Pratite nas

Gost Kolumne

Koga sve i kako Sarajevo ekonomski izrabljuje i tko je dužan to spriječiti?

Objavljeno

na

Osim nastojanja da ih se politički podčini, Hrvate u BiH, a u nekim segmentima i Bošnjake izvan Sarajeva, već se više od desetljeća ekonomski izrabljuje. I ništa ili gotovo ništa se ne čini da se to okonča.

Prema nekim neslužbenim podatcima za tzv. “uvezivanje radnog staža” u prevodu za plaćanje doprinosa i poreza za uposlenike tvrtki na bošnjačkim područjima do sada je isplaćeno oko milijardu maraka iz federalnog proračuna. Ne zna se da je uplaćena i jedna marka za te namjene za neku hrvatsku tvrtku. Ako jeste to treba objaviti da se zna koliko i komu. I dok se jednima novcem iz federalnog proračuna izmiruju obveze koje su po zakonu dužni bili izmirivati poslodavci radnika “neuvezanog staža”, drugima se šalju inspekcije i blokiraju računi zbog neplaćanja doprinosa i poreza na plaće uposlenika. No ovo je tek jedan od primjera diskriminacije jednog naroda u FBiH. Ima ih još.

Raspodjela novca braniteljima

Prema riječima premijera Federacije BiH Fadila Novalića za braniteljsku populaciju troši se godišnje 670 milijuna maraka proračunskog novca, što je trećina federalnog proračuna. Delegat u Hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić izjavio je, nedavno, kako je, kada je uspostavljena Federacija BiH omjer raspodjele novca bio 1:2,3 u korist pripadnika Armije RBiH, a danas je 1:20 na štetu hrvatskih branitelja i njihovih obitelji. Njegovu tvrdnju još nitko iz Federalne vlade nije demantirao.

Kome uzima novac grad s “posebnim potrebama?

Prema zakonu o pripadnosti javnih prihoda Sarajevo, glavni grad “s posebnim potrebama” ima koeficijent 2 pri raspodijeli neizravnih poreza, pa dobiva dvostruko više novca nego druge županije u FBiH. Kad je taj zakon 2006. godine usvajan rečeno je kako će taj koeficijent važiti samo nekoliko godina, a onda će se Zakon izmjeniti i Sarajevo dobivati kao i drugi. No Sarajevo i dalje dobiva dvostruko više nego druge županije.

Za 12 godina na osnovu protekcionističkog koeficijenta Sarajavo je uzelo približno po 240 milijuna maraka novca građanima Hercegovačko-neretvanske i Srednjebosanske županije, oko 120 milijuna maraka građanima Zapadno-hercegovačke, blizu 100 milijuna maraka građanima Hercegbosanske, više od 300 milijuna maraka građanima Tuzlanske, približno toliko građanima Unsko-Sanske i Zeničko-dobojske županije.

I nitko se ozbiljno do sada nije pobunio niti poduzeo ozbiljne pravne i političke akcije da se to promijeni. Vjerojatno zato što političari, premijeri i ministri ovu diskriminaciju ne osjećaju na vlastitu džepu, oni uredno primaju svoje mjesečne plaće čija visina ne ovisi jesu li njihovi proračuni, a time i njihovi korisnici, državni službenici, policajci, prosvjetni djelatnici i drugi građani oštećeni diskriminirajućim zakonom o pripadnosti javnih prihoda.

Raspodijela novca bolnicama u HNŽ rezultat političke trgovine

I onda se pitamo zašto liječnici u Mostaru imaju mjesečnu plaću od tisuću, a njihove kolege u Sarajevu 2000 maraka. No, u zdravstvu u HNŽ, u kojoj egzistiraju tri bolnice, postoji još jedna vrsta diskriminacije. Najveći broj medicinskih usluga pruža Sveučilišna bolnica Mostar, koja dobiva daleko manje novca u odnosu na broj usluga nego bolnice u Istočnom Mostaru i Konjicu. Omjer 63 posto novca SKB Mostar i 37 posto za bolnice u Konjicu i Istočnom Mostaru daleko je od omjera pruženih usluga na štetu bolnice na Bijelom Brijegu. Umjesto da se novac isplaćuje prema broju i ekonomskoj vrijednosti pruženih usluga isplaćuje se na osnovu političke trgovine u vrijeme kada su se dva HDZ-a nadmetala tko će SDA ponuditi više da ga izaberu za partnera u vlasti prije 12 godina. I ceh te trgovine i danas plaća SKB Mostar. Vrijeme je da se taj nepošteni i nepravedni dil razvrgne.

Autoceste kroz Bosnu 100, kroz Hercegovinu 7 km

Sljedeći primjer diskriminacije, također je više nego očit.

Do sada je na koridoru 5C izgrađeno 102 kilometra autoceste, od toga tek 7 u većinski hrvatskoj Hercegovini. U posljednje tri godine u Hercegovini nije izgrađen ni metar autoceste, a  vodeća hrvatska stranka HDZ BiH ima svog čovjeka, Hercegovca, na čelu federalnog ministra prometa i veza!

Ovo su samo neki od najdrastičnijih primjera ekonomskog izrabljivanja jednog naroda, ali  u nekim segmentima ( raspodjela novca od neizravnih poreza) i županija ne samo s većinskim hrvatskim, već i bošnjačkim stanovništvom. S vremena na vrijeme o tome se pojavi tek po neka informacija. Na nepravdu i raspodijeli javnih prihoda upozoravali su premijeri Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Tuzlanske županije Nevenko Herceg, Zdenko Ćosić i Jakub Suljkanović.

Na diskriminaciju u dodijeli novca za tzv. uvezivanje radnog staža nedavno je skrenuta pažnja javnosti kada su radnici Hotela Ero tražili da se i njima “uveže” radi staž, kao i radnicima Željezare Zenica kojima je za doprinose, nakon štrajka glađu, iz Federalne blagajne uplaćeno nekoliko milijuna maraka.

Prije desetak godina Europska unije tražila je da se usvoji zakon o državnoj pomoći kojim bi se osiguralo da sve tvrtke i državne i privatne mogu aplicirati za državni novac i dobivati ga na osnovu ispunjavanja određenih uvjeta/kriterija koji bi bili za sve jednaki. Europska unija od toga je vrlo brzo odustala i to pitanje više nije uvijet za napredovanje prema članstvu u Uniji koja ima jasne, transparentne i nediskriminirajuće standarde za dodijelu novca.

Zašto izostaju pravne i političke akcije?

Je li to razlog da hrvatski ministri i premijeri ne insistiraju da se takav zakon donese. Naravno da nije.

To što je Sarajevo do sada prisvojilo više od pola milijarde maraka novca koji, istina ne po nepravdenom zakonu, ali po pravdi i Ustavu ( koji svim građanima jamči jednakopravnost) pripadaju županijama s hrvatskom većinom i više od milijardu maraka kantonima s bošnjačkom nije kriv Sarajevski kanton- već oni koji to i dalje toleriraju. Oni se mogu pravdati da se ne može osigurati većina za promjenu aktualnog nepravednog zakona o pripadnosti javnih prihoda. I to je, vjerojatno, istina. No istina je da postoje i drugi načini da se nepravda ispravi. Nepravda koja diskriminira građane Federacije koji žive izvan Sarajevskog kantona.

A jedan od načina je apelacija Ustavnom sudu kojom se lako može dokazati da je aktualni zakon o raspodijeli javnih prihoda u suprotnosti s ustavnim načelima o jednakopravnosti svih građana i naroda u BiH. A ovaj ih zakon očito diskriminira.

Postoje naravno i drugi istrumenti da se ovaj diskriminirajući zakon izmjeni, ali i druge nepravde u raspodijeli javnog novca. Onaj tko ima više nikada se dobrovoljno neće odreći onog što mu ne pripada, ako ga se na to ne prisli. Oni koji u vlasti imaju poluge moći dužni su ih koristi da bi se postojeće nepravde prema narodu ili regijama koje predstavljaju ispravili. U protivnom pred onima koji su ih birali odgovarat će za nečinjenje.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Suđenje (hrvatskoj) kulturi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Damir Pešorda: Ćiro na traktoru

Objavljeno

na

Objavio

Iskreno, malo sam se začudio kada sam pročitao da je Milorad Pupovac angažirao Miroslava Ćiru Blaževića da kroz promidžbeni spot pomogne SDSS-u u predizbornoj kampanji za Europski parlament. Ne zbog Ćire, jer taj pomalo zahrđali limeni pijetao i dalje nepogrješivo pokazuje otkuda vjetar puše, nego zbog Pupovca.

Teško da će mu Ćiro donijeti neke glasove kod Srba, a Ćirino mu napadno hrvatovanje sigurno nije simpatično. Zašto ga je onda uzeo? Ne mogu domisliti neki drugi razlog, osim puke želje da se naruga Hrvatima, nešto u smislu: ”Eto, vidite, kako ste jadni kad mogu natjerati i vašeg legendarnog trenera da pleše kako ja sviram!” Ćiro s druge strane vjerojatno rezonira: ”Pupovcu hrvatska vlast daje silne novce, red je da ja nešto od toga i vratim. Sebi, ne Hrvatskoj jer ipak nisam Robin Hood, nego Ćiro Blažević.”

”Ćirohito” se lukavo brani objašnjavajući svoj angažman kao krajnje benigan, štoviše simpatičan: ”Nešto vezano za traktore, tamo gdje ima traktora ima i djece…” I tako: Ćiro na traktoru, Dejan Jović možda u Europarlamentu, a Hrvatska i dalje na začelju Europe. Smisao europskih izbora ionako nije da se nešto promijeni, nego da se nešto već odlučeno potvrdi. Pupovčeva je, barem deklarirana, nakana da i Srbi dobiju predstavnika u Europarlamentu premda bi, po nekim demokratskim uzusima, zastupnik izabran u Hrvatskoj trebao biti hrvatski zastupnik, bez obzira na nacionalnost. Drugi pak nagađaju da Pupovac sudjelovanjem u europskim izborima pomaže svom koalicijskom partneru Plenkoviću jer, oduzimajući glasove SDP-u za kojeg Srbi tradicionalno glasuju, jača HDZ, a njegova stranka ionako neće dobiti dostatan broj glasova da uđe u Europski parlament.

Za ove izbore osobito je aktualna borba protiv fašizma. Partija, Možemo, Pametno, Start, Radnička fronta… sve listom antifašisti! Danas me na Trgu bana Jelačića presretne Nadežda Čačinović i s osmjehom ostarjele djevojčice tutne mi letak liste Možemo. Što ti je aktivizam! Antifašisti, svaka čast, kad bi oni što ih vi fašistima nazivate imali upola vašeg elana i borbenosti, kada bi vremešni sveučilišni profesori s te strane političkog spektra dijelili letke – gdje bi im bio kraj!? Ovako samo statiraju u vašim povjerenstvima i sličnim tijelima koja malo-pomalo hrvatsku povijest vraćaju na svijetle staze revolucije i partizanskog antifašizma. Samo, fašizam stalno mijenja krinke, a nije mu strana ni krinka antifašizma. I već vidim Markovinu pred zrcalom kako ponavlja: ”Are you talking to me?”

Dok se lijevi bore protiv fašizma kojega nema, barem ne tamo gdje ga oni vide, HDZ se, ojačan Angelom Merkel i Manfredom Weberom, bori protiv nacionalizma. ”Naše vrijednosti su to što možemo biti ponosni na svoju zemlju – domoljublje i EU nisu u suprotnosti. A nacionalizam je protivnik koji želi uništiti Europu i to moramo jasno reći” – rekla je Mutti Merkel u Ciboni prepunoj razdraganih hadezeovaca. Kapulici se pokvario pljeskomjer od silnih ovacija kojim su dočekane te duboke i mudre riječi. Svakom poštenom hdezeovcu srce je zaigralo od želje da se iskaže u borbi protiv nacionalizma. Baš kao što su donedavno, u Karamarkovo vrijeme, bili žestoki nacionalisti. Samo mijena na tom svijetu stalna jest.

Kad sam pročitao Merkeličine riječi, i meni su se oči otvorile. Ako nacionalizam želi uništiti Europu, onda mora da taj nacionalizam nije toliko loš. Naime, i u Jugoslaviji su vodeći političari stalno grmjeli protiv nacionalizma, na kraju je Jugoslavija svejedno uništena. A to je nedvojbeno bilo dobro. Bojim se da bi isto moglo važiti i za EU ako nastavi zatiranja nacija od kojih je sastavljena baš kao i Jugoslavija. Samo da ne bude nekog europskog Miloševića. Uostalom, i Hitler je na svoj način ujedinjavao Europu i vidjeli smo kako je to završilo. Europa koja bi se odrekla svojih kršćanskih korijena i svojih starih naroda i ne bi bila Europa, možda tek jezgra novog Babilona.

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Benjamin Tolić: Veliki ljudi i velike neistine

Objavljeno

na

Objavio

Rijetko se u Hrvatskoj viđa takva, rekao bi Mate Granić, oluja! Oluja pameti i čestitosti, znanja i domoljublja, iskrenosti i poštenja, kakva nas je zahvatila u zadnjih desetak dana! Meteorološki je uzrok zamašan: politički Hrvati (Hrvati, eurohrvati, jugohrvati, etnički nehrvati, transhrvati) biraju u sljedeću nedjelju, 26. svibnja, 11 (ili 12) od 751 zastupnika u Saveznoj skupštini Europske unije (tzv. Europskom parlamentu).

Za Hrvatsku su ovi izbori prevažni. Važniji nego za ijedno kraljevstvo, za ijednu republiku, za ijedno vojvodstvo u carstvu koje se zove Europska unija. To potvrđuje širina hrvatske predizborne agitacije. Tzv. „Plenkijeva sela“, što se na HRT-u i u Večernjemu listu već mjesecima dižu diljem Hrvatske, odavno su zasjenila glasovita sela ruskoga kneza Potëmkina; nikad dosad njemačka kancelarica i europska carica Angela Merkel nije realno agitirala ni u jednoj predizbornoj kampanji izvan Njemačke; Hrvatska (oko 4 milijuna žitelja) brojem kandidatskih lista (33) u stopu prati Francusku, koja je pučanstvom 15-ak puta veća od nje, a istaknula je 34 kandidatske liste u natjecanju za mandate u Saveznoj skupštini Carstva.

Hrvatska je, kažu, u usporedbi s Njemačkom i Francuskom, mala država. Mala, ali važna. U prvoj polovici sljedeće godine predsjedat će Carstvu.

Hajde, dobro. To se može nekako prihvatiti. Ali Hrvatska nije samo važna, ona je i „snažna država“. Predsjednica joj je „prava generalica“, veli papa Franjo, koji u bratskoj ljubavi s njegovim „preosveštenstvom“ Irinejem, „velikim patrijarhom“ Srpske pravoslavne crkve, neumorno nastoji oko istine. Bit će da su veliki patrijarh i veliki papa zajedno procijenili snagu hrvatske države i zajedno tako ocijenili njezinu Predsjednicu.

Papina je tvrdnja u očitu neskladu sa sekularnom istinom. Njegova „snažna država“ zapravo je vrlo slaba. Ne može svojom proizvodnjom hrane prehraniti svoje pučanstvo, a nitko od njezinih državljana dosad nije čuo da je Predsjednica, gđa Kolinda Grabar-Kitarović, nekakva, a kamoli „prava“ generalica. Papa se očito ruga.

Ali mi Hrvati volimo Papu, kao što i Papa voli nas. Stoga nam taj rug ne će nimalo pomutiti naše razdragano predizborno raspoloženje. A i zašto bi pomutio, kad možemo, uz malo katoličke himbe, prvosvećenikovu porugu shvatiti i doslovce, kao političku pohvalu? Poruga je uz to i posve pristojna. I puno je blaža od one prostote austrijskog „desničara“ Heinz-Christiana Strachea, kojom je budući potkancelar, prijatelj Republike Srpske i Milorada Dodika, prije dvije godine na Ibizi odvraćao lažnu Ruskinju od tobožnjih ulaganja u Hrvatskoj. Vikao je: „Hrvatska je s.anje, s.anje!“

Što dakle? Ništa. Samo treba imati na umu da se velikim ljudima u stanovitim okolnostima znaju omaknuti velike neistine i očita protuslovlja. A predizborno je vrijeme vrlo pogodno za takve provale bedastoća.

Eto, primjera radi, Plenković je pred Banskim dvorima dolično dočekao gospođu Merkel – s limenom glazbom i počasnom stražom. Carica je poslije, u Banskim dvorima, istaknula da u Njemačkoj živi „100.000 Hrvata“ i da su oni most suradnje između Njemačke i Hrvatske, a kao uzornu je suradnju istaknula ulaganja Deutsche Telecoma u Hrvatski telekom. Plenkoviću je obećala potporu pri guranju Hrvatske u jezgru Carstva (tzv. „schengensku zonu“), a podupirat će i Plenkovićevu čvrstu centrističku politiku, te suzbijati populizam i braniti tzv. europske vrjednote od suverenista i nacionalista.

Nije spominjala, niti ju je Plenković podsjećao, da je svojedobno virtualno agitirala za Ivu Sanadera gotovo isto onako kako danas Miroslav Ćiro Blažević i Nikica Gabrić agitiraju za Sanaderova i Plenkovićeva Milorada Pupovca.

Ne bih htio uvrijediti veličanstvo, ali istine radi moram reći da je Carica, po njemačkim statističkim podatcima, utajila 300.000 Hrvata koji žive u Njemačkoj. A prodor Deutsche Telecoma u Hrvatsku iz domoljubne se hrvatske perspektive ne vidi samo kao bezobziran jednokratni grabež, nego i kao trajan mehanizam za nadzor i iscrpljivanje nacije. Primjer zorno prikazuje čisti odnos između velikih i malih, između jakih i slabih nacija u Carstvu i, ako baš hoćete, pokazuje krajnji smisao svih slavnih „europskih vrjednota“.

Velike neistine i očita protuslovlja ne treba zamjerati velikim ljudima. Lagarije moralnih patuljaka i opsjenarstvo tuđinu podložnih moćnika treba pozorno promatrati, a u nedjelju treba izaći na izbore i glasovati za one koji se zauzimaju za preuređenje Carstva u savez suverenih nacionalnih država. Inače će nas kolektivno pozobati svinje. Stoga će moja neznatnost glasovati za listu Neovisnih za Hrvatsku.

Benjamin Tolić/Hrvatsko Slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati