Pratite nas

Gost Kolumne

Koga sve i kako Sarajevo ekonomski izrabljuje i tko je dužan to spriječiti?

Objavljeno

na

Osim nastojanja da ih se politički podčini, Hrvate u BiH, a u nekim segmentima i Bošnjake izvan Sarajeva, već se više od desetljeća ekonomski izrabljuje. I ništa ili gotovo ništa se ne čini da se to okonča.

Prema nekim neslužbenim podatcima za tzv. “uvezivanje radnog staža” u prevodu za plaćanje doprinosa i poreza za uposlenike tvrtki na bošnjačkim područjima do sada je isplaćeno oko milijardu maraka iz federalnog proračuna. Ne zna se da je uplaćena i jedna marka za te namjene za neku hrvatsku tvrtku. Ako jeste to treba objaviti da se zna koliko i komu. I dok se jednima novcem iz federalnog proračuna izmiruju obveze koje su po zakonu dužni bili izmirivati poslodavci radnika “neuvezanog staža”, drugima se šalju inspekcije i blokiraju računi zbog neplaćanja doprinosa i poreza na plaće uposlenika. No ovo je tek jedan od primjera diskriminacije jednog naroda u FBiH. Ima ih još.

Raspodjela novca braniteljima

Prema riječima premijera Federacije BiH Fadila Novalića za braniteljsku populaciju troši se godišnje 670 milijuna maraka proračunskog novca, što je trećina federalnog proračuna. Delegat u Hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić izjavio je, nedavno, kako je, kada je uspostavljena Federacija BiH omjer raspodjele novca bio 1:2,3 u korist pripadnika Armije RBiH, a danas je 1:20 na štetu hrvatskih branitelja i njihovih obitelji. Njegovu tvrdnju još nitko iz Federalne vlade nije demantirao.

Kome uzima novac grad s “posebnim potrebama?

Prema zakonu o pripadnosti javnih prihoda Sarajevo, glavni grad “s posebnim potrebama” ima koeficijent 2 pri raspodijeli neizravnih poreza, pa dobiva dvostruko više novca nego druge županije u FBiH. Kad je taj zakon 2006. godine usvajan rečeno je kako će taj koeficijent važiti samo nekoliko godina, a onda će se Zakon izmjeniti i Sarajevo dobivati kao i drugi. No Sarajevo i dalje dobiva dvostruko više nego druge županije.

Za 12 godina na osnovu protekcionističkog koeficijenta Sarajavo je uzelo približno po 240 milijuna maraka novca građanima Hercegovačko-neretvanske i Srednjebosanske županije, oko 120 milijuna maraka građanima Zapadno-hercegovačke, blizu 100 milijuna maraka građanima Hercegbosanske, više od 300 milijuna maraka građanima Tuzlanske, približno toliko građanima Unsko-Sanske i Zeničko-dobojske županije.

I nitko se ozbiljno do sada nije pobunio niti poduzeo ozbiljne pravne i političke akcije da se to promijeni. Vjerojatno zato što političari, premijeri i ministri ovu diskriminaciju ne osjećaju na vlastitu džepu, oni uredno primaju svoje mjesečne plaće čija visina ne ovisi jesu li njihovi proračuni, a time i njihovi korisnici, državni službenici, policajci, prosvjetni djelatnici i drugi građani oštećeni diskriminirajućim zakonom o pripadnosti javnih prihoda.

Raspodijela novca bolnicama u HNŽ rezultat političke trgovine

I onda se pitamo zašto liječnici u Mostaru imaju mjesečnu plaću od tisuću, a njihove kolege u Sarajevu 2000 maraka. No, u zdravstvu u HNŽ, u kojoj egzistiraju tri bolnice, postoji još jedna vrsta diskriminacije. Najveći broj medicinskih usluga pruža Sveučilišna bolnica Mostar, koja dobiva daleko manje novca u odnosu na broj usluga nego bolnice u Istočnom Mostaru i Konjicu. Omjer 63 posto novca SKB Mostar i 37 posto za bolnice u Konjicu i Istočnom Mostaru daleko je od omjera pruženih usluga na štetu bolnice na Bijelom Brijegu. Umjesto da se novac isplaćuje prema broju i ekonomskoj vrijednosti pruženih usluga isplaćuje se na osnovu političke trgovine u vrijeme kada su se dva HDZ-a nadmetala tko će SDA ponuditi više da ga izaberu za partnera u vlasti prije 12 godina. I ceh te trgovine i danas plaća SKB Mostar. Vrijeme je da se taj nepošteni i nepravedni dil razvrgne.

Autoceste kroz Bosnu 100, kroz Hercegovinu 7 km

Sljedeći primjer diskriminacije, također je više nego očit.

Do sada je na koridoru 5C izgrađeno 102 kilometra autoceste, od toga tek 7 u većinski hrvatskoj Hercegovini. U posljednje tri godine u Hercegovini nije izgrađen ni metar autoceste, a  vodeća hrvatska stranka HDZ BiH ima svog čovjeka, Hercegovca, na čelu federalnog ministra prometa i veza!

Ovo su samo neki od najdrastičnijih primjera ekonomskog izrabljivanja jednog naroda, ali  u nekim segmentima ( raspodjela novca od neizravnih poreza) i županija ne samo s većinskim hrvatskim, već i bošnjačkim stanovništvom. S vremena na vrijeme o tome se pojavi tek po neka informacija. Na nepravdu i raspodijeli javnih prihoda upozoravali su premijeri Hercegovačko-neretvanske, Zapadnohercegovačke i Tuzlanske županije Nevenko Herceg, Zdenko Ćosić i Jakub Suljkanović.

Na diskriminaciju u dodijeli novca za tzv. uvezivanje radnog staža nedavno je skrenuta pažnja javnosti kada su radnici Hotela Ero tražili da se i njima “uveže” radi staž, kao i radnicima Željezare Zenica kojima je za doprinose, nakon štrajka glađu, iz Federalne blagajne uplaćeno nekoliko milijuna maraka.

Prije desetak godina Europska unije tražila je da se usvoji zakon o državnoj pomoći kojim bi se osiguralo da sve tvrtke i državne i privatne mogu aplicirati za državni novac i dobivati ga na osnovu ispunjavanja određenih uvjeta/kriterija koji bi bili za sve jednaki. Europska unija od toga je vrlo brzo odustala i to pitanje više nije uvijet za napredovanje prema članstvu u Uniji koja ima jasne, transparentne i nediskriminirajuće standarde za dodijelu novca.

Zašto izostaju pravne i političke akcije?

Je li to razlog da hrvatski ministri i premijeri ne insistiraju da se takav zakon donese. Naravno da nije.

To što je Sarajevo do sada prisvojilo više od pola milijarde maraka novca koji, istina ne po nepravdenom zakonu, ali po pravdi i Ustavu ( koji svim građanima jamči jednakopravnost) pripadaju županijama s hrvatskom većinom i više od milijardu maraka kantonima s bošnjačkom nije kriv Sarajevski kanton- već oni koji to i dalje toleriraju. Oni se mogu pravdati da se ne može osigurati većina za promjenu aktualnog nepravednog zakona o pripadnosti javnih prihoda. I to je, vjerojatno, istina. No istina je da postoje i drugi načini da se nepravda ispravi. Nepravda koja diskriminira građane Federacije koji žive izvan Sarajevskog kantona.

A jedan od načina je apelacija Ustavnom sudu kojom se lako može dokazati da je aktualni zakon o raspodijeli javnih prihoda u suprotnosti s ustavnim načelima o jednakopravnosti svih građana i naroda u BiH. A ovaj ih zakon očito diskriminira.

Postoje naravno i drugi istrumenti da se ovaj diskriminirajući zakon izmjeni, ali i druge nepravde u raspodijeli javnog novca. Onaj tko ima više nikada se dobrovoljno neće odreći onog što mu ne pripada, ako ga se na to ne prisli. Oni koji u vlasti imaju poluge moći dužni su ih koristi da bi se postojeće nepravde prema narodu ili regijama koje predstavljaju ispravili. U protivnom pred onima koji su ih birali odgovarat će za nečinjenje.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Suđenje (hrvatskoj) kulturi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Hrvati bi trebali razmisliti o tome da ‘promjene ploču’

Objavljeno

na

Objavio

fikret-abdic-reuters
foto: REUTERS

Vodeće bošnjačke političke stranke SDA i SDP, te hrvatofobni sarajevski intelektaulci razjareno su reagirali na Deklaraciju Hrvatskog sabora, usvojenu u petak. Hrvatska je vlast nazvana fašističkom, optužena za rušenje “Daytonskog sporazuma”, “agresiju na suverenitet BiH” i “mješanje u unutarnje stvari”, prigovoreno joj je kako podržava “koncept Herceg Bosne”, kojemu je presuđeno u Haagu kao “udruženom zločinačkom poduhvatu”, piše: Milan Šutalo, HMS

Ukratko bošnjačka politička elita, i bošnjački nazoviintelektualci popud Esada Durakovića, Muhameda Tunje Filipovića, Emira Zlatara, Esada Bajtala, Ibrahima Prohića… držeći se one napad je najbolja obrana, koristeći govor mržnje demonizirali su Hrvatsku, kako bi zamaskirali zločin načinjen prema Hrvatima u BiH, narodu kojemu su Bošnjaci zahvaljujući brojnosti, oteli ustavno pravo predstavljanja u Predsjedništvu BiH i ponizili ga.

Hrvatska je sada kriva samo zato što je to uočila, u Deklaraciji konstatirala i što je odbila šutjeti o tome, kako što je to činila u prošlosti. Što ne pristaje velikobošnjački hegemonizam nazivati europskim demokratskim standardom.

U nedostatku argumenata kojima bi osporili Deklaraciju, sarajevske političke stranke i intelektualni hrvatomrzitelji otvoreno su, kao i bezbroj puta do sada, lagali, podvaljivali, obmanjivali javnost, a nisu se libili ni zaprijetiti svima koji ne misle kao oni. Tako, predsjednik “Kruga 99”, asocijacije koja  zagovara ukidanje konstitutivnosti naroda, kao temeljnog načela Ustava BiH, Adil Kulenović otvoreno prijeti kako će “svatko tko podrži Deklaraciju u BiH biti zgažen”.

Što je u Deklaraciji Hrvatskog sabora tako fašističko, rasističko, zločinačko..? Izgleda to što podržava Bosnu i Hercegovini kao državu kakvom je tretira njezin daytonski ustav, kao “zemlju tri konstitutivna naroda i svih građana”, što izražava nadu kako će se kroz dijalog doći do rješenja kojim će se implementirati presude Ustavnog suda BiH, što traži jednak tretman pred pravosuđem svih optuženih za ratne zločine, što od Vlade Hrvatske zahtjeva da redovito izvještava o kršenju prava svojih sunarodnjaka u BiH, Vijeće za implementaciju mira u BiH i Vijeće sigurnosti UN-a, što se zalaže se za nastavak pomoći Hrvatske svom narodu u BiH.

Ništa se, dakle, u tom aktu ne može naći što je u suprotnosti s važećim Ustavom i Daytonskim sporazumom, i ništa što je usmjereno protiv Bošnjaka. Autori Deklaracije toliko su se trudili da ne izađu iz okvira “nemješanja u unutarnje stvari BiH” da su ih neki u Hrvatskom saboru, optužili da su napravili “kamilica Dakelaraciju”.

No, taj trud nije, čini se, pomogao bošnjačkim političkim elitama “otvoriti oči” da vide da se BiH ne može sačuvati gaženjem ustavnih prava jednog naroda, već jedino poštivanjem tog naroda i njegove ustavne pozicije, dijalogom i dogovorom o onom što zahtjeva Ustavni sud, a zahtjeva da Hrvatima kao i drugim dvama narodima bude omogućeno predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima naroda.

No, za bošnjačku političku elitu, halal hrvatske intelektualce poput Slave Kukića, Ive Komšića, Mirka Pejanovića, i zelene bosanske fratre poput fra Ive Markovića, Mile Babića i drugih zahtjevati ravnopravnost Hrvata jednako je kao zagovarati fašizam, aparthejd, segregaciju, udruženi zločinački podhvat…. Jedina Deklaracija koju bi oni podržali bila bi ona u kojoj bi BiH bila definirana kao država bosanskog naroda, raznih konfesija, a Hrvati raja koja se ima pokoravati volji probosanskih, patriotskih snaga.

Hrvati bi, zato trebali razmisliti o tome da “promjene ploču” i da počnu koristiti drugačiju argumentaciju, od one koju sada koriste, da primjene “Plan F”. Ukoliko Bošnjaci ne žele, kroz izmjene Izbornog zakona omogućiti Hrvatima izabrati svoje izaslanike u federalni Dom naroda i Predsjedništvo BiH, a očito ne žele, jer je to za njih fašizam, rasizam, segregacija, zločinačka Herceg Bosna i UZP, na sljedećim izborima hrvatske političke stranke trebale bi ne isticati kandidate za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako je bošnjačkim strankama toliko milo birati, po europskim demokratskim standardima, hrvatskog člana Predsjedništva, zašto i Hrvati ne bi prihvatili iste te standarde pa kao građani BiH birali bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Zato što ih ljuti Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić ili neki od bošnjačkih političara, građani-Hrvati bi mogli svoj glas dati, recimo, Fikretu Abdiću. Istina, čovjek jeste osuđen za ratne zločine, ali je izdražao kaznu i sad ima sva prava kao i drugi građani BiH. Na isti način na koji je za Bošnjake Željko Komšić, fan masovnog ubojice Josipa Broza Tita, liberal i socjaldemokrat, Fikret Abdić bi mogao postati omiljeni političar među Hrvatima, kao čovjek koji zagovara laburističku (radničku), progresivnu, europsku ideologiju. Uostalom i stranka mu se tako zove- Laburistička. Hrvati imaju legitimno, građansko, pravo podržavati laburiste u BiH. Zašto bi to nekomu smetalo? Možda tako Hrvati, a i BiH pstanu simpatični Britancima!

Ovi izbori pokazali su kako je hrvatski izborni kapacitet veći od 180.000 glasova. Pa zašto taj potencijal Hrvati ne bi usmjerili prema laburisti Abdiću i, uz glasove njegova biračkog tjela, lako ga progurali, kao predstavnika građana, u Predsjedništvo BiH. Pa neka onda sarajevske stranke dokazuju da Abdić nije legitimni predstavnik Bošnjaka, a Hrvati neka im na to odgovaraju “zar je Bošnjak samo onaj kome certifikat daju sarajevske stranke”.

Trebaju li Hrvati tako postupiti da ih Bošnjaci ne bi nazivali fašistima i rasistima i da bi ih konačno počeli uvažavati. Čini se, kako sada stvari stoje, druge nema.

Milan Šutalo, HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Dvostruki igrač Krešo Beljak

Objavljeno

na

Objavio

Samoborski gradonačelnik i predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak voli svoja politička uvjerenja i mišljenja o drugima iznositi na vrlo direktan način. Često je u raspravama znao prelaziti granicu dobrog ukusa, ali ovo što je napravio u zadnjih nekoliko dana bilo je previše i onima koji su ga simpatizirali. Zlatka Hasanbegovića nazvao je, stavljajući ga uz bok režisera Emira Kusturice, “jednim od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda”. Također ga je okarakterizirao i “jednim od važnijih sljedbenika i učenika Luburića i Pavelića”, sugerirajući kako je “prevelika kukavica da to prizna”,

Zaključio je da je “efendija Hasanbegović obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov”. Nekima od njegovih pratitelja na Twitteru je to bilo prihvatljivo, ali su se oglasili i oni koji kojima se takvo Beljakovo komuniciranje nije nimalo svidjelo. “Sramotno i osim toga kazneno djelo po nekoliko osnova. Krešo, razočarao si me”, rekao je jedan od njih. Beljak se ni nakon toga nije smirio nego mu je poručio „nek me tuži, dokazat ću sve što sam napisao“.

Hasanbegović mu nije, barem zasad, uzvratio na te uvrede. Ono što je pokrenulo ovaj sraz bila je njegova ocjena kako je Beljak „jedan od važnijih Bandićevih učenika“ komentirajući time glasovanje u zagrebačkoj Skupštini gdje je i jedan HSS-ovac glasovao za proračun i time spasio Milana Bandića.

Riječ je o glavnom tajniku HSS-a, kojeg je Beljak odmah suspendirao, tvrdeći kako nije znao da će tako postupiti. No, isti dan su se u medijima pojavile spekulacije da Bandić i Beljak zapravo odavno dobro surađuju jer se iz proračuna Grada Zagreba isplaćuju velike svote, putem javnih natječaja, tvrtkama koje osiguravaju Beljakovu vlast u Samoboru.

Ti izvori iz HSS-a su za Jutarnji list ustvrdili da je „Beljak čitavo vrijeme znao za Ćorićevu namjeru“ te da je riječ o „unaprijed dogovorenoj igri“. Te javno obnanjene sumnje u dvostruku igru koju su Beljak, kao predsjednik HSS-a i jedan od njegovih najbližih suradnika, što je svakako glavni tajnik te stranke, navodno odigrali , očito su ga ozbiljno uzdrmale.

Pred svojim partnerima iz Amsterdamske koalicije (gdje su još GLAS, IDS i HSU) morao se pravdati kako s tim nije imao veze, iako je svima njima, za pretpostaviti je, sve to bilo prilično čudno. Kada je Hasanbegović svojom izjavom potkrijepio te sumnje, Beljak je izgubio obzire i nasrnuo na njega riječima koje se odavno nisu čule u hrvatskom političkom prostoru.

No, čelniku HSS-a nije prvi put da igra dvostruku igru. Prigovarajući svojedobno Tomislavu Sauchi, nekadašnjem šefu kabineta bivšeg premijera Zorana Milanovića, osumnjičenom za uzimanje novca u aferi „Dnevnice“, što je u Saboru dao svoj glas za opstanak HDZ-ove većine, Saucha mu je ovako uzvratio: “Ja se neću spuštati na tu razinu da spominjem neke zaista pravomoćne nepodopštine. Pustite me na miru. Vi ste došli neki dan hoću li ja prijeći na vašu stranu. Pa kako vas nije sram? Vi koji me najviše pljujete zadnjih šest mjeseci”, odgovorio mu je Saucha.

Beljak se i dosada isticao neprimjerenim rječnikom. Prošle godine je u Saboru izgubio kontrolu tijekom polemike u vezi s Poslovnikom. Nakon što mu je netko iz klupa vladajućih dobacio da je lopov, aludirajući na njegove grijehe iz mladosti kada je, kako je sam rekao, ‘otvarao’ tuđe automobile, čelnik HSS-a je uhvatio mikrofon i ustao, kako su to prenijeli izvjestitelji, kao vatrom opečen. „Dođi frajeru tu, dođi tu, dođi, ajde, ‘ko je to rekao? Ajde šta, dođi tu, ajde da vas vidim, di ste? Hrabri ste kad vas ima sto, a kada ste sami, gledate u pod. Kukavice, lopovi, to ste vi“, vikao je Beljak.

Saborska klupa postala mu je pretijesna, pa je sišao do govornice. Jedva su ga smirili. Pozivajući na fizički obračun, stručnjaci za komuniciranje su ustvrdili, kako je Beljak tim nastupom prešao okvire dopuštenog ponašajući se kao u krčmi. No, neki politički analitičari su kazali kako je to zaprvo bio Beljakov ‘show’ kojim se htio vratiti pod okrilje SDP-a, nakon što im se HSS ranije nije priključio u pokušaju izglasavanja nepovjerenja HDZ-ovoj vladi. Za tu rolu koju je odigrao, zaključili su, trebalo bi mu dati Oscara.

Beljak je, naime, pet zastupnika koliko ih HSS ima u Saboru dobio preko zajedničke liste sa SDP-om. I u Samoboru vlada uz pomoć te stranke. No, kako SDP sada želi samostalno ići na sve buduće izbore, HSS-u ne odgovara rušenje sadašnje Vlade jer im je jasno kako na nekim prijevremenim izborima ne bi dobili ni približno toliko mandata. Stoga galami protiv HDZ-a, priča protiv te stranke, ali kada se trebao priključiti oporbi u izglasavanju nepovjerenja, okrenuo je ploču.

I to je razlog zašto neki sumnjaju kako je sada i u vezi s Bandićevim proračunom u Zagrebu odigrana slična igra. Kada mu je Hasanbegović to spočitnuo, uslijedile su salve uvreda i to na osobnoj razini pa čak i kažnjive. Čelnik HSS-a postaje žrtva svog karaktera, i političkih igara zbog kojih, kako se pokazalo u nekim situacijama, njegovi politički partneri ne mogu biti sigurni kojem će se taboru priključiti HSS-ovi zastupnici ili vijećnici. Sigurno mu to neće zaboraviti.

Beljak: ‘Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari