Pratite nas

Kronika

KOLIKO SE PUTA JOŠ MOŽE PUCATI U ŽRTVU?

Objavljeno

na

Spomen križ hrvatskim braniteljima u središtu  Lovasa nedavno je osvanuo je zaliven crvenom trajnom bojom.

Mržnja prema domovini, oskvrnuće Kristove žrtve ili žrtve hrvatskog branitelja ili jednostavno mržnja prema svemu što nam je sveto – teško je dokučiti što je nekoga natjeralo na ovaj bezdušni, neljudski ili vandalski čin?

Osuđujući ovakva zlodjela, jedino se možemo nadati da će istraga postići
rezultate te da će ovakva i svaka druga destruktivnost kazniti i zauvjek zaustavit.
Ovaj vandalski čin osudile su općinske vlasti Lovasa.
Tijekom Domovinskog rata smrtno su stradala 89 mještana Lovasa, a jedna se osoba vodi kao nestala. Silovane su mnoge žene i djevojke. Uništeni ili oštećeni su gotovo svi gospodarski objekti, a potpuno je uništena 261 obiteljska kuća.

Lovas se izdvaja i kao mjesto koje je poslužilo za realiziranje sulude srpske ideje čišćenja minskoga polja tijelima nesretnih mještana, koji su bili tjerani proći preko njega. Okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…., jedan su dio strahota koje su preživjeli mještani Lovasa, koji su nakon toga protjerani.

Policija provodi istražne radnje kako bi se utvrdio počinitelj koji je u noći s četvrtka na petak crvenom tekućinom zalio spomen križ hrvatskim braniteljima u središtu vukovarsko-srijemskog mjesta Lovas na vukovarskom području, potvrdio je u nedjelju glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske Domagoj Džigumović.

Antun Ivanković

O stradanjima u Lovasu  snimljen je dokumentarac ‘Krvava berba grožđa’ u Lovasu 1991.

Video pogledajte ovdje:

Snimljen dokumentarac ‘Krvava berba grožđa’ u Lovasu 1991.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kotorvaroški Hrvati se osjećaju prevarenim

Objavljeno

na

Objavio

Kotor-Varoš
MUKE PO POVRATNICIMA

Na području općine Kotor varoš prije rata živjelo je nešto više od 10 tisuća Hrvata,a nakon nemilih događanja 90-tih na svoja ognjišta vratilo se njih svega 200. Loša stopa povratka nije uvjetovana nezainteresiranošću, kako se želi u javnosti prikazati, nego nemogućnošću ostvarenja osnovnih uvjeta za  povratak. Jedan je od zaključaka sastanka povratnika i onih koji su izrazili želju za povratkom su loši uvjeti. Ali,  loši uvjeti povratka nisu samo problem u Kotor Varoši nego cijeloj Republici Srpskoj, u kojoj je prije rata živjelo oko 250 tisuća Hrvata, a danas ih je tamo manje od pet tisuća.

Hrvata na području Kotor Varoši je do početak rata bilo oko deset tisuća (10000), a  danas u cijeloj Općini Kotor Varoš živi svega oko 200 Hrvata.

„Kotorvaroški Hrvati koji se žele  vratiti u ovaj grad u svoja sela su zapostavljeni“, zaključak je sastanka Hrvata povratnika u Kotor Varoš i onih koji se žele vratiti. Prema riječima Tomislava Čolića, za loš povratak odgovorne su osobe koje skoro ništa ne rade za povratak Hrvata. On ističe da je u ovom trenutku na području entiteta RS registrirano više od 5000 zahtjeva hrvatskih obitekji, koji žele da im se obnove kuće. Ističe da je osobno predao zahtjev i potpisao ugovore ali kako materijal nikada nije vidio. Kaže da je upoznao Davora Čordaša, ministra za raseljene i prognane osobe RS, ali i Zvonka Milasa, predstojnika Državnog ureda za Hrvate izvan RH, ali rezultata nema.

– Ljudi se osjećaju prevarenim. Ništa nije obnovljeno. Nema nikakvih objašnjenja niti informacija, niti ja više znam koga bi išta pitao, kaže Čolić.

Prema riječima kotorvaroških Hrvata sredstava za povratak je bilo, ali nije bilo političke volje da se taj problem riješi te da se bosanski Hrvati vrate svojim kućama. Volje za povratkom od strane potencijalnih povratnika ima napretek,  ali sredstava i političke potpore i dalje nema.

Ministar Davor Čordaš često je u javnosti iznosio podatke kako je za obnovu kuća u entitetu u kojem obnaša dužnost entitetskog ministra izdvojio milijune za obnovu kuća. No,  hrvatski se povratnici osjećaju prevarenim, jer im 20 i nešto više godina obećavaju isto, a ništa ne bude ispunjeno. U Kotor Varoši ističu da je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik često isticao isto, ali konkretnih poteza još uvijek nema.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Obilježena 25. godišnjica stradanja Hrvata u Trusini

Objavljeno

na

Objavio

FENA

U Trusini kod Konjica u ponedjeljak je obilježena godišnjica ratnog zločina u kojem su pripadnici Armije RBiH 16. travnja 1993. ubili 22 mještana tog sela hrvatske nacionalnosti, civila i pripadnika HVO-a.

U znak sjećanja na žrtve zločina vijence je položilo izaslanstvo obitelji ubijenih Hrvata Trusine, izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, predvođeno predsjednikom Federacije BiH Marinkom Ćavarom, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predstavnici Ministarstva obrane BiH, Oružanih snaga BiH te općinska izaslanstva Konjica i Prozor-Rame.

Predsjednica Udruge poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic Dragica Tomić kazala je kako su se okupili u Trusini, na godišnjicu zločin, kako se nevine žrtve ne bi zaboravile.

– U isto vrijeme, ovo je i opomena za buduće generacije da se ovakvo zlo nikad i nigdje ne ponovi – istaknula je Tomić.

Na poziv Udruge obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic, a u organizaciji Centra za nenasilnu akciju, komemoraciji u Trusini ove godine nazočili su ratni veterani Armije BiH, HVO, HV-a, JNA, VJ i VRS-a.

– Ovdje smo, prije svega, da izrazimo solidarnost sa žrtvama i da poručimo nadležnim institucijama da ratni zločini moraju biti procesuirani – kazao je Amer Delić, veteran Armije BiH i aktivist Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd.

Podsjetio je da od 2008. godine Centra za nenasilnu akciju organizira posjet veterana stratištima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

– Tu smo da pošaljemo poruku mira. Mi koji smo nekad ratovali sada promičemo ideju nenasilja i suživot na ovim prostorima – dodao je Delić.

Nakon komemoracije misu je na mjesnom groblju predvodio biskup Pero Sudar.

Zločin u Trusini dogodio u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, a počinili su ga pripadnici jedinice za posebne namjene Armije BiH “Zulfikar”.

Za taj zločin pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i pol, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora.

Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati