Pratite nas

Komentar

Koja slika ljudi! Kad sklopim oči, ja Hrvatsku sanjam

Objavljeno

na

TKO MOŽE RAZUMJETI TAJ OSJEĆAJ SREĆE, LJUBAVI I ODANOSTI DOMOVINI, KOJI SU POKAZALI HRVATSKI NOGOMETNI REPREZENTATIVCI NA SVJETSKOM PRVENSTVU U MOSKVI SA IZBORNIKOM ZLATKOM DALIĆEM?

Kako objasniti to izgaranje na terenu, to zalaganje i volju za pobjedom, za svoj narod i svoju domovinu?

Razumjeti ili pojmiti  može samo onaj tko to nosi u sebi, tko osjeća srcem i dušom taj uzvišeni osjećaj ,tako uzvišen da se daje i ono najvrjednije što čovjek može dati, a to je život!

Današnji materijalizirani svijet u trci za materijalnim dobrima izgubio je bogatstvo duhovnosti i unutarnjeg života. Razvojem tehnologije otuđenost je zavladala među ljudima! Manje se čitaju knjige, manje se radi na osobnoj duhovnosti i razumjevanju svijeta i života oko sebe, jer se svaki pojam može naći na internetskim tražilicama.

Vjera kao moralno  i etičko  životno usmjerenje sve više uzmiče pred agresivnom materijalističkom financijskom internacionalom, koja ne priznaje nacionalne države, ne priznaje ništa nacionalno, te time ni domoljublje kao osjećaj povezanosti sa narodom i nacionalnom državom. A vlasti širom svijeta  posjeduju masovne medije, TV  i Radio postaje, tisak, diskografiju, internet portale i društvene mreže, preko kojih kontroliraju javno mnijenje.

Preko medija šire se razne po društvo i nacionalne države pogubne ideologije od komunističke do rodne ideologije: Pristalice i  sljednici takvih ideologija nikako ne mogu razumjeti ljubav prema domovini, takvu ljubav da pogineš za nju!

“Kada sam dolazio na čelo hrvatske reprezentacije, rekao sam da mi ne treba ništa jer kad su dečki mogli ići u rat, nama je najmanji dio odraditi ovaj dio kako treba. Danas, moji nekakvi dojmovi i osjećaji su takvi,  kad stojim i slušam himnu za reprezentaciju”, izjavio je izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić u Vukovaru, prisjećajući se svi onih koji su dali život za Hrvatsku.

“Ma kako nije zasluženo! Moram čestitati našim dečkima i reći im, pa vi niste normalni!!!”, rekao je Dalić i odmah odbacio priču o svojim zaslugama.

Ma nisam to ja napravio nego ovi dečki. To što su oni danas odigrali, to je fantazija! Kako su trčali, kako su se borili, ma to je stvarno za povijest! Hvala svima, tu u Moskvi, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini,  u cjelome svijetu. Neka se svi vesele, ovo je zaslužila naša Hrvatska”, poručio je izbornik Dalić.

“Čestitam igračima, ali čestitam i navijačima. Bila je teška utakmica. Igrali smo za ove navijače, ljude u Hrvatskoj koji se svaki dan bore za egzistenciju svojih obitelji i preživljavaju, za branitelje, jer nemamo drugu državu osim ove. Kako god završi ovo SP, mi ćemo s ponosom nositi hrvatski dres,’ izjavio je hrvatski izbornik za HRT. nakon pobjede nad Nigerijom.

Stoga kako razumjeti tako snažan osjećaj povezanosti sa rodnim krajem, svojom zemljom ,svojom domovinom, da jedan trener posvećuje pobjedu svom narodu,svojoj zemlji, da jedan nogometaš legne na zastavu i ljubi je, kao što je to učinio Šime Vrsaljko?vrsaljko

Kako razumjeti da jedan svjetski trener koji govori strane jezike, govori pred cijelim svijetom svojim materinjim hrvatskim jezikom?

“Možda nas niste očekivali u polufinalu. Dobili smo šansu da govorimo na hrvatskom jeziku, držimo do naše države, respektiramo naše suparnike, ali još više našu zemlju.”

Upravo je vjera, kako je hrvatski izbornik više puta posvjedočio, jedna od stvari koja ga vodi u svakodnevnom životu.

“Vjera mi daje snagu, uvijek imam krunicu u džepu i pomolim se prije utakmice. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim”, izjavio je tako u razgovoru za prilog Prilika tjednika Glas Koncila.

“Cijeloga sam života vjernik, tako odgajam i svoju djecu. Svake nedjelje nastojim ići na euharistiju. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim. Meni i mojoj obitelji vjera je izuzetno bitna. Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu”, rekao je.

“Kod mene je vjera stalna i sve što sam napravio u životu i svojoj karijeri mogu zahvaliti vjeri i dragom Bogu. Stalno ponavljam kako mogu biti prezadovoljan sa svime, kako se to kod mene razvijalo. Bez kvalitetne vjere i jednoga dobrog motiva to je teško ostvariti. Krunica je uvijek uz mene i kad osjetim taj neki trenutak, stavim ruku u džep, stisnem je i onda sve stvari budu lakše.”

Naravno da te osjećaje  ne može pojmiti jedan ateist, kojemu su strani vjera, Crkva i svećenstvo , jedan komunist, kojemu je svako izjašnjavanje nacionalne pripadnosti; nacionalizam, jedan Yugofil , koji nema nacionalne, ni vjerske pripadnosti nekom  narodu, nego je prihvatio nepostojeću naciju Jugoslaven ili se smatra internacionalistom.

Sve to ne mogu pojmiti  ni hrvatske političke elite i njihovi prirepci koji debelo koriste sve blagodati stvaranja samostalne Republike Hrvatske.  Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iz iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i partizanštine, totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo još nije u stanju da racionalno  valorizira pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego, još uvijek, im pristupa izrazito emocionalno. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

Hrvatska  je relativno mlada država sa svojom samostalnošću nešto više od dvadesetak godina i ogroman je uspjeh postigla hrvatska nogometna reprezentacija probivši se u finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. I ako ne pobjedi u finalu i ne osvoji prvo mjesto, biti između dvije prve zemlje na svijetu, neopisivo je i nemjerljivo!

Hrvatski nogometni reprezentativci proslavili su ime Hrvatske diljem svijeta, ponosni na svoju domovinu, svoj narod, svoju vjeru, svoj hrvatski jezik, svoju tradiciju i kulturu!

Podigli su nacionalnu svijest, nacionalni ponos i vjeru u bolje mogućnosti hrvatskog čovjeka. Pobudili su vjeru da možemo i moramo konačno urediti Hrvatsku po mjeri hrvatskog čovjeka , hrvatskih branitelja i svih generacija , koje su za nju dale svoj život kroz povijest!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Mišetić: Milorad Pupovac i Dejan Jović NIKADA neće priznati: ‘Srebrenica je genocid’

Objavljeno

na

Objavio

Odvjetnik Luka Mišetić je u objavi na društvenim mrežama čestitao novinarima N1 jer su, kako je kazao, razotkrili Milorada Pupovca koji, kao i Dejan Jović, NIKADA neće priznati: ‘Srebrenica je genocid’

Čestitke za N1 što ste Pupovacu postavili teška pitanja. Može me osobno napasti onoliko koliko želi, ali novinari bi trebali vidjeti kroz njegove taktike. Milorad Pupovac i Dejan Jović NIKADA neće priznati: ‘Srebrenica je genocid'”, napisao je Mišetić.

Potom je u drugom tvitu napisao:

Većina u medijima dopušta Pupovcu i Joviću da se predstavljaju kao ‘Europljani’ i ‘progresivci’, dok istovremeno izbjegavaju moguću ‘kompromitaciju’ kod njihove glasačke baze priznavanjem genocida u Srebrenici. Zato, čestitke još jednom, N1. Časna ste iznimka. Razotkrili ste ga, napisao je Mišetić.

Podsjetimo, gostujući u studiju N1 Milorad Pupovac komentirao je i prozivku odvjetnika Luke Mišetića da negira genocid u Srebrenici.

Gospodin Mišetić je mene za nešto prozivao. Taj gospodin ne zavređuje da se osvrćem na njegove objede jer on je jedan običan ratni profiter koji nesreću Bošnjaka, Hrvata i Srba iz svoje američke debelje fotelje naplaćuje debelim i golemim sumama novca, uključujući i novce ove države. Zadnji je koji meni i Joviću može spočitavati da negiramo bilo kakvu vrstu zločina i bilo čije stradanje. Prema tome, molim Vas, nemojte me pitati o tome jer to je za mene uvredljivo, kazao je Pupovac.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Država je uzročnik, a ne ovisnik o demografskim problemima

Objavljeno

na

Objavio

“Demografija je u ovom trenutku, nažalost, pitanje svih pitanja, o čijem rješavanju ovisi budućnost našeg naroda, a samim time i budućnost Hrvatske kao države jer bez ljudi neme ni države”, poručuje Kolinda Grabar Kitarović.

Nije demografija ključno pitanje jer demografija je znanstvena disciplina, a demografsko stanje na nekom prostoru je uvijek posljedica nekih uzroka. Uzroci mogu biti dugotrajne egzistencijalne nesigurnosti ljudi zbog ratova, bezakonja, teških klimatskih uvjeta, različitih prirodnih poremećaja i katastrofa.

U Hrvatskoj se posve očito ne radi o prirodnim i klimatskim poremećajima, ne radi se ni o ratovima i trajnim ratnim sukobima, niti se radi o neuređenim društvenim odnosima, jer Hrvatskom upravlja država Republika Hrvatska. Društveni odnosi mogu biti uređeni svakako, dobro i loše, destruktivno i razvojno, mogu poticati smrt, mogu život.

U Hrvatskoj treba razmotriti te odnose, tu je ključ problema. Višegodišnje konstatacije o opasnim demografskim trendovima svakako su primjerene demografima Akrapu ili Štercu, analitičarima u raznim institutima, kolumnistima, no nisu primjerene nekome tko se nalazi na čelu države.

Ponavljanje, i to netočnih teza, nije kako se to želi predstaviti, pokušaj senzibiliziranja javnosti i prije svega ljudi i struktura koje donose odluke i upravljaju društvenim procesima, ako je i bilo u prvim porukama toga tipa. Višegodišnje ponavljanje s pozicije predsjednice Republike je izravno priznanje neuspješnosti države, svoje osobne neuspješnosti, a ako se ponavljaju netočne teze, onda je to i puno gore od toga.

Budućnost hrvatskog naroda ponajprije ovisi od stupnja uspješnosti i ostvarenih rezultata njegove države, pogotovo o tome koliko je ta država i njezine politike utemeljena na svim pojedinačnim voljama pripadnika naroda čije ime nosi. Ili drugačije, budućnost hrvatskog naroda izravno ovisi od suglasnosti razvojnih i poželjnih ciljeva tog naroda i ciljeva državnog poretka. Ključno je pitanje, ako je odavno to upitno, jesu li ciljevi državnog poretka suglasni s ciljevima većine hrvatskog naroda?

Čak ni to ne znamo pouzdano, iako bi znati to bio prvi temeljni korak u detektiranju uzroka svih bitnih problema, zatim definiranju njihovih rješenja, pa onda otklanjanju slabosti i konačno provođenju politika razvoja.

Ne može se razgovarati o demografskim problemima na pojedinačnim i izoliranim slučajevima ili lokalitetima, a imati unitarnu državu hrvatskog naroda, koja je dužna voditi računa o cjelini nacionalnih ciljeva i stanja uspostavljanjem razvojnih ravnoteža međusobne ovisnosti skupina, podzajednica i regija.

Ne mogu se problemi s iseljavanjem iz Slavonije rješiti u Slavoniji, jer tamo nisu nastali, niti se problemi iseljavanja Slavonije mogu rješiti bez paralelnog rješavanja odumiranja Like. Niti se mogu ti problemi rješavati jednim obrascem. Ne može se govoriti o realnim uzrocima iseljavanja primjerice, bez ijednoga jedinoga složenog multidisciplinarnog istraživanja koje bi, uz ostalo, odgovorilo na pitanje – tko su ljudi koji se iseljavaju?

Jednako je važno odgovoriti na pitanje, tko su ljudi koji ne iseljavaju, te što prvi znače za prirodni priraštaj stanovništva, a što drugi? Iz kakvih obitelji potječu ljudi koji odlaze, jesu li to tradicionalne hrvatske i kršćanske obitelji, kakva im je socijalna i vrjednosna etnogeneza, kakav im je kulturološki profil i društveni status tjekom zadnjih recimo sedamdeset do sto godina, u kakvoj korelaciji su te obitelji i pojedinci iz njih bile prema državnim poretcima?

Prilično je lako i izvjesno zadati očekivani rezultatski okvir i usmjerenje istraživačkog postupka u ovom slučaju. Samo treba postaviti pitanje – kome se, kako, kojim modelima i institucionalnim upravljačkim mehanizmima države u zadnjih dvadesetak, ali i stotinu godina, isplati ostati u Hrvatskoj, tko tu ostvaruje svoj životni i društveni san, je li taj san i koliko je općehrvatski po svojim obilježjima, a tko ne može ostvariti svoj životni i društveni san, ili kome je to otežano? Onda ćemo lako doći na područje ostvarene egzistencije, realnog društvenog utjecaja i postavljenih društvenih normi, koje na sve to presudno utječu.

Tu leži razlog izrazito neugodnih demografskih procesa, jer, društveni uzori javne, u javnosti pretežite strukture, nisu ni blizu tradicionalne, one stvaralačke, natalitetne, proizvodne i stvaralačko-vrjednosne Hrvatske, kojoj preferira golema većina hrvatskog naroda, nego raspodjelne i bezuvjetno upravljačke Hrvatske, koja se množi nužno preuzimajući izvan svake konkurentnosti i dokazivanja na području stvaranja, isključivo sve manipulativnijim modelima i kontrolira sve društvene procese upravljanja. Kolinda Grabar Kitarović dovodi u vezu opstanak države s demografskim trendovima. To uopće nije zakonitost.

Države je bilo i kad je poubijano više Hrvata nego je iseljeno zadnjih par godina, države je bilo od stoljeća sedmog. Uvijek je netko upravljao, a onaj tko upravlja država je. Države se ne određuju po tome nad kim imaju ovlasti, nego po tome tko odlučuje o nositeljima državnih pozicija odlučivanja. Kada su Beč ili Budimpešta imali ključni utjecaj, država je bila njihova, kada je Beograd imao taj utjecaj, bila je srpska, a danas, kada više od pola hrvatskog naroda ne može utjecati na državne politike – nije hrvatska. Iako se tako zove. I u tom grmu leži zec.

Svi hrvatski problemi nastaju zbog tog raskoraka i ništa se ne može započeti uspješno rješavati bez spajanja izravne volje kompletnog naroda i nacionalnih ciljeva s odlučivanjem o njima. Država se može osigurati da bude neupitno hrvatska, bez obzira na demografske trendove. I mora. To je prvi preduvjet za početak zaustavljanja tih trendova, jer će isključiti namjerne poticaje, politikama ili nečinjenjem, državnih uprava obezhrvaćivanju hrvatskih životnih prostora s ciljem da ih zauzme netko drugi.

Profil i karakter države i njena hrvatska komponenta uvijek ovisi od onoga tko bira, ne od onoga nad kim se upravlja. Zato bi Predsjednica Republike, umjesto konstatacija o demografiji morala pokrenuti kampanju vraćanja države u ruke cjelokupnom hrvatskom narodu, jer je to jedini način stvaranja uprave, odnosno države, na nacionalnu sliku i priliku. Posljedično će iz toga nastati i takve politike.

Stvorit će se preduvjeti u Hrvatskoj, upravo takvim političkim odlukama, da oni koji odlaze ostaju, a vrlo vjerojatno oni koji danas ostaju jer im se isplati da oni drugi odlaze, da tada iseljavaju. Potpuno sam siguran da taj proces iseljavanja, koga bi pratio kontraproces ostajanja, ne bi loše odrazio na demografsko stanje, nego bi bilo potpuno suprotno.

Figurativno, odlazili bi promotori smrti, ostajali promotori života. Ne bi se na ulicama hodalo za život, nego u institucijama. Zato svi procesi u Hrvatskoj isključivo ovise i uvjetovani su državno političkim poretkom i njegovim kvalifikacijama, sve drugo su posljedice i jedini način rješavanja neugodnih i opasnih posljedica je promjena poretka, koji ih uzrokuje.

Nikada se nije dogodilo da uzročnik otklanja posljedice koje uzrokuje. Stoga je preduvjet rješavanja demografskih problema, a to znači kompleksa uzroka koji utječu na stanje života, potpuna promjena izbornog sustava, a samim time i državno-političkog poretka, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Predsjednica: Demografija je ključno pitanje za opstanak hrvatskog naroda i države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari