Pratite nas

U potrazi za Istinom

Koga Josip Perković šutnjom štiti?

Objavljeno

na

Knjiga odvjetnika Ante Nobila „Obrana“, izazvala je brojne kontroverze, a o svemu smo razgovarali i s poznatim hrvatskim emigrantom, Petrom Penavom. Direktan povod za razgovor, nisu samo teze koje Nobilo iznosi u svojoj knjizi, nego i privatna tužba Penave, koji tuži Nobila, zato što ga je Nobilo javno optužio za terorizam. Inače, Petar Penava, napustio je Hrvatsku 1969., a od 1970 aktivno sudjeluje u radu hrvatske emigracije. Svjedočio je na svim sudskim procesima protiv Krunoslava Pratesa, a kasnije Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Prema vlastitom priznanju, surađuje s njemačkim istražiteljima na rasvjetljavanju slučajeva udbaških likvidacija. Štoviše, Penava tvrdi da je jedan od glavnih pokretača procesa protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, te da je dokumente o njihovoj upletenosti u zločin, vidio još početkom devedesetih, kada je ako vanjski suradnik radio za SIS, piše Dnevno.hr

Gospodine Penava, u svojoj knjizi „Obrana“, odvjetnik Ante Nobilo prepričava više epizoda o pozadini slučaja „Perković“. Između ostalog, spominje i CIA-u. O čemu se tu zapravo radi i koji je mogući interes američke obavještajne službe za čitavu priču?

„Ma gledajte, sve su to izmišljotine. Kakva CIA! Iz pouzdanih izvora imam saznanja što je Nobilo radio, i gdje se stvarno kretao. Bio je tako u Crnoj Gori, gdje je tražio lažne svjedoke koji su trebali govoriti u korist Perkovića. U Berlinu se sastao sa sinom Vinka Sindičića, koji je trebao utjecati na svjedočenje svog oca. „

S obzirom da surađujete s njemačkim istražiteljima, imate li neka konkretna saznanja o izvršiteljima ubojstva Stjepana Đurekovića i Đure Zagajskog?

„Stalno se pokušavala plasirati informacija da su ubojice Arkan i Giška. To nije istina. UDBA uopće nije koristila kriminalce kao svoje ubojice, nego svoje zaposlenike, plaćene ubojice koji su radili za službu. Kriminalci su im služili da nas špijuniraju, dok su ubojstva odrađivali profesionalci. Ne mogu vam reći tko su izvršitelji ubojstva, no to sigurni nisu bili obični kriminalci. „

Josip Perković je pravomoćno osuđen. Po svemu sudeći, ostatak života, provesti će iza rešetaka. Zašto i dalje šutio? Ako je uistinu kriv, zbog čega istražiteljima nije ponudio važne informacije i dokaze, u zamjenu za blažu kaznu?

„Jednostavno, Nobilo mu je zabranio da govori. Perkoviću su tužitelji dali šansu, ali on je poslušao savjete svog odvjetnika, i sad je tu gdje je. „

Dobro, ali zašto mu Nobilo nije dozvolio da progovori o svemu pred njemačkim sudom? Ili bolje rečeno, da budem direktan, koga Josip Perković šutnjom štiti? Tko su osobe koje predstavljaju vrh ostavštine nekadašnje UDBE?

„Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima. Neke istrage još traju i vjerujem kako će se puna istina jednog dana saznati. „

Zašto pokrećete tužbu protiv odvjetnika Ante Nobila?

„Kao njemački državljanin, podigao sam preko svog njemačkog odvjetnika tužbu protiv Ante Nobila i tražim 20 000 eura, zbog iznesenih laži. Nobilo je tvrdio da sam slao bombe i proglasio me teroristom. Neka sad pred njemačkim sudom dokaže svoje tvrdnje. „

1990. se vraćate u Hrvatsku i radite u SIS-u kao vanjski suradnik. Tehnički gledano, odgovarali ste upravo Josipu Perkoviću, koji je u to vrijeme bio načelnik ove službe?

„Ne, ja nikada nisam odgovarao Josipu Perkoviću. Doduše, on me htio poslati u Hercegovinu da me tamo ubiju, ali sam to odbio. Ja sam radio za hrvatske emigrante i domoljube koji su se vratili u Hrvatsku. Mi smo bili struja koja se suprotstavila Perkoviću i njegovim udbašima. „

Tko je zapovjedno odgovoran za ubojstva hrvatskih emigranata?

„Naredbu bi dala Savezna služba državne sigurnosti, ali republička „UDBA“ je organizirala, i operativno vodila te izvršavala likvidacije. Nisu Srbi ubijali Hrvate. Nažalost, Hrvati su ubijali Hrvate. „

Vratimo se na ulogu odvjetnika Ante Nobila. Prema vašim saznanjima, koji je njegov interes u svemu?

„Nobilo možda ima i neke osobne razloge za sudjelovanje u cijeloj priči. Uostalom, i on je bio na terenu, kao sportaš putovao inozemstvom. Poznat je njegov susret s Mirom Barešić. Ali nije se on sukobio s Barešićem. On je pobjegao od Mire Barešića, zato što je Miro Barešić bio jači od njega. „

Marin Vlahović/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Otkuda zastava BiH na dženazi generalu Qassemu Soleimaniju?

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljivo je kako se tijekom dženaze Qassemu Soleimaniju na ulicama Teherana mogla vidjeti i zastava Bosne i Hercegovine.

Fotografiju je objavljena na Facebook stranici web portala radio televizije Islamske republike Iran (Sahar Balkan).

Autentičnost fotografije za Radiosarajevo.ba je potvrdio Meisam Mirhadi, iranski novinar.

“Zastava BiH se vijorila na ispraćaju šehida Qassema Soleimanija u Teheranu”, naveo je Mirhadi, koji se javio iz Teherana.

On je kazao da je zastavu BiH nosio čovjek čija majka je Bosanka, a  žive u Iranu.

Ubijeni iranski general ratovao u BiH: ‘Gdje god muslimanima treba pomoć, ja sam tu’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Ubijeni iranski general ratovao u BiH: ‘Gdje god muslimanima treba pomoć, ja sam tu’

Objavljeno

na

Objavio

Hasan Haidar Diab (56) je poznati novinar i ratni izvjestitelj koji od 1998. godine piše za Večernji list. Međutim, njegova povezanost s Balkanom seže u osamdesete godine prošlog stoljeća , kada je iz rodnog Bejruta došao na studij u tadašnju SFR Jugoslaviju i to ponajviše zahvaljujući liku i djelu Josipa Broza Tita, odnosno njegovoj ulozi u Pokretu nesvrstanih.

Tijekom godina rata, prvenstveno zbog poznavanja arapskog jezika, proputovao je ratom zahvaćena područja, gdje je uradio veliki broj intervjua i reportaža s političarima i izbjeglicama. S pojavom izbjegličke krize u Europi, uslijed započetog građanskog rata u Siriji 2011. godine, postao je jedan od nasjtručnijih sugovornika u emisijama emitiranim na javnim servisima Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, te i Evrope.

Jedan od njegovih sugovornika bio je i Iranski general Kasem Sulejmani, s kojim je pričao u dva navrata, 2016. i 2017. godine, o čemu je pisao u autorskom tekstu za Večernji list.

Tom prilikom, Sulejmani mu je potvrdio svoj boravak na Balkanu tijekom ratnih sukoba devedesetih godina prošlog vijeka.

– S generalom Sulejmanijem osobno sam se susreo dva puta u Iranu, jednom u Teheranu na konferenciji 2016, a drugi put u gradu Mešadu godinu dana kasnije. Djelovao je jako skromno, vidjelo se da je vagao svaku izgovorenu riječ. Iako nismo dugo razgovarali, kada je saznao da dolazim iz Hrvatske, samo je dobacio pitanje: “Kakva je situacija u BiH?” Na moje pitanje je li bio u BiH, Kasem mi je odgovorio: “Naravno da sam bio, ali davno, 1993. i 1994. Gdje god muslimanima treba pomoć, ja sam tu”. Na rastanku sam mu rekao neka se čuva, a njegov je odgovor bio: ”Molite se za mene da poginem kao mučenik, to mi je najveća želja” – naveo je Diab u tekstu, čime je samo potvrdio pisanje Blica o njegovom prisustvu na tlu BiH tijekom rata.

U nastavku teksta Diab se osvrnuo ni kult osobnostiubijenog iranskog generala, odnosno na njegove impozantne taktičke i borbene strategije:

Kasem Sulejmani bio je najžešći borac protiv kalifata Islamske države, a zbog tajanstvenih misija koje je obavljao zvali su ga “James Bondom Bliskog istoka”. General Sulejmani bio je prisutan u Iraku od američke invazije 2003, u Libaonnu i na području palestinske samouprave od ranih 90-ih godina, 2011. dobio je novi zadatak: zaustaviti pohod džihadista na Irak i Siriju. Od tada su u Damasku i Bagdadu prisutni zapovjednici snaga Kuds. Poznato je da je često i osobno vodio vojne akcije, kao onu kada je zaustavio ofanzivu islamista prema Damasku i onu prema Bagdadu. Osim što je obranio Damask i Bagdad, pod njegovim zapovjedništvom je oslobođeno čitavo područje Al Kusara i veliki dijelovi provincije Homs u Siriji, Alep, a na koncu i Istočna Guta.

Zahvaljujući strategiji Kasema Sulejmanija, sirijski predsjednik Bašar al-Asad opstao je na vlasti. Nakon što je ISIS zauzeo Mosul, Tikrit i niz drugih gradova, Sulejmani je odmah preuzeo zapovjedništvo i najbolje ljude Kudsa doveo u Bagdad, čime je ujedno pomogao i da se obrani irački Kurdistan i sam Bagdad. Vojni uspjeh protiv boraca ISIS postignut je zahvaljujući tome što su Sulejmani njegovi savetnici promijenili strategiju ratovanja i u Iraku i u Siriji, na temelju iskustva u borbama protiv sovjetskih trupa u Afganistanu.

Prema obavještajnim podacima, Sulejmani je likvidiran na povratku iz Sirije, gdje je zapovjedao ofanzivom na provinciju Idlib, zadnje uporište džihadističkih grupa, piše Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari