Pratite nas

Intervju

Kolinda Grabar Kitarović: Jedni bi od predsjednika napravili faraona, drugi marionetu. To je opasno

Objavljeno

na

Prvi intervju hrvatske predsjednice nakon objave kandidature

S predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović razgovarala je Iva Puljić-Šego/VL u petak ujutro. Na dio pitanja odgovorila je e-mailom, ali u razgovoru  je otkrila da nije lako prelomila da ide ponovno na izbore za predsjednicu, i to zbog svoje djece, kćeri Katarine koja je otišla u Ameriku studirati na Harvard kako bi se riješila policijskog osiguranja i sina Luke koji ima 16 godina i želi studirati na FER-u.

Prije svega je, rekla nam je, majka i zato se dvoumila. Sin Luka rekao joj je da je mislio kako je predsjednički posao gotov nakon pet godina, a kći je izabrala Ameriku i zato da je nitko ne bi gledao kao kćer predsjednice. Međutim, internet i društvene mreže ni u Americi nisu joj omogućili potpunu privatnost, i ondje se brzo pročulo da je kći hrvatske predsjednice.

Predsjednica kaže da se ovih pet godina osjeća kao u kućnom pritvoru, čak je slikovito opisala da joj se čini kao da je u filmovima o Stanliju i Oliju kada hodaju okolo sa zatvorskom kuglom oko noge. Naravno, karikirala je, ali to je, istaknula je, druga strana medalje njezina posla. Da u utrku ipak ide, prelomila je zbog odgovornosti prema ljudima koji su je izabrali u prvom mandatu, ali i HDZ-a čija je kandidatkinja.

Zbog obaveza predsjednica, otkrila nam je, često prespava u uredu na Pantovčaku gdje ima krevet, traku za trčanje i kupaonicu. Ne opterećuje se, kaže, ni Škorom ni Milanovićem, ide u borbu za drugi mandat i vjeruje u podršku HDZ-a…

Objavili ste kandidaturu za drugi predsjednički mandat, budući da je u zadnja tri-četiri mjeseca bilo više najavljenih pa promijenjenih datuma te objave, stjecao se dojam da se predomišljate?

Nije bilo premišljanja, ali je bilo promišljanja o tome koji je najbolji trenutak. Kad obnašate dužnost predsjednice države, onda vam prioritet ne može biti kampanja. Razumijem i interes medija, a i onih koji su se odlučili kandidirati i čije kampanje traju već mjesecima, no duboko sam uvjerena da nema potrebe da kampanje traju šest mjeseci i više.

Jeste li sigurni u punu podršku HDZ-a, dio članstva, zbog politike Andreja Plenkovića, okrenuo se desnijim opcijama, a time i Miroslavu Škori?

Apsolutno! Dugo sam bila članica stranke koja me podržala u utrci za prvi mandat i koja mi sada daje potporu i za drugi mandat. Vjerujem u svakog člana i članicu stranke, bez čijeg predanog rada ne bih ni bila postala predsjednicom. Međutim, otkad obnašam dužnost Predsjednice nisam članica stranke.

Predstavljam sve hrvatske državljane kao nadstranačka osoba te ne bi bilo korektno komentirati bilo koju stranačku politiku, pa ni politiku Hrvatske demokratske zajednice. No, naglašavam, iznimno sam ponosna što je moj politički i javni rad, pa i životni put, vezan uz Hrvatsku demokratsku zajednicu još od studentskih dana.

Računam, dakle, na punu potporu HDZ-a i na potporu hrvatskoga naroda, svih hrvatskih ljudi, koji uviđaju i razumiju potrebe trenutka u kojem se danas nalazi Hrvatska, potrebu da očuvamo svoj način života, sigurnost naših granica, podižemo standard života i mladima osiguramo uvjete za ostanak u Hrvatskoj.

Zašto ste odlučili s premijerom Plenkovićem sklopiti svojevrsni pakt o nenapadanju?

Jedini pakt koji imam jest pakt s hrvatskim narodom. Izabrana sam predsjednica i držim se Ustava, svoje savjesti i interesa hrvatske države.

Dojam je da je javnost cijenila vašu kritiku Vlade i prije ste ipak bili kritičniji?

Kritiziram onda kada je to potrebno i to sam činila tijekom cijelog mandata, a u međuvremenu su se promijenile tri Vlade. Neki misle da treba stalno galamiti, prozivati, biti drzak, ciničan i bezobrazan i misle kako je to politika. Kritika da bi se pokazivali “mišići“, kritika samo da bih se nekome svidjela, to je vrsta lošeg populizma.

Možda je to interesantno medijima, ali je štetno za državne interese, za interese ljudi, za cijelo društvo. Kritika ne može biti svrha sama sebi. Svaka je moja kritika bila praćena i prijedlozima rješenja problema o kojima sam govorila. Ponavljam, predsjednica je jamac stabilnosti državne vlasti i korektiv kada je to potrebno.

U kampanju ste ušli sa sloganom “Zato što vjerujem u Hrvatsku”. Kako ste u proteklih pet godina pridonijeli napretku Hrvatske?

Vjera u Hrvatsku puno je više od slogana – to je svjetonazor. Cijeli svoj mandat zastupam interese Hrvatske i naših ljudi, iznad stranačkih i ideoloških tabora. Držim da sam Hrvatsku dobro zastupala u svijetu. Danas Hrvatska ima jaču poziciju i ugled u Europi i svijetu nego ikada prije.

Čvrsto smo pozicionirani tamo gdje Hrvatska pripada, a to je srednja Europa i Mediteran, a ne „region“. Kroz inicijativu Tri mora, koju sam pokrenula i koja je prerasla u respektabilnu regionalnu inicijativu kojoj su se kao partneri pridružili i SAD i Njemačka, potičemo razvoj naših država u srednjoj Europi kako bi se standard života izjednačio s onim na “Zapadu“. Goruću temu demografije prva sam istaknula kao pitanje svih pitanja, čemu su se tada mnogi podsmjehivali.

Danas svi vide da je to glavni hrvatski problem. Jamac sam stabilnosti državne vlasti, što i propisuje Ustav RH. Okupljala sam stručnjake i promovirala niz inicijativa, od decentralizacije, razvoja otoka i brdsko-planinskih područja, smanjivanja poreza i parafiskalnih nameta i povećanja plaća, poticanja poduzetništva i izvoza, do brendiranja. Kao vrhovna zapovjednica OSRH izrazito sam se brinula o našoj nacionalnoj sigurnosti, opremi naše vojske, ali i o poboljšanju životnih uvjeta svakoga vojnika i njihovih obitelji.

Uspostavili smo sustav domovinske sigurnosti kao odgovor na nove sigurnosne prijetnje. Obnovila sam potpuno zapuštene veze s iseljeništvom, zagovarala i borila se za jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Afirmirala sam mlade, tražila sam i predlagala rješenja za blokirane, borila se za reformu obrazovanja, posebice za afirmaciju STEM područja. Ukratko, sve vrijeme sam s ljudima u svakom dijelu Hrvatske, slušam što i kako govore i s kojim se problemima susreću u svakodnevnom životu. Ja sam jedna od njih i borim se za njih.

Niste još predstavili svoj program, ali možete li otkriti što će biti glavne odrednice s kojima ćete se natjecati za drugi mandat?

Najavila sam: pravosuđe i borba protiv korupcije, izvozna i investicijska politika, lobiranje za naše izvoznike, domovinska sigurnost, posebice zaštita granica, očuvanje našeg identiteta i načina života, daljnje međunarodno učvršćivanje Hrvatske, a u sklopu toga inicijativa Tri mora. Tražit ću donošenje mjera za znatniji rast plaća, jačanje državnih institucionalnih mehanizama za povratak i regulaciju useljavanja, intenziviranje veza s iseljeništvom te nadasve i dalje doslovce forsirati demografsko pitanje. To smo tek načeli.

Treba riješiti i pitanje reguliranja dopisnog i elektroničkog glasovanja, pogotovo zbog velikog broja državljana s prebivalištem u inozemstvu, kojima smo sadašnjim ustavnim rješenjima uvelike onemogućili glasovanje i sveli ih na državljane drugog reda. Nismo više u 19. stoljeću! Pitanje ravnopravnosti Hrvata Bosne i Hercegovine s druga dva tamošnja naroda ostaje krucijalnim pitanjem. Bit će toga još, ali ne trčimo pred rudo.

U prvom ste mandatu obećavali da će Hrvatska biti najrazvijenija država poput Švicarske, sada ste se korigirali da trebamo graditi državu po mjeri čovjeka. Je li prva izjava bila pretjerana?

Molim vas, poslušajte ponovno izjave iz prošle predizborne kampanje, rekla sam da smo zemlja bogata resursima i da nema ni jednog razloga zašto ne bismo bili među najrazvijenijim državama. Naglasila sam da je problem u politici i nedostatku razvojne strategije. Dakle, svi su preduvjeti tu da budemo uspješnija država, samo je pitanje što želimo i koliko smo tome posvećeni. Samo je do nas što ćemo biti.

Pritom treba znati da Hrvatska mora mnogo toga nadoknaditi. Ne želim se vraćati na strašne demografske, materijalne i druge gubitke od 15. do kraja 17. stoljeća. Pitajte demografe što je to značilo. Ostat ću samo u 20. stoljeću, u kojemu primjerice Švicarska nije imala nijedan rat, a mi smo proživjeli tri razorna rata, nekoliko diktatura i tri totalitarna režima.

Švicarska je tu samo paradigma, da postanemo više svjesni svojih mogućnosti, sposobnosti, interesa i ciljeva. Domovinski rat je pokazao što možemo kada imamo jasan cilj, zajedništvo, odlučnost, kada priliku damo najboljima i najhrabrijima. Tako je i u sportu, znanosti, gospodarstvu i drugdje. Ne priznajem da nešto ne možemo jer smo “mali“.

Kada ste išli u utrku za prvi mandat, u tome vam je prilično pomogao braniteljski šator u Savskoj. Dio branitelja okupljenih u Hvidri htio je smijeniti Josipa Đakića i prozivaju Plenkovića zbog koalicije sa SDSS-om. Koliko bi vam mogla štetiti sadašnja situacija?

Branitelji imaju pravo iznositi svoje stavove kao i bilo tko u Hrvatskoj. To je pravo svakoga od nas, a ja ću glas branitelja i njihovih obitelji uvijek slušati s posebnom pažnjom i uvažavati. Premda, moram naglasiti, nikad se ne miješam u rad nijedne nevladine udruge ili institucije.

Kakvu Kolindu Grabar-Kitarović možemo očekivati u drugom mandatu postanete li ponovno predsjednica? Hoćete li biti na liniji Plenkovića i njegove Vlade, ostane li ta ekipa u Banskim dvorima, ili ćete se vratiti onoj staroj Kolindi koja je najavljivala lupanje šakom o stol?

Kao i dosad bit ću na liniji interesa hrvatskog naroda i države. Svima nam je dužnost surađivati u interesu Hrvatske. Tako radim sada, a tako sam i radila kada su premijeri bili Zoran Milanović i Tihomir Orešković. Katkad ide lakše, katkad teže. Nema tu nikakve mistifikacije.

Plenković i ja obnašamo ove dužnosti dok narod to bude htio. Svi smo mi prolazni, a Hrvatska ostaje. A što se tiče lupanja šakom o stol, katkad sam doista to i učinila – figurativno, verbalno. To je slika kojom sam željela reći da neću šutjeti ni o jednom bitnom državnom pitanju. I nisam šutjela. Možda sam ponekad nešto krivo rekla, možda sam ponekad trebala biti glasnija, ali šutjela nisam. Ako bi lupanje šakom o stol trebao biti znak autoriteta, ne vjerujem u takav autoritet.

Hrvatskoj je dosta razlupanih stolova, nosova, što, čujem, neki najavljuju. Vjerujem da se autoritet stječe samo radom, vjernošću hrvatskim interesima, promicanjem zajedništva. Svatko, dakle, ima svoju odgovornost: ja svoju, Vlada svoju, Sabor svoju, pravosuđe svoju.

Poručili ste da su ovlasti predsjednika primjerene potrebama države i građana. Vaši protukandidati smatraju da one trebaju biti veće (Škoro), odnosno manje (Milanović) koji će se zalagati za izbor predsjednika u Saboru. Kako ocjenjujete njihove prijedloge?

Jedni bi željeli od predsjednika Republike napraviti faraona, a drugi marionetu. Prijedlozi promjena predsjedničkih ovlasti koje smo do sada čuli jednostavno nisu provedivi, dapače neki su i opasni. To je politička improvizacija, pokušaj da se na brzinu nešto profitira, računajući na nedovoljnu upućenost dijela građana u ustavnopravnu problematiku. Politički sustav je kao sustav spojenih posuda.

Želite li izmijeniti bilo koju ovlast jednog tijela državne vlasti, u ovom slučaju predsjednika Republike, nužno zadirete u ovlasti drugoga tijela. Jasno je da su ustavna poboljšanja moguća i potrebna, da je potrebno preciznije formuliranje dijela ovlasti, ali o svemu tome ne može se kvalitetno raspravljati u uzavrelosti izborne kampanje koristeći se nedomišljenim improvizacijama kao sredstvom za pridobivanje birača. To je zapravo prijevara birača. U tome neću sudjelovati.

Zoran Milanović je u nedavnom intervjuu rekao, parafrazirano, da ste karijeru ostvarili tako što vas je uvijek netko postavljao na neke pozicije bez vaših posebnih zasluga?

Shvaćam njegovu želju da i na taj način “politički oživi“. No moj posao je komunicirati s narodom, s ljudima, biti konstruktivna, govoriti o svojoj viziji budućnosti Hrvatske, a ne se baviti prepucavanjima i dnevnopolitičkim doskočicama.

Je li Milanović vaš pravi protukandidat na predsjedničkim izborima?

Branitelji su nam omogućili da imamo slobodu, da svatko može birati i biti izabran, pa tako i on. Svaki kandidat koji skupi 10.000 potpisa bit će pravi kandidat.

Poznajete li Miroslava Škoru iz vremena diplomacije i što možete reći o njemu?

Samo površno kroz praćenje rada konzulata. Zapravo sam ga vidjela samo jednom – kad je došao na razgovor k zamjeniku ministra. No o njegovu diplomatskom radu mogu govoriti prije svega oni s kojima je radio i kojima je trebao služiti dok je bio u Pečuhu kao generalni konzul. Cijenim ga kao estradnog umjetnika.

Ponavljate da svojim pjevanjem pokazujete da ste žena iz naroda, jedna od nas, da je čovjek iz naroda, tvrdi i Škoro. Međutim, oboje ste bili vezani za HDZ i stranka je imala utjecaj, veći ili manji, na vaše karijere. Kako to komentirate?

Nisam žena iz naroda zato što pjevam sa svojim narodom, nego pjevam s narodom zato što jesam iz naroda. Prošla sam svaki pedalj Hrvatske i kugle zemaljske gdje ima Hrvata. Volim biti sa svojim narodom, pogledati ljude u oči, stisnuti ruku, čuti iz prve ruke što ih tišti i čemu se raduju, podijeliti s njima emocije, a onda i zapjevati. Pjevala sam s njima i pjevat ću. A što se tiče HDZ-a, mogu samo reći da sam HDZ-u bila vjerna i u boljim i u lošijim danima. Nikad nisam okrenula leđa svojoj stranci. Stranka je to prepoznala i podržala me.

U posljednje vrijeme u javnim nastupima prilično ste opušteni, čak i neuobičajeno veseli, otkud ta promjena?

Trebam li biti smrknuta i nervozna? U Hrvatskoj nedostaje optimizma. Često smo zabrinuti zbog stvari koje nemamo, a premalo se radujemo onome lijepom i dobrom što imamo. Uz to, ne zaboravite da postoje ljudi koji doslovno žive od utapanja Hrvatske u apatiju i depresiju, koji neprestano siju crnilo. U svome prvome mandatu nisam im dopustila da se razmašu, neću im to dopustiti ni u drugom. Vjerujem u Hrvatsku, vjerujem u hrvatske ljude, a to je najbolji lijek protiv pesimizma i apatije.

Govor u Kninu najbolje opisuje to što pitam, što vas je, da tako kažem, ponijelo na tvrđavi u Kninu?

Emocija, ponos, sreća i opuštanje u danu koji je bio dug, intenzivan, iscrpljujući, ali nadahnjujući. Posebno je bilo emotivno nakon svega, na tvrđavi koja je ispisala toliko mnogo za svakog hrvatskog čovjeka koji Hrvatsku doživljava srcem, slušati pobjednički rad učenika i u njemu prepoznati svoju i svu našu djecu.

U vanjskopolitičkim odnosima ostvarili ste kontakte s najvažnijim svjetskim liderima, Trumpom, Putinom… Što su hrvatski vanjskopolitički prioriteti?

Daljnje jačanje međunarodnog položaja Hrvatske, gospodarska diplomacija usmjerena na ulaganja u Hrvatsku i otvaranje vrata hrvatskim gospodarstvenicima za sklapanje poslova diljem svijeta u cilju povećanja izvoza i otvaranja novih, bolje plaćenih radnih mjesta u Hrvatskoj temeljne su zadaće i ciljevi državne politike koju provodim.

Prioriteti su snažno pozicioniranje Hrvatske u srednjoj Europi i na Mediteranu, a time i unutar EU, zatim transatlantsko partnerstvo koje nam jamči sigurnost, nadalje stabilnost jugoistoka Europe s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu te, konačno, promoviranje hrvatskih interesa kroz međunarodne organizacije i čvrste bilateralne odnose Hrvatske s ključnim akterima današnje međunarodne politike i multipolarnog svijeta poput Rusije, Kine i Indije. Hrvatska razmišlja hrvatski, a djeluje europski i globalno. U zadnjih pet godina pokazali smo okretnost i snalažljivost, a Hrvatska je danas prepoznatljiva i naš glas jasno se čuje.

Vaši protukandidati kritiziraju vaš projekt inicijative Tri mora, Milanović čak kaže da je to “smiješna ideja kojom idete na živce Berlinu, pa čak i Moskvi” da je to “stara tlapnja”?

Takve izjave pokazuju potpuni nedostatak vizije, neambicioznost i strah od samosvjesnih hrvatskih vanjskopolitičkih iskoraka. To je strah od Hrvatske izvan nekima jedinog poznatog okvira, takozvanog “regiona”. Iako se pojedinci ne snalaze izvan tog ograničenog prostora, Hrvatskoj je sasvim dobro u njezinu prirodnom, širem srednjoeuropskom i mediteranskom okružju.

Inicijativa Tri mora danas je snažna platforma koja okuplja 12 država članica Europske unije između Jadrana, Baltika i Crnog mora, koje žele postati srednjoeuropska kralježnica EU. SAD i Njemačka su države partneri inicijative, a Njemačka ima ambiciju postati punopravnom članicom. Ono što je teško narušilo hrvatsko-njemačke odnose nisu Tri mora, već dvije riječi: lex Perković. Kad je riječ o Rusiji, višekratno sam se sastajala, te dugo i otvoreno razgovarala s predsjednikom Putinom.

Nikada mi nije iskazivao rezerve pa se ne treba oslanjati na procjene onih koji su ga viđali samo preko malih ekrana. Općenito, da budem potpuno jasna: kad je u pitanju hrvatski nacionalni interes, uvijek ustrajem i ne odustajem samo zato što se nešto nekoj drugoj državi ne sviđa. I ovo pokazuje koliko su važni ovi izbori, koliko je važno da Hrvatska ostane na pravom putu i ovdje kamo sam je geopolitički u zadnjih pet godina vratila – u srednjoj Europi.

Ponudili ste demografske mjere za rješavanje tog ogromnog problema, je li Vlada usvojila neke od vaših sugestija?

Ima pomaka u poreznoj i stambenoj politici, u poticajima mladim poduzetnicima, no još je premalo konkretnih mjera za poticanje nataliteta, za zaustavljanje iseljavanja, za poticanje povratka i useljavanja na populacijski opustošena područja. Dok je god mladim ljudima cilj samo Zagreb ili inozemstvo, to znači da ne vodimo aktivnu i cjelovitu populacijsku politiku.

Što su po vama osnovni razlozi zašto Hrvati odlaze iz Hrvatske?

Istraživanja pokazuju da su materijalni momenti tek na četvrtom-petom mjestu u razlozima odlaska, dok je prije toga ono što bismo mogli nazvati nedovoljno uređenom državom.

Ljudi, jednostavno rečeno, nemaju povjerenja u političare, u državne i lokalne institucije, ogorčeni su birokratskim mentalitetom administracije na svim razinama, korupcijom, nepotizmom, pogodovanjem u poslovanju i zapošljavanju. Ima, naravno, podosta dobrih primjera poštene i učinkovite administracije, u što sam se uvjerila prošavši svaki pedalj Hrvatske, no ovo je prevladavajuća percepcija. Ljudi koji odlaze često se vode motivom da će u nekoliko godina rada u inozemstvu riješiti sve probleme i usput osigurati neku mirovinu. Neki uspiju, neki ne. Ima mnogo onih koji nisu zadovoljni, ali teško je onda priznati da ti se nisu ispunila očekivanja i vratiti se.

S druge strane, ima mnogo Hrvata u svijetu, posebice u Južnoj Americi, čak iz četvrte i pete generacije, koji pokazuju interes doći studirati, raditi, živjeti u Hrvatskoj, no mi to nedovoljno stimuliramo. Nismo dovoljno ozbiljno kao država i politika ušli u tu problematiku. Zato sam, nakon konzultacija s demografima, svojedobno zagovarala posebno ministarstvo koje bi se bavilo samo demografskom problematikom, od problema prirodnog kretanja stanovništva do razmještaja stanovništva i migracija, kako vanjskih tako i unutarnjih, koje bi imalo najveće moguće ovlasti u kreiranju ukupne demografske politike. To nije prošlo, ali nisam odustala, nego sam podastrla opsežan prijedlog mjera populacijske politike. No naglasila bih da to nije samo pitanje ove ili one Vlade nego i oporbe, tvrtki, HNB-a i banaka, akademske zajednice, vjerskih zajednica. To je, budimo realni, biti ili ne biti za nas kao državu, za nas kao narod.

U svom govoru na objavi kandidature niste istaknuli nijedan svoj propust, grešku ili nešto što Vlada ne radi dobro. Kada bih vas zamolila da budete kritični prema sebi, što biste istaknuli kao nešto što biste možda sada drukčije napravili?

Kao predsjednica države i kao čovjek svakoga dana preispitujem što sam propustila ili što sam mogla bolje učiniti. Rekla bih da je brzina najveći saveznik pogrešaka, a drugi je želja da ih pošto-poto ispravite. Dakle, pogrešaka i propusta je bilo, ali ništa što bi dovelo u pitanje interes ili položaj hrvatske države i naroda. To si ne bih mogla oprostiti. Kad je riječ o kritici pogrešaka Vlade, stječe se dojam očekivanja da predsjednik države, u ovom slučaju ja, po definiciji mora kritizirati Vladu.

Prvo, odgovornost za dobrobit društva i države nije samo na Vladi, nego na svim institucijama koje su Ustavom nabrojene kao dijelovi ustroja državne vlasti. Tu i ja imam svoju odgovornost. No nisam i ne želim biti inspektor, nego korektor kada je to nužno. S druge strane, kritike građana i medija govore da mnoge stvari treba poboljšati.

Na čemu bi Vlada više trebala raditi?

Definitivno na rješavanju demografskog problema, uključujući jačanje veza s iseljeništvom i osmišljavanju useljeničke politike, na poreznom stimuliranju poduzetnika na zapošljavanje, veće plaće i investicije, vraćanju blokiranih u život, više rada na jačanju poluga financijske i energetske suverenosti, jačanju odgovornosti financijskog nadzora kako nam se neke stvari više ne bi ponavljale.

Treba snažno raditi na reformi zdravstvenog sustava i učiniti sve da nijedan liječnik, medicinska sestra ili tehničar ne odu iz Hrvatske. Ne treba pitati koliko to košta, nego koliki je dobitak da se spriječi takav gubitak! I vanjska politika, naravno. Diplomatsku mrežu treba jačati stručnim i domoljubnim kadrovima.

Što kažete na tezu da Plenkovićeva politička sudbina u HDZ-u ovisi o vašoj, odnosno o vašem rezultatu na predsjedničkim izborima?

I moja i politička sudbina predsjednika Vlade Plenkovića ovisi o glasu i volji onih zbog kojih postojimo – o hrvatskim ljudima, hrvatskim državljanima, što, naravno, uključuje i članove Hrvatske demokratske zajednice. Naravno, predsjednik Vlade ima svoj put, ja imam svoj, ali dobrobit Hrvatske jest iznad sviju nas. Jer, kako sam već rekla, mi prolazimo, Hrvatska ostaje.

Nakon pobjede u prvom mandatu mnogi su vam zamjerili sastav gostiju na inauguraciji, biste li neke ljude danas izostavili – poput Zdravka Mamića, Velimira Bujanca, Tome Horvatinčića…?

To što nas život stavlja u nove okolnosti, to što s nekim više niste ljudski ili politički bliski ne znači da se treba pretvarati da ih niste poznavali.

Može li vam vaš bivši savjetnik Mate Radeljić na bilo koji način naštetiti u predsjedničkoj kampanji?

Ne bavim se time.

I on i Velimir Bujanec sad su dio tima Miroslava Škore, zabrinjava li vas to?

Zabrinjavaju me demografski trendovi, zabrinjava me odljev mladih i obrazovanih, život umirovljenika, od kojih su mnogi na rubu siromaštva, zdravstvo i mirovinski sustav, a ne uloge pojedinaca.

Postanete li ponovno predsjednica, što će biti vaš prvi potez?

Zahvaliti svojoj obitelji, suprugu i djeci na njihovu nesebičnom odricanju i potpori svih ovih godina.

Kako se dogodilo da je novinarima podijeljena radna verzija vašeg govora? Nije valjda nitko smijenjen zbog tog propusta?

To uopće ne smatram propustom, greške se mogu dogoditi. Nitko, naravno, nije smijenjen jer to bi značilo da imam veliki ego koji ne trpi greške. Didaskalije su često sastavni dio govora svih državnika, pa Obama je u svojim govorima imao napisano “pauza”. Često sam sjedila u prvom redu pa sam to mogla vidjeti. Ponekad brzo govorim pa si stavim zvjezdice koje me podsjećaju da trebam usporiti.

Iva Puljić-Šego / Večernji list

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ivan Penava – ‘Kao predsjednik HDZ-a mogao bih progurati da se ratni zločinci napokon kazne’

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik u intervjuu za VečernjiList otkrio je kako razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a.  Njegova se kandidatura u medijima spominjala kao opcija, a sad je Penava vidi kao mogućnost da s te visoke pozicije u stranci, naravno uspije li na tim izborima, pokuša riješiti pitanje nesankcioniranja ratnih zločina. Penava, zasad, nema formiran tim za unutarstranačke izbore, ali o odluci, čini se, ozbiljno razmišlja, piše Večernji List.

Godina je dana od velikog prosvjeda koji ste organizirali u Vukovaru zbog sporosti i nedjelovanja državnih institucija u rješavanju ratnih zločina. Ne idete u novi prosvjed ove godine, ali najavljujete nove metode kojima ćete tražiti rješavanje tog pitanja. Koje su to druge metode?
Tema prosvjeda bila je situacija u kojoj su Vukovarci i svi stradalnici rata prije 28 godina prošli stravične torture, od silovanja, zlostavljanja i u konačnici do ubojstava, i u kojoj je Vukovar bio razoren i sravnjen sa zemljom. Utvrđeno je da je u Vukovaru bilo 2717 žrtava, znamo da je u Vukovaru oko 70 posto civilnih žrtava i postavlja se pitanje koje graniči sa zdravim razumom – je li moguće da toliko godina nakon rata nemamo imena i presude za zapovjednike JNA, nemamo odgovorne zapovjednike zrakoplovstva JNA koja je dizala avione koji su tukli po Vukovaru, nemamo odgovorne i optužene zapovjednike vojne policije koja je omogućila da se ljudi izvlače iz kolone i likvidiraju po ulicama grada Vukovara.

Govorite o zapovjednoj odgovornosti.
Tako je, o zapovjednoj odgovornosti koja je neupitna, i nijedna državna institucija ne može se skriti iza argumenta da ne znamo počinitelje. S aspekta modernog društva neshvatljivo je i neprihvatljivo, ali i u kontekstu Ustava koji se poziva na Domovinski rat i jamči pravo na presudu u razumnom roku, pravo na slobodu, pravo na dom, na ljudsko dostojanstvo, a to sve Vukovarci nisu doživjeli, da nema sankcija za ratni zločin. Zato je neshvatljivo i neprihvatljivo da država Hrvatska uporno i sustavno okreće glavu od ljudi koji su stvarali državu i kojima nismo priznali da ih je netko zatočio u logorima, mučio i ubijao. Od institucija hrvatske države doživjeli smo da pokušavaju oprati ruke malobrojnim presudama međunarodnog Suda u Haagu ili suda u Srbiji. Riječ je o 20 ili 30 pravomoćnih presuda u 28 godina, a više od pola ih je produkt rada haaškog tribunala i suda u Beogradu, a ne domaćih sudova.

U ovih 30 godina najviše je na vlasti bio HDZ, SDP tek dva mandata. Pa kolika je odgovornost HDZ-a u takvom odnosu države prema žrtvama rata i ratnom zločinu?
Golema. Golema je odgovornost svih koji su bili na vlasti, svih nas koji smo na vlasti, ali i svih braniteljskih udruga i građana.

Što je HDZ u ovih 28 godina morao učiniti više?
Nećete naći nijednog HDZ-ovca koji će reći da nije za to da se procesuiraju ratni zločini. To je teza koju političari koriste već 28 godina, a zbog poražavajućih rezultata, ta se teza pretvorila u floskulu koju jednako koriste sve političke stranke. Za mene je poražavajuće što su se pronalazili različiti razlozi za to da prosvjed u Vukovaru nije bio potreban, i da su se pronalazile različite namjere zašto je taj prosvjed bio organiziran.

Većinom smo svi pisali da je to napad i poruka šefu HDZ-a Plenkoviću, i stranačka i politička.
Pisali ste krivo, iako sam iznosio aktualnu problematiku bez ikakvih skrivenih namjera ili programa, na koje su mediji cijelo vrijeme bili fokusirani.

Primjetan je bio izostanak hadezeovaca na tom skupu. Radi li se o strahu pojedinaca?
Danas objektivno možemo sagledati karakter i ciljeve prosvjeda, a osobne izostanke pojedinaca prepuštam njihovoj savjesti.

Očekivali ste da će na prosvjed doći vaši stranački kolege?
Svi članovi HDZ-a su za ciljeve prosvjeda, međutim, njihov nedolazak ne ide tome u prilog, što u prvom planu pokazuje problem s vjerodostojnošću. Ono što mi još više smeta u posljednje vrijeme jest teza da je Vukovarcima teško i da to trebamo razumjeti, a postavlja se pitanje što se napravilo svih ovih godina da Vukovarcima ne bude teško? Svaki zastupnik u Saboru ili saborski klub mogao je pokrenuti inicijativu da se promijeni zakonski okvir, mogle su se pokrenuti nove rasprave, ali se u godinu dana nije dogodilo baš ništa. A sad će se ponovno vrtjeti teze da o ratnim zločinima i obljetnici prosvjeda govorim iz onih ili ovih razloga. Na tom sam prosvjedu predstavio nekoliko ljudi koji su preživjeli stravične zločine, čovjeka kojem je prerezan grkljan i ženu koja je bila silovana, i je li moguće da oni u svijesti naših političara zauzimaju podređeno mjesto u odnosu na njihove fotelje. Mnogi će reći da se stalno vraćamo u prošlost, ali bez riješene prošlosti nema budućnosti. Kada je riječ o HDZ-u, koji je državotvorna stranka, onda od svega ovoga ne smijemo okretati glavu kao što to činimo svih ovih 28 godina.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem o tome da se ništa nije napravilo u godinu dana od prosvjeda?
Jesam i moram reći da nisam zadovoljan pomacima. Da stvari ne budu crno bijele, ova je Vlada napravila neke iznimne iskorake, od povratka vojske u Vukovar, od uvođenja 18. studenoga kao državnog blagdana, što je bio naš zahtjev iz Vukovara, zakona koji će vukovarskom gospodarstvu omogućiti iskorake kada bude usvojen, za to sam zahvalan. Međutim, ti zakoni ne mogu biti valuta za potkupljivanje da ne iznosim problem nesankcioniranja ratnog zločina.

Dakle, neće vam tim zakonima zatvoriti usta?
Tako je, prvo neljudski je i bilo bi suludo od mene tražiti da drukčije postupam. Možemo raspravljati o strujama u HDZ-u i različitim razmišljanjima, mene su već u medijima prozvali zločestim dečkom HDZ-a i nekim tko stalno radi nered. Ima li netko obraza reći da su vrijednosti koje ja zastupam promašene i da to nisu i temeljne vrijednosti HDZ-a? Ne ponašamo li se mi na sasvim drugačiji način od onog koji je zapisan u Statutu HDZ-a ili u Ustavu Republike Hrvatske? Da bilo kojeg HDZ-ovca pitate treba li odgovarati zapovjednik koji je bacao bombe na vukovarsku bolnicu, reći će apsolutno treba, ali neće doći na prosvjed, neće to javno reći jer dolaze predsjednički izbori…

Koje su to druge metode kojima ćete tražiti sankcioniranje ratnih zločina s obzirom na to da ne idete u novi prosvjed?
Prošla je godina dana, a ulaskom u vrijeme predsjedničkih, unutarstranačkih izbora, pa i parlamentarnih izbora, ocijenio sam da drugi prosvjed nema smisla; da smo ga radili, onda bi on bio u Zagrebu. Zato ću do rješenja pokušati doći u stranci, jasno i nedvosmisleno rečeno, preko unutarstranačkih izbora. Koristeći sva demokratska sredstva koje pruža stranka, iskoristit ću da tu temu stavim u prvi plan i da stranka počne djelovati u tom smjeru jer na osnovi dosadašnjih rezultata to očito nije tako.

Razmišljate o kandidaturi za predsjednika stranke?
I to je jedna od opcija. Razmišljam kako se izboriti za zapostavljene vrijednosti koje neprestano ističem jer one za mene nemaju cijenu. A da su te vrijednosti prepoznate i među građanima, najbolje pokazuje pljesak podrške u Sinju i Kninu. U svojim nastojanjima nailazim na podršku građana iz drugih krajeva Hrvatske i dijaspore, stoga razmišljam i o putu kojim moram proći kako bih ostvario te ciljeve. A koji će to biti put, pokazat će vrijeme.

Je li vas taj pljesak potaknuo na kandidaturu?
Nemam figu u džepu, a na to me tjeraju i okolnosti i slijed događaja.

Procijenili ste da kandidaturom za predsjednika stranke možete najbolje početi rješavati pitanja ratnih zločina, odnosno svih onih tema zbog kojih ste prije godinu dana organizirali prosvjed?
Smatram da se predsjednik stranke, kao i svaki drugi građanin, mora pokloniti pred vrijednostima Domovinskog rata. A ne da mi nakon 28 godina imamo politiku i zakone koji u Vukovaru omogućuju postojanje četničkih spomenika, pa taman bili na privatnim grobnicama. Da u Borovu Selu imamo spomenik četničkom vojvodi, a dva kilometra poslije Blagi Zadri. Za mene je to znak da ova država između agresora i branitelja stavlja znak jednakosti iako će svi reći da to nije tako. Kako nije kad ta dva spomenika postoje na istom području? Zatim imamo sutkinju koja će ocu dvojice poginulih sinova reći da mora tugovati za njima. Znam da će biti komentara da pitanje Vukovara i ratnih zločina koristim za samopromociju, ali da su se u posljednjih 28 godina i drugi bavili tom problematikom, ratni bi zločini bili sankcionirani.

Koji su motivi da država u 28 godina nije ništa napravila, pa i motivi HDZ-a?
Nije se imalo dovoljno karaktera, nema se dovoljno karaktera i nema se dovoljno empatije. Da je bilo kome od tih ljudi koji su predstavljali vlast svih ovih godina prolazio četnički nož ispod vrata, kao što je stradalnicima Domovinskog rata, odavno bi sve alarmirali da se stvari promijene.

Moram primijetiti da ni Andrej Plenković ni njegovi najbliži suradnici nisu sudjelovali u Domovinskom ratu. Utječe li ta činjenica na nedostatak empatije prema tim problemima?
Ni sam nisam hrvatski branitelj. Ispod pojasa su udarci da je Plenković bruxelleski ćato ili kvalifikacije čiji je sin, to nisu kvalifikacije koje bi nekoga trebale određivati. Određivati nas trebaju rezultati našega rada.

Koje ste vi godište?
Ja sam 1974. U vrijeme pada Vukovara nisam imao ni 17 godina. Davno sam rekao da neću dopustiti da ova Vlada bude samo jedna u nizu onih koje nisu ništa učinile jer sam u poziciji kao gradonačelnik Vukovara prenijeti stavove svojih sugrađana koje prethodnici nisu.

Jeste li o svojoj mogućoj kandidaturi razgovarali s nekim stranačkim ljudima? U medijima se već nagađalo o vašoj kandidaturi i da bi vas mogao podržati Milijan Brkić.
Kakve god bile ocjene o tome čiji sam čovjek, moj je fokus uvijek na temeljnim vrijednostima i dobrobiti Vukovara. Kao gradonačelnik Vukovara očito nemam mogućnosti riješiti krucijalna pitanja o kojima razgovaram te, ako mogućnost rješavanja tih pitanja vodi preko stranačke središnjice, tu nemam dvojbe.

Je li Plenković svjestan da biste mu mogli biti protukandidat?
Hipotetski, svaki član HDZ-a može biti kandidat za predsjednika, čega je Andrej Plenković itekako svjestan. Ali, sada svu pozornost treba preusmjeriti na predsjedničke izbore.

Jeste li već tražili podršku nekih HDZ-ovaca, okupili neki tim?
Ni jednog trenutka nisam krio da se čujem i sa Stierom i s Brkićem i s Kovačem i da se sve ovo vrijeme uredno čujem i s Andrejem Plenkovićem i s Kolindom Grabar-Kitarović. Prvi put sada iznosim da idem na unutarstranačke izbore, približavala se i obljetnica i morao sam donijeti odluku što je najpametnije napraviti s aspekta rješavanja sudbine stradalnika. Kad sam odlučio da su prosvjedi kontraproduktivni i da nije dobro ponovno čekati godinu dana bez rezultata, morao sam promisliti koji je smjer najbolji i koji će donijeti rezultate. Pokušat ću u stranci promijeniti odnos snaga i tu temu iznijeti s puno jače pozicije, koja bi trebala ohrabriti sve u lancu koji trebaju raditi na rješavanju tih problema.

Sve je više protukandidata Plenkoviću, ne ide li to sve u prilog baš Plenkoviću, odnosno ne biste li se vi protukandidati trebali ujediniti da se glasovi ne rasipaju?
Bogatstvo HDZ-a različita su razmišljanja, ali o temeljnim vrijednostima moramo imati jednak stav. Tko će dati potporu kome, to je, smatram, puno manje bitno od toga da se napokon promijeni stav prema stradalnicima i Domovinskom ratu. Zašto smo došli u ovakvu situaciju? Zato što postoje zaštićene elite koje ne rade svoj posao i nemaju rezultata, a na istaknutim su pozicijama niz godina.

Nedavno su Plenković, Jandroković, pa i Brkić i Čuljak, poslali poruku da nije vrijeme za isticanje kandidatura na stranačkim izborima, nego da sve svi moraju angažirati za predsjedničke izbore. Očekujete li neku packu, da ne kažem sankciju, jer sad i vi izlazite s najavom kandidature?
Ne prejudiciram funkciju za koju ću se kandidirati niti odluke rukovodstva stranke s obzirom na to da nisam njihov član. Poštujem sve pravilnike, međutim, vratimo se na početak priče, nikada nije dobro vrijeme za temeljne vrijednosti, uvijek je nešto bitnije. Smatram da smo u godinu dana mogli napraviti puno, pa danas ne bih morao razmišljati o koracima potrebnima za rješavanje ovog problema. Igram otvorenih karata, a ako HDZ ima problem sa sankcioniranjem ratnih zločina, molio sam ih prije više od godinu dana da mi se javi što je dovoljan razlog za trenutan razilazak.

Stekao se dojam da se vrh HDZ-a boji ući s vama u politički obračun, da je bilo tko drugi organizirao prosvjed, vjerojatno bi bio izbačen iz HDZ-a.
Nemaju me se razloga bojati. Ako pogledate akte HDZ-a, vidjet ćete da postoji velik nerazmjer između onoga za što se deklarativno zalažemo u odnosu na ono što jesmo. Jedino čega se mi u HDZ-u trebamo bojati jest da nismo i da nećemo biti dostojni ljudi kojima toliko dugujemo.

Spremni ste biti i premijer?
To je daleko, trčimo unaprijed, ali spreman sam sve žrtvovati da riješim otvorena pitanja. Izgubio sam povjerenje u mnoge ljude i sustav, neću dopustiti da me se tretira kao smokvin list i da služim za naslikavanje u svrhu nečijeg prikupljanja bodova, a da bitni problemi ostaju neriješeni.

Već se interpretira da i uvođenje blagdana 18. studenoga i ostali zakoni dolaze sad uoči predsjedničkih izbora?
Inicijativa za blagdan 18. studenoga krenula je iz Grada Vukovara, prije dvije ili tri godine i ako je aktualizirana u ovome trenutku, neka je. Ako to ova Vlada bude iskoristila, neka iskoristi, nemam ništa protiv, bitno je da je to dobro za građane grada Vukovara i građane Republike Hrvatske danas, sutra ili za 10 godina. To je meritum.

Predsjednica će se u kampanji oslanjati na popularne HDZ-ovce, pa tako i na vas i Stiera, kao kandidat se pojavio i Miroslav Škoro, koliko će Škoro glasova HDZ-ovaca i desnih birača uzeti aktualnoj predsjednici?
Na relaciji aktualna predsjednica – Miroslav Škoro i uzimajući u obzir neke kvalifikacije same predsjednice, imam dojam da olako kritiziramo. Kad čitam komentare, ponekad stječem dojam da je prosječna mjera Hrvata savršenstvo. Svi smo nesavršeni, onaj tko obavlja dužnost pet godina sigurno radi greške. Sudjelovao sam u prvoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i znam u kakvoj smo teškoj atmosferi živjeli u Vukovaru pod bivšom Kukuriku vladom i bivšim predsjednikom Josipovićem u svjetonazorskom i u svakom smislu. Ne mogu olako zaboraviti kako je to bilo teško promijeniti. To ne znači da izbjegavam razgovarati o greškama svakoga, pa i predsjednice. Govoriti da predsjednica ili premijer nisu Hrvati, da vode ne znam čiju politiku – za mene je to način na koji komunicira ulica. Ne može mi nitko reći da K. Grabar-Kitarović ili Plenković ne vole svoju državu. Uvijek je moglo bolje, i ja sam u svom mandatu mogao bolje, a izbori će pokazati kako tko diše i koliko su ljudi zbog kojih smo tu zadovoljni.

Kako ocjenjujete mandat predsjednice?
Njezin je mandat, posebice u usporedbi s mandatom Mesića i Josipovića, bio izrazito uspješan.

Koji predsjedničini potezi vam se nisu svidjeli?
Način kako je organiziran posjet Aleksandra Vučića nije mi se svidio, kao ni mnogima. Ali i neke kvalifikacije koje su izrečene, a za koje u konačnici mislim da nisu stavovi predsjednice. To su propusti od kojih ne treba bježati. Ali ne dovodim u pitanje put kojim predsjednica ide, to je iskorak koji je neusporediv s njezinim prethodnicima.

Vjerujete u njezinu pobjedu?
Vjerujem.

U Slavoniji će se lomiti koplja između nje i Škore.
Nemam dojam da Škoro predstavlja toliku prijetnju predsjednici. Prednost je na strani predsjednice, ona će sama kreirati svoj rezultat svojim postupcima.

Na koji ćete način sudjelovati u njezinoj kampanji?
Stavljam se predsjednici na raspolaganje, a jedini uvjet koji imam jest čvrsto stajanje iza iznesenih stavova i obećanja.

Stvara se dojam da predsjednica okuplja Plenkovićevu oporbu u HDZ-u, i vi i Stier idete na unutarstranačke izbore?
Ljudi su skloni teorijama zavjere i igrama prijestolja, a ja sam bez fige u džepu. Nikad neću imati skrivene namjere spram Plenkovića ili bilo koga drugog, ali da ću imati svoje stavove – hoću.

Glavni tajnik HDZ-a već govori o sabotažama na predsjedničkim izborima jer u vrhu HDZ-a smatraju da ih je bilo i na europskim izborima?
Znam koji je trud uložila gradska organizacija Vukovara na europskim izborima, lako je filozofirati nekome tko je došao jučer ili ne poznaje i ne drži teren. Uložili smo 110 posto, a rezultat je podbacio. Prvi sam put na tim izborima doživio da neiskrenost ljudi na terenu kojima je ponuđen okvir neprihvatljiv u određenoj mjeri. Nažalost, nismo mogli projicirati lokalni stranački autoritet na europsku razinu. U dobro podmazanom stroju nema iznenađenja, a ni sabotaža.

Kako komentirate Milanovića kao kandidata za predsjednika?
To je čovjek koji je odgovoran za kaos i nerede u Vukovaru. Njegove odluke donijele su nam narušenu atmosferu, sudske procese i smrtne ishode.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Škoro na pitanje hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak: Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle… Slabo vam ja to pratim

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro u studiju RTL-a Danas razgovarao je s Damirom Gregoret

Mislite li da se treba nastavljati obilježavati, kao državni praznik, Dan neovisnosti?

Nažalost, nama su političari i političke elite ukrali blagdane koje smo do sada imali. Mislim da je postojao jedan kontinuitet blagdana do 2000. godine. Ljudi su ih i prihvatili. To bi trebali biti dani kada iskazujemo neko zajedništvo, stijegove na koje smo ponosni. Do danas imamo jedan niz tih praznika i blagdana za koji ljudi ni ne znaju što znače i predstavljau pa ih i na taj način doživljavaju, kao dan koji treba spojit s nečim.

Treba li današnji datum ostati državni praznik?

Imali smo u Osijeku Sjenjak, kada je napravljen taj dio grada, onda su gradski oci pustili građanima da hodaju između zgrada, a onda su te staze pretvorili u prave šetnice. Narod je prihvatio određene datume i treba narodu omogućiti da slavi ono što želi. Drugo su spomendani i dani kada su se dogodile važne stvari. No kada bi išli u analizu toga treba li praznikom biti proglašen 8. listopada dan kada se dogodio svaki raskid sa SFRJ, dan kada je Zvonimir krunjen za kralja ili 25. lipnja kada su SDP-ovi članovi izašli iz sabornice…

Referendum možda o tome?

Zašto da ne.

Mislite da 30. svibnja treba vratiti i biti Dan državnosti?

30. svibnja je zaživio u narodu. To je bio dan, sjećam se, kada smo svi s ponosom isticali stijegove, pjevali pjesme, radovali se tome danu. Poslije su se dogodile promjene koje nisu odvele baš nikuda i koje su dodatno podijelile narod.  To jednostavno nije dobro i trebamo malo vratiti loptu.

Vidjeli ste što misli vaš protukandidat Zoran Milanović o 30. svibnju. Što kažete da se 18. studenog obilježava Dan sjećanja i da to bude državni praznik?

Puno ljudi hodočasti u Vukovar taj dan i mislim da bi to trebao biti državni praznik i dan kada bi se ljudima omogućilo da odu sa svojih radnih mjesta i da posjete Vukovar. Zašto da ne.

Idete li ove godine u Vukovar? Prošle godine niste bili, zašto?

Idem u Vukovar. Prošle godine nisam mogao. Ja vam radim posao koji radim i nisam mogao.

Kampanja još nije službeno počela, vidjeli ste rezultate CRO Demoskopa. I dalje ste u TOP 3, no potpora vam stagnira. Došli ste blizu 20 posto. Možete li preko toga? Očekujete da ćete ući u drugi krug ili možda pobjediti u prvom?

Ne znam. Ankete su, generalno gledano, trendovi. Nas uvijek oko izbora razvesele tri stvari. Prvo je izborni zakon – to je silno veselje. Druga stvar koja nas razveseli je D’Hondtova metoda, a treće su ankete. I ako pogledate ove zadnje europske izbore, ne možete reći da su ankete baš pogodile neke stvari. Meni je drago da se ispituje javno mnijenje no izbori su najbolja anketa.

Naravno da jesu, no koja su vaša predviđanja?

Ja nisam baba Đuna da to tako radim. Ja ću raditi najbolje što mogu.

Jeste li sigurni da ulazite u drugi krug?

Jedino što je sigurno je to da će biti kako birači budu htjeli. Ja ću se potruditi da budem u drugom krugu. No, ne volim te: Ja ovo, ja ono… To nije OK. Vi i ja ne bi o tome razgovarali da je sve dobro i ja bi više volio da kad idem na televiziju da razgovaramo i o tom stanju i o onome što se može napraviti da se to promijeni. Sinoć nisam gledao vašu anketu jer sam šetao s jednim čovjekom. Šetam koliko mogu pa sam čuo neke stvari među kojima i to da moramo ići prema tome da maknemo politiku iz puno toga. Prije svega iz gospodarstva. Onda ćemo ići dalje. Ovo drugo su priče za malu djecu.

Danas ste objavili izborni spot. Tko je to financirao? Koliko planirate potrošiti u kampanji?

Ovo nije predizborni spor već čestitka. Imam tu sreću da se bavim poslom kojim se bavim i ovdje je šminkerica bila najskuplja. Snimlili smo to na jednom kromakiju, to je ona zelena pozadina.

Sve ste to sami finacirali?

Ja sam. Snimio je to moj kum Marin i tih snimaka imamo od prije. Zahvaljujući činjenici da se on bavi tim poslom, a ja se bavim glazbenom produkcijom. Ja pjesmu ‘Sude mi’ imam u bezbroj verzija i najlakše sklopim glazbu i sliku da to najviše košta 1000 kuna.

Koji su vam daljnji planovi? Kad krene službena kampanja imate li već neki plan nastupa, koliko ćete često i gdje nastupati. Neki vam se i otkazuju.

Imam jedan dio nastupa koje sam prihvatio prije potencijalne kandidature i te ću koncerte odraditi, a potom ćemo ciljano raditi stvari na terenu kako bi napravio ono što nemam. Ja nemam mogućnost stranačke baze. Korištenja državnih novaca…

Hoćete li prihvaćati donacije?

Da. Otvorio sam račun na koji ću prihvaćati te donacije jer kampanja, ruku na srce, je skupa.

U timu vam radi i sestra? Što konkretno?

Moja sestra, zajedno sa mnom to sve koordinira. Ona je doktorirala ekonomiju i ona je veliki stručnjak kada su u pitanju modeli upravljanja i kada je u pitanju marketing.
Ona ima dvoje male djece i živi u Našicama pa ne može sudjelovati svaki dan. No ovo je 21. stoljeće i mi maksimalno korstimo, što se moglo vidjeti do sada, blagodati interneta i modernih i suvremenih tehnologija.

Pomaže li vam Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice?

Mate Radeljić, kao i brojni drugi ljudi, su ljudi koje ja znam dugo godina. On je Osječanin, njega sam upoznao davno, a čak sam i izgubio izbore kad je on bio s druge strane. To je čovjek koji je radio u sustavu, u uredu predsjendice i ja sam, razgovarao, ne samo s njim već mnogima, upravo na temu kako to sve skupa izgleda, kako je to sve ustrojeno i što bi se moglo napraviti da bude učinkovitije.

Hoće li on biti u i stožeru?

Nemam namjeru. Toliko su me izbušili do sada, zbog kojekakvih gluposti da je to fenomenalno i kapa dolje. Ja sam mislio da je dosta mulja u poslu u kojem se ja bavim. U politici je toliko mulja da se, kako bi rekao Arsen, ne može niže već samo dublje. Tako da, nemam namjeru oformljivati nikakav stožer jer se bojim da bit i ljudi, koje bi stavio u stožer, a koji možda imaju poštene namjere, bili samo dodatni razlog da se napada mene. Dakle, za sada ću raditi sam ko Mujo u vicu.

Na čije glasove računate?

Svih onih ljudi koje sam susretao na svojim koncertima. Ja sam proteklih mjeseci sam odradio, od Odžaka gdje je bilo 15.000 ljudi pa nadalje gdje nije bilo nigdje ispod 4 do 5 tisuća ljudi, osim onih koje su mi zabranili, računam na glasove tih ljudi. Ne znam jesu li oni lijevo ili desno. Jesu li HDZ ili SDP. Mi nemamo legitimiranje ljudi kada dolaze na naš koncert. To su obični ljudi koji su došli na moj koncert. Isto tako očekujem glasove ljudi koji su došli na doček nogometne reprezentacije. Ne znamo tko su oni bili. Devet su sati čekali da dođe autobus s igračima od zračne luke do Trga bana Jelačića. Bez vode, bez sanitarnih čvorova… Računam na glasove ljudi koji su nezadovoljni, a takvih je sve više i više. Ponavljam, vi i ja razgovaramo zato što je takvih puno.

Zašto vam smeta kad vam se kaže da ste kandidat desnice?

Onoga trenutka kada budemo definirali što je desno, a što lijevo ja ću se vrlo lako prikloniti. Ja sam ekonomist i za mene lijevo znači rad, desno kapital. Pa sad, kad je u pitanju nacionalna sigurnost i interes države ja sam apsolutno desno, no kad je u pitanju rad, radnici i odnos prema radnicima, onda sam apsolutno lijevo. To možete najbolje provjeriti kod onih ljudi kojima sam ja poslodavac.

Kada govorimo o potpori Crkve, koja zna biti važna u samim kampanjama, bili ste na Kaptolu, no vaš je glasnogovornik rekao da ste bili na tribini. Inače idete na tribine na Kaptol? Jeste li uspjeli porazgovarati s kardinalom Bozanićem?

Nisam. Ne poznajem kardinala Bozanića. Vidio sam ga jednom kada smo radili jedan božićni koncert u Ciboni, to je bio jedini susret s njim. Bio sam na Kaptolu prilikom obilježavanja pada Berlinskog zida, zida koji je pao u Berlinu, ali nije pao u glavama mnogih ljudi u Republici Hrvatskoj pa i šire. Mene veseli da kao pjevača iz Višnjevca prate i slikaju kako ulazim u zgradu, ali računam na podršku vjernika. To da. To morate jer matematika kaže da u Hrvatskoj postoji 93% ljudi koji se izjašnjavaju vjernicima. Od toga 90% Katolika. Morate računati na te glasove jer ćete u protivnom dobiti samo 7 posto glasova.

Ako dođete na Pantovčak, što ćete prvo napraviti?

Prvo smješan odgovor – prvo ću dat Kiki vode. A točan odgovor je da ne znam.

Rekla je predsjednica, ako izgubi da Kika ide s njom. 

Onda ću dovest Fridu. Ono što ću sigurno napraviti je koncentrirati se na vrijeme u kojem jesmo. Ovo što vi govorite je onaj vražji kondicional, odnosno hipoteza. Puno sam vremena potrošio u životu na dokazivanje nekoliko hipoteza.

Ali što ćete konkretno napraviti? Hožete li možda vratiti Titovu bistu?

Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle. Zadnji sam put tamo bio kad je bio predsjednik Tuđman.

Ali znate da je tamo bila Titova bista. Biste li je vratili?

Slabo vam ja to pratim. Ja kad god sam došao voditi poduzeće zamolio sam ljude da uzmu A4 papir i da napišu što rade. Možda nedostaje ljudi, možda su neki viška, ali generalno svaki ured mora biti učinkovit. Pantovčak mi nije važan. On je samo simbol da dođemo u poziciju, mi, mislim na one koje ja predstavljam u ovom trenutku, da dođemo u poziciju da napravimo promjene. A za to možda ne trebamo biti na Pantovčaku. Možemo to i iz moje garaže. Nužno je da napravimo promjene koje će sustav učiniti učinkovitijim. U Županji je ove godine upisao 500 djece manje u srednje škole.

Zašto onda pozicija predsjednika, a ne predsjednika Vlade? Bili ste član HDZ-a, je li vam opcija, ako izgubite u ovoj utrci, učlaniti se u stranku i kandidirati na unutarstranačkim izborma?

Ne. To impliciranje da sam bio član HDZ-a pa sad moram biti zahvalan HDZ-u…

Nije pitanje uopće u tom kontekstu. 

To se provlači kao teza. Puno se toga može napraviti i s pozicije predsjednika države. Nitko nikada nije branio predsjedniku da sudjeluje s narodom na potpisivanju bilo kojeg referenduma.

Nemate takvih ambicija, da budete predsjednik vlade?

Nemam. To su neki drugi kandidati. Ja sam nula na toplomjeru i ono što ja definitivno znam je da ništa ne znam To sam naučio još kao dijete. U ovoj cijeloj priči je da imamo situaciju oko koje se ljudi mogu okupiti, imamo jako puno pametnih koji postižu super stvari u svijetu, samo kod nas ne. Sustav ne valja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari