Pratite nas

Komentar

Kolinda Grabar-Kitarović: Hrvatska ne može i neće prihvatiti ovu sramotnu presudu

Objavljeno

na

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović oštro je u četvrtak kritizirala oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju, ocijenivši da je riječ o sramotnom porazu međunarodnog kaznenog prava.

[ad id=”93788″]

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju oslobodilo je vođu srpskih radikala Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH.

“Današnja oslobađajuća presuda jednom od najvećih zločinaca na našim prostorima doista je ogroman udarac međunarodnom kaznenom pravu. Ona je upravo sramotna”, kazala je Grabar-Kitarović u izjavi za novinare u Sofiji, gdje boravi u službenom posjetu.

“Ako uzmete u obzir da je Haški sud Šešelja osudio na četiri godine i devet mjeseci zatvora samo radi iskazivanja nepoštivanja prema tome sudu i radi prijetnje svjedocima u pojedinim slučajevima, a da ga je danas oslobodio radi huškanja i poticanja na eksterminaciju, uništavanje cijelih naroda i na genocid, to doista ne može biti ništa drugo nego poraz međunarodnog kaznenog prava”, kazala je.

“Danas molimo za sve njegove žrtve i žrtve velikosrpske politike, od Vukovara preko Škabrnje do Sarajeva, Srebrenice i do Kosova”, dodala je.

“Međutim, isto tako je činjenica da je Hrvatska danas slobodna i samostalna država i to nam nitko neće uzeti”, kazala je predsjednica, istaknuvši da je “Šešeljeva politika upravo u Hrvatskoj doživjela svoj prvi i najveći poraz”. “I to je nepovratno. Idemo razmišljati o tome.”

“Nadalje, moram kazati da Hrvatska ne može i neće prihvatiti ovu sramotnu presudu i nastavit ćemo raditi sve što je u našoj moći kako bi pravda bila zadovoljena. Međunarodno pravo možda je danas zakazalo, ali vjerujte mi, pravda neće!”, poručila je hrvatska predsjednica.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Gordana Zelenika: ‘Blago zemlji koja vas ima …’

Objavljeno

na

Objavio

Još uvjek čujem glas moga oca kako mi govori.
“Ja tebi neću moći pomoći puno u životu, sve ćes morati sama.”

Bila sam peti razred osnovne škole i pitala sam kako to da iako sam odličan učenik ne mogu nikada ići na skijanje.
Ni na more. I zašto mi nemamo vikendicu na moru? I zašto nikada nemamo novaca?
I kako to da živimo u kući bez parketa i nisu dobili stan kao svi drugi?
I zašto je čovjek koji je pogledao našu kuću rekao mami da više nikada ne šalje zahtjeve za kredit jer dobro zna zašto ga neće dobiti?
I zašto je mama plakala?

On mi je tiho objasnio da ja ne moram ovdje ostati.
Da dobro učim, izaberem fakultet u kojemu Partija ništa ne može odlučivati.
I da jednog dana jednostavno odem van.
Daleko odavde.
Život se posložio tako da sam u istinu i otišla.
Gotovo bez pozdrava.
Oni su odlučili da jedan od nas mora preživjeti.
U Zagreb su donijeli moju odjeću i knjige.

I ja sam otišla zadnjim PAN American letom u New York.
Oni su ostali na milost i nemilost Četnicima i
JNA koji su nemilice tukli moj Osijek okružen sa tri strane.
Godine na rubu gladovanja, učenje na stranom jeziku po 12 sati dnevno,
na socijalnoj margini u novoj zemlji.
Tuđoj.

Neizvjesnost hoću li ikada više vidjeti svoje najdraže.
Prosvjedi, davanje zadnjih dolara doslovno odvojenih od usta..
Košmar.
Negdje tamo na drugom kontinentu stvarala se moja Hrvatska.
Na krvi moje braće, mojih prijatelja.

Naučila sam u stranoj zemlji podignuti glavu.
Biti ponosna na svoje ljude,
na svoju zemlju.
Iako mi je strana zemlja dala ogroman osjećaj slobode, nagradila sve moje napore i otvorila bezbroj mogucnosti, u srcu je ostala bol.
Za slikama moga djetinjstva.
Za poznatom mirisom kuće i majke.
Za mojim ljudima.
Neopisiva je to bol.
Zna ju samo onaj tko ju je na ovaj način osjetio.
Emigrant.

Vratila sam se očekujući je ponosnu i sretnu !
Lijepu kao u snovima.
Dočekala me tužna, opljačkana, sa ljudima pognutih glava, osramoćenim pobjednicima gurnutim na margine društvenog života.
A tamo gore, neka stara poznata pjesma.
Ona sa početka priče.
Neki čudni ljudi na krivim mjestima.
Poznata su mi bila imena stranaka, ali ono sto govore nikako se sa tim imenima više se nije moglo povezati.
Tko je ovdje sada moj?
Je li itko?
I zašto svi šute kada je tamo, odakle dolazim, bilo sasvim normalno da se pobunimo radi
širine plaže koju su nam obećali a nisu napravili??
I onda jasno i glasno čujem jedno ime
koje jasno i glasno
uz odobravanje svih koji na njegove izjave šute, govori o tome kakva treba biti njihova Hrvatska.

Ime tog gospodina je Krešo Beljak.

Gledam ga isključivo kao žena, povratnica iz emigracije, nacionalno osvještena Hrvatica i katolkinja.
I pitam one koji navodno “zovu “iseljenu Hrvatsku da se vrati, kako će objasniti ne činjenje na riječi upućene ženi, povratnici, Ruži Tomašić :
“Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i ući nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajicama.
Sikter iz Hrvatske!!!”
Kako će objasniti katoliku Hrvatu koji je prodao kuću i poslao novac za obranu Hrvatske riječi upućene katoličkom aktivistu Batarelu :

“Za KATOLIKA Vicu želim da što prije opet postane Vincent John. Da izmoli 100 Oče naša na Zagrebačkom aerodromu prije nego što zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao. Da pokuša svoju zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji a ne kod nas.“
Kako će objasniti nama koji smo naučili na suživot sa ljudima raznih rada i vjeroispovjesti divljački napad na dr Zlatka Hasanbegovića, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti :

“a Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda i jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića samo je prevelika kukavica da to javno prizna. Efendija Hasanbegović je obićni domaći izdajnik, kriptonacist, lažljivac, provokator, saboter hrvatske pred međunarodnom javnošću.”

Kako će oni koji pozivaju Hrvate da se vrate objasniti da nitko riječju nije reagirao niti osudio brutalno vrijeđanje Hrvatskog domicilnog naroda u njihovoj vlastitoj zemlji riječima kojima ih nikada u stranim zemljama u kojima žive se nitko ne bi usudio vrijeđati?

Doček naših srebrnih nogometaša koji su proslavili ime svoje zemlje
Krešo Beljak naziva ovako: Radi Thompsona koji je svirao kada je emigracija sakupljala novce !

„Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… ali ne će, nabijem njega i sve fašiste!!! Danas samo Hrvatska..”

Beljak ovako vidi ljude koji se ne slažu sa politikom Milorada Pupovca

“Bagra“ sve su glaniji i sve jači a većina šuti i gleda… do kad!?!? Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u „njihovu“ zatucanu Hrvatsku”

A u isto vrijeme proziva cijenjenu umjetnicu, ženu Meri Cetinić ovim riječima :
JER SE OGLASILA ZBOG MICANJA HOSOVE PLOĆE PODIGNUTE POGINULIMA: „Zvali su je crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar.“

Čovjeku koji na javnoj TV otvoreno priznaje da puši marihuanu i zalaže se za njenu proizvodnju, jos bi se u nekim okolnostima takve izjave i dale razmotriti, no ako je on predsjednik političke stranke i član Amsterdamske koalicije koja odabire ljude za EU Parlament, teško se ovako nešto igdje u civiliziranom svijetu može tolerirati.

Gospodo ! Pozivate Hrvate da se vrate?
A stotine tisuća obitelji radi ovakvih političara upravo sada govore iste riječi koje je moj otac meni govorio prije 40 godina u komunističkoj
Jugoslaviji !

I na koncu, čestita Krešo pobunu u Srbiji protiv vlasti u Beogradu
I on bi tako nešto priredio !!!
A na pravoslavni Božić zaklinje se u bratstvo i jedinstvo..i zazivlje Tita !

No eto.. želja mu se ispunila pa tako će imati prosvjed protiv sebe 23.3. u Samoboru..
Demokratski.. jer mi Hrvati želimo ipak civiliziranu demokratsku zemlju u kojoj nas nitko neće smatrati građanima drugog reda.
A jednom kada se retorika i ponašanje ovakvih političara civilizira, možda se i vrati iseljena Hrvatska i prestanu se mladi dalje iseljavati…

Tragedija u svemu je da je slogan njegove Amsterdamske koalicije “ Lijepa naša Europo..”
Da… blago zemlji koja vas ima…

i koji bi ovakvu viziju i bogatstvo svoje kulture reprezentativno prenosili dalje po svijetu !

Gordana Zelenika

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama

Objavljeno

na

Objavio

Za manje od 24 sata gotovo cijeli svijet je znao za svakog od ubijenih muslimana na Novom Zelandu, što je dobro jer zlo ne treba tajiti i pretvarati se kako ne postoji, pokoj im duši svima. No, zašto u našem hrvatskom društvu, a kamoli u svijetu, tek rijetki znaju za:

1. Doljane
2. Križančevo Selo
3. Uzdol
4. Trusinu
5. Dusinu
6. Čukle
7. Lužane
8. Gusti Grab
9. Orlište
10. Sušanj
11. Grm
12. Miletiće
13. Krpeljiće
14. Maljine
15. Vitez
16. Kraljevu Sutjesku
17. Drenovnik
18. Slapnicu
19. Ljubince
20. Vrbanju
21. Bugojno
22. Kiseljak (Žepče)
23. Zabilje
24. Grabovicu
25. Vrbicu
26. Hudutsko
27. Kopljare
28. Vareš
29. Fojnicu
30. Buhine Kuće
31. …

Ovo nisu ni sva stratišta Hrvata na kojima su tadašnje muslimanske postrojbe klale, ubijale civile, starice, starce, trudnice, djevojčice, dječake i zarobljene pripadnike HVO-a, već tek ona koja mi padaju na pamet dok ovo pišem. O njima ne da se ne govori, već nemamo procesuirane ni izvršitelje, a kamoli nalogodavce.

Mnogi su danas profesori, vozači autobusa, konobari, ekonomisti, inženjeri… Žive i dalje kuću do kuću s onima čije su obitelji ubili. Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ABiH pobili su 1051-og hrvatskog civila (121 hrvatsko dijete.)

Postoje i fotografije i video materijali koji pokazuju i dokazuju tko je takve stvari činio, ali ti zločinci danas mirnije šetaju nego hrvatski narod koji u praksi nema osnovna ljudska ni politička prava.

O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama. Ili oni koji bi trebali, a za to su plaćeni, a jednostavno ne znaju.

 

Raguž: Bošnjačka Armija RBiH protjerala je 170 000 Hrvata, to je više od udruženog zločinačkog pothvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari