Pratite nas

Koga je sve UDBA ubila, otela ili probala likvidirati

Objavljeno

na

Institucije vlasti BiH i Hrvatske još nisu spremne surađivati s njemačkim pravosuđem, kako bi se konačno rasvijetlile likvidacije hrvatskih emigranata u Njemačkoj, koje su počinili nakon Drugog svjetskog rata pripadnici obavještajnih službi bivše Jugoslavije. A bilo ih mnogo!

udbaši UBIJENI:
1.) Dr. Ivan Protulipac 1946. u Italiji, 2.) Ilija Abramović 1948. u Austriji, 3.) Dinka Domančinović 1960. u Argentini, 4.) Mate Miličević 1966. u Kanadi, 5.) Marijan Šimundić 1967. u SR Njemačkoj, 6.) Jozo Jelić 1967. u SR Njemačkoj, 7.) Mile Jelić 1967. u SR Njemačkoj, 8.) Petar Tominac 1967. u SR Njemačkoj, 9.) Vlado Murat 1967. u SR Njemačkoj, 10.) Anđelko Pernar 1967. u SR Njemačko, 11.) Hrvoje Ursa 1968. u SR Njemačkoj, 12.) Đuro Kokić 1968. u SR Njemačkoj, 13.) Mile Rukavina 1968. u SR Njemačkoj, 14.) KrešimirTolj 1968. u SR Njemačkoj, 15.) Vid Maričić 1968. u SR Njemačkoj, 6.) Ante Znaor 1968. godine u Italiji, 17.) Josip Krtalić 1968. u Italiji, 18.) Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj, 19.) Pere Čović 1968. godine u Australiji, 20.) Mirko Čurić 1969. u SR Njemačkoj, 21.) Nahid Kulenović 1969. u SR Njemačkoj, 22.) Vjekoslav Luburić 1969. u Španjolskoj, 23.) Mijo Lijić 1970. u Švedskoj, 24.) Mirko Šimić 1971. u SR Njemačkoj, 25.) Ivo Bogdan 1971. u Argentini, 26.) Maksim Krstulović 1971. u Engleskoj, 27.) Drago Mihalić 1972. u SR Njemačkoj, 28.) Josip Senić 1972. u SR Njemačkoj, 29.) Dr. Branko Jelić 1972. u SR Njemačkoj, 30.) Stjepan Ševo 1972. u Italiji, 31.) Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji, 32.) Rosemarie Bahrić 1972. u Italiji 33.) Josip Buljan-Mikulić 1973. u SR Njemačkoj, 34.) Mate Jozak 1974. u SR Njemačkoj, 35.) Ilija Vučić 1975. u SR Njemačkoj, 36.) Ivica Milošević 1975. u SR Njemačkoj, 37.) Nikola Martinović 1975. u Austriji, 38.) Matko Bradarić 1975. u Belgiji, 39.) Vinko Eljuga 1975. u Danskoj, 40.) Stipe Mikulić 1975. u Švedskoj 41.) Nikola Penava 1975. u SR Njemačkoj, 42.) Ivan Tuksor 1976. u Francuskoj, 43.) Ivan Vučić 1977. u SR Njeinačkoj, 44.) Jozo Oreč 1977. u JAR, 45.) Bruno Bušić 1978. u Francuskoj, 46.) Križan Brkić 1978. u SAD, 47.) Marijan Rudela 1979. u SAD, 48.) Zvonko Štimac 1979. u SAD 49.) Goran Šećer 1979. u Kanadi, 50.) Cvitko Cicvarić 1979. u Kanadi, 51.) Nikola Miličević 1980. u SR Njemačkoj, 52.) Mirko Desker 1980. u SR Njemačkoj, 53.) Ante Kostić 1981. u SR Njemačkoj, 54.) Mate Kolić 1981. u Francuskoj, 55.) Petar Bilandžić 1981. u SR Njemačkoj, 56.) lvan Jurišić 1981. u SR Njemačkoj 57.) Mladen Jurišić 1981. u SR Njemačkoj, 58.) Stanko Nižić 1981. u Švicarskoj, 59.) Ivo Furlić 1981. u SR Njemačkoj, 60.) Đuro Zagajski 1983. u SR Njemačkoj, 61.) Franjo Mikulić 1983. u SR Njemačkoj, 62.) Milan Župan 1983. u SR Njemačkoj, 63.) Stjepan Đureković 1983. u SR Njemačkoj, 64.) Slavko Logarić 1984. u SR Njemačkoj, 65.) Franjo Mašić 1986. u SAD, 66.) Damir Đureković 1987. u Kanadi, 67.) Ante Đapić, 1989. u SR Njemačkoj

NEUSPJELA UBOJSTVA

1.) Mate Frković 1948. u Austriji, 2.) Dr. Ante Pavelić 1957. u Argentini, 3.) Dr. Branko Jelić 1957. u SR Njemačkoj, 4.) Obitelj Deželić 1965. u SR Njemačkoj, 5.) Ante Vukić 1968. u SR Njemačkoj, 6.) Mirko Grabovac 1969. u SR Njemačkoj, 7.) Dr. Branko Jelić 1970. u SR Njemačkoj, 8.) Vlado Damjanović 1970. u SR Njemačkoj, 9.) Dr. Branko Jelić 1971. u SR Njemačkoj, 10.) Gojko Bošnjak 1972. u SR Njemačkoj, 11.) Nikola Vidović 1972. u Francuskoj, 12.) Dane Šarac 1973. u SR Njemačkoj, 13.) Gojko Bošnjak 1973. u SR Njemačkoj, 14.) Dane Šarac 1974. u Francuskoj, 15.) Stipe Bilandžić 1975. u SR Njemačkoj, 16.) Stipe Bilandžić 1977. u SR Njemačkoj, 17.) Franjo Goreta 1980. u SR Njemačkoj, 18.) Luka Kraljević 1982. u SR Njemačkoj, 19.) Luka Kraliević 1983. u SR Njemačkoj, 20.) Danica Glavaš 1986. u SAD, 21.) Ants Tokić 1988. u Australiji, 22.) Tomislav Naletelić 1988. u SR Njemačkoj, 23.) Nikola Štedul 1988. u Škotskoj

OTMICE

1.) Drago Jelik 1949. iz Italije, 2.) Krunoslav Draganović 1967. iz Italije, 3.) Vjenceslav Čižek 1977. iz Italije, 4.) Ivica Novaković 1987. iz SR Njemačke

NEUSPJELE OTMICE

1.) Dr. Branko Jelić 1950. iz SR Njemačke, 2.) Franjo Mikulić 1979. iz Francuske 3.) Bilo je još pokušaja…

NESTALI

1.) Zlatko Milković 1949. u Francuskoj, 2.) Zvonimir Kučar 1963. u Francuskoj, 3.) Geza Pašti 1965. u Francuskoj, 4.) Stjepan Crnogorac 1972. u Austriji

ZdenkoJurilj/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Čestitke riječkom SDP-u

Objavljeno

na

Objavio

Danas kada čitate ovaj tekst riječki SDP će u dužini vladanja gradom na Rječini uspjeti nadmašiti Komunističku partiju Sovjetskog Saveza na čemu mu neupitno moramo čestitati. Možemo misliti što god želimo o SDP-u, ali ostati na vlasti na nekom području duže od 74 godine predstavlja neupitan politički uspjeh na kojemu se mora čestitati. Red je da danas u skladu s tom obljetnicom pogledamo rezultate te dugotrajne vladavine SDP-a u Rijeci s osvrtom na vremenski posljednjih 30 godina.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Niti država, niti grad niti selo ne mogu postojati bez ljudi pa je red pogledati demografske rezultate vladavine SDP-a. Kako smo predaleko od vremenski posljednjeg popisa stanovništva onda smo prisiljeni koristi druge službene podatke od demografskom stanju Rijeke. Na lokalnim izborima za gradsko vijeće grada Rijeke 2001 godine pravo glasa je imalo 132.574 stanovnika dok je na identičnim izborima 2017 godine pravo glasa imalo njih 110.071. To nam govori da se broj stanovnika Rijeke, pardon osoba s pravom glasa smanjio za praktički 17 % u ovih 16 godina. Kako se danas u Hrvatskoj kao specijalni problem navodi bijeg stanovnika iz Osijeka red je usporediti riječke podatke s osječkim. U tom istom razdoblju broj glasača u Osijeku se smanjio s 101.887 na 91.348 ili 10 % što nam neupitno ukazuje da je Rijeka grad slučaj, a nikako ne Osijek.

Grad to su ljudi. Grad to su njegovi stanovnici. Drugi podatak koji ukazuje na uspjeh ili neuspjeh nekog grada predstavlja broj rođenih i broj umrlih. Tokom posljednjih 5 godina u Rijeci se rodilo 4.527 djece, a istovremeno je umrlo 8.414 osoba što znači da smo prilično blizu toga da na 1 rođenje dolaze 2 sprovoda kao što se dogodilo 2017 i 2018 godine. S druge strane u ponovno moramo ovdje naglasiti navodno problematičnom Osijeku se rodilo 4.500 djece,a umrlo su 6.823 osobe. Tko zna možda je istina da se Osijek iseljeva u Njemačku, ali Rijeka se ne iseljava. Ona izumire, ubrzano izumire.

Mnogi će se upitati kakve veze to izumiranje Rijeke ima s gradskom vladom, kakve to veze ima s riječkim SDP-om ? Oni koji se to pitaju su isti oni koji su stalno iznenađeni neugodnim događajima, oni koji nikada nisu ništa krivi ili odgovorni. Ranije Linić, a danas Obersnel ponavljaju da je Rijeka sužena na 44 kilometra prostora i da je to bio zločin odgovoran za sve njene današnje probleme. Ako ih ikada išta pitate oni će uvijek odgovoriti da nisu krivi za izumiranje Rijeke. To po njima nema nikakve veze s odlukom da se razvoj grada temelji na tercijarnim, uslužnim djelatnostima koje po mišljenju riječkih SDP-ovaca nose veće plaće. Obersnel voli navoditi da se Riječani sele u Viškovo i slična okolna mjesta tako da smanjivanje broja stanovnika grada na Rječini ne predstavlja nikakav demografski, socijalni ili politički problem. Tko zna možda on sam u to i vjeruje ignorirajući razlog za na primjer uspjeh Viškova. Za razliku od Rijeke koja izumire u Viškovu na 2 sprovoda dolaze 3 bebe što nam govori da je riječ o živoj, uspješnoj općini. Osnovna gospodarska razlika između Rijeke i Viškova je da se ekonomija manjeg mjesta temelji na industriji,a ne na uslužnim djelatnostima. To govori više nego dovoljno o neuspjehu vladavine riječkog SDP-a u samostalnoj Hrvatskoj.

Za dobiti potpunu sliku propadajućeg grada dovoljno je spomenuti da se Rijeka godišnje zadužuje za 70 milijuna kuna godišnje. To nas automatski dovodi do pitanja gdje odlazi ovaj novac,a najjednostavniji odgovor na njega bi bio da Rijeka ima jednak broj zaposlenih kao i Split s 40 % više birača na posljednjim lokalnim izborima. Nema nikakvog smisla išta drugo reći.

Na kraju red je da se svi upitamo što rade druge političke opcije u gradu na Rječini da nisu u stanju pobjediti na lokalnim izborima ? Ispravan odgovor na to pitanje je praktički nemoguće naći. Danas kada riječki SDP zasluženo slavi  dužu vladavinu nego što je vladala KP SSSR-a red je obratiti pogled na budućnost. Na budućnost kada će Rijeka zbog svoje pogrešne gospodarske i demografske politike imati još manje stanovnika. Na 2021 godinu kada će SDP pokušati predati gradonačelničku poziciju iz ruka Vojka Obersnela u ruke Mirka Filipovića. To je ujedno i budućnost kada se možemo nadati promjenama na bolje jer gore više stvarno ne može biti.

Rijeka nije grad koji se iseljava. Rijeka je grad koji izumire.

Robert Jurčić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

U idućih 8 mjeseci mjesto predsjedavajućeg će umjesto hrvatskog člana Predsjedništva preuzeti g. Željko Komšić

Objavljeno

na

Objavio

Budući da Ustav predviđa da hrvatski član Predsjedništa preuzme Predsjedništvo u idućih 8 mjeseci , a budući da takvog u Predsjedništvu nema, jasno je da idućih 8 mjeseci BIH neće imati Predsjedavajućeg.

Prema Ustavu BIH, idućih osam mjeseci Predsjedavajući BIH morao je biti hrvatski član Predsjeništva. To bi bio onaj član koji ima pravo konzumacije veta u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije BIH.

Čovjek koji predstavlja većinsku legitimnu volju Hrvata u BIH. Kako u BIH predsjedništvu nema takvog čovjeka idućih osam mjeseci BIH ulazi u ustavnu krizu, dok će mjesto predsjedavajućeg umjesto hrvatskog člana Predsjedništva preuzeti g. Željko Komšić, piše Poskok.info.

Mnogi Hrvati ga mrze, i nazivaju izdajnikom, no radi se o čovjeku koji se bori za vlastiti život. Lako je nama iz Hercegovine, Posavine, Lašve, galamiti na njega, no je li se ikada itko zapitao kako je njemu u Sarajevu, i što bi mu se dogodilo preko noći da odbije slušati svoje Gospodare? Od Šehera do Stambola?

Je li HDZ ili HVO ikada iti pokušao izvući Komšića iz Sarajeva? Osigurati njegovoj obitelji dostojanstven život?

Prepustili smo čovjeka na višedesetljetno maltretiranje i nasilje nad njim, i danas se čudimo što je postao?

Uvijek je važno promotriti stvar i iz tuđe perspektive.

Slučaj Željka Komšića obeshrabruje mnoge mlade Hrvate koji su zaljubljeni u Bošnjakinje da stupe u brak s njima. Komšić tako indirektno djeluje na smanjenje broja miješanih brakova u BIH. Zašto? Zato što je njegov primjer upravo primjer Hrvatima što će im se dogoditi postanu li bošnjački zetovi.

Podsjećamo: Željko Komšić nema prava veta u Domu naroda Federacije BIH. Kao takav on nije hrvatski član Predsjedništva jer je njegova funkcija nepotpuna. Ne može ju konzumirati. On nema politički utjecaj nad tijelom koje predstavlja. Ne predstavlja Hrvate u BIH. Kao takav on je uzrok krize na dnevnoj razini. Izaziva raskol među narodima, jača nacionalizam i širi nepovjerenje u državu. Svakim njegovim istupom odnosi Bošnjaka i Hrvata u BIH su to gori.

Budući da Ustav predviđa da hrvatski član Predsjedništa preuzme Predsjedništvo u idućih 8 mjeseci , a budući da takvog u Predsjedništvu nema, jasno je da idućih 8 mjeseci BIH neće imati Predsjedavajućeg.

Bošnjački nacionalisti i mediji pokušat će javnost uvjeriti da je Komšić predsjedavajući no njega ne prizna većina građana BIH, većina naroda BIH i ograničio si je kretanje na većini teritorija BIH. Ne zato što ga građani mrze, nego zato što on na 75% teritorija sebe doživljava kao izdajnika Bosne i Hercegovine, njena dva naroda i većine građana. Iako je godinama maltretiran od strane bošnjačkog nacionalizma, njegov stid i strah od Hrvata i Srba ipak govore da je on u dubini duše ipak svjestan tko je i što je, piše Poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari