Pratite nas

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Bez Hrvata nema ni BiH

Objavljeno

na

Iseljenike moramo uključiti u razvoj hrvatske države i društva. Moramo stvoriti politiku koja će osigurati potporu svakom našem iseljeniku koji se želi vratiti u Hrvatsku. U tom smislu moramo pojednostavniti stjecanje državljanstva, posebno onima koji neupitno mogu dokazati svoje hrvatsko podrijetlo. – Obiteljsko podrijetlo ne smije nikome biti ni uteg ni povlastica i moramo prestati s povijesnim podjelama. Hrvatska država je nastala na politici pomirbe. – Bez Hrvata nema ni BiH. – Moja suradnja s premijerom Plenkovićem je dobra i konstruktivna – rekla je Predsjednica u razgovoru za Fenix Magazin.

Euroatlantske aspiracije zemalja Jugoistočne Europe, pa tako i Bosne i Hercegovine, posebno su pogođene utjecajem nekih trećih zemalja u cilju pokušaja promjene njihovog političkog smjera. Poštujući suverenu odluku bilo koje zemlje za odabir svojeg političkog smjera, ne možemo tolerirati miješanje trećih strana u odluke koje mogu naštetiti interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Nakon dugo vremena posjetili ste iseljene Hrvate u Južnoj Americi i njihove potomke. Što je bio motiv za tako dalek put?

– Motiv je bila obostrano izražena želja za posjetom, za obnovom veza između Hrvatske i naših iseljenika u zemljama Južne Amerike, za jačanjem nacionalnog zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske koje sam nazvala „globalnom Hrvatskom“. Hrvata je u svijetu danas približno koliko i u Hrvatskoj i odgovorna politika mora maksimalno uvažavati tu činjenicu kao snažan politički, gospodarski, kulturni i demografski potencijal i kapital nacionalne i državne politike. Želim naglasiti kako iseljenike treba u najvećoj mogućoj mjeri uključiti u razvoj hrvatske države i društva, bilo poticanjem povratka ili pak korištenjem iskustava stečenih u drugim zemljama.

Priče o povratku iseljenih Hrvata u domovinu, nažalost, ostale su samo priče. U međuvremenu je Republika Hrvatska suočena s pravom demografskom katastrofom. Koliko je realno da se iseljenike ili njihove potomke iz Južne Amerike može motivirati za dolazak u Hrvatsku kako bi se barem malo ublažili negativni demografski trendovi?

– Rekla bih da povratka ipak ima, doduše malo, ali ima. Isto tako, osobito mladi iz treće, četvrte, pa i pete generacije, pokazuju veliko zanimanje za dolazak u Hrvatsku, za učenje jezika i uspostavljanje veza sa zavičajem svojih predaka. Kada susretnete mlade koji su tako daleko od Hrvatske, bilo u dalekom Punta Arenasu, doslovno na kraju svijeta, ili u obližnjoj Njemačkoj, svi oni čuvaju u sebi misao i ljubav za Hrvatsku. Tada se morate zadiviti i upitati što smo kao država učinili da im omogućimo dolazak u Hrvatsku i ostanak? Naravno, za doseljavanje moramo imati sustavnu državnu politiku koja će to poticati, a to znači politiku koja će svakom našem iseljeniku pružati potporu od trenutka kada stupi na hrvatsko tlo. Mislim na uvjete i mogućnosti školovanja, zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i drugo. No, prije svega, treba olakšati uvjete stjecanja hrvatskoga državljanstva. Ako netko nepobitno može dokazati hrvatsku pripadnost odnosno podrijetlo, ne vidim razloga nikakvu birokratiziranju u tom pogledu. Očekujem promjene u Zakonu o državljanstvu koje će to omogućiti. Da, čak i oni koji ne znaju savršeno hrvatski jezik, lako će ga naučiti – važno je da imaju srce koje kuca za Hrvatsku!

Brojni hrvatski iseljenici su uspjeli kao poduzetnici izvan granica Hrvatske. Imam osjećaj da mi kao država nemamo razrađenu strategiju kako njih motivirati da u domovinu ulože svoj kapital i što je još važnije, znanje i iskustvo. Može li se tu nešto promijeniti?

– Može i mora. Vlada, pri čemu prvenstveno mislim na Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, mora otvoriti niz posebnih investicijskih linija, da se tako izrazim, onih koje će biti posebno prilagođene iseljenicima. Tu isto tako moramo razviti sustav vođenja naših poslovnih ljudi, od iskazane namjere za ulaganjem do njene realizacije, kako ne bi gubili vrijeme, novac i živce. No sada, nažalost, vidimo da upravo u diplomaciji moramo pojačati gospodarski element, odnosno moramo prevladati prepreke koje proizlaze iz nerazumijevanja važnosti i vrijednosti hrvatskoga iseljeništva s jedne strane, te uloge hrvatske države i njezinih institucija s druge strane.

Mogu li veze s Gradišćanskim Hrvatima u Austriji i Mađarskoj te Hrvatima u Rumunjskoj, kao čuvarima hrvatske tradicije i značajnog dijela naše povijesti, biti bolje?

– Ponovno ću reći: i mogu i moraju. Hrvati koji su u tim i drugim državama stoljećima pod raznim asimilacijskim pritiscima očuvali svoje nacionalno ime i identitet, zaslužuju naše poštovanje i brigu. Posjetila sam Gradišćanske Hrvate i veseli me vidjeti s koliko ljubavi oni čuvaju svoju hrvatsku kulturu, običaje, hrvatsko ime.

Može li Republika Hrvatska kroz organiziranje književnih ili glazbenih večeri, raznih znanstvenih rasprava, čestih susreta kulturnih i obrazovnih djelatnika pomoći da se u tim krajevima kod što većeg broja ljudi očuva hrvatski jezik te da ostane živa njihova svijest o pripadnosti hrvatskom narodu?

– Kultura je temelj i ključno sredstvo nacionalne afirmacije. Iz svog nacionalnog povijesnog iskustva znamo da su nas kultura i duhovnost održale u vremenima kada nismo imali ni svoju državnu neovisnost, ni mogućnost samostalnog vođenja nacionalne politike. Tijekom posjeta Južnoj Americi susrela sam mnoge Hrvate koji ne znaju hrvatski jezik, ali ponosno, kroz kulturu, čuvaju hrvatsku nacionalnu svijest. Prema tome, kulturni i obrazovni sadržaji ključni su za očuvanje njihova identiteta. Željela bih da imamo veći broj hrvatskih škola u svijetu ili bar tečajeva hrvatskoga jezika, veći broj lektorata i katedri za hrvatsku povijest i kulturu.

Neki političari, posebno predstavnici nekih nacionalnih manjina zamjerili su Vam susret s iseljenicima u Argentini. Ta hajka se nastavlja pa Vam tjednik „Novosti“ zamjera što je s Vama na putu bio saborski zastupnik Davor Ivo Stier koji je potomak hrvatskih iseljenika u Argentini. Sporno im je to što je Stierov djed bio pripadnik vojske NDH. Kako ocjenjujete te tvrdnje? Kome uopće trebaju ta stalna podsjećanja na NDH?

– Doista moramo prestati s tim podjelama i predrasudama. U današnjoj Hrvatskoj, koja je nastala na pomirbi i zajedništvu, kako uopće više netko može i spominjati obiteljsko podrijetlo kao odrednicu bilo koga od nas? A najnemoralnije je optužbe, bilo kakve, a pogotovo one nikada dokazane koje su rezultat samo svrstavanja u pojedinu političku ili drugu skupinu, protezati na djecu i unuke. To je nedopustiva stigmatizacija. Svatko je od nas čovjek koji odgovara za sebe, svoje stavove i svoje postupke. Obiteljsko podrijetlo ne smije biti ni povlastica, ni uteg nikome od nas. Osim toga, optužbe na temelju bivše jugoslavenske propagande o „neprijateljskoj emigraciji“ ne smatram pravno ni politički relevantnima. Nažalost, u dijelu našeg medijskog prostora, kada je o hrvatskom iseljeništvu riječ, vlada površnost, nepoznavanje činjenica, pa i zlonamjernost, i to unatoč dostupnosti informacija. Osim toga, treba znati da je velika većina Hrvata nakon rata diljem svijeta zaista našla prostor slobode i spas od masovnog terora. Znamo što bi im se dogodilo da su ostali.

Razgovarao: Ante Gugo/ Fenix Magazin

Što vi mislite o ovoj temi?

Razgovor

Jan Ivanjek: Postrojavanje četnika u BiH je priprema za neke buduće sukobe

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovao vojni analitičar Jan Ivanjek.

♦ Je li Srbija pokušala spriječiti nabavku izraelskih F-16 jer bi je to dovelo u inferiorni položaj?
♦ Kakvi su planovi MORH-a nakon propale nabavke izraelskih F-16 Barak?

♦ Je li medijska kampanja koja je u početku te izraelske zrakoplove nazivala starim kantama, a kad su se pojavili problemi realizacije žestoko napala odgovorne, bila potaknuta nekim vanjskim čimbenicima, poput konkurentskih proizvođača zrakoplova ili nekih susjednih država kojima ne odgovara jačanje borbene moći HV-a?

♦ Kakav bi vojni učinak za HV imala jedna eskadrila borbenih zrakoplova poput primjerice F-16 Barak?
♦ Što je u pozadini ‘spontanih’ prosvjeda u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Albaniji?

♦ Jesu li beogradski prosvjedi upozorenje predsjedniku Srbije Vučiću?
♦ Ima li inicijativa priznanja Kosova veze s tim prosvjedima?

♦ Na koji način određene tajne službe potiču prosvjede?
♦ Može li Srbija vojno intervenirati ua Kosovu?

♦ Kakve su vojne mogućnosti kosovskih oružanih snaga?
♦ Hoće li doći do ujedinjenja Kosova i Albanije i kako na to gledaju velike zainteresirane sile?

♦ Što znači postrojavanje četničkih paravojnih formacija u BiH?
♦ Zašto je u Čapljini uspostavljena satnija mornaričko-desantnog pješaštva HV-a?

♦ Kakvo je stanje i vojna sposobnost HV-a?
♦ Koliko bi Hrvatska trebala imati profesionalnih vojnika?
♦ Treba li uvesti obavezu služenja vojnog roka?

♦ Ako dođe do povećanja broja migranata u BiH, hoće li Hrvatska moći bez ograde čuvati svoj teritorij?
♦ Što se dogodilo s razbijenom islamskom državom u Siriji; gdje su završili isilovci?
♦ Jesu li dugoročne turske ambicije ostanak u NATO paktu?

♦ Zašto je ubojica u Novom Zelandu slušao četničke pjesme?
♦ Je li to predmet obrade obavještajnih sustava zemalja koje su izložene terorističkim napadima?

♦ Postoji li mogućnost da Balkan ponovo bude izložen nekom obliku agresije iz pravca arapskih zemalja ili Turske?
♦ Treba li Hrvatsku zabrinuti islamizacija BiH i naoružavanje bošnjačkog dijela?

♦ Može li Balkan ponovo postati ‘bure barute’ i je li Hrvatska dobro postavljena prema toj mogućnosti?
♦ Kakve su osobine nove hrvatske jurišne puške VHS 2?

♦ Hoće li HV nabaviti američke borbene helikoptere tipa Apache?
♦ Što znači nabavljanje protupješačkih i protuoklopnih helikoptera u Hrvatskoj i u Srbiji?

 

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

dr. Tado Jurić: Kompletna jugoistočna Europa je na koljenima

Objavljeno

na

Objavio

Treba raditi na poruci nade, međutim ta poruka mora imati temelj i mora imati zaista pravu strategiju, a ne samo želje, istaknuo je u srijedu 20. ožujka povjesničar dr. Tado Jurić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, gost HKR-ovih „Argumenata”, u kojima se – povodom „Tjedna solidarnosti i zajedništva s ljudima i Crkvom u BiH” – raspravljalo kako žive, kakvu pomoć trebaju i kako im se može pružiti još veća podrška i potpora da ostanu i opstanu na tom prostoru.

Žana Ćorić iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, također HKR-ova gošća pojasnila je da su upravo osnovali jednu radnu skupinu – s obzirom na nove okolnosti u kojim se sve brzo mijenja, poput iseljavanja – te će prilagoditi postojeću strategiju Vlade Republike Hrvatske. I svjesni su da nisu dovoljno poradili na informiranju o tome što konkretno rade, a jako puno rade s mladima.

Naši ljudi imaju potencijala, a mi iz Republike Hrvatske pružamo im mogućnost da ih usvajaju i, naravno, poslije koriste u BiH

„Radimo puno na unapređenju njihovih znanja, vještina. Vjerujem i sigurna sam u to da su upravo ljudi ključ bilo kojeg uspjeha bilo koje tvrtke, a tako i zemlje.

Naši ljudi imaju potencijala – a mi iz Republike Hrvatske s onim mogućnostima na nekoj platformi, a u pitanju su specifična znanja – pružamo im mogućnost da ih usvajaju na jedan način i da, naravno, poslije koriste u Bosni i Hercegovini.”

Ima brojnih pomaka. Prvi put je hrvatska vlada na sastanak nedavno pozvala i predstavnike našeg Caritasa, rekao je mons. Tomo Knežević, ravnatelj Caritasa Bosne I Hercegovine, dok je na direktan upit – kako se izvući iz frustrirajuće situacije u kojoj hrvatske predstavnike u najviša tijela biraju Bošnjaci – odgovorio:

Ne smijemo zapasti u jednu melankoliju; sve ide niz brdo, ništa nema pozitivno

„Ne smijemo zapasti u jednu melankoliju; sve ide niz brdo, ništa nema pozitivno. Dio smo jugoistočne Europe gdje se usisava radna snaga. Druga stvar je: mi moramo učiniti, kao hrvatski korpus – bez obzira bili pozicija ili opozicija u BiH ili u RH – ne podijeliti Hrvate pa onda možeš raditi kako hoćeš”, pojasnio je i kroz primjer svoje zemlje upozorio da neki razliku Hrvate Hercegovine, Hrvate središnje Bosne – sam je dijete tog kraja iz Zenice – te Hrvate Posavine pa tamo imamo opet Hrvate iz zapadne Bosne koje se onda može dijeliti i po biskupijama.

„Takvo razmišljanje dolazi od pojedinih političara iz Republike Hrvatske. Mi smo jedan korpus i mi moramo imati svoje legitimne predstavnike da živimo demokraciju” – naglasio je – i da nadiđemo sebe i svoj egoizam, jer kad smo jedinstveni nitko nam ništa ne može.

Druga dva naroda jako dobro znaju gdje je granica preko koje u dijeljenju ne idu, baš ovih dana se to vidi u formiranju vlasti, rekao je mons. Knežević, dok je dr. Jurić bio vrlo oštar spominjući da postoje politički i ekonomski dinamizmi koji vode pražnjenju prostora od Hrvata.

Uloga države je ne samo da daje lažna obećanja, nego da ona zaista bude agencija prosperiteta, kod nas država tu ulogu uopće ne radi

„Uloga države je, ne samo da daje lažna obećanja, nego da ona zaista bude agencija prosperiteta. Kod nas država tu ulogu uopće ne radi. Propustila je biti agencija blagostanja i nade, ali stvarne nade”, rekao je i upitao se: Što stoji iza te strategije?

mons. Tomo Knežević i urednik Vlatko Ojvan

Možemo pogledati – pokušao je dati odgovor – cijela jugoistočna Europa se, zapravo, prazni i cijela istočna Europa se prazni. „Njemačka je usisala kompletnu radnu snagu istočne Europe i svih zemalja u okruženju. Nas je pretvorila ovdje u inkubator radne snage. Kompletna jugoistočna Europa je na koljenima, a mi smo samo jedan mikrokozmos u toj široj priči.”

To je jedna ekonomija koja je stvorila političku zajednicu Europsku uniju kako bi svoje interese realizirala, a naši političari nisu spremni odgovoriti globalizaciji, nastavio je te upozorio i na sljedeće:

„Vidimo da je u EU sloboda kretanja, tobožnja, radnika. Zašto onda nisu došli raditi Nijemci u Hrvatsku, ako je to kao jedan otvoreni proces protoka roba i ljudi? Sve ide njima u korist, a mi za svakog Hrvata kojeg izgubimo gubimo otprilike milijun, minimalno, kuna. Nama će se sada sve obiti o glavu i kroz to što će pasti mirovinski ustav uskoro – vidimo svaki dan se govori o tome – ali i dalje nam nije jasno što se događa.”

U ratu smo, no koji ne vidimo, bio je slikovit profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u razgovoru s urednikom „Argumenata” Vlatkom Ojvanom.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari