Pratite nas

BiH

Kolinda Grabar Kitarović može pobijediti, uz kilave muškarce žene mogu biti spasonosne

Objavljeno

na

Utorak 7.siječnja

Još je oko godinu dana do predsjedničkih izbora, ali se već uvelike govori o mogućim kandidatima, a sam Ivo Josipović sebe vidi u još jednom mandatu. I Gotovinu bi kaže, pobijedio. Vjerojatno ga neće ni pobijediti ni od njega izgubiti, jer po svemu sudeći general neće na izbor. Dosad baš ničim nije tu mogućnost nagovijestio. A i što će mu politika? Htio il htio, zaslužio ili ne zaslužio, kad bi bio izabran riskirao bi da mu mediji, politički protivnici i zloba koje u Hrvata ima u izobilju s vremenom skinu gotovo svetačku aureolu koju ima kao ratni zapovjednik, osloboditelj, te potom kao haški uznik koji je napokon i sa sebe i sa Hrvatske u povijesnoj pravomoćnoj presudi izbrisao zločinački biljeg. Zašto bi dopustio da se na najveći mogući herojski i moralni kapital i općenacionalno poštovanje koje ima, netko nabacuje blatom ? Profesionalnim političarima te su paljbe i parbe sudbina i dio posla, lakše ih podnose, s njima nemaju što izgubiti a ako su djelotvorni mogu biti na dobitku.

Osim toga, predsjednik države nema izvršne ovlasti, ne vodi borbe, nisu mu potrebne taktike i strategije, pa i stoga ratnom zapovjedniku slavnom i zaslužnom na dobivenim bitkama ta „neborbena „ dužnost ne bi baš odgovarala. Ali ima jedna druga osoba koja bi mogla pobijediti Josipovića i koja bi na čelu države mogla biti uspješan korektiv izvršne vlasti. To je Kolinda Grabar Kitarović. Izgledom i nastupom ugodna, obrazovana, sa znanjem jezika,iskustvom u  diplomaciji i međunarodnoj karijeri te s titulom magistrice znanosti koju je stekla poslije studija međunarodnih odnosa, ona je bez konkurencije najbolja osoba za promociju Hrvatske u svijetu. Nema mrlja u životu a kad su svi iz vrha HDZ-a pred njim padali ničice jedina je bila u nemilosti Ive  Sanadera. Ivo Josipović sa svojim uljuđenim-ništa ne kazati a svakome se svidjeti, s glumljenim optimizmom, konstatiranjem svima vidljivih nevolja i apstraktnom kritičnošću kojom je davao alibi i HDZ-ovoj i SDP-ovoj vlasti dok su zemlju vodile u propast za Hrvatsku nije učinio pod milim Bogom ništa. Kolinda Grabar Kitarović mogla bi biti novost i osvježenje. Kao hadezeovka umjerena, kao samosvjesna žena mudra, uspješna,i nenametljiva i prodorna, znala bi kako se nositi s izvršnom vlašću. Sigurno bi, za razliku od Josipovića koji sriče hvalospjeve petokraki, ideološki se pristrano odnosi prema nekim događajima u politici i na zgražanje mnogih u Hrvatskoj udvara se beogradskim i sarajevskim vlastima, pridonosila snošljivosti u zemlji te obrani hrvatskih interesa.
I u obiteljima i državama iskustvo pokazuje, kraj kilavih muškaraca žene bi mogle biti spasonosne.

Subota, 4  siječnja

I kraj prošle i početak ove godine vlast je obilježila u svom stilu-klevetama i uvredama upućenim onima koji su joj se usprotivili . profesoru Jakovčeviću koji je brojevima i usporedbama dokazao kako je država prodajom Croatia osiguranja zakinuta za tri milijarde kuna, ministar Linić nije uzvratio argumentima nego ga je, ne iznoseći niti jedan dokaz,optužio da je „afera bankomat „ rezultat njegova rada. Stručnjake instituta za javne financije, koji su kritizirali Vladu zato što nema strategiju zaduživanja i ne trudi se da se zaduži po povoljnim uvjetima te je tako u samo tjedan dana javni dug povećala za četiri milijarde kuna, proglasio je neznalicama. Vjerojatno je i na to razbacivanje milijardi mislila i slušateljica Radio-zagreba u emisiji „Poligraf „ koju je vodila Milena Jukić Ugrin a snimana je i za 4.ti program HTV-a, rekavši kako ova vlast namjerno uništava Hrvatsku. A kada je zaustila da to objasni, budni cenzor HRT prekinuo je telefonsku vezu, pa ju je voditeljica uzalud pokušavala dozvati ponavljajući halo halo. Kako dakle s protivnikom ? Po starom ljevičarskom naputku:ili ga optuži, ili ga proglasi neuračunljivim ili mu začepi gubicu.

Nedjelja  5. siječnja

Profesija Srbin , mogao bi, kao što su mogli mnogi prije njega , ministar Željko Jovanović upisati u svoje dokumente. Nikicu Gabrića , predsjednika Nacionalong foruma , optužio je za protusrpstvo jer je rekao da  Jovanović, premda je pametan „ ne razumije  da njegova reforma s njim na čelu ne može dobiti konsenzus nikada“
Vic kaže-jedan mucavi Srbin u Hrvatskoj izišavši s audicije za televizijskog spikera sav gnjevan radoznalim prijateljima koji su ga čekali kaže: „ Ma-ma-majku im u-u-stašku, od-od-bili su me za-za-to što sam Sr-sr-srbin „ .  Jovanović se služi argumentom iz tog vica, jer baš ničim Gabrić njegovu nesposobnost nije pripisao njegovu srpskom podrijetlu. A nijedan narod, pa ni srpski, nije baš podizao spomenik onima koji su mu ugled srozavali do vica.

Ponedjeljak, 6. siječnja

Kad se ono Ćiro Blažević bio prihvatio nemoguće misije  da spasi „Zagreb „ od ispadanja iz Prve lige, napisao sam sa se s njim postupilo kao kad bi seoska obitelj glavi kuće, djedu, umjesto da sluša njegove savjet i mudrost, dala najteži posao-da krči šumu.Naravno, Ćiro nije uspio. I ponovno je, umjesto da ga uzmu u stožer HNS-a kao savjetnika pogotovo  u godini SP-a u Brazilu, trener svih trenera gotovo prihvatio  nedostojan i sramotan posao krčenja –trebao je spašavati jednog drugoligaša koji je u beznadnom stanju od ispadanja od lige. Gdje je obraz Davoru Šukeru, ili-može li se zahvalnost uopće očekivati od predsjednika HNS-a kojem je najdraže društvo kriminalno podzemlje  a njemački sud ga je osudio kao džepara ?

Srijeda, 8. siječnja

Prema anketama pravljenim posljednjih godina 70 do čak 90 posto hrvatskih građana protivi se povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije. Lijeva vlast uporno ponavlja kako će tužbu povući dade li Srbija podatke o nestalima, što je apsurdno, jer skrivanje ili otkrivanje tih podataka nimalo ne mijenja razložnost tužbe niti stravu agresije i genocida. No u uvjetu koji kukurikavci postavljaju Beogradu ima teškog licemjerja. Kako podsjeća Andrija Hebrang, Milanovićeva vlast je ukinula Ured za otkrivanje grobova žrtava komunizma, koji je imao u planu u sljedećih pet godina otkopati 940 grobnica. Po novom planu to se neće učiniti ni za sto godina. Tako hrvatska vlast od srbijanske traži ono što ni sama nije spremna, pa su po tome slične, kao što su slične i po komunističkim i četničkim žrtvama prema kojima nemaju poštovanja.

Četvrtak 9. siječnja

Uspjeh neka zajednice ovisi i o tome jesu li joj ljudi i stvari na mjestu koje im pripada. Kao i po mnogočemu drugomu Hrvatska je i po tome izrazito negativan primjer. Radimir Čačić nije osuđen tek tako, služi zatvor zbog zastrašujućih posljedica prometne nesreće koju je skrivio, zbog dvoje poginulih, ali on i neki političari i mediji ponašaju se kao da se ta nesreća nije dogodila, kao da je nevinašce na nekom veselom dopustu s kojega dolazi na političke sastanke, pravi nova savezništva i utire put svom novom usponu na vrh HNS. Ima li medijsko-politički milje bilo kakvu svijest o tome da je on napravio teško zlo, da je poslao u grob dvoje ljudi, da se umjesto po svojoj savjesti tek pod prisilom suda privremeno odrekao politike te je time iskazao potpunu bezobzirnost prema ljudskim životima kakvu je i kakvu bi pokazivao u politici ? Ne može nam biti dobro dok god smo ponizni pred zlom.

Petak 10. siječnja

To je primjer odanosti svojoj zemlji, povjerenja u njezine stručnjake i vrhunskog patriotizma. Radi lakše operacije očnih kapaka predsjednika Ive Josipovića, kojega su izabrali i kojemu u svakoj anketi daju najviše glasova građani ove zemlje, ni manje ni više nego je iz Munchena pozvan kirurg dr. Ninković. Pozvan je da zajedno s predsjednikom pljucne po hrvatskoj medicini da potvrdi Josipovićevo nadnaravno, iznimno božansko, faraonsko značenje. A to je i poruka mladima i perspektivnima-bježite iz ove zemlje i povremeno se vratite u nju da liječite one koji vas na taj bijeg nagovaraju i svojom nesposobnošću prisiljavaju.
Lijepa naša popljuvana

Milan Ivkošić, Večernji.hr.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari