pratite nas

Koga je sve UDBA ubila, otela ili probala likvidirati

Objavljeno

na

Institucije vlasti BiH i Hrvatske još nisu spremne surađivati s njemačkim pravosuđem, kako bi se konačno rasvijetlile likvidacije hrvatskih emigranata u Njemačkoj, koje su počinili nakon Drugog svjetskog rata pripadnici obavještajnih službi bivše Jugoslavije. A bilo ih mnogo!

udbaši UBIJENI:
1.) Dr. Ivan Protulipac 1946. u Italiji, 2.) Ilija Abramović 1948. u Austriji, 3.) Dinka Domančinović 1960. u Argentini, 4.) Mate Miličević 1966. u Kanadi, 5.) Marijan Šimundić 1967. u SR Njemačkoj, 6.) Jozo Jelić 1967. u SR Njemačkoj, 7.) Mile Jelić 1967. u SR Njemačkoj, 8.) Petar Tominac 1967. u SR Njemačkoj, 9.) Vlado Murat 1967. u SR Njemačkoj, 10.) Anđelko Pernar 1967. u SR Njemačko, 11.) Hrvoje Ursa 1968. u SR Njemačkoj, 12.) Đuro Kokić 1968. u SR Njemačkoj, 13.) Mile Rukavina 1968. u SR Njemačkoj, 14.) KrešimirTolj 1968. u SR Njemačkoj, 15.) Vid Maričić 1968. u SR Njemačkoj, 6.) Ante Znaor 1968. godine u Italiji, 17.) Josip Krtalić 1968. u Italiji, 18.) Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj, 19.) Pere Čović 1968. godine u Australiji, 20.) Mirko Čurić 1969. u SR Njemačkoj, 21.) Nahid Kulenović 1969. u SR Njemačkoj, 22.) Vjekoslav Luburić 1969. u Španjolskoj, 23.) Mijo Lijić 1970. u Švedskoj, 24.) Mirko Šimić 1971. u SR Njemačkoj, 25.) Ivo Bogdan 1971. u Argentini, 26.) Maksim Krstulović 1971. u Engleskoj, 27.) Drago Mihalić 1972. u SR Njemačkoj, 28.) Josip Senić 1972. u SR Njemačkoj, 29.) Dr. Branko Jelić 1972. u SR Njemačkoj, 30.) Stjepan Ševo 1972. u Italiji, 31.) Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji, 32.) Rosemarie Bahrić 1972. u Italiji 33.) Josip Buljan-Mikulić 1973. u SR Njemačkoj, 34.) Mate Jozak 1974. u SR Njemačkoj, 35.) Ilija Vučić 1975. u SR Njemačkoj, 36.) Ivica Milošević 1975. u SR Njemačkoj, 37.) Nikola Martinović 1975. u Austriji, 38.) Matko Bradarić 1975. u Belgiji, 39.) Vinko Eljuga 1975. u Danskoj, 40.) Stipe Mikulić 1975. u Švedskoj 41.) Nikola Penava 1975. u SR Njemačkoj, 42.) Ivan Tuksor 1976. u Francuskoj, 43.) Ivan Vučić 1977. u SR Njeinačkoj, 44.) Jozo Oreč 1977. u JAR, 45.) Bruno Bušić 1978. u Francuskoj, 46.) Križan Brkić 1978. u SAD, 47.) Marijan Rudela 1979. u SAD, 48.) Zvonko Štimac 1979. u SAD 49.) Goran Šećer 1979. u Kanadi, 50.) Cvitko Cicvarić 1979. u Kanadi, 51.) Nikola Miličević 1980. u SR Njemačkoj, 52.) Mirko Desker 1980. u SR Njemačkoj, 53.) Ante Kostić 1981. u SR Njemačkoj, 54.) Mate Kolić 1981. u Francuskoj, 55.) Petar Bilandžić 1981. u SR Njemačkoj, 56.) lvan Jurišić 1981. u SR Njemačkoj 57.) Mladen Jurišić 1981. u SR Njemačkoj, 58.) Stanko Nižić 1981. u Švicarskoj, 59.) Ivo Furlić 1981. u SR Njemačkoj, 60.) Đuro Zagajski 1983. u SR Njemačkoj, 61.) Franjo Mikulić 1983. u SR Njemačkoj, 62.) Milan Župan 1983. u SR Njemačkoj, 63.) Stjepan Đureković 1983. u SR Njemačkoj, 64.) Slavko Logarić 1984. u SR Njemačkoj, 65.) Franjo Mašić 1986. u SAD, 66.) Damir Đureković 1987. u Kanadi, 67.) Ante Đapić, 1989. u SR Njemačkoj

NEUSPJELA UBOJSTVA

1.) Mate Frković 1948. u Austriji, 2.) Dr. Ante Pavelić 1957. u Argentini, 3.) Dr. Branko Jelić 1957. u SR Njemačkoj, 4.) Obitelj Deželić 1965. u SR Njemačkoj, 5.) Ante Vukić 1968. u SR Njemačkoj, 6.) Mirko Grabovac 1969. u SR Njemačkoj, 7.) Dr. Branko Jelić 1970. u SR Njemačkoj, 8.) Vlado Damjanović 1970. u SR Njemačkoj, 9.) Dr. Branko Jelić 1971. u SR Njemačkoj, 10.) Gojko Bošnjak 1972. u SR Njemačkoj, 11.) Nikola Vidović 1972. u Francuskoj, 12.) Dane Šarac 1973. u SR Njemačkoj, 13.) Gojko Bošnjak 1973. u SR Njemačkoj, 14.) Dane Šarac 1974. u Francuskoj, 15.) Stipe Bilandžić 1975. u SR Njemačkoj, 16.) Stipe Bilandžić 1977. u SR Njemačkoj, 17.) Franjo Goreta 1980. u SR Njemačkoj, 18.) Luka Kraljević 1982. u SR Njemačkoj, 19.) Luka Kraliević 1983. u SR Njemačkoj, 20.) Danica Glavaš 1986. u SAD, 21.) Ants Tokić 1988. u Australiji, 22.) Tomislav Naletelić 1988. u SR Njemačkoj, 23.) Nikola Štedul 1988. u Škotskoj

OTMICE

1.) Drago Jelik 1949. iz Italije, 2.) Krunoslav Draganović 1967. iz Italije, 3.) Vjenceslav Čižek 1977. iz Italije, 4.) Ivica Novaković 1987. iz SR Njemačke

NEUSPJELE OTMICE

1.) Dr. Branko Jelić 1950. iz SR Njemačke, 2.) Franjo Mikulić 1979. iz Francuske 3.) Bilo je još pokušaja…

NESTALI

1.) Zlatko Milković 1949. u Francuskoj, 2.) Zvonimir Kučar 1963. u Francuskoj, 3.) Geza Pašti 1965. u Francuskoj, 4.) Stjepan Crnogorac 1972. u Austriji

ZdenkoJurilj/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Plenković: Već dvije i pol godine činim sve da se smanje podjele i tenzije u hrvatskom društvu

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković rekao je u nedjelju da već dvije i pol godine čini sve da se smanje podjele i tenzije u hrvatskome društvu i ponovio da od gradonačelnika Vukovara Ivana Penave očekuje da obavlja svoje zadaće tako da smiruje tenzije.

Plenković je u nedjelju navečer, nakon otvaranja radionice “Digitalizacija javnih usluga” u Zagrebu, odgovorio na pitanja novinara o projektima za koje zagrebački gradonačelnik Milan Bandić traži potporu te o incidentima u Saboru između njega i zastupnika Mosta Nikole Grmoje i u Vukovaru.

Plenković je rekao da ne vidi nikakvu poveznicu između projekata za koje zagrebački gradonačelnik traži Vladinu potporu i izvanrednih izbora. Nema te dileme, rekao je, ocijenivši da je pitanje “uvjetovanja” potpore Kluba Milana Bandića vladajućima u Saboru nametnuta tema koja ne postoji.

Ova Vlada je uspostavila partnerstvo, dijalog, snažnu podršku županijama, gradovima i općinama; zakonskim reformama praktično su svi dobili više sredstava. Nekoliko jedinica su zbog razvijenosti možda dobile manje i njima se u proračunskom smislu rješava taj “manjak”, rekao je Plenković.

“Ne vidim poveznicu između pet projekata i izvanrednih izbora”

“Što se tiče ovih pet projekata, nisu to neke nove ideje, mi o tome razgovaramo. Imunološki je već dvije godine zajednički projekt Vlade i Grada Zagreba, bolnica Blato također, postoje zaključci Vlade.

Ideja tramvajske linije od grada do zračne luke također nije nova, ideja o novim tramvajima nije korisna samo za Zagreb, nego i za hrvatsko gospodarstvo. Što se tiče Zagreba na Savi, to je projekt na dulje staze, možemo i o tome razgovarati. Nisam ‘doživio’ da je pristup tih pet ideja vezan za dilemu izbori ili projekti,” rekao je Plenković.

“Ne vidim poveznicu između ovih projekata i izvanrednih izbora. Dosta je dalek put između toga,” rekao je.

To su, kazao je, normalne teme za ozbiljne razgovore između Vlade i gradonačelnika Zagreba. O tome vodi računa i gradski HDZ ,na čijem je čelu predsjednik Gradske skupštine, Vlada će podržati ono što je dobro za Zgareb, dodao je i napomenuo da se i prometni čvor na Rotoru radi u suradnji Grada i Vlade.

Neki žele na polarizirani način nametnuri teme odnosa Srbije i Hrvatske, Hrvata i spske manjine

Na pitanje o “izletavanju” u Saboru, Plenković je kazao da se to pitanje mora sagledati u širem kontekstu.

Postoje stranke koje žele kao ključne teme nametnuti teme odnosa izmedu Hrvatske i Srbije, odnosa između Hrvata i srpske manjine u Hrvatskoj, i to na polariziran način, rekao je.

“Kada imate aktere koji bi blokirali pregovore Srbije o pristupanju na poglavlju koje se odnosi na pitanje statistike, ekonomske i monetarne unije, onda imate posla s ljudima koji se ne razumiju u temu, a istovremeno koriste temu ne bi li pojačali spiralu mržnje.

Još optužiti potpredsjednicu Vlade i ministricu vanjskih poslova za rad u interesu Srbije, predsjednika Vlade za sustavan rad u interesu Srbije, druge države, to su stvari protiv kojih se ne prelazi, to sam jasno artikulirao u Saboru,”  rekao je i pozvao novinare da to bolje kontekstualiziaju i naprave cijelu dinamiku uvreda tijekom Aktualnog prijepodneva prema Vladi.

Bio bi vrlo dug popis lažnih i neprimjerenih izjava prema njemu u dvije i pol godine, dok on, naglasio je, nikada ne poseže za tim.

Nema drugog puta do suživota; temelj je istina, odgovornost za ratne zločine, poštovanje simbola hrvatske države

Na pitanja o incidentima u Vukovaru i postupcima i izjavama gradonačelnika Ivana Penave,  Plenković je ponovio da je razgovarao snjim više puta  u nekoliko zadnjih mjeseci. “Razgovarao sam s njim. Razumio je poruke koje sam mu rekao i očekujem da u okviru svojih nadležnosti obavlja svoje zadaće tako da snižava tenzije,” rekao je premijer.

“Njegova zadaća je da kao gradonačelnik Vukovara bude gradonačelnik svih građana Vukovara. To je važno za razumjeti. Drugo, on je dobio potporu i srpske manjine kad je izabran za gradonačelnika. Isto je važno da niti jednim svojim potezom onaj koji je na vlasti ne pridonosi tenziji. Mi kao Vlada i kao država moramo ići naprijed na osnovu temeljnih postavki, a to su: istina, pronalaženje odgovornih za ratne zločine, poštovanje simbola hrvatske države – zastave, himne, grba – dakle, investicija u obrazovanje mladih ljudi koji iskazuju respekt prema državi čiji su državljani,” rekao je Plenković.

“Ja činim već dvije i pol godine sve da smanjimo podjele i tenzije u hrvatskom društvu. Preuzeo sam u tom procesu jako puno toga na svoja leđa – ogroman dio biračkog tijela to ne smatra dobrim. Svejedno to radim s punim uvjerenjem da je to dobro, i da nema drugog puta do suživota, dijaloga, obrazovanja, međusobnog uvažavanja. Ali procese koji se odnose na ratne ločine riješiti do kraja,” rekao je Plenković podsjetivši na to da je osumnjičen 59-godišnjak za zločine u Škabrnji.

(Hina)

 

Logoraši tvrde da su zbog Pupovca dobivali teške batine

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Nema promjena dok narod i politički predstavnici ne sazriju

Objavljeno

na

Objavio

Sudeći po dosadašnjim rezultatima izbora i opakom medijskom zaglupljivanju naroda, proći će još puno mjeseci i godina, možda još cijela dva naraštaja, dok u Hrvatskoj sve sjedne na svoje mjesto…

Kroz svoju burnu povijest hrvatski narod znao se često puta u pristupu politici zalijetati u međusobna trvenja i borbe, ni ne primjećujući kako na taj način prepušta drugima da mu kroje sudbinu. To naše notorno političko ludilo, izazvano uglavnom hrvatskim jalom i lukavim podmetanjima naših neprijatelja, funkcioniralo je perfektno do pojave Tuđmana. Nakon njegove smrti, ono se ponovno sve više vraća i dolazi do izražaja. I ponovno postaje tradicionalno, gotovo kao rakija, sarma i srbijanski turbofolk, na svadbama i kojekakvim zabavama po Hrvatskoj, piše Željko Dogan/HKV

Način na koji se u zadnje vrijeme s lijeva i desna napada i blati trenutnu hrvatsku predsjednicu tipičan je primjer povratka tog našeg ‘bivšeg’ političkog ludila. Tragično je što jedna i druga strana očito pokazuju kako ne djeluju u najboljem interesu hrvatskog naroda.

Ako se jedna tako sposobna i u narodu popularna predsjednica koja uporno gradi međuhrvatske mostove i koja je u priličnoj mjeri uspjela popraviti odnose i ugled Hrvatske u svijetu tako perfidno ruši, onda je to siguran znak da nismo ništa naučili ni razumjeli iz dosadašnjeg povijesnog iskustva. Teško je predvidjeti kako će ova balkanski divlja hajka na hrvatsku predsjednicu na kraju završiti ali nije teško predvidjeti da bi se mogla završiti vrlo loše po Hrvatsku.

Kolateralna žrtva u i ovome najnovijem metežu, opet je zbunjeni obični čovjek. Kod kojeg će se još više povećati razočaranje (‘svi su oni isti’) i nezainteresiranost za izlazak na izbore. Na sreću, (za sada) ankete pokazuju da se običan narod, kojem se sve više otvaraju oči, malo obazire na dirigirani lavež dobro uhljebljenih i vražje dresiranih jugonostalgičnih pudlica s lijeva. Ali i žučne kritike medijskih perjanica s desna, onih kojima je izgleda jedina politika njihov veliki ego.

Zahvaljujući dakle takvom ponašanju i utjecaju medijski najeksponiranijih jastrebova desnice, Hrvatska bi mogla biti veliki gubitnik na nadolazećim predsjedničkim izborima. Sjetite se kako je zbog slične egomanije i jala na predsjedničkim izborima prošao časni domoljub Andrija Hebrang. No, svijetlo na kraju tunela, uz običan narod su i mladi, ničim bivšim opterećeni birači, među kojima je gospođa predsjednica jako popularna.

Bizarno

U cijelom tom rušilačkom pohodu na gospođu Grabar- Kitarović bilo bi vrlo važno pohvatati niti isprepletene paučine veza i obveza koje su dovele do zajedničke hajke jugoudbaške ljevice i turbodomoljubne desnice. Taj njihov savez nema nikakvu logiku i toliko je neprirodan da s razlogom navodi na mnoge sumnje.

Zar nije bizarno kada se na istom zadatku nađu Ante Tomić, Velimir Bujanec, Tomislav Klauški, Ivo Goldstein, Matija Babić, Ivica Marijačić, Drago Pilsel, Robert Bajruši… Pupovčeve Novosti, Hrvatski tjednik, Indeks i Bujica?

S desnog političkog spektra gledano, ovo je iznenađujuće iz najmanje dva razloga: prvo, jer se jako dobro zna zbog čega jugoudbaška ljevica vodi protupredsjedničinu kampanju i drugo, koliko je njihova vlast donijela ‘dobrog’ hrvatskom narodu, odnosno koje je posljedice ostavila za sobom. Je li ova njihova zajednička hajka na predsjednicu zaista slučajna? Možda. Ali ako nije u čijem je onda interesu? U hrvatskom sigurno nije.

Bilo bi dakle vrlo interesantno otkriti što je to potaklo medijske jastrebova s desna da se tako strasno zalete na crvenu krpu iznuđene smjene jednog predsjedničinog savjetnika (za kojeg se po njegovom ponašanju nakon toga očito vidjelo da on to nije ni trebao biti) i njenog pristanka da se u Bruxelles ipak na kraju pošalje veleposlanika upitnih moralnih i nacionalnih vrijednosti.

Što je drugo predsjednica mogla uraditi? Poslati počasnu gardu Trenkovih pandura da osvoje Banske dvore? Tjerati mak na konac? Otvoreno zaratiti s vladajućom strankom koja ju je dovela na vlast? Dati ostavku i time sebe eliminirati iz sudjelovanja u kritičnim političkim procesima kada se očekuju tektonski poremećaji u ‘Našoj Regiji’, Europi i svijetu?

Mudra politika ne bere nezrelo voće. Ako je ona umijeće mogućeg onda se pravila političke realnosti svaki ozbiljan i odgovoran političar mora pridržavati.

Koliko li se puta samo Bogomdani prvi hrvatski predsjednik na sličan način vizionarski prilagođavao danom političkom trenutku i odgađao važne odluke? Imajući u vidu kako je bolje u određenom trenutku ‘progutati žabu nego izgubiti kravu’.

Zar nije gospođa Grabar – Kitarović bezbroj puta do sada pokazala koliko veliko srce i odanost za hrvatski narod i državu ima? Kada su nešto slično pokazali Mesić, Josipović, Milanović? Nažalost, njoj razjareni turbodomoljubi ne opraštaju ni minimalni stupanj prilagodljivosti trenutnom političkom okruženju. Kao da je njoj danas na raspolaganju predsjednička moć jednog Franje Tuđmana ili Donalda Trumpa. U trenutnom okruženju ona na svojoj funkciji može nastaviti raditi dobre stvari za Hrvatsku jedino mudrošću i strpljenjem. I umjesto da joj u tome pomažu medijske perjanice s desna u svojim TV emisijama i s naslovnica vrište i prijete joj otvorenim ratom, dok je ne skinu s Pantovčaka (By, by Kolinda). Pa makar nakon toga na njeno mjesto ponovno ‘neočekivano’ zasjedne neki novi Mesić. U liku legendarnog Zorana Milanovića.

Takvo ponašanje ne vodi nigdje

Takvo ponašanje ne vodi hrvatski narod nigdje. Osim što mu povećava jad i nezadovoljstvo. Složeni politički problemi ne mogu se rješavati vratolomnim skakanjem s konja na magarca s magarca na plot. Niti mijenjanjem boljeg za lošije. Ima puno toga što treba promijeniti u Hrvatskoj. Ali to sigurno nije iznimno sposobna i popularna predsjednica.

Isto kao što je sigurno da su medijski najeksponiraniji hrvatski domoljubi mogli izići s boljim, manje žučnim i prijetećim pristupom u njenom kritiziranju. Vidite li samo s kakvim je oduševljenjem ta (ne)očekivana potpora naporu pete kolone da balkanski prljavom kampanjom sruši predsjednicu dočekana u njihovom taboru? Vidite li kako su vodeći hrvatsko-srpski mediji i portali u ‘Našoj Regiji’ čak jednog Velimira Bujanca, kojeg su prije toga ismijavali kao ‘našmrkanog crnokošuljaša’, sada prihvatili kao uvaženog kolegu, čijim žestokim kritikama i denunciranju predsjednice daju širok prostor i publicitet.

Poznat je Bujančev pubertetski živahan i populistički površan pristup kompleksnim političkim problemima, ali provale bujice bijesa i njegovo neuljuđeno iznošenje u javnost detalja s privatne večere s predsjednicom samo pokazuje kako su takvi ljudi u dnu duše (u nedostatku boljeg opisa) ipak Balkanci. Naravno, njima se ne može poreći gorljivo domoljublje, ali (ako nije nešto malignije) od te ljubavi jača je osvetoljubiva ljubomora i želja za osobnim isticanjem. Izgleda kako je njima ipak najvažnije privući pozornost na sebe, da oni budu u prvom planu. Pa ako zatreba hraniti svoj ego oni će to raditi ne samo javnim pričama o bliskosti s predsjednicom nego čak i o njenim gastronomskim pikanterijama.

Takvi sebeljubivi turbodomoljubi ne shvaćaju da hrvatska predsjednica nije njihovo privatno vlasništvo, kojim mogu upravljati kao sa svojim automobilom. I odnositi se prema njoj kao prema kumici na placu. Ako ništa drugo onda bi barem morali znati da ona nije samo njihova predsjednica, već je po definiciji predsjednica svih hrvatskih građana. I ako se svaki put ne ponaša baš onako kako bi oni htjeli, zar nije suludo pridruživati se onima koji je medijski najviše pljuju i ruše – upravo zbog njenog neupitnog domoljublja. Zbog koristi velike većine naroda i zdravomislećih domoljuba, koje ovakva situacija vrijeđa i nanosi štetu, nadajmo se da će neki na hrvatskoj desnici progutati svoj ego i shvatiti kuda ovakvo ponašanje vodi.

Uljuđena i dobronamjerna kritika je dobrodošla

Naravno, uljuđena i dobronamjerna kritika nekih predsjedničinih poteza svakako je dobrodošla, no ne smije se odmah bijesno hvatati za vrat i time davati vjetar u leđa profesionalnim antihrvatskim aktivistima koji to jedva dočekaju. Pa onda preuveličavaju i zlorabe za promociju međuhrvatskih podjela i mržnje.

Za zlonamjerna podmetanja svađa i afera, medijsko nametanje ozračja prevarenosti i bespomoćnosti, širenje glasina kako u Hrvatskoj ništa ne valja, kako se loše živi, za poticanje mladih na iseljavanje i slične pakosti.

Nitko nije savršen pa ni gospođa Grabar-Kitarović, ali u kakvom političkom i javnom okruženju djeluje, dobro je još i normalna. Postoje naime međusobne političke borbe i kritika vladajućih u svakoj civiliziranoj zemlji, ali ono što se radi u Hrvatskoj, a poglavito predsjednici, daleko je ispod toga. To je notorno balkanski prljava i ratoborna kampanja zabijanja noža u leđa, prizemnog vrijeđanja i omalovažavanja punog površnog senzacionalizma.

Dobro je ipak što kod sve većeg broja ljudi to izaziva prijezir i kontraefekt od onog kojeg bi nositelji takve kampanje s lijeva i desna željeli postići.

Pokušajmo sada baciti malo više svijetla na razloge koji su doveli do toga da se predsjednica s jasnom vizijom budućnosti ali i golemim teretom mračne jugobalkanske prošlosti u zaleđu, našla na meti usred neraskrčene političke šikare u mladoj hrvatskoj državi.

Glede povijesnih okolnosti i naslijeđa iz bivšeg sustava teško je naći zemlju sličnu Hrvatskoj po odnarođenosti, korumpiranosti i inertnosti njenog upravljačkog kadra. Mora nam biti jasno da su izvana sponzorirani ‘bivši’ Jugoslaveni, koji trenutno dominiraju hrvatskim institucijama i vodećim medijima, sebe od 2000-te godine postavili u najbolju poziciju s koje mogu sabotirati svaku promjenu ovakvog stanja te marginalizirati i svetiti se onima koji se s njima ne slažu. To je jedna svemoćna klika s kojom, za sada, ni predsjednica i niti jedna državna institucija ne mogu izići na kraj.

Malo je onih koji još ne vidi da se na ključnim mjestima u vitalnim institucijama i na svim razinama društva nalaze pojedinci ili umrežene ‘bivše’ interesne strukture preko kojih se, iznutra i izvana, Hrvatska sustavno pljačka i bojkotira. I omalovažava svaka predsjedničina inicijativa. Treba li navoditi primjere za to?

Demokratska lustracija

Čitav taj ponovo nametnuti ‘bivši’ zagušujući teret trebalo bi raščišćavati ne velikom bukom (‘sad ćemo mi njih bum pa tras’) kako to zagovaraju turbodomoljubi. Razumnim ljudima je jasno da se tako dramatične promijene u administrativno-upravljačkom aparatu Hrvatske ne mogu izvesti preko noći, bez revolucije ili državnog udara. To ne znači da Hrvatska mora ostati talac nametnute pete kolone zauvijek. Ali je važno da se u trenutnom odnosu snaga stvari ne lome preko koljena i riskira građanski rat na ulicama. Umjesto toga izbornom lustracijom i demokratskim putem treba osvajati i preuzimati instituciju po instituciju. Motivirajući pri tom mlade i sposobne ljude u Domovini i iseljeništvu da sudjeluju u rekonstrukciji trenutnog stanja.

Osim toga, Hrvatska mora obuzdati golemu moć utjecaja ‘bivših’ Jugoslavena, kvaziantifašista i nevladinih aktivista, na mainstream medije i javni život ako želi spriječiti rast desnog populizma tipa Bujanec. I slijepcu je vidljivo kako horde izvana ucijenjenih ili bogato sponzoriranih ‘bivših’ udbaša, kvaziantifa i nevladinih aktivista svakodnevno provociraju i pale vatru sukoba i podjela u Hrvatskoj. U takvim uvjetima, zbog njihovog još uvijek prevelikog utjecaja, teško je graditi svehrvatsku slogu i zajedništvo. A bez toga nema iskoraka naprijed. Ukoliko želi spriječiti još veću dezintegraciju i nerede u zemlji službena vlast morala bi im jasno dati do znanja da se to dalje neće tolerirati. Hrvatska je dovoljno dugo bila žrtva njihovih manipulacija i subverzivnih aktivnosti i vrijeme je nedvosmisleno im dati do znanja kako im više neće osiguravati utočište ni potporu.

Ako se to ne uradi Hrvatska će još dugo ostati država slučaj i poprište permanentnog društveno-političkog kaosa. Postoje, dakle, neke vrlo važne činjenice s kojima mi, kao narod, konačno trebamo biti na čisto:

Prvo: svima nam mora biti jasno da zbog nedostatka ovlasti, današnja predsjednica ne može donijeti Hrvatskoj toliko željene promjene i potrebite reforme. Netko bi narodu trebao objasniti da se, kresanjem predsjedničkih ovlasti, veliki meštar svega hrvatskog nereda, Stipe Mesić, nakon Tuđmanove smrti pobrinuo da Hrvatska nikada više na čelu ne može imati tako moćnog državnika. Koji bi snagom svog autoriteta bio u stanju srediti nefunkcioniranje institucija i nezadovoljstvo naroda koje se time stvara.

Poticati na rješavanje problema

Današnja predsjednica nije dakle izabrana da rješava probleme u društvu već da ih uočava, adresira i potiče njihovo rješavanje. Odnosno daje smjernice i budi nadu da bi se oni mogli riješiti. Može ona biti koliko hoćeš pametna i sposobna, ali ne može biti učinkovita u rješavanju nagomilanih problema ako Vlada i državne institucije, zagušene bivšim kadrom, ne surađuju s njome smisleno. Drugim riječima, ne rade svoj posao onako kako to rade Vlade i institucije u uređenim državama. Korijeni današnjeg stanja i problema u Hrvatskoj leže dakle u nedovršenoj tranzicijskoj izgradnji lustriranih državnih i javnih institucija koja je prekinuta Tuđmanovom smrću. I nakon toga njihovim vraćanjem u stanje prije 90-tih.

Drugo – Nikakve relevantne promjene u hrvatskom društvu neće se dogoditi dok hrvatski narod i njegovi politički predstavnici ne budu sazreli za te promijene. A svako sazrijevanje zahtijeva određeni period vremena. Sudeći po dosadašnjim rezultatima izbora i opakom medijskom zaglupljivanju naroda, proći će još puno mjeseci i godina, možda još cijela dva naraštaja, dok u Hrvatskoj sve sjedne na svoje mjesto. Ako se taj proces želi ubrzati potrebno je na vlasti imati (birati) sposobne i ozbiljne političare. Ali istovremeno graditi stručne i učinkovite državne institucije, koji će ih oboružati pravim informacijama kako bi se na pravi način mogli suočiti sa izazovima. Sve drugo je jalovo nadmudrivanje, lajanje na mjesec i gubljenje dragocjenog vremena.

Udba i KOS

Treće – Ne smije se zanemariti nazočnost ostataka UDBE i KOS-a u Hrvatskoj, koji još uvijek snažno i nažalost vrlo uspješno ispod žita djeluju na zaprječavanju procvata novostvorene hrvatske države. Bivši glavni operativac UDBE zadužen za likvidacije, Boža Spasić, u emisijama na YOU TUBE i vodećim srpskim TV stanicama (gdje je uz Šešelja gotovo svakodnevni gost) nadmeno tvrdi da UDBA i KOS u Hrvatskoj nikada neće biti uništeni. Očito, on čuva kartone svojih ljudi u dubokoj državi i vladajućoj administraciji u Hrvatskoj. Jer se čak hvali da mu jedan ‘ugledni’ hrvatski odvjetnik i prijatelj, koji se ‘proslavio’ obranom Perkovića i Mustača u Njemačkoj, šalje svaku svoju napisanu knjigu mjesec dana prije objave, na pregled i recenziju. Kako bi sve bilo pod kontrolom. Nema dakle nikakve sumnje da ucijenjeni i dobro umreženi ostaci UDBE i KOSA iz podzemnih kuhinja za svoje bivše šefove i vanjske sponzore još uvijek odrađuju zadane poslove. Cilj tih poslova je jasan – destabilizirati novostvorenu hrvatsku državu blateći i rušeći svaku njenu uspješnu priču.

Očito je da ih krticama penetrirane hrvatske obavještajne i kontraobavještajne službe u tome ne mogu spriječiti. Jednostavno im nisu dorasle, a ni adekvatno ekipirane kako bi detektirale, pratile i neutralizirale njihovo djelovanje. Kao potvrdu inferiornosti hrvatskih službi, monstruozni zločinac Spasić, koji se javno hvali da je samostalno organizirao likvidaciju preko 60 ‘ustaša’ i ‘šiptarskih terorista’u inozemstvu, (zbog čega je osuđen na doživotni zatvor u Belgiji) navodi kako su srpske službe uspjele otkriti i uhititi sedam hrvatskih agenata u Srbiji, a hrvatske nisu niti jednog srpskog u Hrvatskoj.

Vrlo je važno da velika većina Hrvata ima jasnu sliku o temeljnim unutarnjim problemima i regionalno-globalnim odnosima kako bi se znalo što je za nas korisno, a što ne. No, današnji moderan, užurban život, malom broju ljudi ostavlja dovoljno vremena, prigode i mogućnosti, analizirati širu sliku koja oblikuje i usmjerava naše živote. Osim toga treba znati čitati između redova i gledati ispod žita jer se sve vješto miješa, iskrivljuje i zamagljuje. Nažalost, kod velikog broja hrvatskih političara, javnih radnika i običnog naroda zaista se osjeća poguban nedostatak razumijevanja ‘nevidljivih’ utjecaja Hrvatskoj nesklonih čimbenika, izvana i iznutra. Zbog toga imamo tako kaotičnu situaciju u Saboru, u Vladi, u državnim institucijama, medijima i općenito u društvu.

U teško sagledivom vrtlogu današnje hrvatske zbilje, bez uzimanja u obzir utjecaja i razumijevanja gore spomenutih ključnih čimbenika, svi drugi problemi u Hrvatskoj ostaju nam nejasni i nerazumljivi.

Čuvajmo se dakle, mi Hrvati, da nam se zbog toga povijest ne ponovi.

Željko Dogan/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari