Pratite nas

Politički rentgen

Kolinda Grabar Kitarović-hrvatska ‘željezna ledi’!

Objavljeno

na

Dana 12. srpnja 1987., predsjednik SAD-a Ronald Reagan boravio je je u Berlinu prigodom proslave 750. obljetnice grada. Tijekom svog govora na Brandenburškim vratima Reagan je praktički isprovocirao i “izazvao” Gorbačova da sruši Berlinski zid sljedećim riječima:

„Podupiremo promjene i otvorenost; jer mi vjerujemo da sloboda i sigurnost idu zajedno, da uznapredovanje ljudskih sloboda može samo ojačati mir u Svijetu. Postoji jedan potez koji bi Sovjeti mogli napraviti, a bio bi nezamjenjiv, koji bi dramatično unaprijedio želju za mirom. Generalni sekretare Gorbačov, ako tražite mir, ako tražite prosperitet za Sovjetski Savez i Istok, ako tražite liberalizaciju, dođite ovdje na ova vrata. Gospodine Gorbačov otvorite ova vrata. Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!”

Ledi Margaret Thatcher i Ronald Reagan imali su posebne prijateljske i političke odnose za vrijeme svojih mandata koje se nastavilo i nakon njihovog formalnog silaska s političke scene. Taj tandem imao je presudnu ulogu u rušenje Berlinskog zida, sloma „željezne zavjese“ i zaustavljanju hladnog rata između Istoka i Zapada.

„Željezna ledi“ Margaret Thatcher na tragu tih politika imala je snažnu ulogu u međunarodnim krugovima kao prijateljica Hrvatske na putu našeg osamostaljenja i jedina je u svojoj čuvenoj izjavi tražila da se Hrvatskoj skine embargo na uvoz oružja, kako bi se se Hrvatska naoružala i obranila od velikosrpske agresije. Ta čuvena izjava nastala je na ideji tvrtke Capitol d.o.o čiji sam bio član i osnivač i pobornik ideje da otputujemo u Veliku Britaniju i zatražimo međunarodnu potporu uglednih Britanskih političara i gospodarstvenika.

Na kraju smo završili u obiteljskom domu Margaret Thacher gdje nam je „željezna ledi“ dala čuvenu izjavu pred kamerama, a moj dragi  prijatelj Dragan Salarić, profesor engleskog jezika, držao je u tom trenutku snimanja senhaizerov mikrofon ispred kamera HRT-a. Snimka izjave je vrlo brzo  obišla cijeli Svijet i odjeknula u međunarodnim krugovima nakon čega su se kao na tekućoj vrpci redale potpore neovisnosti Hrvatske, nasuprot snažnom zalaganju jakih političkih krugova za konstrukciju neke nove konfederalne  Jugoslavije.

Jedan od tih jugoljubaca ili idejnih začetnika neke nove konfederalne Jugoslavije bio je i Stjepan Mesić čija je ideja bila da se na pet godina potpiše konfederalni ugovor i da zatim svako ide svojim putem. Da se kojim slučajem to dogodilo mi Hrvatsku nikada ne bi imali, ni ovakvu kakva je danas! Stjepan Mesić, tada visoko pozicionirani HDZ-ovac, kada smo mu predočili dokaz da imamo dogovoren razgovor s ledi  Margaret Thacher u Velikoj Britaniji i da će Hrvatska vjerojatno dobiti njenu potporu, rezolutno nam je odbio svaku potporu s riječima: „A što će to nama“?  Osobno sam bio na tom sastanku. Nakon toga svu potporu za tu akciju dao nam je gospodin Antun Vrdoljak, osigurao nam sredstva za put i dao na raspolaganje televizijsku opremu. Tako su nastale dvije sjajne emisije, u suradnji tvrtke Capitol d.o.o i HRT-a, „Velika Britanija za Hrvatsku“ i „SAD-e za Hrvatsku“ koje i dan danas postoje u arhivima HRT-a.

Ako mi danas mislimo da je u Hrvatskoj na pragu 2020. godine srušena „željezna zavjesa“, da je poražen mentalnokomunistički mentalitet, da su poražene one snage koje na tragu Mesićeve neojugoslavenske fantazmagorije uporno promoviraju konfederalnu ideju grdno se varamo. To se kristalno jasno vidi nakon sve žestine napada na našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović koje se, eto, usudila kazati da je rođena iza „željezne zavjese“, koja se usudila progovoriti o „golim otocima“ kao simbolima neslobode i komunističke diktature, koja se drznula kazati istinu da su neki nogometni klubovi u Socijalističko Republici Hrvatskoj bili ekspoziture Beograda ili preciznije ekspoziture „Crvene zvezde“ i „Partizana“ .

Činjenica je, nije to bila sam Rijeka, u dobroj mjeri bili su to i Dinamo i Hajduk čiji su najveći talenti redovito završavali u Beogradu. Poznata je izjava Aleksandra Rankovića iz tih olovnih vremena da Dinamo nikada ne smije biti prvak Jugoslavije, može biti drugi, ali prvi ne smije biti nikada. Ta ideja se mogla operacionalizirati jedino slabljenjem Dinama i režimskim nogometnim sucima koji su Dinamu ukrali najmanje 10 naslova prvaka Jugoslavije.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dirnula je u osinje gnijezdo, pogodila je u centar mete i na taj način je svalila na sebe drvlje i kamenje i tsunami novih brutalnih napada koji su uvijek na rubu seksizma i vulgarnog ruganja. Pogodila je gdje ih najviše boli. Pogodila je u srce one partizanske stogodišnjake, kakav je Joža Manolić, koji na opsesivan i  nevjerojatan način podupire antifašističku borbu svog predsjedničkog kandidata Zorana Milanović za Pantovčak, jer valjda je analogno tome „gospođa“, kako on naziva Kolindu Grabar Kitarović fašist pa je protiv nje potrebno organizirati novi antifašistički ustanak. Ali, stvari nisu tako jednostavne da bi ove teze podkrijepljivali samo sa izjavama ocvalog stogodišnjeg mladoženje.

O potrebi podizanja nove antifašističke revolucije u Hrvatskoj i zabrani djelovanja svih onih partija „koje su slomile unikatni dragulj Jugoslaviju“ postoje relevantni zapisi analitičara generala Blagoja Grahovca u njegovoj geostrateškoj studiji pod naslovom „Lomljenje unikatnog dragulja Jugoslavije“. Još žešće se Blagoje Grahovac okomio na Kolindu Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka, gdje izravno tvrdi da su njih dvoje i njihova stranka HDZ glavna meta nove antifašističke revolucije, jer su direktan proizvod fašističkog djelovanja Franje Tuđmana, razbijača „unikatnog dragulja Jugoslavije“.

Dakle, Tuđmana, K.G.Kitarović i Karamarka, general  Grahovac  eksplicite naziva i proizvodi fašistima, jer ako nema fašista nije potrebna ni antifašistička revolucija? Zbog toga ih treba ukloniti iz politike, piše to Blagoje Grahovac u svojoj strateškoj analizi pod naslovom „Biografije“. A general Blagoje Grahovac nije bilo tko, on je geostrateški analitičar Ljubljanskog IFIMES-a, instituta za Balkan i Bliski istok čiji su osnivači i članovi Budimir Lončar i Stjepan Mesić uz svu silu članova jugoslavenske provenijencije, uglednih bivših jugoslavenskih političara! Pametnom dosta!

Ako je ledi Margaret Thacher bila i ostala „željezna ledi“ u međunarodnim krugovima zaslužna za rušenje komunizma, onda je Hrvatskoj potrebna „željezna ledi“ u liku i djelu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja će u našim unutarnjim odnosima inicirati konačno rušenje Berlinskog zida i slamanje „željezne zavjese“ u našim glavama, u glavama onih koji silno žele i žale za Jugoslavijom, koja bi se ponovo trebala roditi kao dokaz da padom Berlinskog zida i prestankom hladnog rata taj proces nije dovršen, da taj proces živi u nekoj novoj maštovitoj Jugoslaviji.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je želeći izazvati predizbornu kontroverzu krenula u tu antikomunističku avanturu, koja bi u konačnici mogla obilježiti njenu kampanju i donijeti joj silne simpatije njenog prirodnog biračkog tijela. Na drugoj strani biti će oni koji će predsjednicu proglasiti „personom non grata“ u Rijeci, oni koji već danas vježbaju urnebesni antikolindovski performans začinjen gromoglasnim  zvižducima pod dirigentskom palicom Vojka Obersnela, Zorana Stevanovića, i Željka Jovanovića, ukoliko se ona pojavi na Rujevici na sudbonosnoj utakmici naših Vatrenih protiv Slovačke.

Učinit će sve da joj „zabrane“ dolazak ili da joj zagorčaju život do krajnjih granica. Čini se da je predsjednica sav svoj trud koji uložila  brendirajući Hrvatsku preko uspjeha naših nogometaša poništila govoreći istinu o „željeznoj zavjesi“ govoreći istinu o „golim otocima i beogradskim ekspoziturama“, no treba se uvijek držati one iz Evanđelja  koju je sveti  Ivan Pavao ll često isticao.

„Istina će vas osloboditi“! Samo istina može nas osloboditi svih komunističkih zala, pa i ove „željezne zavjese“ koja se hrani i egzistira u  glavama protivnika neovisne i slobodne Hrvatske države. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne smije se umoriti u potrazi za istinom niti smije popustiti pred gomilom mentalno komunističkih „vučjih čopora“ čiji „lavež“ iz dana u dan biva sve glasniji.

Jer, što više oni „laju“, mi moramo biti sigurniji i sigurniji da je Kolinda Grabar Kitarović i ovaj put najbolji izbor za predsjednicu Republike Hrvatske u drugom mandatu. Zoran Milanović, Stjepan Mesić, Budimir Lončar, Blagoje Grahovac, Krešo Beljak, Željko Jovanović, Anka Mrak koja tvrdi da je Kolinda Grabar Kitarović „hodajuće ruglo po svijetu“, zapravo su najbolji odvjetnici našoj predsjednici i najbolja preporuka da baš upravo njoj damo svoje povjerenje.

U protivnom, na Pantovčak će nam zasjesti Zoran Milanović, kandidat boljševičkih i antifašističkih kreatora nove  revolucije, a eventualnim porazom Kolinde Grabar Kitarović SDP i ujedinjena ljevica će sa Davorom Bernardićem zauzeti Banske dvore, drugo sveto hrvatsko brdo.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Umjesto sezone kiselih krastavaca, čeka nas užareno političko ljeto!

Objavljeno

na

stockphoto

U svibnju 2020., u mjesecu obilježavanja najveće povijesne tragedije hrvatske nacije svjedočimo novom oživljavanju razdora u hrvatskom društvu i još dubljem ukopavanju u ideološke rovove kao da nam nije dovoljan COVID-19, potres u Zagrebu, prijeteća ekonomska kriza i nepredvidiva ugroza zdravlja nacije koja se objektivno prognozira u jesenskim danima. Čini se da smo nacija koja slabo pamti, a brzo zaboravlja vremena kada smo zahvaljujući zajedništvu stvarali i stvorili Hrvatsku? Tuđmanove pomirbe na koju se mnogi pozivaju nema ni u tragovima, o čemu nam svjedoče sve žešće ideološke podjele koje će dodatno zagrijati vrelo političko ljeto 2020.

Na lijevom političkom spektru događa se ujedinjenje ljevičara i liberala koji će se u dva bloka po sistemu „dvije mreže love više glasova nego jedna“, suprotstaviti HDZ-u na parlamentarnim izborima i nema nikakve sumnje da će se taj tip zajedništva na lijevom spektru dogoditi i polučiti realno očekivane rezultate. U stvari, politički entiteti na lijevom političkom spektru nikada nisu ni bili na smrt posvađani da ne bi zbog osobnih i partitokratskih interesa pomirili tekuće foteljaške razmirice. Svi oni zajedno imaju jedan snažan motiv, a to je maknuti HDZ s pozicije vlasti pod svaku cijenu, što je sasvim legitimno i politički opravdano, što konačno i jeste uloga oporbe.

Istovjetni procesi  okupljanja događaju se na desnom političkom spektru, a najnovije približavanje Zlatka Hasanbegovića kao jedinog istaknutog ideologa desnice pokretu Miroslava Škore, dat će dodatni vjetar u leđa Mostu, Suverenistima, Željki Markić i još nekima s pravaške scene za realizaciju projekta okupljanja u široku desnu platformu što im nije uspjelo prije izbora za zastupnike u EU parlamentu. Ostaje za vidjeti jesu li iz tog iskustva akteri desnice nešta naučili i pred njima je ispit vlastite savjesti i vrijeme stvaranja onakvog političkog programa oko  kojega bi se mogli svi okupiti. Kod njih vjerojatno ni na temi političkog programa ne bi trebalo biti većih razlika, a prema onome što se može iščitati iz pojedinačnih nastupa lidera desnice, fokus će se svakako staviti na ustavne promjene i promjene potrošenog i neučinkovitog izbornog zakona koji projicira političku nestabilnost i jačanje korupcije  nakon svakih izbora. U tom kontekstu potrebno je napomenuti da je koncept ustavnih promjena i promjena izbornog zakona prema modelu „Hrvatska jedna izborna jedinica“, detaljno razradio Ante Đapić u suradnji s vrhunskim znanstvenicima u svojim „Vukovarskim tezama“ što je zapravo politička platforma njegove stranke Desno.

Ono što je neupitno, ulaskom Hasanbegovića u savez sa Škorom taj blok je snažno percepcijski zaokrenuo u desno, sužavajući si prostor utjecaja na politički centar.

Oko svjetonazorskih prijepora kao što su zaštita života od rođenja do smrti, Istanbulske i Marakeške konvencije,  olakšavanja referendumskih inicijativa, (ne)rada nedjeljom, izjednačavanja komunističkog i fašističkog režima, revizija povijesti i sličnih tema svi akteri desnice uglavnom imaju isto mišljenje. Ukoliko ih ubačeni gremiji razdora ne uspiju elementarno posvađati, za očekivati je da će ovaj puta ujedinjenje desnice uspjeti. I oni imaju podjednako jak motiv maknuti HDZ s vlasti, možda još i jači nego što to ima ljevica, pa tako ispada da su ljevica i desnica u svojevrsnoj koaliciji protiv HDZ-a s različitih svjetonazorskih pozicija ali s istim ciljem, što nikako ne ide na ruku HDZ-u! U koaliciji su N1 TV i Bujica iako se organski ne podnose, tako da politika u Hrvatskoj umjesto umijeća mogućeg postaje umijeće nemogućeg!

HDZ se nalazi između čekića i nakovnja, a otegotna okolnost mu je i u tome što desna frakcija u HDZ-u nakon izgubljenih unutarstranačkih izbora samo prividno miruje i u datom trenutku sigurno će se  aktivirati s već poznatim argumentima protiv Andreja Plenkovića. Oni sigurno nisu odustali od preuzimanja HDZ-a iako su im svi dosadašnji pokušaji propali, a HDZ mogu preuzeti jedino micanjem Andreja Plenkovića i to ako ovaj izgubi parlamentarne izbore, ili ako ne bude u poziciji  relativnog pobjednika ispregovarati parlamentarnu većinu.

Mogući Plenkovićev plan ulaska u veliku koaliciju kao krajnja politička nužnost dovelo bi do još većeg raskola u HDZ-ovom biračkom tijelu, jer velike koalicije ne može biti bez značajnih svjetonazorskih ustupaka ljevici. Tu se svakako radi o zakonskoj zabrani pozdrava „Za dom spremni“ u svim oblicima, odustanak od bilo kakvog izjednačavanja fašizma s komunizmom, aktivacija rodne ideologije na temelju Istanbulske konvencije, nedjelja kao radni dan, Vatikanski ugovori, a ono što je najvažnije jest podjela resora i osnovnih poluga vlasti. Svakako je važno pitanje tko bi u takvoj konstelaciji političkih snaga bio predsjednik Hrvatske vlade? Relativni pobjednik izbora? Tko će to biti? Na ta pitanja je doista teško odgovoriti?

Uspoređivati novu moguću veliku koaliciju kao nužnost zbog prijeteće ekonomske krize koja je pred nama, s Vladom nacionalnog spasa u vrijeme Domovinskog rata nema baš nekog smisla, jer je u to vrijeme predsjednik Tuđman kao predsjednik HDZ-a ipak vodio glavnu riječ oslanjajući se na ustavne ovlasti koje je crpio iz svog polupredsjedničkog mandata. Dakle, HDZ je u toj situaciji bio u dominantnom položaju, a u kavom će položaju biti nakon ovih izbora teško je predvidjeti. Ukoliko SDP sa ujedinjenom ljevicom bude relativni pobjednik parlamentarnih izbora pod svaku će cijenu pokušati izbjeći veliku koaliciju, a da su sposobni stvoriti većinu već su dva puta dokazali. Svi preletači koji su preletjeli HDZ-u kada im je to bilo oportuno vratit će se u svoje staro prirodno lijevo jato.

Ukoliko se desnica ujedini i ukoliko svoj rast bude temeljila na projiciranom programu, usput raspirujući žestoku konfrontaciju s Plenkovićem i Bernardićem na potki sintagme HDZ=SDP, mogli bi silno naštetiti HDZ-u što se već dogodilo na izborima za EU parlament kao i na predsjedničkim izborima. U građenju svojih politika na čelu s „dirigentom“ Škorom desnici silno odgovara Zoran Milanović na Pantovčaku i već sada se vidi da su „slučajni“ ispadi predsjednika Milanovića rezultirali rastom popularnosti desnih političkih snaga i potakli ih na ujedinjenje. Danas je malo jasnije zbog čega Miroslav Škoro u drugom krugu nije podržao Kolindu Grabar Kitarović?

Izjave Miroslava Škore u kuloarima  da je nakon izbora spreman na razgovore i koaliciju sa HDZ-om, čini se najobičniji su spin da bi privukao što veći broj neodlučnih HDZ-ovih birača, a istu je taktiku upotrijebio i na predsjedničkim izborima. Ono što doznajemo iz krugova bliskih Škori, Hasanbegoviću, Mostu i Suverenistima, jest činjenica da koalicija s Plenkovićevim HDZ-om apsolutno ne dolazi u obzir i oni to s gnušanjem odbacuju! Jer o tom pitanju se neće pitati samo Škoru, već i ostale smrtne Plenkovićeve neprijatelje? Još je legitimnije pitanje bi li Plenković išao u koaliciju sa snagama u kojima je važan čimbenik  Most kao dokazani rušitelj HDZ-ovih vlada? Gotovo izvjestan priključak Nine Raspudića Mostu dodatno usložnjava situaciju! Jer dobiti veliki broj mandata na platformi blaćenja Plenkovića i HDZ-a, a nakon toga s njima ići u koaliciju bilo bi pravo samoubojstvo iz zasjede i prijevara svojih birača. Upravo protiv takve prijevare birača desnica se danas navodno žestoko bori!

Cilj desnice je razbiti HDZ, uzeti im što više mandata, učiniti HDZ relativnim gubitnikom izbora, na taj način srušiti Andreja Plenkovića nakon što su srušili predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, a onda u tim okolnostima pregovarati s nekim novim, lustriranim HDZ-om na čelu s nekim iz HDZ-ove desne frakcije. Pri tome, uopće im nije važno što će u Banske dvore zasjesti ljevica, jer oni između ovog HDZ-a i SDP-a ne vide nikakvu razliku. U tom strateškom planu dirigent Škoro i njegov orkestar svakako računaju na pomoć HDZ-ove desne frakcije, a čak su im uputili i otvoreni poziv za suradnju, raspirujući na taj način još veći sukob unutar HDZ-a.

Udružena desnica, ako se udruži, računa da moguća Bernardićeva vlada neće trajati ni dvije godine, jer SDP je dva puta znao osvojiti vlast i formirati parlamentarnu većinu, ali nikada nije znao tu vlast zadržati barem dva mandata, pa je teško objektivno vjerovati da će to znati s Bernardićem na čelu  usred velike ekonomske krize kakva nam prethodi. Vjerojatno će doći do velikih svjetonazorskih sukoba, možda i do socijalnih nemira i u toj revolucionarnoj atmosferi će se stvarati nova konzervativna snaga u Republici Hrvatskoj. Nakon pada Plenkovića u HDZ-u i nakon pada SDP-ove Vlade stvorit će se nova velika Domoljubna koalicija s novim vodstvom HDZ-a, koja računa uvjerljivo pobijediti na prijevremenim parlamentarnim izborima. Na pitanje kako će u tim političkim previranjima proći Hrvatska i hrvatska nacija općenito, teško je dati bilo kakav suvisli odgovor?

U svim ovim kalkulacijama izgledno je da će „dirigent“ Škoro sa svojim desnim orkestrom ostati u dubokoj hladovini oporbe, a iz te pozicije neće moći izvršiti ni jedno svoje predizborno obećanje, kao što to nije mogao ni prije, jer je izgubio predsjedničke izbore. Predizborna kampanja je i inače rezervirana za hrpu nerealnih obećanja koja u pravilu ostaju mrtvo slovo na papiru.

Umjesto sezone kiselih krastavaca i bezbrižnog odmora od rata s COVIDOM-19, čeka nas užareno političko ljeto u kojemu će, čini se, HDZ-u biti najužarenije. Možda ipak postoji neko čarobno cjepivo u HDZ-ovom laboratoriju protiv ovog političkog bunila za koje mi analitičari još nismo čuli?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek-Kazo: Hoće li Zoran Milanović izazvati ustavnu krizu?

Objavljeno

na

Dvojica veterana Domovinskog rata, predsjednik Zbora udruga gardijskih brigada Krešimir Maretić i predsjednik Udruga specijalne policije Goran Maras u znak potpore ratnim suborcima HOS-a odjenuli su majice sa znakom udruge HOS-a i gotovo cijelo vrijeme obilježavanja 25. obljetnice VRO Bljesak bili su na svečanoj pozornici gotovo rame uz rame Andreju Plenkoviću i ostalim uzvanicima. Slike govore više od tisuću riječi! Tim nadasve ljudskim i domoljubnim činom dali su znakovitu potporu braniteljima HOS-a, ali isto tako su dali legitimitet   predsjedniku Hrvatske vlade Andreju Plenkoviću koji je iz poštovanja i pijeteta prema braniteljima i svakoj žrtvi Domovinskog rata pokazao državničko ponašanje ne praveći nikakvu razliku. Nije mu palo napamet da ih ukloni iz svoje blizine!

Nasuprot tome, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je to u svom stilu doživio kao neviđenu provokaciju i demonstrativno je okrenuo leđa ovoj dvojici veterana Domovinskog rata, cijelom državnom vrhu i svim braniteljima ma gdje bili. Bez ove dvojice branitelja koji svojim likom i djelom simboliziraju otpor velikosrpskom ekspanzionističkom fašizmu ne bi bilo ni Republike Hrvatske niti državnog vrha Republike Hrvatske, niti predsjednika Milanovića. Siguran sam da se i danas Vučiću, Dodiku i ostaloj bulumenti stisne knedla u grlu ( da ne kažem nešta drugo), kada bace pogled na ovu dvojicu hrvatskih ratnika.

I dok im se gotovo cijela Hrvatska kao i svim braniteljima  sa zahvalnošću klanja i odaje počast kroz legitimno izabrane vlasti, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović proglašava ih  provokatorima i u najmanju ruku ustaškim nostalgičarima? Možemo li uopće zamisliti neku novu ratnu ugrozu u kojoj bi Zoran Milanović zapovijedao obranom Republike Hrvatske? Danas se čini da je to nemoguća misija, jer čini se, Zoran Milanović za razliku od predsjednika Tuđmana ne bi imao kome zapovijedati. Ostao je sam, general bez ratnika! Povjerenje je toliko narušeno da Zorana Milanovića ogromna većina braniteljske populacije uopće ne doživljava kao svog predsjednika, a nekmoli kao vrhovnog zapovjednika?

Postavlja se opravdano pitanje radi li se ovdje o nekom asocijalnom poremećaju u glavi Zorana Milanovića uzrokovanog tko zna kakvim kemijama ili je ovo neronovska piromanija razbuktavanja razdora na tragu njegovog obećanja „ imat ćete pakao“? Danas je Zoran Milanović za razliku od jučer , a to dokazuje iz dana u dan, institucionalno toliko jak da doista Hrvatskoj može prirediti pravi pakao ako mu je to cilj, ako je to cilj gremija koji su ga doveli na Pantovčak. Nažalost među tim gremijima je nesuđeni predsjednik Miroslav Škoro i dobar dio ostrašćenog desnog političkog spektra koji su danas direktno suodgovorni za izbor Zorana Milanovića pa se uzaludno post festum posipaju pepelom.

U rukama Zorana Milanovića danas su takvi politički alati i direktne ustavne ovlasti da nam doista može prirediti pakao i stvoriti ustavnu krizu u Republici Hrvatskoj. Danas, kada je udružena ljevica u koaliciji sa  radikalnim snagama s desnog političkog spektra demonstrativno protiv parlamentarnih izbora u srpnju mjesecu, Zoran Milanović bez pardona može iskoristiti svoju ustavnu ovlast, ne raspisati izbore pod izlikom da za izbore nema uvjeta zbog COVIDA-19. Upravo to ljevica i desnica danas tvrde i priželjkuju, svatko iz svojih partitokratskih razloga, vršeći pritisak na Milanovića da učini upravo to!

Osim toga, ako bi se izbori i održali u ustavnim rokovima veliko je pitanje kome bi Zoran Milanović dao mandat za sastavljanje parlamentarne većine s obzirom da se između HDZ-a i SDP-a, čini se, s pravom očekuje mrtva izborna utrka? Dakle, mi ćemo na javnoj sceni imati COVID-19 protiv kojega srednjoročno nema lijeka ni cjepiva, a uz to ćemo imati i tešku gospodarsku krizu možebitno začinjenu izazvanom ustavnom krizom! Nije li to plodno tlo za „pakao“ iz Milanovićevih sintagmi o slučajnoj državi i slučajnom narodu, nije li to na tragu onih snaga koje silno žele neki novi region i koji Hrvatsku nisu nikada doživljavali kao povijesnu činjenicu? Nismo li mi dolaskom Zorana Milanovića na Pantovčak već sada na debelom tragu dekonsolidacije Hrvatske kao države i ne prijeti li nam već danas gubitak svega onoga što smo krvlju branili?

Urotničke tragove ovakvog scenarija treba potražiti u posljednjih pet političkih godina političkog života u Republici Hrvatskoj, kada se pred našim očima pod Milanovićevom palicom događalo  uništavanje svakog oblika suverenističke misli i konzervatizma, a rušenje Kolinde Grabar Kitarović i instalacija Zorana Milanovića samo je pretposljednji čin te prave drame. Posljednji čin te drame dogodit će se ako ljevici potpomognutoj onim snagama poglavito s desnog političkog spektra pođe za rukom srušiti HDZ i Andreja Plenkovića i dovesti Milanovićevu ljevicu u Banske dvore po istom modusu operandi kako su na Pantovčak doveli Zorana Milanovića. A to je scenarij pred našim očima bez ikakve sumnje! Miroslav Škoro igra drugo poluvrijeme ove dramatične utakmice! COVID-19 i potres u Zagrebu biti će mačji kašalj u usporedbi s onim što nas realno u tom scenariju  očekuje!

Državnom vrhu Republike Hrvatske bit će potrebno puno državničke mudrosti, znanja i političkog pragmatizma u borbi s evidentnim i mogućim krizama i jedino hrvatski narod može biti konačni arbitar na nadolazećim parlamentarnim izborim. Pred svima nama bit će glasački listić i jednostavno pitanje? Hoćemo li birati Milanovićev „pakao“ i već viđenu nestabilnost, ili Plenkovićevu stabilnost ma koliko ona tanka i upitna bila?

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari