Pratite nas

Koji i kakav to um može zaobilaziti ili zabranjivati činjenice o zločinima komunizma i Josipa Broza Tita?

Objavljeno

na

U Večernjem listu, odnosno njegovu podlistku Obzor, od subote 12. travnja 2014., objavljen je tekst s osvrtom na ipak pregledanu, premda za sada službeno ‘ostavljenu po strani’, četvrtu epizodu serijala Zločini komunizma u Hrvatskoj’. Kako sam i osobno bio sudionikom u tome serijalu, ovim putem držim potrebitim dodatno naglasiti neka svoja stajališta, bez obzira kome takva jesu ili nisu ‘odviše srcu draga’.

Pa krenimo redom: istina je da podosta toga što je izrečeno u spomenutome serijalu nije nešto posebice novo, ali jednako je tako još veća istina da upravo to poznato, što znači već posve staro, do danas u Republici Hrvatskoj nije doživjelo očekivanu i društveno nepodijeljenu ljudsku, moralnu i civilizacijsku osudu. A da se u tome kontekstu priupitamo kako tek stojimo s pravnim sankcioniranjem toga poznatog?!

Međutim, kada bismo ipak kao društvo bili potpuno spremni i uspjeli doseći takvu civilizacijsku razinu da smognemo snage priznati vlastite grijehe iz prošlosti, onda zasigurno ne bismo tek danas trebalo snimati rečeni serijal. I ne samo to, nego ukoliko bi takav i eventualno bio snimljen, sasvim sigurno ne bi mogao dobiti žig nepreporučljivosti. U tom smislu želim vjerovati kako je svima sasvim razvidno da sve postojeće ima svoje lice i naličje, pa dakako, po toj naravi i događaji iz prošlosti.

Zločini OZNE u Zadru – more najveća jama

E, da bismo ih bolje razumjeli i stoga mogli objektivno prosuditi njihovu cjelovitost, neophodno je upustiti se u ujednačeno rasvjetljavanje obiju strana, dakle lica i naličja. Do devedesetih godina 20. stoljeća, a dijelom to prevladava i danas, hrvatsko društvo nametnuto je gledalo, vidjelo, zapravo, htjeli mi to priznati ili ne, živjelo pod dominantnim odbljeskom lica. Međutim, kada se netko usudi skrenuti pozornost na nerasvijetljeno naličje, eto dostatnoga razloga za provalom nikada zaspale ‘revolucionarne budnosti’, koja promptno poseže za starom oprobanom, beskrupuloznom, ali mora se priznati za sada još uvijek i zavidno uspješnom metodom etiketiranja, pa čak i zabrana.

No bez obzira na sve takve zaprjeke, valja se postojano držati onih osnovnih ljudskih i profesionalnih načela, pa sukladno tome zapitati u ovome slučaju tko to ima pravo u ime istine, pravde i objektivnosti šutjeti o argumentiranim spoznajama, ma kakve god one bile.

Koji i kakav to um može i smije zaobilaziti činjenice, obezvrjeđivati goleme žrtve i strahote koje su nastale kao rezultat poratnih događaja na Bleiburgu, Križnim putovima, zatim Golome otoku, Sv. Grguru, Ugljanu i sličnim ‘preodgojnim’ mjestima uspostavljenim i produciranim po doktrinarnim načelima komunističke ideje koja je u svojoj iluziji podrazumijevala realizaciju triju ključnih značajki: ideala koji se zasnivao na potrebi postizanja društvene jednakosti, programa koji je podrazumijevao ukidanje privatnoga vlasništva i na koncu političkoga poretka temeljenoga na diktaturi proletarijata.

Na koji su se to način mogli realizirali tako krupni ideološki ciljevi nego revolucionarnim, dakle nasilnim putem? Kako zanemariti povijesnu činjenicu o postojanju za tu svrhu komunističkoga revolucionarnog terora i nastalih zločinstava, napose izražajno u neposrednome poslijeratnom razdoblju? Kojim to drukčijim imenom ili eufemizmom, primjerice, nazvati likvidaciju 73 osobe u Zadru i to po kratkome postupku (bez suđenja) izvršenu od strane Ozne koncem 1944., ili pak brojna naknadno provedena fiktivna suđenja na Okružnome narodnom sudu u Zadru 1945. – 1947./’48., zatim do sada službeno pronađenih u Zadarskoj županiji 26 krških jama u kojima se nalaze ljudski ostatci vojno poraženih, ali i ideološko nepoćudnih pojedinaca iz toga razdoblja.

Naravno, svemu ovome treba pridodati i more, kao najveću jamu u kojoj su utapani mnogi tzv. narodni neprijatelji i reakcionari. Svi ovi navodi lako su provjerljivi i može se utvrditi njihova vjerodostojnost u preostalome dostupnom arhivskom gradivu. Ali pritom treba posebice podvući kako se ne bi zaboravilo, da je zavidan broj dokumentacijskoga gradiva pred početak devedesetih godina ‘nestao’.

I u tome smislu valjalo bi se stalno pitati i ne zanemarivati takvu činjenicu, zašto je bilo upravo tako, tko je i po čijemu naputku imao potrebu to činiti, odnosno od koga se i što to trebalo skriti ako je, po načelu prethodno spomenutoga odbljeska lica, sve bilo zapravo sjajno? Možda neki i u tomu nalaze razlog zašto ne bismo trebalo remetiti dosadašnji ‘ustaljeni red’, odnosno skloni su poticati tvrdnje kako bi bilo nužno i nadalje bespogovorno prihvaćati strahom i terorom od prije nametnute revolucionarne istine.

Međutim, rasvjetljavanje naličja, onako kako ja to osobno doživljavam, samo je progovaranje i iznošenje nespornih činjenica o počinjenim komunističkim zločinstvima i to, što je važno naglasiti, bez bilo kakvih predrasuda.

Kakve veze imaju euroizbori s emitiranjem serije

Također, vrijedi jednom zauvijek zapamtiti da su zločini svih triju totalitarnih ideologija, odnosno totalitarnih režima 20. stoljeća počinjeni upravo u njihovo ime i pod njihovim zastavama, i baš se zbog toga niti jedan od njih ne smije i ne može relativizirati. Oni se stoga međusobno ne negiraju već jednostavno nadopunjuju, žrtve tih zločinstava ne poništavaju se već zbrajaju.

Nadalje, valjalo bi ovdje također ponešto razjasniti u svezi s izrečenom tvrdnjom u serijalu da ustanka iz lipnja 1941. zasigurno ne bi bilo da nije bilo vojne agresije nacionalsocijalističke Njemačke na komunistički SSSR. Naime, poznata je povijesna činjenica da su do tada, naravno počevši od 1939., u najnemoralnijem prijateljskom savezu bili upravo Staljin i Hitler, zbog čega su, što ne treba odbacivati, zbog teških posljedica u tom razdoblju primjerice izvrsno funkcionirali i međusobno surađivali Gestapo i NKVD.

I upravo je napad Hitlera na Staljina bio okidač, da je pod komunističkim vodstvom pokrenut oružani ustanak u Hrvatskoj protiv fašističkih snaga. Stoga se taj događaj ustanka, odnosno njegova primarna inicijativa, ne može promatrati izvan konteksta prizme ideološke solidarnosti, na poseban način aktivirane tek trenutkom jednostranoga prekida opisanoga prijateljskog saveza između Njemačke i SSSR-a.

Nadalje, postavlja se pitanje kakva je u svemu prethodno navedenom bila uloga Josipa Broza, kojemu je inače jedan od nadimaka bio i Tito. U tom pogledu valja skrenuti pozornost na neke bitne činjenice. Jedna od tih je svakako i ona da je Josip Broz u ratnome razdoblju imao apsolutnu i neprikosnovenu vojnu i političku moć.

Taj se kontinuitet moći, napose u političkome smislu, nastavio i u mirnodopskim okolnostima i to izražajnije u trenutcima uspostave i učvršćenja komunističke vlasti, odnosno u tom pogledu totalitarnoga režima u novoj Jugoslaviji. Slijedom toga, Broz zbog svoje tako zadobivene uloge ni pod koju cijenu ne može biti izuzet od odgovornosti za počinjenje svih onih ranije spominjanih grozomornih zločinstava što su ih počinili njegovi politički sljedbenici.

Valja pritom imati na umu da su neka od takvih zlodjela bila motivirana pukom osvetom za događaje nastale u ratnome razdoblju, ali jednako tako mora se priznati kako su mnoga bila inspirirana i nastala zbog potrebe imperativnoga nametanja ideoloških okvira koji su zahtijevali sveobuhvatnu promjenu društvenih odnosa prema komunističkim doktrinarnim načelima. Stoga se uloga i golema odgovornost Josipa Broza i njegove komunističke partije ne može promatrati ili pak pokušavati izdvajati izvan toga konteksta.

I na koncu ovoga svojega kratkog osvrta na neke od izrečenih misli u spomenutome serijalu ‘Zločini komunizma u Hrvatskoj’, želio bih kazati još nešto glede aktualnih najava o tome kako će četvrta emisija serijala biti prikazana u lipnju 2014., i to nakon euroizbora. U prvome redu, doista ne razumijem kakve to veze imaju euroizbori s prezentacijom konkretnih povijesnih činjenica. Nadalje, jednako tako najavljuje se kako će emitiranje ove epizode popratiti okrugli stol i panel-diskusija.

U tom kontekstu valjalo bi u najavi čuti pravi smisao svega toga, naime, o čemu se tu eventualno može i treba raspravljati, o činjenicama ili dojmovima? Ako se to doista odnosi na činjenice, onda držim kako svaka rasprava može biti prihvatljiva samo uz uvjet da se relevantno i vjerodostojno mogu opovrgavati navedene činjenice (Bleiburg, likvidacije po kratkome postupku, fiktivni sudski procesi i dr.), ali ako je pak riječ o dojmovima koji se u pravilu zasnivaju na predrasudama, onda se to isključivo zadržava u domeni politike, da ne kažem politikantstva, što bi značilo da se bilo kakva diskusija može voditi samo u tim okvirima. Ne može se silom na činjenice.

doc. dr. sc. Zlatko Begonja
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Donatorska večer: ‘Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać’

Objavljeno

na

Objavio

foto: ABC Portal

Oko 500 podržavatelja i prijatelja okupilo se jučer, 13. prosinca, na donatorskoj večeri naziva „Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać“ u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, u organizaciji humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“ i istoimene Zaklade, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović te pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Svi prisutni su se okupili oko jednog cilja – pružanja pune podrške za izgradnju objekta Dom fra Mladen Hrkać za privremeni smještaj osoba koje dolaze u Zagreb na liječenje, koja je ocijenjena kao projekt od nacionalnog interesa.

Među uzvanicima su bili i brojni istaknuti pojedinci i ključni dionici društvenog političkog i gospodarskog života Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima su bili: izaslanik Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović dr. Tomislav Madžar, izaslanik Predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Dragana Čovića g. Tugomir Čuljak, potpredsjednik Hrvatskog sabora g. Milijan Brkić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske g. Zvonko Milas, gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić sa brojnim suradnicima, državni tajnici, saborski zastupnici, veleposlanici i predstavnici stranih zemalja u Hrvatskoj, pročelnici gradskih ureda i pomoćnici ministara te predstavnici obrazovnih i zdravstvenih institucija, ustanova i vodećih tvrtki s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na početku večeri prikazan je 15-minutni prezentacijski video materijal koji daje detaljan prikaz lokacije, zemljišta i značaja Projekta izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“. Nakon filma, nazočnima se obratio predsjednik Udruge i upravitelj Zaklade fra Mladen Hrkać g. Ivan Soldo: „Naši trenutni kapaciteti su nedostatni. Unatoč tome što uspjevamo kontinuirano povećavati i broj smještajnih jedinica i kvalitetu potrebno nam je konačno i cjelovito rješenje, a to je Dom fra Mladen Hrkać koji će uz pomoć svih vas koji ste se odazvali ovoj donatorskoj večeri i koji ćete nastaviti podupirati ovaj Projekt u svim njegovim fazama,  i svih onih koji nisu ovdje, a znamo da imamo njihovu bezuvjetnu podršku, otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Nakon g. Solde, otac Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko izrazio je veliku radost zbog pokretanja ovog Projekta koji je usmjeren na potrebe najugroženijih bližnjih te je blagoslovio sve prisutne i sam Projekt.

Gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić, zahvaljujući čijoj odluci je Udruga dobila pravo građenja i krenula u realizaciju svog sna – izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“, vrlo kratko se obratio riječima: „Neka djela govore više od riječi. Od samih početaka njihovog rada sam bio na raspolaganju članovima ove Udruge i tako će biti ubuduće“.

 

Potom je na red za obraćanje došao g. Zvonko Milas, izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji je rekao: „Značaj ovog Projekta i rada Udruge uvelike prelazi granice Republike Hrvatske. Vlada RH zajedno sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske je to prepoznala i podržava svaku njihovu akciju i projekt. Čestitam humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ što nas je u ovo predblagadansko razdoblje okupila zajedno – Hrvate iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i cijelog svijeta, da budemo dio ove predivne priče o humanosti, ljudskosti i nesebičnosti. Priča koja je prebrisala sve granice – zemljopisne, dobne, nacionalne. Veselim se našem susretu u još posebnijoj prilici od ove večeras – otvorenju Doma fra Mladen Hrkać za koji sam siguran da će biti otvoren prije zacrtanog vremenskog roka“.

Izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i posebni savjetnik za sport i zdravstvo dr. Tomislav Madžar je na samom početku svog obraćanja prenio pozdrave i  podršku Predsjednice gđe. Grabar-Kitarović koja je izgradnju Doma fra Mladen Hrkać ocijenila projektom od nacionalnog interesa te je u više navrata pohvalio rad Udruge i Projekt koji je prema višestrukim kriterijima unikatan na području cijele Europe i šire: „U Hrvatskoj postoji više od 50.000 registriranih udruga, ali humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ kontinuirano postavlja nove i sve više standarde kvalitete i jedinostvenosti što je posebno ističe među ostalima. Brojka od 175.000 ljudi –donatora, korisnika, članova i volontera koje su oni okupili u zajedništvo u samo 5 godina postojanja potvrđuje da zaslužuju da ih ste hvali i podržava.

Ova večer je još jedna potvrda da se mogu učiniti velike stvari kad se stvori zajedništvo oko iskrene i plemenite ideje što je i temelj i jedina garancija za uspjeh Projekta „Dom fra Mladen Hrkać“ koji će sutra biti na ponos svakom čovjeku.

Nacionalni značaj projekta službenim pokroviteljstvima nad Projektom izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać potvrdili su: Predsjednica Republike Hrvatske, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr.Dragan Čović, Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Grad Zagreb.

Program večeri vodio je Mislav Togonal, voditelj i urednik sa Hrvatske radio televizije. Večer je izvedbom himne Lijepa naša otvorila operna pjevačica Sandra Bagarić, u pratnji supruga Darka Domitrovića na klaviru. Večer su nastavili uveličavati glazbena diva Radojka Šverko sa profesorom Vladimirom Babinom u pratnji na klaviru, te bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije fra Đuro Ravenšćak.

Dodatne informacije o projektu izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać

Krajem 2016. godine humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ Grad Zagreb je dodjelio pravo građenja za „Dom fra Mladen Hrkać“ na zemljištu veličine 5000 m2 na adresi Avenija Gojka Šuška. U blizini najvećih kliničko bolničkih centara u Zagrebu biti će izgrađen moderan, energetski visoko učinkovit i funkcionalan objekt za smještaj osoba iz svih krajeva Hrvatske i BiH, koje zbog liječenja privremeno borave u Zagrebu. Dom će omogućavati smještaj, prehranu i ostalu sveobuhvatnu skrb za 220 osoba istovremeno i sadržavati će 55 smještajnih jedinica različitog karaktera: 12 izolacijskih smještajnih jedinica koje su transplatirale neki od organa i teške onkološke bolesnike, 4 jedinice za osobe u invalidskim kolicima i sličnim pomagalima za kretanje, 4 jedinice za karantenu sa posebnim ulazom, odvojene od ostatka objekta za smještaj osoba oboljelih od lakših zaraznih bolesti, 30 osnovnih smještajnih jedinica za sve teško oboljele osobe osim onih u invalidskim kolicima ili onih kojima je potrebna izolacija ili karantena, 5 jedinica sa većim brojem ležajeva za boravak obitelji s većim brojem malodobne djece od kojih je jedno dijete oboljelo

Financiranje projekta odvijati će se kroz nedavno osnovanu Zakladu fra Mladen Hrkać čiji cilj je izgradnja, opremanje i održavanje objekta “Dom fra Mladen Hrkać”.

Projekt je trenutno u fazi završetka provedbe javng natječaja za odabir idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Dom fra Mladen Hrkać. Javni natječaj zatvoren je 7.12. te je pristiglo 11 prijedloga idejnog rješenja koje će ocjenjivati petočlani ocjenjivački sud sastavljen od ovlaštenih arhitekata, te predsjednika i dopredsjednika Udruge, na čelu sa arhitektom Angelom Garciom Alvarezom iz Madrida koji je specijalizirao arhitekturu bolničkog smještaja. Potom slijedi ishođenje lokacijske dozvole, izrada izvedbenog projekta i ishođenje građevinske dozvole nakon čega je moguće krenuti sa građevinskim radovima. Predviđa se da će Dom biti spreman otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. godine na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Udruga FMH/ABCPortal.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari