Pratite nas

Koliko djece je – previše djece?

Objavljeno

na

Kod nas je zavladao svojevrstan trend, da ako djetetu ne možeš priuštiti vlastitu sobu, tri vrste aktivnosti (jesmo li mi kao djeca ZBILJA imali tri-četiri aktivnosti?), rođendane u skupim igraonicama, zimovanja… da ih je bolje i ne imati! Razmislimo, kakvu poruku šaljemo od samog starta?

Izumiremo. Tako govore brojke, a brojke ne lažu. Svake godine se broj rođenih u odnosu na umrle smanjuje, trenutno smo 10 000 u minusu.

Postajemo zemlja starih ljudi. Ako se takvi trendovi nastave, nije potrebna složena matematička operacija da bi se izračunalo kada bismo trebali kao narod nestati.

Poticanje mladih obitelji na rađanje djece trebao bi biti jedan od najvećih prioriteta hrvatske vlasti, no kako dotičnoj nije ni najmanje stalo do hrvatskih interesa, tako se i ova problematika gura pod tepih i na margine zbivanja. Ništa čudno, uzevši u obzir da se stalno štedi na najslabijima i najpotrebnijima – dokaz čega je i skori prosvjed roditelja djece s posebnim potrebama (kojoj grupaciji i sama osobno pripadam).

Gospodarska situacija nam je takva kakva je. Broj nezaposlenih se ne smanjuje, štoviše, a i oni koji rade često nisu u puno boljoj poziciji od robova u starom vijeku. Mnogo žena strahuje da bi u slučaju trudnoće dobile otkaz pa se na nju ne odlučuju iz straha, jer su ljudi uletjeli u izrazito nepovoljne kredite koji proždiru ljudsko dostojanstvo i bacaju ljude u začarani krug robovanja neoliberalnom kapitalizmu kojem smo svi svjedoci. Koji jede ljudskost, koji razdvaja obitelji koje provode sve manje i manje vremena skupa, sve manje djecu odgaja dom, otuđenost i manjak komunikacije sve su veći… popis se nastavlja unedogled.

No, činjenica jest da isto tako postoji i velika skupina ljudi koja se ne odlučuje imati barem još jedno dijete iz razloga čiju bi valjanost ovdje prokomentirala.

Kod nas je zavladao svojevrstan trend, da ako djetetu ne možeš priuštiti vlastitu sobu, tri vrste aktivnosti (jesmo li mi kao djeca ZBILJA imali tri-četiri aktivnosti?), rođendane u skupim igraonicama, zimovanja… da ih je bolje i ne imati! Razmislimo, kakvu poruku šaljemo od samog starta? Ponašajući se kao konformisti i materijalisti, priklanjajući se linijom manjeg otpora nekakvom prevladavajućem stavu koji nam na kraju sugerira da je bolje imati nego biti, mi direktno od svoje djece koju već imamo stvaramo ljude koji će razmišljati na taj način.

Ne mogu se oteti dojmu da je moja generacija dok smo bili djeca imala znatno manje, a bila puno zadovoljnija onim što smo imali. Ne želim idealizirati prošlost jer je i ona imala svojih mana, no čini mi se da smo se više družili, više igrali zajedničkih igara (na primjer, ja sam bila prvak ulice u gumi-gumi skakanju, a ja već jako jako dugo nisam vidjela djevojčice kako preskaču lastiku). Čini mi se kao da se klinci, kad se i okupe, više ne znaju igrati. Bulje u mobitele i tablete, čije je posjedovanje postalo ultimativni ‘must have’. Virtualne igre zamijenile su penjanje na stabla. Razbijenih koljena sve je manje, a djece koja zbog pretjeranog gledanja u ekran gube vid pa moraju nositi naočale – sve je više.
Tome nisu kriva djeca, već roditelji.

Unatoč izreci da su djeca najveće bogatstvo, mi se odlučujemo ostati siromašni. Pritom ne mislim na materijalno, jer djeci nastojimo priuštiti sve gore navedene stvari pa i puno više od toga, već na činjenicu da se sve manji broj obitelji odlučuje imati više od troje djece.

Kaže se – djeca koštaju. Pa da, koštaju, pogotovo prvo dijete kad kupujemo i što treba i ne treba, povodeći se snobovštinom da ako svi oko nas voze kolica od pet tisuća kuna ni naši mali prinčevi i princeze ne bi smjeli voziti se u ničemu lošijem, kao da oni mare o marki i cijeni. Kupuje se markirana odjeća, markirane cipelice, od sakramenta svetog krštenja rade se male svadbe, derneci u kojima ono što je u biti najvažnije pada u ne u drugi, već u stoti plan, i mi polako ali sigurno pripremamo teren (jer djeca uče na našem primjeru) da odgajamo male materijaliste. Koji će onda u budućnosti ponovno praviti iste greške i raditi iste loše izbore.

Iz vlastitog iskustva, kao majka četvero, govorim da svako novo dijete košta sve manje. Nasljeđuje se robica, kolica, hranilice, kadice, igračke. Neka djeca dijele sobe, neka dijele igračke, time ih nećete oštetiti, već oplemeniti. Bilo bi zbilja divno kad bi ljudi u tom smislu manje kalkulirali, manje bili komotni (a sviđalo se to nama ili ne, komotni smo), a više slušali što nam, kad gledamo usnule anđele koje smo već stvorili, šapuće naše srce – kad mu mi to dopustimo.

Vjerujte mi na riječ – velike obitelji su nešto posebno! Kad vidim svoje klince kad završe na našem bračnom krevetu, ljubav i ponos mi ispunja srce. Kad vidim nježnost kojom moj jedanaestogodišnjak drži i ljubi svog desetomjesečnog brata, pucam od sreće, jer znam da mu svojim primjerom i životom na taj način njegovi roditelji poručuju što je zbilja važno. Kad vidim starije dijete da križićem blagoslivlja bebu prije spavanja, skrivam suze ganuća, a kad vidim svoju premilu autističnu petogodišnjakinju kako nježno miluje bratovu kosicu, suze se više ne daju ni sakriti.

To je život u punini, to je smisao, to je važno. Sve drugo – može, i ne mora.

Koliko djece je – previše djece? Rekla bih da taj broj ne postoji. Potrebno je otvoriti svoja srca i bračni život Životu, i blagoslovi će se samo povećavati. Čak i financijski. Nisam jednom čula od parova koji su se odlučili imati više djece da su, čak i prkoseći logici, sa svakim novim djetetom bili u boljoj financijskoj situaciji. Čak je i kod nas tako, a mnoge su se obrve dizale u zrak na vijest o mojoj četvrtoj trudnoći uz znakovito namigivanje i pitanje: A to vam se zalomilo? Pa kako ćete financijski? Naš odgovor: Bog providi – većini je izgledao malo smiješan, a još više neodgovoran, no na kraju se desilo – upravo to.

Dragi roditelji, razmislite još jednom jeste li rodili svu svoju djecu. Kako se ljubav ne dijeli, već množi, sa svakim novim djetetom u kući je sve više ljubavi, sreće i zajedništva. Pitam ja vas – tko si to ne bi poželio? I zašto si to uskraćujemo?

Nikolina Nakić/Bitno.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zalaže se za veću uključenost države u rješavanje gorućih problema

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je, rezimirajući u petak u Koprivnici ovotjedni posjet Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji, pozdravila inicijativu pet župana središnje i sjeverozapadne Hrvatske da zajedničkim projektima bolje iskoriste europske fondove, a kao najveći problem i ovom je prilikom istaknula odljev stanovništva, založivši se za veću uključenost države u rješavanje gorućih problema.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i župani Damir Bajs i Darko Koren održali su u Koprivnici zajedničku konferenciju za novinare.

Župan Bjelovarsko-bilogorski Damir Bajs izrazio je zadovoljstvo što je predsjednica gospodarstvenicima dviju županija omogućila predstavljanje svojih potencijala šefovima diplomatskih misija i međunarodnih organizacija akreditiranih u Republici Hrvatskoj.

Župan Koprivničko-križevački Darko Koren je, napomenuvši kako je svjestan ovlasti kojima predsjednica raspolaže, rekao da ne sumnja da će ona dati značajan doprinos uklanjanju svih problema koji tiše stanovnike dviju županija i šire.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je i ovom priliko negativne demografske trendove istaknula kao pitanje svih pitanja.

“Nažalost, obje županije bilježe odljev stanovništva. Ovdje moram pohvaliti gradove i općine koji rade sve što mogu kako bi se promijenilo to dramatično demografsko stanje. Međutim država mora sustavnije i odlučnije pristupiti ovome problemu. Zatvaranje pošta i raznih institucija u manjim sredinama rezultira odlaskom ljudi, a pritom se ostvaruju minimalne uštede,” rekla je.

Istaknula je kako je nužna cjelovita reforma školstva koja će zadržati mlade ljude u Hrvatskoj tako što će se nakon kvalitetnog školovanja lakše zapošljavati.

Založila se za cestovno i željezničko povezivanje manjih gradova i općina, a u tom kontekstu je pružila potporu nastavku gradnje brzih cesta do Bjelovara i Koprivnice, te modernizaciju pruge Zagreb – Koprivnica – Mađarska granica i izgradnju pruge koja će spajati Bjelovar sa Zagrebom s glavnom raskrsnicom u Svetom Ivanu Žabnom.

Podržala je inicijativu pet župana središnje i sjeverozapadne Hrvatske koja je temeljena na uzoru Projekt Slavnija, da bi se bolje iskoristili europski fondovi.

“Novi indeks razvijenosti omogućit će nekim gradovima i općinama lakše povlačenje sredstava Europske unije. Međutim, od ključne je važnosti i horizontalna suradnja u provedbi zajedničkih projekata,” rekla je predsjednica republike i poručila da će i dalje pomagati gospodarstvu da nalazi nova tržišta izvan državnih granica.

“U poticanju gospodarskih aktivnosti navodim primjer Bjelovara, koji će od iduće godine biti tax free, Grad koji će se odreći komunalnih i drugih naknada u korist poduzetnika,” kazala je Grabar-Kitarović.

Zauzela se za daljnja istraživanja i iskorištavanja geotermalnih izvora koji pokazuju potencijal gospodarske iskoristivosti u obje županije.

“Ovdašnji poduzetnici i obrtnici susreću se s prevelikom birokracijom, slabom suradnjom s državnim institucijama, a kao negativnost isticali su prevelika porezna opterećenja,” rekla je predsjednica te dodala da i prevelik broj inspekcija, koje počesto djeluju represivno umjesto korektivno, ne idu u prilog razvoju gospodarstva.

Grabar-Kitarović: Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi trebao bi uvesti red, a zamke su u iznimkama

Govoreći o poljoprivredi istaknula je nisku otkupnu cijenu mlijeka te je rekla da bi Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi trebao uvesti reda na tržište.

“Međutim u njemu postoje instituti iznimaka koje bi mogle postati pravilo. Primjerice mogle bi se koristiti u vidu primjene dampinških cijena prilikom uvoza jeftinih proizvoda koji su pred istekom roka valjanosti. To ne odgovara nama potrošačima koji na taj način, umjesto kvalitetnih i zdravih domaćih proizvoda, dobivamo proizvode sumnjive kvalitete,” napomenula je Grabar-Kitarović.

Predsjednica podupire razvoj drvne industrije. “Hrvatsko drvo treba ići u hrvatski proizvod. Dakle trebamo se više usredotočiti na izvoz drvnog proizvoda, a ne drvne građe,” rekla je Grabar-Kitarović.

Nakon obraćanja novinarima, predsjednica se uputila na sastanak gospodarstvenika dviju županija s diplomatskim zborom akreditiranim u Hrvatskoj. Na njemu su prezentirane izvozne mogućnosti poslovnih subjekata s ciljem pronalaženja novih tržišta.

To je posljednji formalni sastanak u sklopu njezina ovotjednog boravka u Koprivničko-križevačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Crkva ispunjava svoje financijske obveze

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić ustvrdio je u petak kao nema ničega spornog u odluci kojom se dio crkvene imovine u Dubrovniku predaje hrvatskoj vladi kao udio za vraćanje duga po kreditnim obvezama ocijenivši pri tom kako su drukčije tvrdnje dio već viđene”negativne kampanje” protiv Crkve.

Komentirajući novinarima u Sarajevu otvoreno pismo što ga je hrvatski Centar za mirovne studije (CMS) uputio vladi zbog odluke o preuzimanju dijela duga Vrhbosanske nadbiskupije prema Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj (HBOR) kardinal Puljić je kazao kako u tome ne vidi nikakav problem jer Crkva vraća svoje dugove.

“Ne radi se ni o kakvom oprostu (duga) nego jednostavno o davanju naše imovine pod taj dug koji imamo, a sve ostalo – to je kampanja iz Hrvatske koja inače prema nama često puta negativno pristupa bez da cjelovitu istinu sazna”, kazao je kratko kardinal Puljić.

CMS u otvorenom pismu kritizira odluku hrvatske vlade o preuzimanju duga Vrhbosanske nadbiskupije prema HBOR-u uz tvrdnju kako je ionako riječ o kreditu kojega takva banka nije smjela odobriti.

Za kredit koji je bez kamata nešto veći od tri milijuna eura Vrhbosanska je nadbiskupija kao zalog dala nekretnine u Dubrovniku a u CMS-u tvrde kako su iste nekretnine dva puta založene odnosno kako je na isti način podignut još jedan kredit od 4,5 milijuna eura što smatraju krjanje problematičnim.

Prodajom nekretnina u Dubrovniku dug Vrhbosanske nadbiskupije HBOR-u bi trebao biti smanjen za oko milijun eura.

Iz CMS-a su od vlade i uprave HBOR-a zatražili pojašnjenje zbog čega je ta banka uopće dala kredit pravnoj osobi koja nije registrirana u Hrvatskoj ali i kako je moguće da zalog za vraćanje duga bude nekretnina koja je do 2007. godine bila vlasništvo Hrvatske a potom je prepisana Vrhbosanskoj nadbiskupiji te zašto HBOR tu nekretninu nije ovršio kada Vrhbosanska nadbiskupija više nije bila u stanju vraćati kredit.

Kardinal Puljić: Jednima se u Haagu sudi što su dijelili BiH, a drugi su nagrađeni jer su je podjelili

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari